SPAHIĆ: Niz političkih ideja ili inicijativa, recimo Biskupske konferencije o više regija u BiH, predstavljaju veliki izazov i za političke teoretičare i za partije, kao i rasprave koje su uslijedile o raznim modelima, konsocijacijskim i drugim. Potpuno je nebitno iz koje vjerske zajednice dolazi koji prijedlog. Bitno je da je to relevantan, ozbiljan prijedlog, koji je utemeljen na nečemu što je i za vođenje politike važno. Već smo imali definirane regije, najmanje deceniju pričamo o njima. Obično ono što dolazi od vjerskih zajednica izaziva pažnju i sva su društva osjetljiva na ulogu vjerskih zajednica u njima. Bilo da je riječ o primjerima da su se džamije, crkve, katedrale obnavljale uz lokalnu solidarnost ili u vezi s nekim drugim inicijativama, to uvijek izaziva opravdani interes javnosti. Ali u zemlji u kojoj imate dvije škole pod jednim krovom, prvu i drugu smjenu po etničkoj osnovi, zemlji koja je na svaki način, pa i teritorijalno, podijeljena, uključujući i ustavnu proceduru, glavno je prevazići stanje u kojem se miješaju uloge religije i politike u društvu.