Sadržaj Arhiva Pretplata Marketing Galerija Impresum  
Broj 820 - 01.03.2013
Pretplatnički login Korisnik: Šifra:   Zapamti: Novi korisnik
 Pretraži!
Dženana Karup-Druško
Samo u rascjepkanom sigurnosnom sistemu kakav je u BiH može se desiti da u posljednjih godinu dana oko 200 Iranaca zatraži i dobije poslovne vize za Bosnu i Hercegovinu. Jedini poslovni sastanci za koje se zasad zna da su imali su oni sa – Nusretom Imamovićem!? No, to su podaci stranih obavještajnih službi koji nikoga, osim njih, ne zabrinjavaju


Sedmi dan
Šejtanska posla

Proteklog vikenda je u Tuzli, kako su mediji izvijestili, u prisustvu 500 radikalnih islamista održana tribina pod nazivom Savršenstvo šerijata – pogubnost demokratije. Predavači su bili Bilal Bosnić iz Bužima i Nusret Imamović, koliko se zna iz Gornje Bočinje. I pored upornog pretraživanja na internetu nisam uspjela pronaći šta su to govorila ova dvojica “poznavalaca” islama, te tako (opet) ne otkrih savršenstvo šerijata (u njihovoj interpretaciji). Pa ipak, skoro pouzdano mogu tvrditi da to za žene znači oblačiti se tako da se ne nazire nijedan dio tijela, ili hodati zamotana od glave do pete, nazirući kroz ono što oni zovu nikab siluete na ulici – tek toliko da ne udariš u njih, sjediti kod kuće i spremati, peglati, kuhati i čistiti za svog muškarca te mu svake godine, eventualno svake druge, rađati po jednog malog vehabiju. Pri tome ništa ne pitati, komentirati i držati se na distanci od muških poslova kao što je planiranje: kako postati šehid. Hvala lijepo.

No, šalu na stranu (mada nisam ništa pogrešno rekla), problem vehabizma je puno složeniji, a pogotovo u BiH gdje sve strane obavještajne službe procjenjuju kako radikalne islamske snage imaju dobro uporište jer je veliki dio stanovnika – islamske vjeroispovijesti. Mada ni vehabije, a ni selefije nisu nikad uspjele omasoviti svoje pokrete u BiH i dobiti podršku širokih narodnih masa, činjenica je da njihove ćelije u BiH postoje i da imaju svoje članove od kojih većina možda i jeste bezazlena, ali među kojima svakako ima i onih koji su puno, puno radikalniji. Takvi su sigurno i Imamović i Bosnić, koji su do sada više puta privođeni, hapšeni i saslušavani, ali dokaza za njihovo terorističko djelovanje nema.

Imamović je čak bio i optuživan za ugrožavanja teritorijalne cjelovitosti BiH, napada na ustavni poredak BiH, izazivanja rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti i nedozvoljenog držanje oružja ili eksplozivnih materija.

Bosnić, za koga je Bin Laden šehid, borac na Allahovom putu, na YouTubeu je postao poznat zbog nastupa na nekoj svadbi kad je zapjevao: “Džihad lijepi osvanuo, nad Bosnom se nadvio...”, na tom skupu u Tuzli je izjavio da su “njihove” namjere da “od Srba i Hrvata uzimaju deset odsto imovine po uzoru na Otomansko carstvo koje je od nemsulimanskog stanovništva uzimalo harač”.

O Bosniću i Imamoviću se već puno toga zna i svakako zabrinjava da njih dvojica i dalje slobodno šire svoje ideje po BiH. Nakon posljednje velike policijske akcije u Gornjoj Maoči tadašnji glavni tužitelj Milorad Barašin je govorio da samo treba pratiti trag novca, a on je vodio do Beča.

Jasno je da neko mora finansirati sve te vehabije. Da li OSA i SIPA znaju za male privatne firme firme koje izvoze proizvode u Kuvajt? Gdje ide novac od prodaje njihovih proizvoda te s kim surađuju? Ko skuplja dobrovoljce u BiH za “sveti rat” u Siriji za odbranu – režima? Kako se finansiraju radikalne islamske organizacije u BiH i iz kojih zemalja im dolazi novac? Strane obavještajne službe raspolažu ovim odgovorima i zabrinjavaju ih.

Da su policijsko-sigurnosno-obavještajne službe u BiH uvezane, kao što nisu, a nisu jer političari godinama opstruiraju uspostavu jedinstvenog sigurnosnog sistema koji bi podrazumijevao jedinstvenu bazu podataka, brzu razmjenu operativnih informacija i puno bolju kontrolu, znalo bi se ko, kad i gdje ulazi u BiH. Treba li spominjati da su upravo SDP i SNSD odbili usvajanje zakona o borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala, koji je bio urađen po ugledu na američki, i to kako bi ostale zaštićene kriminalne grupe u BiH, njihovi bosovi i politički zaštitnici. To što su usput zaštitili i potencijalne teroriste nikoga nije nasekiralo. Osim možda Amerikance u BiH koji su gurali taj zakon.

Samo u rascjepkanom sigurnosnom sistemu kakav je u BiH može se desiti da u posljednjih godinu dana oko 200 Iranaca zatraži i dobije poslovne vize za Bosnu i Hercegovinu. Jedini poslovni sastanci za koje se zasad zna da su imali su oni sa – Nusretom Imamovićem!? No, to su podaci stranih obavještajnih službi koji nikoga, osim njih, ne zabrinjavaju. Ili da se u istočnoj BiH formira nova vehabijska ćelija koja je finansirana iz – Amerike. Dokazi o tom sastanku koji je održan 1. februara ove godine postoje, kao i tačna lokacija (čak i kuća) i učesnici.

Političari zabavljeni svojim foteljama i planiranjem kako da što više moći imaju pod kontrolom, osim deklarativne podrške za borbu protiv terorizma, malo toga konkretnog preduzimaju. U međuvremenu Bilal Bosnić i Nusret Imamović nesmetano građane podučavaju savršenstvu šerijata i pogubnosti demokratije. I šire svoje članstvo.

 Ocjenite tekst
 Prosječna ocjena: 5
 Broj glasova: 1
 
 
Sadržaj . Arhiva . Pretplata . Marketing . Galerija . Impresum

ISSN 2232-9978