Jusuf Barčić je podlegao od posljedica povreda zadobijenih u saobraćajnoj nesreći u ulici 18. hrvatske brigade u tuzlanskom naselju Kreka. Sahranjen je na tuzlanskom mezarju Bukovčići, kojoj je prisustvovalo oko tri hiljade Barčićevih prijatelja, poštovalaca, sljedbenika, kao i onih koji su to smatrali svojom vjerskom dužnošću, među kojima je i muftija Tuzlanski Husein efendija Kavazović.

Barčićeva prva medijska pojavljivanja izvan selefijskih i islamskih krugova - u kojima je važio za respektabilnog šejha čija se riječ slušala sa posebnom pažnjom, između ostalog zbog njegovog višegodišnjeg boravka i školovanja u Medini - vezana su za dešavanja u njegovom rodnom selu. Barčići kod Kalesije. Mještani sela došli su u sukob sa Barčićem oko seoskog mejtefa u koje su dolazili Barčićeve pristalice iz raznih dijelova Bosne i Sandžaka. Barčić je i tada optuživao više instance Islamske zajednice u Tuzli i Sarajevu govoreći kako nemaju pravo na privatizaciju nad islamom u BiH, da budemo eufemistični.

Međutim, prava prašina se digla tek kada je počeo držati dersove - predavanja u Carevoj džamiji u Sarajevu, gdje je i sjedište IZ-a BiH. Epilog drame je svima poznat: Barčiću je zabranjeno da drži bilo kakva predavanja u toj Božijoj kući. Sukob između "tradicionalnih muslimana" i "vehabija" time nije bio okončan. Naprotiv, to je problem koji nije započeo s Barčićem, niti će s njim završiti.

Još se nije Barčićevo tijelo ni ohladilo, a iz određenih krugova potekle su teorije zavjere o njegovoj smrti, iako je Barčić bio poznat po specifičnom tumačenju saobraćajnih propisa i čestoj neprilagođenoj vožnji na putu. Jednostavno, njegova tragična sudbina je idealna da se u zaluđenim i zatrovanim glavama isplete konstrukcija kako je "Jusuf Barčić ubijen". Iako se po tom pitanju najviše očekivalo od osoba iz rahmetlijinog miljea, najdalje je otišao bivši predsjedavajući Općinskog vijeća Maglaj Dževad Galijašević, koji je banjalučkom Fokusu rekao kako je Barčića "ubila Islamska zajednica BiH i paralelni bošnjački obavještajni mehanizmi", a Barčićem se "željela skrenuti pozornost s aktualnog člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdzića, Abu Malia, Abu Hamze i ostalih koji su u Bosnu i Hercegovinu dovodili teroriste i zločince". Ali to Galijaševiću i teoretičarima na dušu.

Dženaza, kao i sve što je vezano za Barčića (zatvorski dani, porodična crna hronika, anamneza bolesti...) bila je medijski spektakl, pa su braća po forumima komentarisala "kako nikad nisu bila na boljoj dženazi". Hiljade Barčićevih pristalica bilo je kivno na okupljene novinare kao da su oni krivci za Barčićevu smrt, a upućene su i brojne uvrede i psovke. Tek je intervencija Abu Hamze iz Bočinje spriječila braću da se obračunaju s "ćafirskom đubradi".

Nakon objavljivanja vijesti da će Thompson 10. svibnja održati koncert u sarajevskoj Zetri, u gradu se digla kuka i motika - od udruga civilnog društva, Saveza boraca pa sve do Jevrejske zajednice svi su protiv dolaska kontroverznog hrvatskog pjevača. Balkanski fluid kreće se u nepredvidivim pravcima, pa nije jasno po čemu bi dolazak Thompsona, koji je početkom devedesetih proizveden u maskotu Hrvatske vojske, bio nepoželjan, a dolazak recimo, Bregovića, čija je apologija JNA tijekom devedesetih bila iritantna - očekivan i poželjan. Takva je ćud Sarajeva.

"U Saraj'vu na izvoru rijeke Miljacke, pošla braća da odbrane svoje domove" puštao je Radio Sarajevo sve do Daytona bosansku inačicu Thompsonovih Čavoglava, vjerujući da je mladić hrapavoga glasa i pokvarenih zuba u maskirnoj uniformi s thompsonom u ruci nitko drugi do Robin Hood novog vremena. Hrvatska televizija je također danonoćno vrtila njegove ratničke popijevke usmjerene protiv Srba, koji su tad općenito bili smatrani "zajedničkim agresorom". Ali, rat se završio nekako u isto vrijeme kad i privatizacija društvenih dobara, Mišković je počeo trgovati s Todorićem (a evo i s Radončićem) i Thompson i slični su najednom postali velika smetnja mladom kapitalizmu.

Na hrvatskoj estradi on, također, nije više bio poželjan, jer Televizija više nije tražila govor mržnje. Televizijski ravnatelj umjesto partizanskih nastavio je režirati domobranske filmove, da bi sve ostalo isto. Marko Perković sve više se priklanja nezadovoljnim desničarima i prevarenoj dijaspori, gdje maskirnu uniformu zamjenjuje zloslutna crna bluza. Pitomi mladić iz Dalmatinske zagore počinje koketirati s mračnim simbolima iz Drugog svjetskog rata. Nakon što ga napušta supruga, poznata pjevačica, njegovi suborci poklanjaju joj grafit: "Kurvo, izdala si ratnika!" Snima album ljubavnih pjesama, ali njime doživljava fijasko, jer njegova publika druge pjesme od njega očekuje.

• Doris Pack, šefica delegacije Evropskog parlamenta za jugoistočnu Evropu, u Banjoj Luci izjavila da Srebrenicu ne treba izdvajati iz RS-a, te da MUP RS-a, po njoj, ne predstavlja problem za reformu policije ukoliko bude pod ingerencijom BiH.
• Vjekoslav Vuković, predsjednik Komisije za reviziju državljanstava naturaliziranih državljana BiH, potvrdio je da je Komisija nastavila rad na pristiglim predmetima te da broj oduzetih pasoša prelazi 400. Svoj izvještaj, u kojem navode ko je i kako dijelio bh. državljanstva, Komisija je proslijedila Tužilaštvu BiH.
• Članovi Komisije za izmjenu entitetskih obilježja RS-a ni nakon razgovora u Banjoj Luci nisu uspjeli dogovoriti minimum konsenzusa za buduća obilježja RS-a koja trebaju zamijeniti dosadašnja: grb Nemanjića i himnu Bože pravde, koje je Ustavni sud proglasio neustavnim.
• Glavni odbor SDA jednoglasno je podržao zahtjev za poseban status Srebrenice i područja odakle potječu žrtve genocida, a na osnovu presude Međunarodnog suda pravde u Haagu.
• Sud BiH donio je prvu presudu za utaju i izbjegavanje plaćanja PDV-a na osnovu nalaza vještaka i druge dokumentacije koje su Tužilaštvu BiH podnijeli službenici Uprave za indirektno oporezivanje.
• Apelaciono vijeće suda BiH smanjilo je kaznu Momčilu Mandiću, bivšem vlasniku Privredne banke Srpsko Sarajevo, sa devet na pet godina zatvora.
• Jusuf Barčić (40), koji je smatran jednim od vođa tzv. vehabijskog pokreta u BiH, podlegao je teškim povredama koje je zadobio u saobraćajnoj nesreći u Tuzli.
• Izjava u fokusu: "Minimum ispod kojeg nećemo ići je da sjedište Rijaseta bude u okvirima granica Srbije."; (Muhamed Jusufspahić, imam beogradske Bajrakli džamije i samoproglašeni muftija Islamske zajednice Srbije)

"Profesor dr. Salih Fočo me je godinu dana seksualno i psihički uznemiravao. Zbog toga sam dala otkaz na Filozofskom fakultetu", riječi su sada već bivše asistentice profesora Foče, ujedno i v.d. dekana ovog fakulteta, te predavača na predmetima Opća sociologija I, Opća sociologija II i Historija socijalnih i političkih doktrina. Bivša asistentica "ne želi da se njeno ime u široj javnosti veže za seksualni skandal" no spremna je, kaže, "sve ponoviti pred sudom". Mladu magistricu smo kontaktirali nakon što se na Sarajevo-X forumu povela diskusija o sablasnom stanju na Odsjeku za filozofiju i sociologiju čiji je šef katedre prof. dr. Vladimir Premec. "Asistentica je Foči javno zaprijetila da će raskrinkati njegove lopovluke. Ona je jedina 100 posto primjenjivala Bolonju, istina vrlo strogo, ali ko je radio i čitao, njemu je to odgovaralo. Pošto dekan i profesor ne može da savlada sve obaveze Bolonje, jednostavno je poništio sve testove i studentima rekao da više nisu obavezni da dolaze na nastavu. Šta je pravi razlog tako dramatičnih događaja na Odsjeku koji sada nema niti jednog asistenta, niko tačno ne zna."

Asistentica nam je objasnila da je uznemiravanje krenulo nakon što je odbila "seksualne ponude" profesora. "To je počelo vrlo brzo nakon mog dolaska na mjesto asistentice, koje sam preuzela nakon javnog konkursa 2005. Prvi incident se desio na konferenciji o obrazovanju, kada me je navečer, pri odlasku u hotel, pitao da li bih išla s njim u sobu", priča asistentica koja nas je zamolila da ne objavljujemo detalje jer "su vrlo vulgarni".

"Nakon odbijanja, uslijedila su konstantna ponižavanja s njegove strane, ucjenjivanja, verbalne prijetnje pa čak i opaske kako bih se trebala oblačiti izazovnije, po njegovom ukusu… Radila sam posao koji nije bio u mom radnom opusu, sama vodila predavanja, govorio mi je da moj magistarski sa CIPS-a ne vrijedi ništa i nije mi dao da upišem postdiplomski na sociologiji, na FPN-u, iako mi je to bila obaveza po Zakonu. U septembru prošle godine rekla sam mu da odlazim jer više nisam mogla trpjeti."

U januaru ove godine otkaz je uručila šefu Odsjeka, profesoru Premecu i tom prilikom navela tri razloga za svoj potez: da ne može studirati, da je poslovno izrabljivana i seksualno uznemiravana. Po tvrdnjama mlade magistrice, Premec ju je uputio na razgovor s Fočom, no kako više nije željela ni s kim razgovarati, predložio joj je da naslovi otkaz na Dekanat. To je i učinila. Naša sugovornica kaže da nije pokrenula tužbu jer je "čula mnogo strašnijih priča od njene pa niko nije reagirao": "Profesori znaju, sve se zna, ali se zataškava - oni se čak diče time."

Profesor Fočo je odbio komentirati optužbe na svoj račun. "Bespredmetno je", kratko je rekao za Dane. Kontaktirali smo također prof. Premeca i pitali ga zašto nije ništa poduzeo nakon što mu se asistentica požalila na seksualno uznemiravanje. "Ona mi je spomenula različite vrste maltretiranja, ali ne i psihičko ili seksualno. Spominjala je da je on tražio od nje da ga mijenja na Pedagoškoj akademiji, na predavanjima, to znam, ali da li je tu bilo još nekih drugih stvari, ja to ne znam. Meni je jako žao što je ona otišla. Studenti su je jako voljeli i uvijek su dolazili na njena predavanja u punom broju", kaže profesor Premec i pita: "Kako je ona sada?" Kažemo da je ogorčena i preplašena. "Žao mi je, zaista", uzvratio je Premec. "A da li biste reagirali da ste znali za seksualno uznemiravanje?", pokušavamo da saznamo stav uvaženog akademika. Premec kaže: "Apsolutno, jer se držim zlatnog pravila: tamo gdje radiš - ne jebi. Salih se meni uvijek kleo da s njom nema ništa, i da se prema njoj odnosi kao prema svom djetetu." "Vi ste ga, dakle, pitali za to?!" "Jesam, nakon što mi je rekla da je izrabljuje, ali kakve je to fajde imalo? Jer, znate, kad je nešto takvo između dvoje ljudi, uglavnom su obično oboje krivi", objasni nam Premec.

Iznos novca koji je Mihrija Pelak pokrala od bh. građana popeo se na preko osam miliona maraka, a broj oštećenih građana približio se cifri od 200. Nakon što su Dani pisali o ovom slučaju, iz Austrije nam se javio jedan od oštećenih koji je zbog sudskog postupka koji je u toku zamolio da zasad ne otkrivamo njegovo ime. Ispričao je da je u novembru 2006. njegova punica, koja je htjela da se preseli iz Beograda u Sarajevo, u Oslobođenju našla oglas za stan koji je prodavala Agencija Pelak. Nakon što se odlučila za kupovinu, Mihrija Pelak joj je dala rok od 48 sati za uplatu jer je navodno bilo još zainteresiranih. Cijena je bila 55.000 KM.

"U Agenciji smo potpisali ugovor o zastupanju i uplatu kompletnog iznosa. Nakon toga smo sačekali dolazak izvjesnog Franje, sudskog pisara, koji je trebao ovjeriti potpise na ugovoru. Rečeno nam je da ćemo ovjerene ugovore dobiti u ponedjeljak jer je bila subota. Naglasili su i da je sve ostalo briga Agencije, te da ćemo kupoprodajni ugovor i izvod iz sudskog registra o upisu nekretnina dobiti za 3-4 nedjelje, a ključ od stana za 15-ak dana", priča ovaj oštećeni.

Nakon obavljene kupovine izašli su iz Agencije Pelak više no zadovoljni poslovnošću i ljubaznošću osoblja. Ključ su zaista dobili u dogovorenom roku i zamijenjena je brava, stan okrečen i stvari unesene. Čekali su još kupoprodajni ugovor da bi mogli priključiti struju, vodu i plin. Međutim, ni dva mjeseca nakon toga ugovor niko iz Agencije nije donosio, a Mihrija Pelak im se prestala javljati na telefonske pozive.

Nevladina organizacija altruista za pomoć osobama s umanjenim sposobnostima Svjetlo iz Sarajeva je 31. marta održala, petu po redu, humanitarnu modnu zabavu za djecu sa i bez poteškoća u razvoju "Hajde budi mi drug". Ove godine zabava je organizirana u suradnji sa Centrom Vladimir Nazor i modnom agencijom Nova MaS. Cilj ove humanitarne akcije je promocija procesa inkluzije - ravnopravnog uključivanja djece s poteškoćama u razvoju u život zajednice.

Manifestacija je bila osmišljena u tri programska dijela: demonstrativne vježbe sigurnosti EUPM-a i MUP-a KS-a prilagodljive djeci, muzičko-modna zabava, te karaoke show. U programu je učestvovalo ukupno 230 mališana sa i bez poteškoća u razvoju iz cijele BiH. Prikupljena sredstva usmjerit će se na realizaciju kreativnih radionica u kojima će sudjelovati mladi s posebnim potrebama.

"Svjetlo okuplja ljude dobre volje, koji su spremni da slobodno vrijeme daruju osobama s umanjenim sposobnostima. Ta su djeca, inače, nakon završene osnovne ili srednje škole, u potpunosti prepušteni brizi njihovih porodica i boravku u stanu", kaže Barbara Putica, program menadžerica za rad s mladima. Dalje priča: "S obzirom da nemaju mogućnost zapošljavanja, naši korisnici su i mladi između 18 i 35 godina. Razvijamo različite programe, a najviše ulažemo u projekte neformalne edukacije - art radionice, škole malih manekena, škole sporta. Mogu da se pohvalim da smo u gotovo svim sportskim disciplinama prvaci BiH." Jedan od njihovih programa zasniva se na humanitarnoj pomoći socijalno ugroženim kategorijama. Svjetlo trenutno okuplja 55 volontera - jedan dio obavlja studijsku praksu, dok drugi sa Udruženjem Svjetlo sarađuje već dugi niz godina. Koncept volonterstva u Svjetlu zasniva se, prema riječima Putice, na timskom radu.

Prema najnovijim podacima agencije Mareco Index Bosnia, jedine koja radi istraživanja gledanosti televizijskih programa u BiH metodom People metra, gledanost svih inozemnih TV stanica koje se emitiraju u BiH je 26,8 posto. Ovime je samo potvrđena dobra gledanost stranih kanala u BiH, a prvenstveno HRT-a i Nove TV. Također, ovi podaci se poklapaju sa istraživanjem agencije GfK koje je provedeno krajem rujna prošle godine. Na pitanje o tome koja tri TV kanala najčešće gledaju, ispitanici su odgovorili da je to BHT (33 posto), FTV je dobio 29 posto, dok treće mjesto dijele HRT i Pink sa udjelom gledanosti od 25 posto.

Dakle, skoro jedna trećina građana BiH prati programe koji dolaze iz Hrvatske, stoga i ne čudi toliki otpor komercijalnih bh. televizija da se HRT i Nova reemitiraju u BiH. Međutim, možda bi ove televizije trebale poraditi na podizanju kvalitete vlastite produkcije, a ne zabranjivati nešto što je - konkurencija. Jer, ako se zabranjuje reemitiranje HRT-a 2 na kablovskoj, po istom principu bi trebalo ukinuti i sve druge kanale, budući da nijedan od njih nema dozvolu za reemitiranje stranog sadržaja na kabelskim sustavima u BiH. Čini se da u ovom slučaju postoje dvostruki kriteriji, sve pod krinkom da "AKOP ne posjeduje dozvolu za reemitiranje HRT-a 2", što papagajski ponavljaju u RAK-u.

Prvo su govorili kako su odašiljači i veze iz Zagreba "otkrili ilegalne radnje", te da su kabl-operateri koristili "individualne kartice za komercijalnu distribuciju", a zaboravili su napomenuti da su upravo u RAK-u forsirali "nelegalne radnje" sa svojim dopisima prema OiV-u. Nakon što su prije 15-ak dana Dani prvi objavili faksimil dozvole kojom HRT daje pravo kabelskim operaterima za reemitiranje programa HRT-a 2 koji se prima putem satelita (potpisano još 31. srpnja 2006.), u RAK-u su odjednom promijenili priču i izjavili "kako pitanje satelitskih kartica nikada nije bilo sporno"?! Dani su u posjedu i dopisa HRT-a, u kojem stoji da je AKOP-u sasvim legalno isporučeno 46 komada satelitskih Smart kartica, namijenjenih kabelskim operaterima u BiH. Dakle, nema apsolutno nikakvih zakonskih prepreka da se HRT 2 konačno vrati i u Sarajevo.

Nadalje, međunarodno tijelo AGICOA je poslalo dopis kojim se potvrđuje da se trenutno vode pregovori s AKOP-om, ali ne po pitanju prava za emitiranje (jer je to pitanje zapravo već riješeno), već oko novčanog iznosa koji će AKOP platiti AGICOA-i za reemitiranje stranih sadržaja na nivou BiH, i to ne samo za HRT, već za sve televizije koje se reemitiraju u kabelskim sustavima. Što se tiče tri najveća kabelska operatera u Sarajevu: BH Cabel Net-a, HS-a i Logosofta, oni su potpuno samoinicijativno odlučili da ne reemitiraju HRT u svojim mrežama, i zbog toga će im vjerovatno biti određene sankcije, budući da su kao članice AKOP-a obavezne poštovati odluke svoje krovne organizacije. Naglašavamo, više nema nikakvih zakonskih prepreka da se HRT 2 ne vrati na male ekrane.

Elvir Laković Laka (muzičar):
"Najčešće gledam životinje na Animal Planetu i muzički kanal MTV-a, jer to volim i otkako sam se upoznao sa ljudima, zavolio sam životinje."

Silva Vujovič (službenica):
"Pratim one televizijske programe koji imaju najviše filmova i zaista nemam nikakvih prioriteta. Kada bih imala više slobodnog vremena, vjerovatno bih gledala emisije na National Geographic Channelu i Animal Planetu."

Almir Imširević (dramaturg):
"Iskreno, najčešće je to TV Nova zato što me se najmanje tiče, drago mi je gledati ono što me ne interesuje. Naravno, nije ovo ocjena kvalitete programa, jer vjerovatno zahvaljujući nekim drugim problemima čovjek dođe u situaciju da mu je draže gledati životinje na Animal Planetu ili planete na Discovery Channelu ili, pak, blesave serije na Novoj."

Selma Kapo (psihologinja):
"Najviše gledam TV Novu zbog serija, jer je to jedino što pratim, i National Geographic Channel zbog dokumentaraca."

Ismet Šuško (penzioner):
"Obavezno gledam BHT1 i NTV 99, jer me zanima šta se dešava i to je, uglavnom, informativni program."

Dženana Durajlić-Elezović (ekonomistica): "Jedino što pratim jest serija Uvod u anatomiju, koja se emituje ponedjeljkom na Novoj, kao i Vijesti u 12. Također, gledam i naše vijesti od 19, te 19 i 30. Ponekad, kada je nešto bitno, gledam i emisiju 60 minuta na FTV-u i kvizove."