Braća Nijaz i Edin Šabanović, vlasnici
Bosmala, u našim su se životima pojavili kao otjelotvorenja "bosanskog sna": izbjeglice iz Visokog, u Maleziji završavaju fakultete; naučeni
na novi, savremeni način mišljenja i poslovanja,
sreću čovjeka koji im omogućava da po povratku u BiH žive nekadašnja maštanja - da budu
milioneri u vlastitoj domovini. Bosmal tako, u saradnji
s malezijskim dobrotvorom/partnerom, 2001. godine kreće s izgradnjom City Centera, dviju
zgrada sa 307 luksuznih apartmana, devet
penthausa, skoro 9.000 kvadrata poslovnog prostora
Otkako su izmarširali iz anonimnosti, Šabanovići su se predstavljali kao mladi, ali ozbiljni
biznismeni: puni planova, optimizma, ideja,
samouvjereni u postavljanju rokova, sigurni u vlastite
projekte i veze s bogatim svijetom. Nijaz i Edin i
sva ta njihova lijepa priča upakovana u gard
provincijskih menadžera, nažalost, najvjerovatnije ne
predstavljaju ništa drugo do - ublehu. Petog
novembra ove godine naš fotograf snimio je ono što bi
trebalo biti Bosmal City Center: dvije nedovršene
zgrade, umrtvljene mašine i tablu na kojoj piše da je
rok za završetak radova - treći novembar 2003.
godine. Dva dana, dakle, nakon isteka roka -
stanova, garaža, ambulante, poslovnih prostora,
obdaništa, restorana, bazena
nema na mapi.
Sve i da je riječ o "objektivnim
okolnostima", sve da braća Šabanović imaju najgenijalnija
objašnjenja, ma, i da je rok završetka na vrijeme
pomjeren i da ga znaju svi što su prije godinu i po dana
kaparisali stanove (a bilo ih je, tvrdio je tada Nijaz
Š., iznenađujuće puno), na cijelu tu priču, pogotovo
na onaj važniji dio - o izgradnji koridora, treba
staviti upitnik velik kao zamišljeni neboderi u Sarajevu.
Prema pouzdanim informacijama, šef Bank Islam Malaysije, kojeg su Šabanovići
ovdašnjim medijima predstavljali kao donosioca
bankovne garancije za izgradnju autoputa, u Sarajevu
uopće nije bio zbog ceste. Predstavnik jedine
malezijske banke kontaktirane u vezi sa izgradnjom
koridora došao je, naime, da vidi hoće li mu Bosmal
moći vratiti kredit dat za izgradnju City Centera!
Također, isti taj Bosmal, ma šta da braća
tvrde, nema podršku malezijske vlade! Dapače, i
odskora bivši premijer te države Mahathir Mohammed i njegov nasljednik Abdullah Badawi dvoje oko
valjanosti investicije i same kompanije, Bosmala
dakle, koji bankovnu garanciju - iako Šabanovići tvrde da je imaju - neće dobiti sve dok se ne
formira konzorcij kompanija vrijednih bankarskog povjerenja.
Šabanovićima, i onima koji još uvijek ne
vjeruju kako su dva naočita momka manekeni obmane, naruku ne idu ni činjenice u vezi s rejtingom
Bosne i Hercegovine u svijetu ozbiljnih ulaganja,
niti promjene u samoj Maleziji. Prije svega, BiH
nije ni blizu grupe zemalja - o čemu je nedavno u
Danima govorio i dr. Ian Bremmer -
vrijednih ozbiljnijeg stranog investiranja. S druge
strane, Malezija, predstavljana kao zemlja spremna
pomoći izgradnju autoputa, pritisnuta unutarnjim dugovima, uveliko smanjuje budžete
namijenjene za projekte van svojih granica. Na kraju,
dobrovoljno povlačenje tamošnjeg premijera imat će
za posljedicu i odlazak iz piramide moći nekolicine njegovih saradnika, na čiju su podršku za
izgradnju autoputa Sava - Jadran računali i mnogo ozbiljniji likovi od biznismena u farmerkama.
Tokom rata, grupa od Stranke demokratske akcije i Islamske zajednice odabranih
mladih Bošnjaka, među kojima su bili i Šabanovići,
imala je priliku ne samo otići u Maleziju već se
tamo i školovati, sve uz garancije da ih se sprema
za buduće liderstvo u BiH. Koliko su ta
uvjeravanja bila ozbiljna, govore i iznenađenja nekih od
"povratnika" time što ih u Sarajevu nisu čekali
otvoreni kabineti za važne poslove i spremnost
onih što nisu bili njihove sreće da im oslobode
pozicije i presele se u redove poklonika i
poslušnika. Pakleni plan, u kojem su kreatori naših
života stvar postavljali na isti način na koji u
"posao" ulaze lokalne varalice (bezobrazno uvjereni
da druga strana boluje od manjka pameti), propast će, izgleda, u najvažnijoj fazi. Više skoro da
ne postoji niti jedan razlog da se na Bosmal
računa u izgradnji autoputa, u poslu što će onome ko
ga dobije donijeti najvažniju ulogu u državi za
narednih, najmanje, 20 godina, poslu kroz koji bi
Bosnom ovladali oni koji su za svoje predstavnike izabrali dva slatkorječiva brata.