Jedan od zahtjeva radnika, koji su se prije dva mjeseca okupili pred Vladom Federacije BiH, bio i je uvođenje nulte stope PDV-a na najosnovnije životne namirnice i lijekove. Međutim, dok se oni nadaju tome, a svi građani očekuju smanjenje cijena jer je na svjetskom tržištu došlo do pada vrijednosti nafte, u BiH se može očekivati ne samo povećanje PDV-a (iako neki političari ovih dana to žestoko demantiraju) već i svih drugih životnih namirnica. Razlog je osjetno smanjenje carina iz kojih se puni državni budžet, što je prouzrokovano ukidanjem carina na sve proizvode iz Evropske unije, a što je, opet, jedna od stepenica za ulazak BiH u EU.

"S obzirom na to da se na carinama zasniva glavnina prihoda naše države, a ne na PDV-u i direktnim porezima, država će gubitke morati odnekud nadoknaditi, a prvi na udaru naći će se ponovo džepovi bh. građana", izjavio je Fuad Kasumović, zamjenik ministra finansija u Vijeću ministara BiH. Dodao je da Uprava za indirektno oporezivanje već razmatra mogućnosti povećanja akciza na luksuzne proizvode kao što su alkohol, cigarete, itd. Druga opcija je svakako povećanje PDV-a. O tome Kasumović kaže: "Sve je to bezobrazno i neprihvatljivo. Sve je to još jedan udar na siromašne građane i privredu BiH. Vlast ponovo ide najjednostavnijom linijom - otmi od naroda. No, na kraju će se desiti da će narod u potpunosti ostati bez novca, uništit ćemo privredu iz temelja. Jedino ćemo mi koji radimo u državnoj birokratiji imati para i redovne plaće i uživati u ovoj zemlji."

Kasumović je jedan od rijetkih državnih službenika koji je javno progovorio o ovim problemima koji su stvarnost bh. građana. Nasuprot njemu, političari koji bi mogli utjecati na drugačija rješenja samo bacaju prašinu u oči naroda, tvrdeći kako do toga neće doći. Činjenica je da je državna birokratija sebi povećala plaće tako da su sad bh. parlamentarci najbolje plaćeni u regionu. Osigurali su sebi beneficije i za penziju. Plaće su povećane i ostalim državnim službenicima i sve je to dodatni udar na budžet koji se puni iz džepova građana. Pritom, naravno, niti ko ima niti nudi ikakvo konstruktivno rješenje za nastale probleme. Osim što se svi - kako političari u RS-u tako i u Federaciji - zaklinju u zaštitu nacionalnih interesa od kojih, osim njih samih, od toga malo ko ima koristi.

"Znaš li koja je razlika", pita me prijatelj dok prolazimo pored bilborda s najavom koncerta Madonne u Budvi, "između Madonne i ovih naših kalaštura - Cece, Karleuše i Severine", te odmah odgovara: "Razlika je samo u količini novca." 

Pedesetogodišnja Louise Ciccone Ritchie, poznata pod imenom Madonna, jedna je od ikona masovne kulture današnjeg Zapada. Kroz njen lik i djelo otkriva se sva bezidejnost i pustoš svijeta novca i profita, svijeta kojemu stremi dio čovječanstva što je do jučer stenjao pod presijom komunizma.

Ova pjevačica, bez sluha i glasa, plesačica čija se igra svodi uglavnom na ritam seksualnog akta, odjevena u vlastitu pornografsku golotinju, dugo već diktira stil i ukus mladih ljudi diljem planete, postavši tako modelom svojevrsne fetišizacije tijela i degradacije ukusa. Madonna je zaslužna da se mlade djevojke, posebice u gradovima jugoistočne Evrope, danas odijevaju kao prostitutke.

Tip vječite ljepote kao rezultat kirurškoga noža još za života ljudsko tijelo svodi na estetiku leša i instrument za zgrtanje novca. Tijelo se u toj estetici svodi na razinu seksualnog stroja, uvijek mlado, privlačno i spremno za permanentne orgazme. "Ti, koji žele zaraditi pare, proglasili su patologiju zdravljem", veli Dubravka Ugrešić i nastavlja:

"Zapadnjakinje, kojima se raspadaju usta od silikona, gledaju sa sažaljenjem na primitivne afričke žene čije istegnute vratove pridržavaju obruči. Ili te iste Zapadnjakinje s dojkama koje pucaju od silikona protestiraju protiv strašnog običaja klitoridektomije, ne videći da je to zapravo isto, da se tobože civilizirane zapadne žene podvrgavaju oblicima nasilja nad vlastitim tijelom da bi bile privlačnije i da bi se lakše uklopile u zajednicu koja inzistira upravo na tim vrijednostima."

Madonna u jednom intervjuu ističe da je najsretnija kad joj se ne vide bubuljice na licu. A upravo u tim bubuljicama leži možda neponovljivost i tajna ljudske ljepote, nasuprot svim kremama i pomadama, koje od ženskog tijela stvaraju svojevrstan stroj za masturbiranje, zaustavljajući proces starenja mumificiranjem živoga leša. Žena uvijek mora biti privlačna, jebozovna i nacrtana prema potrebama modnih agencija, njene grudi ne smiju biti deformirane dojenjem, njeni bokovi ne smiju imati celulit, niti lice bore. Njena najintimnija ljepota mora biti dostupna rulji sa stadiona, a sve u slavu zgrtanja novca i stvaranja profita.

• Međunarodna akcija otkrivanja i suzbijanja dječije pornografije, poznata pod nazivom Sledgehammer, koja se provodi u više od 150 zemalja, u BiH bi uskoro trebala rezultirati prvim optužnicama protiv dvojice pedofila iz Tuzle.
• Federalni budžet Kanton Sarajevo puni s 36 posto (vraća se samo devet posto), za njim slijede Tuzlanski sa 16 posto (vraća mu se deset posto) i Zeničko-dobojski s 13 posto (vraća mu se 11 posto). S druge strane, u Hercegovačko-neretvanski kanton se iz budžeta izdvaja 20 posto prihoda, mada on participira sa samo osam posto.
• Vijeće ministara, prije više od sedam mjeseci, donijelo odluku o zamrzavanju imovine četvorici haških optuženika: Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću, Goranu Hadžiću i Stojanu Župljaninu, no još nijedna od nadležnih institucija nije dostavila podatke o tome da li oni uopće imaju imovine u BiH.
• Drugog dana ekshumacije sekundarne masovne grobnice u Kamenici kod Zvornika ekspertni tim Tužilaštva Tuzlanskog kantona i Instituta za nestale BiH uočio 30-40 skeletnih ostataka žrtava genocida u Srebrenici.
• Četverogodišnja djevojčica T.U. ubijena u Živinicama.
• GRAS organizira, u pripremi revizora za teren, posebna predavanja na kojima psiholozi i pedagozi educiraju revizore o načinu postupanja s putnicima tokom kontrole karata.
• Premijerom bh. filma Snijeg otvoren 14. Sarajevo Film Festival.
• Izjava u fokusu: "Bošnjaci finansijski uništavaju Bosnu i Hercegovinu, a Hrvati se najviše zalažu za izgradnju institucija."; (Dragan Vrankić, ministar finansija u Vijeću ministara)

Ubistva koja se posljednjih godina dešavaju u Istočnom Sarajevu posljedica su sukoba kriminalnih grupa iza kojih stoje gangovi u Beogradu?! Do ovih saznanja došli su istražitelji državnih institucija koji posljednjih mjeseci rade na rasvjetljavanju desetak ubistava koja su tako profesionalno urađena da policija nije imala skoro nikakvih tragova. Prema njihovim saznanjima, i u posljednje ubistvo, kada je u bašti svog kafića likvidiran Zoran Golub, najvjerojatnije je upetljana bosansko-srbijanska mafija. No, teško da će ove tvrdnje istražitelji ikad uspjeti dokumentirati jer radi se o profesionalcima koji za ubistvo naplaćuju od 20.000 do 100.000 eura - u zavisnosti od "kalibra" onog koga treba likvidirati.

Do otkrivanja veza između mafijaških klanova iz Istočnog Sarajeva i Beograda došlo je slučajno. Drugog oktobra 2006. u Beogradu je ubijen Goran Mijatović zvani Mita, vlasnik FK Bežanija. Prema podacima Sekretarijata MUP-a Republike Srbije, Mijatović je bio vođa jedne od kriminalnih grupa u Beogradu, poznate pod nadimkom Bežanijci. Prema prvim informacijama kojima je raspolagala policija, Mijatovićevo ubistvo je naručio vođa druge kriminalne grupe Dejan Stojanović zvani Keka, no nije bilo dovoljno dokaza za njegovo hapšenje. Tokom istrage su otkrivene tri nepoznate DNK i na tome se stalo.

Istražujući ubistva koja su se u to vrijeme dešavala u Istočnom Sarajevu, pripadnici MUP-a su na mjestima zločina pronašli nekoliko DNK koje su poslali na analizu u Beogradski institut. Osim toga su, zbog sumnji da iza nekih od tih ubistava stoji sokolačka grupa, koju je u to vrijeme predvodio Mladen Ćeha (bio je prijatelj s Milomirom Pajićem, koji je na ove prostore doveo Strahinju Rašetu, s kojim je, prema nezvaničnim policijskim informacijama, krao automobile u Kantonu Sarajevo), policajci su uzeli DNK od Slaviše Bilinca, Milomira Pajića i Velimira Simića (bio Ćehin vozač). Kad je njihova DNK stigla u Beograd, beogradska policija je otkrila da su upravo ova trojica upletena u ubistvo Gorana Mijatovića. Uslijedilo je hapšenje Milomira Pajića, dok je za Bilincem raspisana potjernica.

Nakon ubistva Gorana Mijatovića, poslove bežanijske grupe preuzeo je Nenad Ostojić, njegov kum. Prema informacijama istražitelja, Jovan Škobo je u prijateljskim vezama s njim i više puta su viđani zajedno, a Škobo se dovodi i u vezu s Đorđem Ždralom. U podzemlju su dugo kružile informacije da je Ždrale izvršio Mijatovićevo ubistvo. Da to nije tako, ustanovljeno je na sastanku kome su prisustvovali Ostojić i Ždrale, a organizator ovog susreta bio je Zoran Golub. Sastanak je bio u kafiću Sport. Indikativno je da je nakon ovog sastanka ubijen Mladen Ćeha, 18. jula 2007. Prema nekim informacijama, Jovan Škobo je na dan Ćehinog ubistva bio u Beogradu s Ostojićem.

Prije Ćehinog ubistva bila su tri bezuspješna pokušaja ubistva Đorđa Ždrale. No, nakon Ćehinog ubistva, policijski analitičari tvrde da dolazi do velike promjene: na udaru su Ždralini prijatelji koji bivaju jedan po jedan ubijeni. Kako je Ždrale prije toga došao u sukob s Darkom Elezom, svojim kumom, ta ubistva su najčešće vezivana uz Elezovo ime, a navodno je bilo i određenih dokaza koji su na to upućivali. Osim toga, Darko Elez je imao dovoljno novca (sumnjiči se za najveću pljačku banke u Sarajevu, kada je odneseno nekoliko miliona maraka) da plati profesionalne ubice.

Nakon nekoliko pucnjava na Đorđa Ždralu, Elez je pobjegao u Beograd, gdje i danas živi. Navodno je u dobrim odnosima sa Slobodanom Neškovićem zvanim Kobac, koji pripada Zemunskom klanu. Ono što je interesantno kada je u pitanju Nešković jeste da je jedan od rijetkih pripadnika ovog klana koji nije u zatvoru, bjekstvu ili mrtav. Elez je povezivan i sa sokolačkom grupom, još u vrijeme dok ju je predvodio Ćeha, koji se nikad javno nije stavio niti na Ždralinu niti na Elezovu stranu, ali navodno je ovaj posljednji viđan kod njih i nakon bjekstva u Beograd. Ćeha je u Beogradu bio u kumskim vezama i s izvjesnim Šarcem i Marčetom, nekadašnjim pripadnicima Crvenih beretki.

Mladena Ćehu je u sokolačkoj grupi naslijedio Ognjen Orašanin zvani Oras, koji je također njegov kum. Sokolačka grupa, po tvrdnjama iz podzemlja, nije jaka, ali ima izuzetno jake veze s Beogradom i oni su maltene njihova produžena ruka, zbog čega je, priča se u podzemlju, Ćehina glava bila jako skupa. Oni se povezuju, dakle, s Elezom i pretpostavlja se da bi posljednja ubistva mogla biti osveta za Ćehu, a da konce povlači neko iz Beograda.

S druge strane, Ždralini prijatelji koji su ubijeni imali su još nekih aferima koji se mogu smatrati eventualnim motivima - spominju se neka neriješena ubistva u Zagrebu. Međutim, javna je tajna da su Vlatko Mačar (ubijen u januaru ove godine) i Zoran Golub bili najbliži Ždralini prijatelji koji su ga i finansijski pomagali, a preko sporta - Golub je bio direktor FK Slavije - bio je povezan s Ostojićem, vlasnikom FK Bežanije. Navodno je upravo Golub bio angažiran da po Beogradu traži veze i angažira nekoga ko će likvidirati Darku Eleza. S druge strane, sokolačka grupa i beogradski klan bili su povezani u zajedničkom interesu da se izvrše neka ubistva u Istočnom Sarajevu.

Kada je, sredinom juna ove godine, uhapšen Anes Sadiković, iz Kantonalnog tužilaštva u Travniku, koje je vodilo istragu, rečeno je da se on sumnjiči da je vođa zločinačke organizacije koja se povezuje s krijumčarenjem drogom, podmetanjem eksplozivnih naprava u Sarajevu, Travniku i Zenici i pokušajem ubistva Nedžada Agovića, vlasnika firme Hari iz Novog Travnika.

Hapšenju Sadikovića prethodilo je privođenje i zatvaranje Jasmina Ćatića Bombe (32), Almira Andelije (28), Edževita Zekića (33) i Dine Čehajića. S njima su uhapšeni i Femij Krasnići i Jasmin Pičuga, koji su nakon saslušanja pušteni. Sadiković se teretio da je Ćatiću i Andeliji plaćao da mu unište poslovnu konkurenciju, a navodno su s tim ciljem određenim privatnicima uzimali reket od 30 do 40 hiljada maraka. Istražitelji su otkrili i da je neke prljave poslove za Sadikovića radio Ramiz Delalić Ćelo sa svojom grupom.

Inspektori FMUP-a, koji su radili istragu u ovom slučaju, tvrde da nikad nijedna zločinačka organizacija, koja se istraživala u Federaciji BiH, nije bila bolje zadokumentirana od ove. Osim dokaza do kojih su došli tokom istrage, imali su izjave svjedoka, pa čak i nekih počinilaca koji su radili za Sadikovića, ali su odlučili da se spase svjedočeći protiv njega. Svi dokazi i svjedoci prosljeđivani su Vjekoslavu Vavri, tužiocu Kantonalnog tužilaštva u Travniku, koji je vodio istragu. Još dok je trajala istraga, postavilo se pitanje da li će ovaj tužilac biti sposoban uspješno okončati posao do optužnice za liderstvo zločinačkom organizacijom koja se povezuje s nekim od najtežih krivičnih djela. Vavra je posao priveo kraju, ali na Sadikovićevo zadovoljstvo: optužnica ga tereti za krivično djelo protiv sigurnosti ljudi i imovine i otuđenje tuđe stvari?! Općinski sud u Sarajevu, nadležan u ovom slučaju jer je Sadiković uhapšen u Sarajevu, potvrdio je optužnicu i produžio mu pritvor.

Fahrija Karkin, Sadikovićev advokat, uputio je žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu tražeći da njegov klijent bude pušten i da se brani sa slobode. Vijeće Kantonalnog suda donijelo je rješenje koje je potpisao (sada već redovito!) sudija Vladimir Špoljarić i, naravno - nije bilo osnova za zadržavanje Sadikovića u pritvoru. Prema nezvaničnim informacijama, Kantonalni sud je protumačio da tačka d člana 146. Zakona o krivičnom postupku FBiH (sigurnost građana i ugrožavanje imovine) nije dovoljan osnov za određivanje pritvora. Rečeno nam je da je to praksa koju provodi Sud BiH jer je upravo u ovom dijelu došlo do izmjene ZKP-a na državnom nivou, no u federalnom zakonu se to još nije desilo, ali, eto, sudija Špoljarić je odlučio da preskoči federalni zakon kako bi pronašao mogućnost da Sadikovića pusti vani. Da je bio tako ažuran u traženju razloga za njegovo zadržavanje, možda bi mu se omaklo. Poštujući mišljenje više instance, Mediha Pašić, sutkinja Osnovnog suda u Sarajevu, je potpisala rješenje kojim Sadikovića pušta na slobodu. To što je FMUP imao dokaza da on već pokušava utjecati na svjedoke i što Sadiković ima dva državljanstva, BiH i Srbije, očito nije imalo nikakvog utjecaja.

I ovoj sudskoj odluci pomogli su i postupci tužioca Vavre: prema našim informacijama, jedan od svjedoka je došao u FMUP i rekao da mu Sadiković preko posrednika nudi veliku količinu novca kako bi promijenio svoj iskaz. Inspektori su rekli da to mora reći tužiocu koji će uzeti od njega zvaničnu izjavu, no tužilac je to odbio?! Osim toga, Karkina su upravo tih dana viđali u Travniku u društvu s tužiocima Kantonalnog tužilaštva. Kako je Vavra na godišnjem odmoru, potražili smo Dragana Popovića, tužioca koji ga mijenja. On nije želio komentirati sudsku odluku, ali je priznao da su oni već uputili žalbu na nju. Na naše pitanje zašto se odustalo od optužbi za zločinačku organizaciju, rekao nam je da tužilac piše optužnicu na osnovu dokaza koje prikupi u istrazi?!

Tokom istrage se saznalo da je Anes Sadiković, suvlasnik firme SA Tours, u sklopu koje se nalazi i Holland Shop, pokušao da preuzme monopol u poslu s tekstilom koji se u BiH uvozi iz Mađarske i Turske. Najveći uvoznici u to vrijeme bili su Nedžad Agović iz Travnika, Sido Karić iz Srebrenika i Ismet Hajdarpašić iz Sarajeva. Uslijedile su prijetnje, maltretiranja, pritisci. Karić je, prema pouzdanim informacijama, platio 40-50 hiljada maraka Sadikoviću, no Hajdarpašić i Agović su odbijali da to učine. Nakon toga Hajdarpašiću je zapaljen kamion s robom na ulazu u Sarajevo, a Agoviću je u krugu firme zapaljen kamion. Drugi je napadnut na putu iz Mađarske, na firmu, koja je u sklopu kuće gdje živi, bačena je bomba. Sljedeći kamion je napadnut na putu između Budimpešte i Pečuha. Nakon toga je Agovićev kamion s robom zapaljen usred Budimpešte. Uslijedila je još jedna eksplozivna naprava pred kuću i radnju u Zenici..., a onda je pucano na Agovića ispred kuće. Sve je prijavio policiji.

Dani su, u pretprošlom broju, objavili tekst o skandaloznoj odluci Općinskog vijeća Centra, donesenoj na 40. sjednici i ekspresnom brzinom sročenoj, koju je potpisao predsjedavajući Općinskog vijeća Muhamed Alaim. Radilo se o dodjeli "na korištenje, bez naknade, poslovne prostorije u ulici Maršala Tita 21 površine 142 metra kvadratna Zijahu Rašidagiću iz Sarajeva"?! Ista odluka je donesena i za njegovog brata Nasiha Rašidagića. Riječ je o kafe slastičarni Metropolis, smještenoj u strogom centru grada, ukupne kvadrature 250 kvadratnih metara, za koju Rašidagići Općini Centar duguju dosadašnje kirije u iznosu od 231.962,60 KM, odnosno 187.456,63 KM ili više od 400.000 KM!

Općinsko vijeće je i za dug našlo rješenje: Rašidagići bi za potpis budućeg ukidanja kirije platili pola vlastitog duga, a drugu polovicu nekad, i to u 60 jednakih mjesečnih rata. Obznanjivanje ove sramne odluke Općinskog vijeća Centra, koju su združenim snagama izglasali Alaimovi partijski drugovi iz SDA i njihovi partijski drugovi iz SDPBiH, ozbiljno je naljutilo izvjesnog Muhidina Bukvu, sekretara SDA u Centru, koji je u svom opširnom pismu "čitateljima i klijentima Dana" ukazao na tendencioznost potpisnice ovih redova. Objasnio nam je također da se SDA ponosi Alaimovim odlukama u Centru, a kao argument da odluka namijenjena Rašidagićima nije nikakav presedan ponudio objašnjenje da su identične odluke donesene (ovo se mora citirati) za "Udruženje Prosperitet Roma, Udruženje građana oboljelih od Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa, Sportskom invalidnom društvu Spid, Udruženju likovnih umjetnika BiH, Udruženju slijepih građana, Javnoj ustanovi Biblioteke grada Sarajeva, općinskoj organizaciji Crvenog krsta/križa, Udruženju Srce za djecu koja boluju od raka u FBiH, Savezu dobitnika najvećih ratnih priznanja…"

Kantonalni sud Sarajevo primio je ove sedmice informaciju o povredi radnih prava advokatice Aide Čampare: navodno je, kao braniteljica Berina Talića, jednog od osumnjičenih za ubistvo Denisa Mrnjavca, primala finansijsku podršku od njegove porodice i prijatelja, iako je određena po službenoj dužnosti?! Ova informacija još uvijek nije zvanično potvrđena, međutim, naši izvori u Kantonalnom tužilaštvu ne kriju da postoje saznanja o tome kako se u ulici Vinogradi prikupljaju dobrovoljni prilozi. Naime, u istoj ulici živi porodica Berina Talića, koji je, zajedno s Ademirom Lalovićem i Nerminom Sikiricom, 9. februara u sarajevskom tramvaju učestvovao u ubistvu Denisa Mrnjavca.

Prilikom posjete navedenoj adresi nismo uspjeli saznati da li je ova informacija tačna - porodica nije htjela da razgovara, dok su komšije molile da ih ostavimo na miru. Jedna od susjeda porodice Talić se pak nije libila da kaže kako je Berin tek dijete i da se ne smije tretirati kao i ozbiljni zločinci. Na naš komentar da će Berin uskoro napuniti dvadeset godina i da ga to ne izuzima odgovornosti, susjeda je rekla: "Ma nije ga on zbo, nego onaj mali Sikirica, nisu smjeli i njih da privode."

Podsjetimo da se suđenje Taliću i Laloviću, koji se terete za saučesništvo u ubistvu, odvija posebno od postupka koji se vodi protiv Nermina Sikirice, šesnaestogodišnjaka koji je, nakon što su ga Talić i Lalović pretukli, nožem nanio povrede Denisu. Međutim, sudija za maloljetnike sarajevskog Općinskog suda donio je odluku da se ova tri postupka moraju spojiti. Jedna od optuženih je i majka Ademira Lalovića Armina Milić, inače vlasnica ugostiteljskog objekta Orient na Baščaršiji, koja se sumnjiči da je u spomenuti objekt sakrila nož i bokser kojima je napadnut Denis.

U okviru kampanje za zaštitu rijeke Lim, a pod generalnim pokroviteljstvom grupacije MIMS iz Sarajeva, u Priboju i Rudom će se od 21. do 23. augusta održati Prvi međunarodni limski biatlon 2008.

Program predviđa promotivno krstarenje Vodenim ćirom kroz kanjon Lima u Rudom u kome će učestvovati gosti Sarajevo Film Festivala (režiseri, glumci i novinari), kao i neki od ambasadora akreditiranih u BiH. Domaćin krstarenja bit će jedini bh. oskarovac Danis Tanović.

Učesnici biatlona - takmičari i kamperi - bit će smješteni u kamp na rijeci Lim u Novom Priboju (Srbija), gdje će se prvi dan održati koncert na trgu u Priboju. Sutradan, nakon smotre takmičara (biciklizam i rafting), planiran je polazak iz Novog Priboja, a staza koju će takmičari preći iznosi 33 kilometra. Prolazak biatlona je planiran kroz atraktivne limske bukove i brzake Valine, gdje se živi tok Lima pretvara u jezero, što ujedno predstavlja cilj i završetak regate. Slijedi smještaj svih učesnika u kamp, odnosno šatorsko naselje koje će biti podignuto na polaznoj stanici Vodenog ćire u Setihovu, Rudo, BiH. Nakon toga će se održati party na otvorenom kod Vodenog ćire.