Predsjedavajući Federalne komisije za traženje nestalih osoba još jedan je dokaz za tvrdnju da svako tijelo utopljeno u SDA gubi tačno onoliko moralnog, političkog i bosanskohercegovačkog integriteta koliko u tu stranku unese. Tužno je čitati poziv političara-amatera upućen glavnoj tužiteljici Haškog tribunala Carli Del Ponte da podnese ostavku zbog toga što zločinci Karadžić i Mladić još uvijek nisu uhapšeni.

Od Mašovićevog poziva mizernija je jedino argumentacija kojom ga obrazlaže. Biva, zbog toga što je Haški tribunal "odavno izgubio podršku", tužiteljica bi trebala podnijeti ostavku. Čak i oni koji čitaju samo novinu preko koje Mašović odašilje poziv znaju da je razlog gubljenja podrške Tribunala upravo to što Del Ponte nepokolebljivo zahtijeva hapšenje najtraženijih zločinaca i javno optužuje one koji su ih, da su to htjeli, davno mogli uhapsiti. Drugi razlog je taj što je tužiteljica, sve dok joj konačno vremenskim rokom nisu vezali ruke, uporno podizala optužnice za ratne zločine, ne obazirući se na trenutne političke i nacionalne interese i puno moćnijih državnika nego što je Mašović.

Zbog teškog i plemenitog posla kojim se već godinama bavi, Amor Mašović zaslužuje poštovanje i zahvalnost ne samo ljudi kojima pomaže da dođu makar do posmrtnih ostataka svojih najbližih. Međutim, onog trenutka kada svoj nesporni javni moralni autoritet stavi u funkciju jeftine stranačke demagogije, ni Mašović ne može i ne treba biti amnestiran od kriterija kojim se procjenjuje djelovanje njegovih kolega, političara. Kada su njegova stranka i Islamska zajednica odlučile da za partnera u uspostavljanju vlasti u Brčkom izaberu SDS i baštinike Karadžićevog djela - Mašović je mudro šutio. A niko od njega nije bio pozvaniji da svoje stranačke kolege podsjeti na svu monstruoznost takve odluke.

Cijeli protekli tjedan dnevne su novine donosile upozorenja da nastupaju teški dani za meteoropate. Oni su se morali pridržavati posebnog režima i striktnih ponašanja, kako bi izbjegli nevolje koje im je spremala nagla promjena zračnoga tlaka, kretanje anticiklona i ciklona, te druge meteorološke i atmosferske zadanosti na našem planetu.

Da je utjecaj vremenskih prilika na naš organizam veliki znali su još naši djedovi, koji su pretkazivali kišu žaleći se na bol u križima. Ljudski je organizam samo kotačić u divovskoj mašineriji univerzuma, osjetljiv na sve hirove cjeline. Najnovija znanstvena istraživanja, pak, potvrđuju da vrijeme snažno djeluje na naš organizam u cjelini. Vanjski atmosferski uvjeti povećavaju osjetljivost organizma i potiču ga na psihofiziološke reakcije.

Kada se vrijeme mijenja, umorni smo, a ne možemo spavati, kad pada kiša, loše smo raspoloženi i boli nas glava, a kad puše vjetar, razdražljivi smo i nervozni. Iako su među najugroženijima osobe srednjih godina, posebno žene, meteoropatija pogađa sve kategorije ljudi, od male djece do starijih osoba. Štoviše, kako statistički podaci pokazuju da se gotovo polovica populacije u Srednjoj Europi žali da pati zbog utjecaja vremena, stručnjaci predviđaju da bi osjetljivost na vrijeme mogla postati bolest modernoga društva.

Pri promjenama vremenskih prilika česta su i samoubojstva. Naročito je broj samoubojstava povećan dan prije prolaza hladne fronte i dva dana nakon prolaza tople fronte. Samoubojstva se dešavaju najčešće u danima koje karakterizira povišena temperatura koja varira, sniženim ili promjenjivim tlakom zraka, povećanom naoblakom, maglom i često slabom kišom, a ljeti pljuskovima i grmljavinom, upozoravaju zdravstveni bilteni.

Iako nam vrijeme itekako može otežati život i svakodnevno funkcioniranje, potrudimo li se, s ovim se problemom vrlo uspješno možemo nositi. Primjerice, da bismo svoj organizam učinili prilagodljivijim vremenu u okolini u kojoj živimo, moramo što manje boraviti u zatvorenim prostorima jer je dokazano da među osobama koje se mnogo kreću i rade na otvorenomu gotovo da i nema meteoropata.

Tijelo, naime, mora slijediti ritmove i sezonske promjene, čovjek mora biti u bliskom dodiru sa prirodom. Do poremećaja dolazi kada se vodi neprirodan život, ispunjen stresom, nervozom, žurbom, kada se zanemaruje vlastiti biološki prirodni ritam, objašnjavaju nam liječnici, čije savjete obično počnemo slušati kad je već prekasno.

• BiH neće početi pregovore sa EU-om za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, jer nisu ispunjena dva uslova: reforma policije i usvajanje zakona o Javnom RTV sistemu BiH.
• Stolac, hercegovački gradić, bio poprište vandalskog obračuna na nacionalnim osnovama navijača NK-a "Zrinjski" i lokalnog bošnjačkog stanovništva.
• Milan Galić, svodnik nesretne ukrajinske prostitutke Olene Popik, Tužilaštvu BiH priznao krivicu za trgovinu ženama.
• Bosanski Srbi, njih 46 posto, prema istraživanju agencije "Prizma", svojom državom smatra BiH, 29 posto Jugoslaviju, a 38 posto njih odreklo bi se bh. državljanstva.
• Udruženje Građana "Mirovna akcija humanista" iz Rakovice kod Sarajeva proglasili "Republiku Titoslaviju"
• Sulejman Tihić, predsjednik SDA, imat će za protivkandidata na stranačkim izborima Elmira Jahića, odlučeno na sastanku Predsjedništva SDA.
• Bisera Turković, kandidat za ambasadora BiH u SAD-u, upitna kao kandidat kod američkih vlasti zbog navodnih ratnih veza sa ekstremnim islamistima i organiziranju njihovog dolaska u BiH.
• Izjava u fokusu: "Pitanje svih pitanja da bi ova zemlja bila država jest donošenje novog ustava BiH"; (Bariša Čolak, predsjednik HDZ-a BiH)

Na suđenju Seferu Haliloviću, nekadašnjem ratnom načelniku Štaba Vrhovne komande Armije RBiH i njezinom prvom komandantu, već danima se mnogo više negoli o zločinima u Grabovici i Uzdolu - govori o Sarajevu. Prvo je nekadašnji zamjenik komandanta Devete motorizirane brigade Armije RBiH Ramiz Delalić Ćelo pred Tribunalom iznio čitavu salvu optužbi na račun svog nekadašnjeg komandanta, ali i čitavog sistema rukovođenja i komandovanja Armijom RBiH, da bi početkom ove sedmice na klupu za svjedoke sjeo i ratni ministar unutarnjih poslova RBiH Bakir Alispahić.

Alispahić je svjedok Tužilaštva, a u Haagu je prvenstveno zbog činjenice da je samo dan nakon pokolja u Grabovici boravio u Jablanici, sreo se sa Halilovićem i povukao specijalnu jedinicu MUP-a RBiH koja je također trebala učestvovati u akciji "Neretva 93". No, i najveći dio Alispahićevog svjedočenja odnosio se na zbivanja u samom Sarajevu: između ostalog, haškim je sudijama Alispahić konačno i javno potvrdio ono što su mediji u BiH godinama pisali - podatak da je Sefer Halilović, tadašnji prvi čovjek Armije koja se opirala dvostrukoj agresiji bio prisluškivan od tajnih službi zemlje koju je branio!

Alispahić je priznao da je - dolaskom na čelnu poziciju MUP-a RBiH, u čijem je sastavu djelovala i tadašnja državna bezbjednost, "naslijedio" nalog za primjenjivanje mjera slušanja Sefera Halilovića: potpisnik dokumenta bio je Munir Alibabić. No, ono na što će, po svemu sudeći, dugogodišnji SDA-ov ministar policije morati odgovoriti tek u unakrsnom ispitivanju koje treba da se odigra u četvrtak i petak - kada ovaj broj Dana već bude u prodaji - jeste po čijem je naređenju djelovao Alibabić. Naravno, ni to nije - barem u Sarajevu - nikakva tajna: svi putevi vode u zgradu Predsjedništva i to pravo u kabinet Alije Izetbegovića. I ma kako se Alibabić bude trudio, teško da će moći očuvati vlastitu tvrdnju da su razlog Halilovićevog prisluškivanja bile "njegove dobre veze sa komandantima koji su u Sarajevu pravili unutarnje probleme".

Alispahić je Tribunalu uredno pobrojao problematične sarajevske komandante - Mušana Topalovića, Ćele - Ismeta Bajramovića i Ramiza Delalića, te Jusufa Juku Prazinu, no zaboravio je očito ulogu svog višegodišnjeg nadređenog Alije Izetbegovića. Zbog kojeg se, kako tvrdi nekadašnji zamjenik Sefera Halilovića Stjepan Šiber u svojim ratnim zapisima, upravo Bakir Alispahić pohvalio kako je "obezbijedio sve da Caco više ne može dolaziti kod Izetbegovića kad on hoće".

Kako se dužnosnici SDA trude da svojoj najbližoj familiji pronađu dobro plaćene pozicije u vrijeme dok više od pola miliona građana BiH čeka na bilo kakav posao, makar i onaj na kojem će dobiti minimalnu plaću ili će je čekati po nekoliko mjeseci, najbolje svjedoči primjer premijera Sarajevskog kantona Denisa Zvizdića.

Ambiciozni Denis, kako ga nazivaju pojedini dužnosnici u najvišem vrhu vlasti Kantona Sarajevo, pobrinuo se da premijersku poziciju maksimalno iskoristi. Naravno, u svoju korist.

Tako je muža svoje svastike Seada Dizdarevića, inače "vječnog" šefa kabineta u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, "progurao" u Upravni odbor Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Pobrinuo se Ambiciozni Denis pa je Dizdareviću, koji uz svoj redovan posao predaje na Ekonomskom fakultetu, iz budžeta Kantona Sarajevo osigurao i nekoliko hiljada KM "potpore" za izradu nekih naučnih radova i sufinansiranje disertacije.

Nije u svemu tome Zvizdić zaboravio ni samoga sebe, jer je i njemu isplaćeno nekoliko hiljada maraka za magistarski rad. Da bi sve bilo transparentno i po zakonu, to je aminovala i Vlada Kantona, na čijem se čelu slučajno nalazi istaknuti stručnjak kojem treba pomoć.

Sve ovo je samo djelić priče o Ambicioznom Denisu. Valjda, opet slučajno, desilo se da je netom nakon njegovog ustoličenja u premijersku fotelju, u Parlamentu FBiH zaposlio svoju suprugu Samiru Zvizdić i to na mjesto pravnice Indok službe (informativno-dokumentaciona služba). Kakve li naivne slučajnosti da se, eto, Zvizdićeva zaposlila tamo gdje radi i suprug njene sestre Sead Dizdarević!?

Nakon Banje Luke, i Sarajevo dobija Centar za medijaciju, instituciju koja će malim i srednjim preduzećima dati priliku da izvan sudova, dakle brže i jeftinije, riješe eventualne sudske sporove.

Na Općinskom sudu u Sarajevu pred sudijama je trenutno 112.000 predmeta, od kojih značajan procenat čine sporovi iz oblasti privrede. Prosjek trajanja sudskog rješavanja privrednog spora iznosi 600 dana, tokom kojih su finasijska sredstva firmi koje su u sporu blokirana, čime su dovedene u krajnje nepovoljan položaj.

Medijacija, koja se odvija po preporuci suda i nakon pristanka sukobljenih strana u procesu, traje u prosjeku dva i po sata. Od 217 slučajeva od osnivanja Centra za medijaciju u Banjoj Luci u maju 2004., a koji su bili predmetom medijacije, 162 slučaja su riješena pozitivno, što je dovelo do uštede skoro 3,5 miliona KM! Iako je medijacija prvenstveno namijenjena kao pomoć malim i srednjim preduzećima, prije nekoliko dana u Banjoj Luci je riješen i spor između Srpske pošte i Autoservisa Banja Luka, vrijedan preko milion maraka, kolika je vrijednost odblokiranih sredstava na računu Srpske pošte.

Centar za medijaciju osnovan je nakon usvajanja Zakona o medijaciji na državnom nivou, u čijoj izradi je pomogla organizacija Southeast Europe Enterprise Development (SEED), program više donatora kojim upravlja Internacionalna finansijska koorporacija.

SEED je također provela trening oko 160 medijatora, koji su dobili certifikat za medijatora.

U početnoj fazi medijacija je bila besplatna. Danas taksa u Banjoj Luci košta 100 KM, dok će u Sarajevu najvjerovatnije iznositi 150 KM, što je u poređenju sa plaćanjem advokata, sudskih troškova.... prava sitnica.

Nekadašnji legendarni nogometaš Željezničara Edin Sprečo trenutno u klubu radi u omladinskoj školi. Sprečo je prije skoro dvije godine radio kao glavni skaut kluba, obilazio je terene širom BiH i tražio talentovane nogometaše za tim sa Grbavice. Sprečo je svojevremeno angažovao Almira Gredića (koji već osam godina nosi dres plavih) te Sanina Pintula, bivšeg bh. reprezentativca.

Sprečo nam je ispričao kako je, u novembru 2003. godine, napravio izvještaj koji je proslijedio predsjedništvu kluba i stručnom štabu, a u vezi s igračima koji zavređuju pažnju i koje bi klub trebao angažovati.

"Naveo sam da Željo treba dovesti, između ostalih, Senijada Ibričića, tada igrača Podgrmeča, i Seada Bučana, tada igrača Olimpika. Naveo sam još nekoliko imena, sve mladih i kvalitetnih igrača koji bi još mogli napredovati. Ipak, moj izvještaj je, kako sam kasnije saznao, završio u korpi za smeće. Šteta, jer smatram da bi igrači koje sam gledao, sada sigurno bili okosnice igre Želje", objašnjava Sprečo.

Osim Ibričića i Bučana, Sprečo je predložio angažman Edisa Kurtanovića, Igora Žuržinova, Harisa Haskića, Kemala Bektaša i Sanela Jusufovića.

"Po kvaliteti, Žuržinov, Bučan i Ibričić su mogli odmah konkurisati za prvi tim, dok bi ostali s vremenom prošli fazu dokazivanja, a tek malo kasnije došli u kombinaciju za najbolji sastav", kaže Sprečo.

Ibričić je čak nekoliko dana bio u Želji, trenirao i čekao rješenje situacije, a onda mu je dosadilo i, posredstvom svog menadžera Davora Vokića, otišao je u Monaco. Ibričić je sada ponajbolji igrač Zagreba i mlade bh. reprezentacije. Za njegove usluge interesuju se ukrajinski Metalurg Donjeck i Šahtar, te turski velikan Bešiktaš, a njegova cijena dostiže cifru od 1.500.000 eura.

Bučan je već pola godine u Kini, igra za jednog tamošnjeg prvoligaša i, prema izjavi njegovog menadžera Vake Avdića, uskoro će potpisati novi ugovor.

Ovogodišnja Pravnijada "Budva 2005", susret pravnih fakulteta sa prostora bivše Jugoslavije i šire, koja se održala između 11. i 15. maja ove godine, komotno bi se mogla nazvati "četnijada". Jer, tokom te navodno sportsko-takmičarske manifestacije studenti iz Rijeke, Mostara i Sarajeva doživjeli su neviđeno šikaniranje, fizičko i psihičko maltretiranje kolega iz Srbije i Crne Gore.

Svoje utiske prenio nam je E.H., student druge godine sarajevskog Pravnog fakulteta:

"Od samog početka Pravnijada je bila na rubu incidenta. Čim smo došli u Budvu, pri izlasku iz autobusa, dočekale su nas pijane kolege iz raznih dijelova Srbije i Crne Gore s pjesmom Od Topole pa do Ravne Gore…

Smještaj je bio vrlo dobar, predstavnici svakog fakulteta, takmičari u košarci, fudbalu, odbojci, stonom tenisu, šahu… imali su po jednu vilu, i taj dio urađen je bez primjedbi. Međutim, na svakoj utakmici mladi pravnici sa fakulteta naših istočnih susjeda iz gledališta su dovikivali fašističke, ksenofobične i nacionalističke parole, kakvih bi se postidjeli i najprimitivniji navijači domaće fudbalske lige."

Ako se, opet, nacionalna mržnja na utakmicama i može nekako razumjeti (iako ne i opravdati), apsolutno je frapantna količina mržnje ispoljena u neoficijelnim druženjima navečer, po diskotekama i kafićima.

"Moj prijatelj i kolega iz Sarajeva bio je u društvu studentice iz Beograda kad mu je prišao jedan student iz Srbije, pitajući ga iz kojeg je Sarajeva. Kad mu je odgovorio da nije iz 'srpskog', ovaj mu je priprijetio kako je bolje da odmah ode i od djevojke i iz objekta, da ga ne bi bacili sa sprata diskoteke", prepričava E.H., koji navodi da je tu noć izbila i velika tuča u kojoj su studenti prava iz SiCG, brojčano nadmoćni, isprebijali grupu Mostaraca i Riječana, od kojih su neki završili i u bolnici!

Zadnju noć je, kaže naš sugovornik, kulminiralo. Studenti iz Sarajeva planirali su ispred vile proslaviti nekoliko prvih mjesta koja su osvojili i ubiti vrijeme do dodjele nagrada. Međutim, skupina pijanih primitivaca sa indeksima fakulteta u Sremskoj Mitrovici, Kosovskoj Mitrovici, Istočnom Sarajevu i Podgorici dočekala je sarajevske studente, prvo ih verbalno vrijeđajući i psujući majku balijsku, tursku, talibansku... da bi nakon toga uslijedilo gađanje bocama, upaljačima, pa i stolicama. Sarajevski studenti zatvorili su se u kuću, nisu otišli po nagrade, te su noć proveli u strepnji od svojih kolega, budućih pravnika…

Poveća kolonija bh. nogometaša u Austriji, nakon ove sezone mogla bi se poprilično smanjiti.

Naime, bundesligaš Bregenz, po svemu sudeći, neće dobiti licencu za nastup u elitnom rangu - odranije je najveći kandidat za ispadanje - što bi značilo da će trener Nedžad Kuruzović te igrači Almir Tolja i Asmir Ikanović morati potražiti nove sredine.

"Za Tolju je lako, dokazani je golman, iako su mu podmetali aferu 'namještanja', ali ne znam šta ću ja ukoliko Bregenz ne dobije licencu. To će značiti da se klub seli u 4. ligu", objašnjava Kuruzović.

S druge strane, Samir Muratović će dobiti satisfakciju za dobre igre u dresu GAK-a s ponudom da potpiše novi, četverogodišnji ugovor s klubom iz Graza.

"Imao sam neke ponude iz Njemačke, ali zašto preko hljeba tražiti pogače. U klubu su zadovoljni sa mnom, žele da ostanem, a i meni se sviđa. Dakle, nema razloga da mijenjam sredinu", kaže 29-godišnji vezni igrač kojeg selektor Blaž Slišković uporno ignoriše, iako igra u najboljem austrijskom timu.

U Grazu će ostati i Alen Škoro - ima još dvije godine ugovora - iako zbog povrede i dobre forme svog konkurenta Marija Bazine malo igra.

Adnan Gušo, bivši golman Željezničara, Erzerumspora, Spartaka iz Moskve i Universitatee iz Craiove, potpisao je u ponedjeljak trogodišnji ugovor sa Dinamom iz Bukurešta.

Nakon što je Universitatea na kraju ove sezone ispala iz prve rumunske lige, 29-godišnji vratar raskinuo je ugovor i potpisao za Dinamo.

Književnik i publicista Mirko Kovač, jedan od malobrojnih beogradskih intelektualaca koji su se energično i beskompromisno suprotstavili nacionalizmu u Srbiji, piše o Dobrici Ćosiću, ocu srpske nacije, grobaru Titove i prvom predsjedniku fantomske - Miloševićeve Jugoslavije, akademiku bez kojeg bi, da ga nije bilo, ovaj svijet danas sigurno bolje izgledao.

Emir Hadžikadunić, službenik Direkcije za evropske integracije BiH
BiH kao država, svakako zaslužuje ulazak u EU, njeni građani treba da jednog dana budu dio Evropske unije. Da bi se to ostvarilo, potrebne su korjenite promjene u društvu i državi koje su jako složene.

Lamija Tanović, predsjednica LDS-a
Mi građani BiH to zaslužujemo. To nam je jedina svijetla tačka, koja je moguća samo uz adekvatne promjene. Ali, smetaju nam ovi sa strane, odnosno jedan dio političke scene koja sve koči.

BiH je već u Evropi, kompletan život i društvo ovdje je evropsko, i zato je smiješno da ne budemo dio Evropske unije.

Mirko Šagolj, novinar/komentator
Ovakva kakva je, BiH to ne zaslužuje. Sa ovakvim dejtonskim ustrojem, sa vladavinom nacionalnih stranaka, nema šta da traži u Evropskoj uniji. Nacionalne stranke će uvijek težiti podjeli BiH, i dok se ne riješi ustroj tri naroda u dva entiteta, nemamo šta tražiti u Evropi.

Zdravko Grebo, univerzitetski profesor
Zaslužit će.

Vildana Jakić, građanka
Naravno da zaslužuje, samo je pitanje vodećih ljudi države kada će je tamo odvesti. Građani to itekako zaslužuju.

Haris Karačić, student
Ni po jednom osnovu Bosna i Hercegovina ne zaslužuje da bude dio Evropske unije. Ni zbog političke situacije, ni zbog stanja na univerzitetima, ni zbog stanja u sportu...

Lea Tajić, studentica
Objektivno mislim da bh. političari uopće ne razmišljaju o ispunjavanju uvjeta za ulazak u EU, i još nismo izašli iz faze postdejtonske BiH. Ali građani jesu zaslužili da žive i rade po evropskim standardima.