Razgovarao: Senad PECANIN

DANI: Da li mislite da je Zapad prije otpocinjanja zracnih udara na Jugoslaviju iscrpio sve mogucnosti pregovaranja sa Milosevicem?

BÖSTROM: Greska je, po mom misljenju, pocinjena vec u Rambouilletu. Albanski predstavnici su se, nakon pregovora, vratili da bi saslusali misljenje svoga naroda, jer su, manje-vise, bili natjerani na potpisivanje sporazuma. Unutar same albanske delegacije bilo je velikog razmimoilazenja u misljenjima, to je bilo ocito i tokom pregovora. Politicko vodjstvo nije dijelilo misljenje OVK, a OVK je u tom trenutku bila u poziciji identicnoj Milosevicevoj: ako bi potpisali sporazum, sto su kasnije i ucinili, to bi oznacilo njihov kraj jer bi OVK, u najboljem slucaju, prerasla u policiju. Pripadnici OVK to nisu zeljeli, a, naravno, ne zele ni sada. Ali, bili su prisiljeni potpisati sporazum. U trenutku kada su konacno potpisali, nije bilo manevarskog prostora za nastavak pregovora. Srpskoj strani bilo je receno da mora potpisati, odnosno, stavljena je u poziciju "uzmi ili ostavi". To potvrdjuje da su pregovarale dvije delegacije koje nijednom nisu sjele za isti sto. Sporazum nametnut srpskoj strani sadrzavao je stavove koje ne bi prihvatila niti jedna suverena drzava, a moramo se prisjetiti da je Jugoslavija ipak suverena drzava. Dakle, ovim ne zelim reci da sporazum nije u redu, ali mislim da je neuspjeh ovog sporazuma, odnosno odbijanje srpske strane da ga potpise, imao realne razloge. Nijedna vlada ne bi potpisala takav sporazum. To je od pocetka bila nemoguca misija. Mislim da bi, da su pokusali izaci sa nekom drugom vrstom prijedloga, postojale moguce osnove za dalje pregovore. Ali, u isto vrijeme, mislim da su zapadne zemlje ucinile sve sto su mogle sa ciljem da Milosevic promijeni misljenje i pocne pregovarati na realnim osnovama. Mnogo je nacina na koje se moze posmatrati ovaj problem, jer su istovremeno zapadne zemlje bile vrlo frustrirane, Milosevic ih je do tada prevario vec stotinama puta, i mislim da je ovo bila neka vrsta osvete. To se moglo jasno vidjeti iz Clintonovog govora kada je objavio da ce napadi poceti. Ako se sjecate, rekao je: "Mi nismo protiv srpskog naroda, mi smo samo protiv vlade." Mislim da to nema smisla, jer zasto bombardovati i unistavati infrastrukturu da bi se unistio jedan covjek? Covjek koji je, po mom misljenju, neunistiv. On je taj koji ce, najvjerovatnije, izvuci korist iz ovog konflikta. Dakle, nacinjeno je mnogo gresaka i od strane zapadnih zemalja: najveca greska je da nisu uveli kopnene trupe. Nisu racunali sa onim sto ce se dogoditi na Kosovu. Jer, ako je ijedan od politickih lidera Zapada ili Pentagona zaista znao sta ce ovo bombardovanje donijeti u smislu patnje, unistenja i protjerivanja ljudi iz njihove zemlje, ako su znali da ce se to izroditi iz bombardovanja, onda moram reci kako mi imamo jako, jako nesposobne lidere.

Ratovanje na daljinu
DANI: Ocito je da se slazete sa tezom da je, sa stanovista posljedica po albanski narod na Kosovu, NATO-akcija bila neodgovorna?

BÖSTROM: Mislim da jeste bila neodgovorna, jer je ovo neka vrsta ratovanja na daljinu. Oni nadlijecu teritoriju Jugoslavije, ne zele se spustiti na zemlju jer ne zele preuzeti rizik. Rizik i patnju su sada preuzeli Albanci na Kosovu, i u manjoj mjeri srpsko stanovnistvo. Ali, sve ovo morate posmatrati dugorocnije - kada se sve zavrsi, ta ce se zemlja morati iznova graditi. Dakle, mislim da je bez uvodjenja kopnenih trupa na teren Jugoslavije, demonstracija sile i bombardovanje - neodgovorno.

DANI: Vjerujete li da ce sada NATO konacno poslati kopnene snage na Kosovo?

BÖSTROM: Bit ce prisiljeni. Oni to pokusavaju izbjeci na svaki nacin, ali ako pratite sve sto se dogadja, naci cete neke male znakove da ce se stavovi po pitanju ovoga promijeniti. Dogadjaji koji su doveli do bombardovanja poceli su prije mnogo vremena, cak i ranije nego sto to ljudi obicno govore. Mislim da su protjerivanja pocela vec ranih osamdesetih. Tada ljudi mozda nisu bili istjerivani, ali su stvoreni takvi uslovi koji su ih prisiljavali da odu. To je proces koji nazivamo tihim etnickim ciscenjem. Nema sumnje da je bombardovanje dovelo do eskalacije etnickog ciscenja, nasilja, ali i razaranja na objema stranama na Kosovu. U nekoliko sljedecih dana moze se ocekivati da Albanaca vise ne bude na Kosovu. Sada ih prebacuju sve dalje od Kosova, jer susjedne zemlje nisu u stanju da se nose sa situacijom. To je i razumljivo, mislim da je to human akt, politicki potpuno neophodan, jer bi se u suprotnom cijela regija destabilizirala. Ali, to i jeste ono sto Milosevic zeli. On zeli destabilizaciju. Mislim da je dovoljno glup i da misli da niko ne shvata na sta on zapravo cilja. On hoce da udje u srpsku historiju kao drugi Lazar, a niko mu ne smije reci da ne moze biti po njegovom.

DANI: Na sta je Milosevic racunao i kakva su bila njegova predvidjanja odgovora NATO-a prije pocetka bombardovanja?

BÖSTROM: Mislim da je on konacno shvatio da ce bombardovanje poceti. Provela sam dosta vremena u Jugoslaviji i mogli su se primijetiti znakovi preduzimanja mjera vojne predostroznosti. Znao je da ce doci do bombardovanja, ali da je on taj koji ima trupe na zemlji. Prije svega, oni u pocetku nisu gadjali vojsku. Poceli su sa infrastrukturom. To je mozda ispravno, ali u isto vrijeme morali su gadjati i trupe na Kosovu. Cak i ako je NATO bio u mogucnosti da blokira vecinu srpskih kopnenih snaga na Kosovu, sto nisu uradili, tamo su bile prisutne i druge jedinice. Ljudi koji su dosli sa Kosova svjedoce o paravojnim snagama. Paravojne snage ne moze zaustaviti bombardovanje. Oni su dolje i oni ce ispuniti svoje ciljeve. Po istom obrascu se sve desavalo i u Bosni.

Neophodan protektorat nad Kosovom
DANI: Bili ste svjedok kampanje etnickog ciscenja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Mozete li porediti etnicko ciscenje na Kosovu sa necim sto smo vidjeli u proslosti?

BÖSTROM: Metode su iste. Sve te uzasne price koje ljudi pricaju su, vise-manje, iste kao one koje smo culi u Bosni i Hrvatskoj, ali rekla bih da je humanitarna katastrofa gora u smislu da se sve desava tako brzo da nema mogucnosti da se stvarno zbrinu ljudi koji bjeze. Novca za humanitarnu pomoc skoro nema, i logistika skoro da ne postoji. Zapadni svijet je iznenadjen ovakvom humanitarnom katastrofom. Njihove najgore procjene bile su da ce, u slucaju da se dogodi veliki priliv izbjeglica u susjedne zemlje, region biti destabiliziran. Ali, ja mislim da oni nisu ni sanjali do koje ce se mjere to dogoditi. Ja mislim kako je ovo sada krucijalna stvar. Ovo je nacin na koji Milosevic zeli da se sukob rasiri na Balkanu.

DANI: Znate kako je spor proces povratka izbjeglica u Hrvatskoj i Bosni. Vjerujete li da ce se Albanci vratiti na Kosovo?

BÖSTROM: Za to postoji jedan preduslov, a to je da se region Kosova preuzme, da udju kopnene trupe i da se nacini protektorat. To bi omogucilo da se ljudi vrate i da se osjecaju sigurnima. Mislim da se mnogo, mnogo, mnogo ljudi koji su napustili Kosovo nece vratiti na ovo podrucje. Mozda nivo povrataka moze biti povecan ako se cijela regija pretvori u protektorat. Ako se sprovede ono o cemu je Clinton govorio prije nekoliko dana, da Milosevic nije zasluzio svojim ponasanjem da ima Kosovo u sastavu teritorije. Time bi se ono potpuno odvojilo od Srbije. Da li to uciniti povlacenjem novih granica ili ne, mislim da je pitanje koje treba ostaviti za kasnije. Ali uciniti Kosovo protektoratom je, po mom misljenju, apsolutno neophodno da bi se ljudi cak i usudili da se vrate na ovo podrucje. To je jako vazno. Ako se nista ne uradi, vecina ljudi ce ostati u susjednim zemljama, koje vec imaju svoje ekonomske probleme. U slucaju Makedonije tu je i etnicki konflikt koji se moze razviti u sukob, sto je, u dugorocnom smislu, jako opasno. Dakle, za zapadne zemlje nema druge opcije nego da od Kosova naprave protektorat. Sigurnost regije je jako ugrozena ovim prilivom albanskih izbjeglica s Kosova. Njihov utjecaj na susjedne zemlje je takav da ga ne mozete ignorirati.

DANI: Milosevic ne izgleda kao osoba spremna da prihvati ultimatum Zapada. Kakve su njegove trenutne opcije?

BÖSTROM: Sa njegovog stajalista, jedina opcija je nastaviti. Reci da se sada Srbi bore za svoju zemlju i svoje zivote. Da je sada kao u Drugom svjetskom ratu, samo sto sada nisu napadnuti od Hitlera, vec od NATO-a, koji je "fasisticka organizacija" i "organizacija kriminalaca" itd, sve te stvari koje on vec odasilje kroz svoju propagandnu masineriju. To je njegov jedini nacin. Danas je Kosovo skoro ocisceno. Prije dan ili dva on je bio u mogucnosti da kaze: "Bit cu zadovoljan dijelom Kosova, zelim pregovarati o podjeli Kosova." Ali, mislim da je ta faza sada gotova. Za nekoliko dana, kao sto sam rekla, Kosovo bi moglo biti totalno ocisceno od albanskog stanovnistva i tada nema razloga da on izabere takvu opciju u pregovorima. Mislim da zapadni svijet vise nije ni spreman da pregovara o necemu ovakvom. On mora da nastavi. Ono sto je opasno u ovoj situaciji jeste da on sada pokusava da iskoristi trenutak i da destabilizira Crnu Goru. To znaci da, ako izvuce pobjedu iz ovog konflikta, ako svijet ne uradi ono sto treba na terenu, tada ce on stvoriti drzavu sa vrlo jasnom fasistickom strukturom. Jedini nacin na koji moze zadrzati zemlju na okupu, kada preuzme i Crnu Goru, jeste da totalno izolira zemlju od svijeta koji je okruzuje.

Pregovaraci su potroseni
DANI: Kako gledate na govore i retoriku Clintona i Blaira po pitanju Kosova?

BÖSTROM: Mislim da njih dvojica podrzavaju jedan drugoga. Oni su ujedno imali i najdominantniju ulogu na pocetku svega ovoga. Moraju nastaviti, jer ako se sada zaustavi bombardovanje, sta uraditi umjesto toga? Da li je moguce okrenuti ovu operaciju? Da li je sada moguce reci - sjednimo i razgovarajmo ponovo? Mislim da su svi pregovaraci sa Zapada, bez obzira da li dolaze iz Kontaktne grupe ili Holbrookeovog tima ili tima Albrightove, svi oni su potroseni u ovom procesu i sada se mora pronaci nova grupa pregovaraca koja bi podrazumijevala druge skupine zemalja itd. Ja nisam sigurna da li je i to jos uvijek moguca opcija. Sada smo stvorili takvu opasnu situaciju na Balkanu da ja trenutno ne vidim nijednu realnu opciju. Mislim da NATO mora zavrsiti sa onim sto je zapoceo, iako se to kosi sa svim mojim principima. U suprotnom ce iz svega ovoga Milosevic izaci kao pobjednik.

DANI: Imate li primjedbi na izvjestavanje vodecih svjetskih medija po pitanju Kosova?

BÖSTROM: Imam. Ako posmatrate americke medije, primijetit cete da su oni, manje-vise, za ili protiv Clintona i njegove politike. Ono sto ja smatram interesantnim jeste cinjenica da americki narod jos uvijek podrzava zracne udare NATO-a. Oni misle da je to u redu i zadovoljni su onim sto vide na CNN-u ili drugim kanalima. Ali, u isto vrijeme, nema podrske slanju kopnenih snaga koje bi ispunile njihovu duznost. Do toga ima jos mnogo vremena. Ako posmatrate britanske novine, doci cete do istog zakljucka. To je stari britanski kolonijalni stil pisanja i cak iako nemaju namjeru kolonizirati Srbiju, preostalo je mnogo ove tradicije u nacinu na koji oni posmatraju situaciju. Govoreci o svedskim medijima, moram primijetiti da je, ako govorimo o novinarima, tekstovima ili reportazama, u poredjenju sa pocetkom rata u Hrvatskoj, sada situacija mnogo bolja. Sada je vise znanja o situaciji u ovom dijelu Evrope nego na pocetku devedesetih. Ali, ovdje u Svedskoj, a mislim da je tako i u ostatku svijeta, postoji misljenje da to nije nacin rjesavanja situacije - bombardovati zemlju i dovesti je u stanje gotovog isceznuca, barem po pitanju infrastrukture i ekonomije. Po drugom misljenju, s tim treba hitno zavrsiti, uvesti kopnene trupe i pokazati da je NATO ozbiljno mislio. Po tom misljenju, ovo je najbolji nacin da se pomogne ljudima. Ovo su dvije strane misljenja o slikama koje primamo. Lako se sloziti sa objema. Jer iz minuta u minut, kada ste konfrontirani sa ovim slikama, vrlo je lako promijeniti misljenje i reci: ovo se mora zaustaviti, ovo su najgore patnje na pocetku dvadeset i prvog vijeka, to se ne moze desavati u Evropi danas, mi to moramo zaustaviti. Ali, ja ne mislim kako obrnutim procesom mozemo bilo sta zaustaviti. To se mora preispitati. Mora se uraditi jos nesto.