Uz ovaj broj

SEST STOTINA I DESET GODINA NAKON
Kosovskog boja i deset godina nakon sto je Slobodan Milosevic najavio njegovu reprizu, zatvara se puni krug i odigrava posljednji cin raspada Jugoslavije. Posljednji fasisticki rezim u Evropi ponovno iznenadjuje Zapad i u stvarnosti ponavlja scene pred kojima placu gledaoci Benignijevog filma Zivot je lijep. Albanski narod na Kosovu danas prolazi kroz golgotu slicnu jevrejskoj i bosnjackoj, a oklijevanje u efikasnom zaustavljanju genocida Amerikanci pravdaju tvrdnjom da etnicko ciscenje Albanaca nije zapoceto Natovim zracnim udarima, vec prije njih.

Dok ispisujem uvodnik 99. broja Dana, prisjecam se nasih pocetaka. Kada smo se u septembru 1992. godine iskupili da pravimo novinu, cinilo se nedostiznim da onoga koji je granatama i snajperima sijao smrt po sarajevskim ulicama, stanovima, kucama, bolnicama, stigne zasluzena kazna. Nasrecu, prevarili smo se. Zato danas ono sto radi Natova avijacija Milosevicevoj vojsci treba razumjeti tek kao cin ostvarenja pravde, a ne osvete. O osveti prema zlikovcu bi se radilo tek da je Atif Dudakovic montirao svoje topove na Avalu, predocavajuci nevinim Beogradjanima troipogodisnje uzase kroz koje su prosle neduzne Sarajlije.

Da su Beogradjani svojevremeno iskazali stoti dio energije sa kojom danas osudjuju "agresore, ubice, fasiste...", mozda bi historija ovog dijela svijeta izgledala potpuno drugacije. Svu obzirnost koju je Zapad pokazivao prema Milosevicevoj smrtonosnoj vojnoj masineriji Srbi su razumijevali kao historijsko pravo na teroriziranje svojih susjeda. Sada, kada je prelivena casa strpljenja Zapada i kada pod naletima saveznickih eskadrila nestaje najvazniji izvor njihove komparativne prednosti u odnosu na susjede, srpski intelektualci svijetu prijete osvetom svoje nerazumnosti.

Tako Aleksandar Tijanic pise da ce nakon ovog rata trebati godine "da neko od srpskih politicara uspije na liberalizmu, trzisnoj privredi, visepartijskom sistemu, demokratiji, slobodnim medijima, pravnoj drzavi i slicnim glupostima". Poput djeteta koje udara glavom o zid zato sto su mu odrasli onemogucili omiljeno potpaljivanje vatre u zajednickoj zgradi od cega je vec izgorjelo nekoliko stanova, Tijanic svijetu prijeti "Enver Hoxhinom Albanijom".

Uza sav zal za onaj dio naroda koji je nevin patio zbog rezima na vlasti, Srbima treba omoguciti realizaciju Tijaniceve prijetnje ako je ona odraz vecinskog srpskog misljenja danas. Ako ni zbog cega drugog, a ono zbog toga sto nema dokaza da je i najupornije pobjesnjelo dijete glavom razbilo zid.