Sadržaj . Arhiva . Pretplata . Biblioteka . Marketing . Galerija . Impresum
Broj 560 - 07.03.2008
Pretplatnički login Korisnik: Šifra:   Zapamti: Novi korisnik
 Pretraži!
...
...
...
...
...
...
...
...
Ličnost u fokusu
Muhamed Filipović

Ispade, izgleda, da se Tarik Haverić prevario. U posljednjem poglavlju svog Časa lobotomije on, naime, kaže: "Pisac ne gaji iluzije da pojavljivanje Časa lobotomije može bilo šta promijeniti." Nešto se, međutim, ipak promijenilo - FTV, TV 99, Hayat, Avaz i ostali čuvari bošnjačkog duha u zadnja tri mjeseca još intenzivnije nego inače poručuju: Što je više kleveta i laži, Tunjo nam je miliji i draži. Način na koji je Muhamed Filipović lakonski portretiran u uvodu intervjua koji je u ponedjeljak objavljen u Avazu je zbilja nezaboravan. Akademik Muhamed Filipović - vele iz Avaza - je "najveći intelektualni autoritet" te "bard bošnjačkog naroda". Bošnjački bard i (svjetski?) autoritet Avazu je poslužio za nastavak medijskog cipelarenja Safeta Oručevića. Kao kolateralna šteta u akademikovoj kukavnoj filipici (na)stradali su i Dani; akademik najprije kaže da je Oručeviću spreman halaliti sve, ali mu ne halali "što finansira najgori antibosanski list u zemlji - Dane" te nastavlja: "Naime, Dani Safe Oručevića (50 posto kapitala Dana je njegovo), kojima stvarno upravlja Ivan Lovrenović, vodili su najgoru i najperfidniju antibosansku kampanju posljednjih godina, podmećući nam uvezeno kukavičije jaje konsocijacije, umjesto naše tradicionalne i jedino prihvatljive i neposredne multilateralnosti." Akademikovo razotkrivanje vlasničke i upravljačke strukture Dana nije vrijedno ozbiljnog komentara, ali treba kazati nešto o "kukavičijem jajetu konsocijacije". Već godinama Filipović i njegovi ađutanti trube o konsocijaciji kao "ustaškoj raboti" i samo što nisu rekli da je konsocijacija eufemizam za genocid. Cilj je valjda bio da se postigne bošnjački intelektualni konsenzus u stavu: konsocijacija je fuj. Operacija je, međutim, propala. Danas Omer Ibrahimagić govori o "mješavini građanske demokratije s konsocijacijskom demokratijom" kao rješenju za Bosnu i Hercegovinu, dok Enver Išerić (i to baš u Avazu) ovih dana veli ovako: "Upravljati etničkim razlikama u višeetničkim državama, kakva je BiH, moguće je isključivo primjenom konsocijativizma, odnosno, sporazumom o podjeli moći."

Akademikove optužbe za antibosanstvo su pak naročito zabavne. Kolumnist Nezavisnih novina, koje su se u posljednje dvije godine od najboljeg bh. dnevnika pretvorile u službeno glasilo Milorada Dodika, političara koji najotvorenije priziva disoluciju Bosne i Hercegovine, Dane naziva "najgorim antibosanskim listom". Uvijek je Filipović bio prilagodljiv svakoj publici: u Avazu govori o patriotizmu, a u Nezavisnim se trudi zaraditi Koštunicin orden.

A kad na pitanje o razlozima nezavidnog položaja Bošnjaka u Hercegovini Filipović kaže: "Smatram odgovornim, prije svega, rahmetli Aliju Izetbegovića", stvar postaje degutantna. Kad je usred rata odlučio da želi da mu "život bude Švicarska", kad mu je Izetbegović trebao za ambasadorsku karijeru, Filipović je odgovornost tražio na drugim stranama.

I ovaj je akademikov intervju, dakle, što bi rekao Darko Periša, "nebulozni skup brljotina i besmislica jednog diletantskog pseudoznanstvenika, razočaranog marksista i frustriranog bošnjačkog nacionalista". Ne treba, međutim, sumnjati da će lobotomizirani Bošnjaci nastaviti aplaudirati svom "neponovljivom i neprikosnovenom" bardu. Bošnjaci su ionako narod iz Murphyjevog zakona: ako postoji i najmanja mogućnost da se nešto pogrešno napravi, oni će to i napraviti! (M.Bazdulj)

Riječ u fokusu
Medvedev
Mile Stojić

Bahatost bez pokrića.

Još se nije ni stišala bruka oko međunarodnog skandala kad je izjavio da će opandrčiti "po nosu" premijera susjedne zemlje, predsjedavajući naše države Željko Komšić ponovno je izazvao zgražanje političke javnosti jer je demonstrativno odbio otići na sastanak s Ollijem Rehnom, pošto to, zaboga, nije njegov nivo. To je za njega "sitna buranija" i "večernja škola", naglasio je. U vrijeme kad sudbina zemlje više nego ikad ovisi od volje europskih činovnika i institucija, naš presidente nema vremena za te trice i kučine, on piše svoj blog i trkne, eventualno, do Konjica. U Konjicu, pak, sudjeluje na stranačkome skupu originalnoga naziva Računajte na nas, gdje se ponovo svim kapacitetom bestidno obara na državnu vlast, kojoj je on na čelu, a da pritom ni ne pomišlja da sam ponudi ostavku. Dugo sam vjerovao da nisu u pravu hrvatske stranke kad Željku Komšiću spočitavaju da ne predstavlja Hrvate, a on svojim diletantskim i bahatim izjavama iz dana u dan pokazuje da ne umije predstavljati ni državu, ni Bošnjake, ni Hrvate, nikoga.

A sad vrlo ozbiljno.

Rusija je dobila novog predsjednika. Za njegovo prezime mnogi od nas su čuli prvi put prije točno trideset godina, čitajući polemičku knjigu Danila Kiša Čas anatomije (1978). Srpska nacionalistička čaršija napala je tad Danila da je u knjizi Grobnica za Borisa Davidoviča prepisao ruskog pisca Medvedeva. Kiš je objasnio da spomenuti Rus nije nikakav pjesnik, već historičar Roy Medvedev, autor brojnih historijskih sinteza o staljinizmu (Nek' historija presudi, Nepoznati Staljin), koje je autor Grobnice koristio kao književnu dokumentarnu građu.

Ne znamo je li čuveni znanstvenik u kakvoj vezi s novoizabranim ruskim predsjednikom Dmitrijem Medvedevim, ali znamo da je Dmitrij snažno povezan s bivšim ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Kako se izgovara prezime ruskog predsjednika? - zapadni listovi ga pišu Medvedev, što čini i pravoslavna Politika, a u Oslobođenju ga transkribiraju kao Mjedvjedev. Kiš i tu nudi urnebesnu satiru: "Saša Petrof to izgovara sasvim mjahko, po-ruski, Medveđev, a Brana Šćepanović već sasvim intimno, Međedev." No to je tema neke zaboravljene književne polemike.

Prezime Medvedeva potječe od sveslavenske i praslavenske složenice (med-jesti), medvjed. U nas su vrlo česta prezimena Medved, Medvid, Međedović, te toponomastici, poput: Međeđa, Medvjeđe Brdo, Medvednica, Medvedgrad, Medveščak, Medvid Kula (u Jajcu), Međiđa (selo pored Gradačca)...

Imenica Dimitrije, pak, potpuno je drugog korijena, potječe od grčkog imena Demetrius, u značenju sljedbenik Demetre, božice plodnosti i zemljoradnje, zaštitnice obitelji i djece. U nas je čest hipokoristik Mitar, po kojemu su u Srbiji nazvana dva grada - Sremska i Kosovska (nekad Titova) Mitrovica. Ova druga poziva ovih dana ruskog predsjednika upomoć, ali, po svemu sudeći, uzaludno.

Sedmica u fokusu
28. 2. 2008. - 5. 3. 2008.
  • Imad Al Husin, poznatiji kao Abu Hamza, odbio zahtjev državne Službe za poslove sa strancima da dobrovoljno napusti BiH, a njegova deportacija spriječena je zahvaljujući privremenoj odluci Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu i tako će biti dok se ne okonča postupak po apelaciji Abu Hamze pred Ustavnim sudom BiH.
  • Tužilaštvo BiH vodi istrage protiv 44 osobe zbog sumnje da pomažu u skrivanju haških bjegunaca, potvrđeno je u godišnjem izvještaju o radu Tužilaštva BiH.
  • Pripadnici državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili Mladena Drljaču (50) iz Bosanske Krupe, osumnjičenog za ratni zločin počinjen na području te općine.
  • Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, proslijedio Ustavnom sudu BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti odluke Vlade RS-a o izdavanju obveznica za dugovanja po osnovi stare devizne štednje nakon što je, po nalogu ministra Dragana Vrankića, Ministarstvo finansija i trezora BiH upozorilo na kršenje zakona.
  • Apelacioni sud Brčko distrikta osudio Dževada Kablarevića, bivšeg pedagoga u Petoj osnovnoj školi u Brčkom, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine zbog krivičnih djela - bludne radnje i zadovoljavanja pohote pred djetetom ili maloljetnikom.
  • Predstavnici Elektroprivrede RS-a i Elektroprivrede Srbije potpisali sporazum o osnivanju zajedničkog preduzeća Hidroelektrana gornja Drina sa sjedištem u Foči.
  • Još četiri osobe iz Srebrenice oboljele od bruceloze. Prema informacijama iz Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, ukupan broj osoba oboljelih od bruceloze, koja može imati teške posljedice, je 33.
  • Izjava u fokusu: "Ako oni slave ratne dane, to je njihovo, mi to ne slavimo i nikada nećemo slaviti... Na taj način ne može se nametati BiH, jer ona takva nije od interesa ljudima iz RS-a i može da je zakači i vuče kuda god hoće Komšić i ostali koji slave taj dan na taj način."; (Milorad Dodik, predsjednik Vlade RS-a, o Danu nezavisnosti BiH)
Broj sedmice
300
dana srbijanske vlasti nelegalno drže Iliju Jurišića u pritvoru, a država BiH ništa ne poduzima.
Istrage
Muhamed Ali Gaši vlasnik je i Olomanke?!

Prošle sedmice je Vrhovni sud Federacije BiH odbio žalbu Muhameda Alija Gašija i Mirsada Krasnića i potvrdio rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu kojim se ovoj dvojici produžava pritvor. Svoju odluku Vrhovni sud je obrazložio "postojanjem opravdane bojazni da bi se osumnjičeni puštanjem na slobodu mogli skrivati ili pobjeći iz mjesta prebivališta te tako biti nedostupni sudu. Ovakva odluka bila je neophodna radi sigurnosti građana i imovine, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenih krivičnih djela, zaprijećene kazne, te posebno načina na koji su ta djela izvršena".

Muhamed Ali Gaši i Mirsad Krasnić uhapšeni su zajedno sa Edinom Hotom, Muharemom Čauševićem, Sinanom Ljucom, Amirom Kasumićem i Enginom Prohom nakon što je Kantonalno tužilaštvo, zajedno s policijom i Obavještajno-sigurnosnom agencijom BiH, pokrenulo početkom januara opsežnu akciju. Privedeni se sumnjiče da su se kao pripadnici zločinačke organizacije bavili zelenaštvom, iznudom, nasilničkim ponašanjem i oštećenjem tuđe imovine. Tokom istrage koju vodi Kantonalno tužilaštvo pojavili su se, kako je saopćeno, i dokazi na osnovu kojih je istraga protiv Muhameda Alija Gašija proširena na ubistvo Ramiza Delalića Ćele i pokušaj ubistva Amira Pašića Faće.

Opširna istraga u kojoj su već prikupljeni brojni dokazi detaljno provjera nekretnine koje posjeduje Muhamed Ali Gaši, te njegovo finansijsko poslovanje. Veliki dio dokumentacije odnosi se na nekretnine koje Muhamed Ali Gaši posjeduje u strogom centru Sarajeva. Tim tužilaca koji radi na ovom predmetu došao je i do dokumentacije o kupovini podruma i prizemlja zgrade poznate pod nazivom Olomanka, koja se nalazi u centru Sarajeva. Nekretnina je prošle godine plaćena, po ugovoru sačinjenom kod notara, oko 150.000 KM, a Muhamed Ali Gaši, koji je, istina, platio porez na ovu kupovinu, u 2007, prema podacima Poreske uprave, zvanično nije imao nikakvih prihoda?!

Komisija za utvrđivanje vrijednosti nekretnina Službe za upravu, privredu i finansije Općine Centar, koju su činili Smiljan Mišanović, Sandra Ž. Nalo i Imra M. Ramljak, procijenila je i sačinila nalaz (u prisustvu Muhameda Alija Gašija), 26. decembra 2007. godine, za podrum i prizemlje u zgradi Olomanka. Prema toj procjeni, ukupna vrijednost je iznosila 491.450 KM, s tim da je vrijednost kvadratnog metra podrumskih prostorija (ukupno 124,63), prema Komisiji, 1.300 KM, a cijena prizemlja (površine 82,36) 4.000 KM po kvadratu. Prema Rješenju o porezu na promet, Gaši je na osnovu ove procjene platio 24.572,95 KM poreza.

Kupoprodajni ugovor ovog poslovnog prostora Gaši je 17. decembra potpisao sa tadašnjim vlasnikom poslovnih prostora Fikretom Mrzićem. Kada je Mrzić kupovao isti ovaj poslovni prostor od bivših vlasnika Sarike i Eliasa Kajona, Općina Centar je također vršila procjenu, ali tada su po njima ovi prostori vrijedili 375.446 KM. Ova procjena je rađena 18. maja 1998. Iako su cijene nekretnina od tada u Sarajevu, a posebno na ekskluzivnim lokacijama, deseterostruko narasle, članovi općinske komisije očito nisu smatrali da je to tako.

No, ovo nije niti prvi, a niti jedini put kad je Općina Centar "izašla ususret" građaninu Gašiju. Kada je 2004. Muhamed Ali Gaši počeo izgradnju nelegalno poslovnog prostora u Šenoinoj ulici, sklopio je ugovor s tadašnjim načelnikom Općine Centar, SDP-ovcem Ljubišom Markovićem o zakupu 42 kvadrata poslovnog prostora u ulici Maršala Tita broj 46. Prostor je, prema ugovoru, Gaši iznajmio isključivo za skladištenje i plaćao je Općini mjesečnu kiriju u iznosu od 630 maraka. Međutim, Gaši je ova 42 općinska kvadrata pripojio poslovnom objektu koji je nelegalno izgradio na 500 kvadratnih metara?! Ovaj prostor Gaši je iznajmio CM - Cosmeticu i potpisao sa njihovim direktorom Vlatkom Kafadarom ugovor kojim mjesečno inkasira 22.000 maraka kirije. Iako je Gašijev objekt nelegalan, a u njega je čak ugradio i općinske kvadrate, Općina Centar nikad nije reagirala?!

Ova dva slučaja predmetom su istrage koju vodi Kantonalno tužilaštvo, a na provjeri su i kuće i stanovi Muhameda Alija Gašija, kao i onih milion i po maraka nekretnina koje je Gaši ponudio kao kauciju, samo da bi bio pušten na slobodu. No, do daljnjeg je u pritvoru, a istraga skoro svakodnevno otkriva nove detalje o Gašijevim (ne)djelima. (Dž.K.D.)

Bihać
Lipovačin sukob s aktivistima

Suradnja Hamdije Lipovače, načelnika Bihaća, sa omladinskim nevladinim organizacijama je najslabija karika njegove administracije. Iskra Tabaković, direktorica NVO-a Novi put, tvrdi: "U njegovoj vladavini ima dobrih trendova, bilo bi nepravedno reći da nije tako, ali isto tako ja više od šest mjeseci bezuspješno pokušavam da stupim u kontakt s njim, što mogu dokazati i pismima koja sam mu u međuvremenu slala."

Uzajamna isključivost i nerazumijevanje kulminirali su zadnjeg dana februara, kada je, u sklopu aktivističkog Dana +, održana protestna šetnja građana s parolom Hoćemo Dom mladih, a za istu noć je bio najavljen i humanitarni koncert bihaćkog benda Remark, sa kojeg je sav prihod trebao otići kao pomoć djeci s posebnim potrebama. Iskra Tabaković kaže da imaju problem u komunikaciji s načelnikovim kadrovima, među kojima ističe Alena Zulića, direktora Kulturnog centra Bihać, nekadašnjeg Doma USAOJ-a. Zulić ju je, kaže Iskra, bukvalno uvjetovao, poručivši joj da se ne mogu istodobno održati i protesti i koncert, te da se odluči za jedno od to dvoje. "To je van pameti. Smatram da je ovim potezom Zulić htio zaštiti gradonačelnika. Poručio mi je da nije zabranio koncert, ali da ga ne može ni odobriti! Ulicama je prošetalo stotinjak građana, prikupili smo preko 1.000 potpisa za Dom mladih, a koncert nije ni održan", kaže Tabakovićeva.

Adnan Dizdarević, predsjednik NVO-a Una ritam centar i direktor reggae festivala Una River Splash, kao glavnog krivca, također, ističe Alena Zulića: "On nama ne dopušta ni da mu pristupimo. Moramo ga moljakati i ići mu, da tako kažem, niz dlaku, a jednom mi je čak rekao da je reggae niža kultura i da, kao muzika, odvlači mlade na drogu!" Zulić, inače profesor muzike, tvrdi da su to sve konstrukcije i neistine te da nikad tako nešto ne bi rekao. "Ja sam izlobirao kod načelnika da pokrijem njihove troškove, a to je bilo preko 2.000 KM. Ja sam iz najbolje želje da im pomognem uradio šta sam mogao. Neka se sjete kako sam im dao pare i kako sam ih vadio iz dugova. Mi ćemo ove godine uložiti 900.000 maraka u Kulturni centar, to je već budžetom planirano."

Načelnik Lipovača nije odgovorio na naše pozive. No, javio se njegov savjetnik Nijaz Glumac, koji nam je objasnio da Lipovača "nema animoziteta prema omladinskim organizacijama, ali da ima problema sa postupcima koji nisu dobri". Na pitanje da li to znači da načelnik ima pravo odlučiti koji su postupci građana uredu, a koji ne, Glumac kaže: "Mislim da je protest bio suvišan. Organizacije koje znaju šta hoće nemaju problema u komunikaciji s gradonačelnikom, ali Novi put nije to. Mi uistinu nemamo ništa protiv mirnih protesta, ali se zalažemo za dijalog. Samo im je sugerirano da taj koncert ne ide u paketu s demonstracijama. Ako neko treba da ponese odgovornost, uzmite mene. Normalno, načelnik i gradska uprava snose krajnju odgovornost, ali građani moraju imati razumijevanja za naše mogućnosti."

Jedan od prioriteta koje je aktualni gradonačelnik Bihaća Hamdija Lipovača isticao u svojoj predizbornoj kampanji bio je obnova i stavljanje u originalnu funkciju nekadašnjeg Doma USAOJ-a, čime je, nema sumnje, (za)dobio simpatije mlađe populacije željne kulturnih dešavanja. Dijalog je zaista prijeko potreban, ali načelnik Lipovača očigledno nikako da shvati poruku demonstranata, koja je krajnje jednostavna, kaže Iskra Tabaković: "Neka ispuni ono što je obećao u predizbornoj kampanji i zbog čega smo ga svi podržali." (E.Ha.)

Izvještaji
Vlast koja (zvanično) ništa ne radi

Nevladina organizacija Centri civilnih inicijativa prezentirala je rezultate rada vlasti BiH u 2007. godini, za koje je ocijenjeno da su "sramni" i da "odgovaraju stanju opće uzbune". Od 112 zakona planiranih za usvajanje po programu Vijeća ministara BiH, od strane Parlamentarne skupštine BiH je usvojeno samo devet. Navedeno je da je Parlament FBiH cijele godine radio bez programa rada, a da Federalna vlada ima čak pet ministarstava koja su svoje programe rada realizirala s nula posto?!

Denis Telić, konsultant CCI-a za monitoring Vijeća ministara BiH i Vlade FBiH, upozorio je da će Vijeće ministara BiH, ukoliko nastavi s ovim tempom "rada", planirane zadatke iz 2007. uspjeti realizirati tek 2010. godine. Situacija je daleko od bajne i u Republici Srpskoj, iako se to često želi prikriti: u 2007. godini Parlament RS-a je usvojio tek 65 od planiranih 147 zakona - od njih su 24 samo izmjene i dopune zakona, dok je 40 posto usvojeno po hitnom postupku, što, kako se navodi, nije demokratska praksa. Od ukupnog broja poslanika Skupštine RS-a, 12 posto nikada nije postavilo nijedno poslaničko pitanje niti je učestvovalo u raspravama. Premijer Milorad Dodik je izostao s čak 24 od ukupno 52 održane redovne sjednice. Željko Ninković, konsultant CCI-a za monitoring Narodne skupštine i Vlade RS-a, navodi da je u planu Vlade RS-a za 2008. godinu 85 prenesenih zakona iz prošle godine, što znači da će Vlada tako najmanje dva puta od građana "naplatiti" svoje aktivnosti.

Vrijedi spomenuti i to da u Parlamentarnoj skupštini BiH Sead Jamakosmanović iz SDA cijele godine jedini nije progovorio niti riječi, a isto važi i za poslanike SNSD-a Milicu Bugarinović, Mišu Miholjića, Obrena Markovića i Peru Mitrovića, koji nisu imali nikakvu potrebu za razgovorom na sjednicama Skupštine RS-a. (M. D.)

Sporovi
Merhamet BiH protiv Merhameta Sarajevo

Spor između Merhameta - Humanitarnog udruženja građana Bošnjaka Brčko Distrikta BiH, Gornji Rahić (u daljem tekstu Merhamet BiH), i Merhameta - Muslimanskog dobrotvornog društva Sarajevo (Merhamet Sarajevo), traje već nekoliko godina. Naime, Osnovni sud u Brčkom donio je presudu, decembra 2006, kojom je utvrđeno da je Merhamet BiH povrijedio prava Merhameta Sarajevo što je u nazivu udruženja neovlašteno koristio naziv Merhamet i njihov žig. Protiv te presude Merhamet BiH žali se Apelacionom sudu koji šestog decembra 2007. uvažava njihovu žalbu uz obrazloženje da je rješenjem Osnovnog suda od 11. 4. 2003. tuženi Merhamet "registriran kao udruženje, te da u svom nazivu koristi riječ merhamet. Iako postoji sličnost u nazivu i izgledu znakova-žigova, ipak oni nisu identični sa zaštićenim žigom tužitelja, te budući da su stranke upisane kod različitih registarskih organa, a udruženje uz ime u nazivu koristi i sjedište, kao i ostale odrednice, time je objektivno isključena mogućnost zamjene".

Osman Pekarić iz Merhameta BiH za Dane kaže: "Najavili smo se u Federalno ministarstvo pravde i tražimo da se provedu odluke Vrhovnog i Kantonalnog suda i konačno stavi tačka na problem Merhameta koji može biti samo jedinstven, kakav je i bio. I da odgovaraju oni koji su počinili kriminal. Molimo Finansijsku policiju da ispita posljednje četiri godine rada Hajrudina Šahića, navodnog predsjednika Merhameta Sarajevo, i rad cjelokupnog rukovodstva, zatim donacije, kurbanske akcije iz Austrije, putovanja po Iranu, Pakistanu, Indoneziji, Australiji, Njemačkoj i Palestini, te da se ispita rad Merhameta u Unsko-sanskom kantonu, gdje je formiran regionalni odbor Merhameta, koji vodi Rifat Hozanović, za koga postoje indicije da finansira vehabije. U vrijeme dok je Džemaludin Mutapčić bio pomoćnik ministra pravde izdana su tri nelegalna rješenja o registraciji Merhameta Sarajevo koje su pobili sudovi Kantonalni i Vrhovni. Tražimo da se ispita šta je s opremom iz Ortopedskog centra Merhameta u Jelićevoj 3, gdje sad Mutapčić ima notarski ured."

Merhamet BiH pokrenuo je, naime, pred Kantonalnim sudom spor protiv Ministarstva pravde FBiH i tadašnje ministrice Borjane Krišto radi poništenja rješenja od 25. 10. 2004. kojim je Merhamet Sarajevo upisan u registar udruženja. Kantonalni sud je donio presudu da se tužba uvažava, osporio izdano rješenje i predmet vratio na prvostepeni postupak, dok je tužba protiv ministrice Krišto odbačena. Rješenjem Vrhovnog suda FBiH od petog decembra 2007. u sporu Merhamet BiH protiv Federalnog ministarstva pravde zbog upisa u registar udruženja odbacuje se zahtjev Merhameta Sarajevo za vanredno preispitivanje sudske odluke protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu od 18. oktobra 2006, budući da je pravomoćna samo u formalno-pravnom smislu.

Podsjećamo, Merhamet Sarajevo, nakon dva odbijena zahtjeva za registracijom humanitarne organizacije u državnom Ministarstvu pravde, upućuje zahtjev Federalnom ministarstvu pravde i dobija rješenje 12. septembra 2003. Zbog toga, Merhamet BiH (tada regionalni odbor) podiže tužbu pred Vrhovnim sudom FBiH zbog nelegalne registracije. Vrhovni sud 10. juna 2004. poništava rješenje o registraciji Merhameta Sarajevo.

Nakon toga Merhamet BiH saznaje od ombudsmana Borisa Topića da je Federalno ministarstvo pravde nanovo izdalo rješenje o registraciji Merhameta Sarajevo, i to pod istim brojem, ali s drugim datumom. Ponovo podižu tužbu, ali u međuvremenu se sporovi te vrste prebacuju u nadležnost Kantonalnog suda Sarajevo. Na presudu Kantonalnog suda, koja je bila identična presudi Vrhovnog suda, čekali su gotovo godinu i po. Iako je u njoj jasno stajalo da je rješenje konačno i da se ne može podnijeti žalba, Federalno ministarstvo pravde izdaje i treće rješenje.

Oko deset firmi koje je stari Merhamet imao, prema tvrdnjama rukovodilaca Merhameta BiH, a u koje je uloženo pet miliona maraka, propadaju u roku od dvije-tri godine. O transakcijama novca koje su vršene preko Merhametovih jedinica iz inozemstva, a koje je dizao Hajrudin Šahić, potpredsjednik tadašnjeg Merhameta, nije vođena nikakva evidencija. Osman Pekarić, koji je bio na čelu Direkcije u Sarajevu, nakon što je uradio završni račun 2002, premješten je na mjesto koordinatora za kontakte za inozemnim humanitarnim organizacijama, a potom i otpušten. Glavnu riječ su, tvrdi, vodili Edah Bećirbegović i Hajrudin Šahić. Iz Merhameta BiH smatrali su da se radi o sprezi Federalnog ministarstva pravde i Merhameta - Muslimanskog dobrotvornog društva, kako bi se zataškao kriminal. (E. Nurikić)

Piramidaši
Svi Osmanagićevi eksperti

Na prevarantskoj web stranici Fondacije Bosanska piramida Sunca nedavno su se pojavili sadržaji koji po količini iznesenih gluposti mogu biti zasjenjeni jedino Osmanagićevim tomovima Alternativne historije. Radi se o dva teksta: Bosanski ljiljan: jedno razmišljanje u prilog tezama Semira Osmanagića i Bosanski stećak: uputstvo za čitanje bosanskih piramida, koje je potpisao izvjesni "dr. phil." Amer Kovačević iz Zenice. U prvom tekstu "dr. phil." je zaključio da grb Kotromanića "dobija nove dimenzije tek kad se čovjek pažljivije upozna s istraživanjima u Dolini Bosanskih Piramida i svoj um otvori za nove spoznaje. Tek onda možemo uočiti da se i ovdje pojavljuje šest ljiljana, kao što postoji šest visočkih piramida, a vidno je i da tri ljiljana/piramide u gornjem glavnom polju formiraju pravilan trougao". "Ostaje misterija", piše dalje "dr.phil.", "da li ostatak amblema krije neku tajnu u vezi s rasporedom ostalih megalitnih kamenih građevina u Bosanskoj Dolini Piramida."

U svom drugom radu autor donosi "neoborive dokaze" da su stećci "mnogo stariji od srednjeg vijeka", "da su ukrašavali megalite Bosanskih Piramida" i da su "ljudi kasnije, u srednjem vijeku, koristili te megalite da od njih isklešu stećke". Spirale na stećcima su "vorteksi misterioznih energija pohranjenih u drevnim megalitnim građevinama... Tako jednostavno objašnjenje koje pojašnjava mnogo stvari koje su do sad bile neobjašnjive za elitističku nauku koja kaže da još ne znamo šta znače i odakle potiču ukrasi na stećcima"!

Dokazi "dr. phila." za svakoga ko elementarno poznavanje radove Vladislava Škarića, Marka Vega, Pavla Anđelića odnosno Šefika Bešlagića nisu ništa drugo do urnebesna smijurija. Međutim, ono što predstavlja još veću smijuriju jeste da su i pisani da budu zezancija na Osmanagićev račun, jer "dr. phil.", odnosno Amer Kovačević, zapravo ne postoji?! Naime, ispostavilo se da se radi o blogeru s nickom Izmo Guglić, koji već dvije godine piše satirični blog parodirajući "nezavisnog istraživaća" Osmanagića: Unas sad svako more pisat istoriju kako hoče i kopat đe hoče da traži artifatake iz istorije. Što nebi ija. Tako sam ja još lane poćo kopat kodmene ubašći in situ koristeč strogi strućno-naućni pristup ito multiciplinarno malo krampom malo lopatom… Zato ja oću podršku da dobijem ija pare od Vlade jer mije ko obićnom ćovijeku iz naroda dosta elitišćkog pristupa, prepucavanja jal je foteljaška jal je alternativna i daje nećja istorija bolja od moje tojes daje neko more bolje odmene napisat.

Tako je Izmo ponudio Osmanagiću svoje "radove", a ovaj ne samo da ih je objavio već ih je odmah dao prevesti na engleski. "Dr. phil." se toliko dopao Osmanagiću da ga je uputio u svoje nove pothvate - pisanje knjige Unearthed Bosnian Pyramids s vidovnjakinjom iz Houstona Sharon Prince Wothke, koja proriče sudbinu "uživo, putem telefona i e-maila".

Ipak svaki smijeh prestaje ako se zna da je Vlada Zeničko-dobojskog kantona prošle godine za nepostojeće "piramide" iz budžeta izdvojila cijelih 100.000 KM. (Zavičajni muzej u Visokom dobio je za sistematizaciju građe iz osmanskog perioda i Drugog svjetskog rata svega 20.000, a Franjevački samostan za konzervaciju samostanskih zbirki svega 30.000 KM.) Stotinu hiljada maraka otišlo je, dakle, na projekt koji se, kako piše Izmo, otprilike svodi na slijedeće: Uzo sam iz lokalne biblijoteke knjiga razni o stečcima i pocjeli dan hin listam al sve hin držim naopaćke i ćim ugledam trouglao odma to zapišem ko dokaz da tu ima neka neobjašnjita misterija i tajna veza sa piramidama. Da ne govorimo o Harisu Silajdžiću, Nedžadu Brankoviću, te resiul-ulemi Mustafi Ceriću, koji i dalje podržavaju ovu prevarantsku lakrdiju - o državnom trošku. (V. Bačanović)

 Ocjenite tekst
 Prosječna ocjena: 4
 Broj glasova: 4