Pise: Eliezer PAPO

JEDANPUT POSLASE NEKOG MLADICA
iz dobre kuce u jesivu (hebrejski: rabinski koledz). Kako se pare nisu dale sakriti, mladic vrlo brzo odskoci medju svojim prijateljima - kako odijelom i vlastitim drzanjem, tako i servilnoscu koju je izazivao kod slabijih karaktera koje je privlacio, i koji su privlacili njega. Moc stecena visegodisnjim ucenjem, nakalemljena na vec formiran zivotni stav "posebnosti" i "odabranosti", dovedose mladicevu oholost do savrsenstva. Ni jedna djevojka ciju sliku bi mu pokazale provodadzije ili s kojom bi izasao "na vidjenje" nije bila dovoljno dobra za njega. Jedna nije iz dobre kuce, druga nije dovoljno obrazovana, trecoj otac i braca nisu znalci Tore, cetvrta nije dovoljno striktna u odrzavanju propisa Tore, peta nije dovoljno imucna - i tako unedogled, dok provodadzije sasvim ne digose ruke od njega.

Jednog dana, uvidjevsi da mladiceva oholost vec uveliko steti njegovoj okolini - a ponajprije njemu samome, ros ha-jesiva (hebrejski: direktor rabinskog koledza) pozva ga na razgovor u kome mu je blago skrenuo paznju na cinjenicu da mladi talmide hahamim (hebrejski: znalci Tore), upravo zbog toga sto su uspjesni, moraju da se cuvaju oholosti, koja je majka svih grijeha, i koja sve uspjehe na svim drugim poljima cini nevaznim, ma kako veliki bili. Gledaj, sine, mudrost, poboznost i bogobojaznost opstaju samo u skromna covjeka, govorio mu je. Kao sto se voda sa planine spusta u dolinu - tako bozansko nadahnuce napusta uznosite, i boravi medju poniznima. Dok je haham (hebrejski: mudrac, rabin) govorio, mladic je mudro i ozbiljno klimao glavom. Odmah je shvatio da haham zapravo zeli da on porazgovara sa nekim od ucenika koji su se predali grijehu oholosti. I sam je primijetio da mnogi njegovi prijatelji ocekuju daleko vise pocasti nego sto ih u skladu s njihovim porijeklom ili ucenoscu sljeduje. Bilo mu je jasno da mu haham nije mogao jasno staviti do znanja o kojim se ljudima radi - jer je bio ogranicen striktnim propisima o lason ha-ra (hebrejski, doslovno: zlojezicenje = ogovaranje), stoga je oprezno osluskivao ne bi li shvatio iz dalekih aluzija koga je haham imao na umu. U nastavku razgovora haham dade mladicu knjigu uputa za sticanje i razvijanje vrlina skromnosti i poniznosti. Mladicu odmah postade jasno da se misija koju mu je haham povjerio ne sastoji od razgovora sa pojedincima u jesivi - nego da je na njemu da vlastitim primjerom pokaze ostalima kako su pravi ucenici Tore istovremeno i skromni i ponizni. U narednim susretima ros ha-jesiva je nekoliko puta pitao mladica da li uci "onu knjigu" - na sta mu je mladic svaki puta odgovarao iscrpnim citatima iz iste, iz cega je haham (koji je vjerovao u objektivnost pristupa tekstu) shvatio da su ideje izlozene u knjizi prodrle u mladicevo srce - te mu ubrzo organizova novi siduh (hebrejski: prilika, provodadzijska ponuda). Radilo se o pristojnoj, skromnoj i siromasnoj djevojci. Mladic, koji je ponudu shvatio kao licnu uvredu, ljutito odbrusi: Pored svih skorojevica u jesivi meni ste nasli da nudite tu repu bez korijena. Ko je ona uopste? Pa ja nju ne bih uzeo ni onda kad sam bio najobicniji ucenik dobra roda, izgleda i stanja, a kamoli sada, kada sam medju svim ovim oholim lijencinama i suknjogonjama, i pored sve svoje ucenosti, jos i skroman i ponizan.

Kako to obicno i biva: Oni koji nisu spremni da uce od drugih, ne uce ni od ucitelja, dok oni koji svijetu pristupaju zacudjeno i zadivljeno, siroko otvorenih ociju i dobro otprtih usiju, uvijek spremni da uoce vlastiti nedostatak, da vlastite kvalitete vide iskljucivo u svjetlu odgovornosti pred Bogom i pred ljudima, takvi uce i od ucenika. Haham po prvi put sasvim jasno uvidje da na svijetu ima ljudi koji misle da je znanje stvar teorije - a ne prakse, baratanja idejama - a ne djelima. Boze, najsmjesnije je od svega, pomisli, sto je sve tako dobro udeseno. Upravo oni kojima je toliko stalo do postovanja drugih - te stoga pokusavaju da ga nametnu unaprijed - upravo oni dobijaju samo ljudski prezir. Istovremeno, oni koji su svjesni da nisu dostojni postovanja jer su daleko od ideala kome teze, upravo oni dobijaju ljudsko postovanje. Pa to je upravo ono sto su imali na umu mudraci kada su rekli: "Ko god trci za slavom - slava bjezi od njega; a ko bjezi od nje - ona ga progoni", shvati haham, udarajuci se po celu, pa potrca za mladicem da mu saopsti svoje novo otkrice. Mladic je saslusao hahama sa vidnom rezignacijom (vec mu je, naime, bilo jasno da se haham odnosi prema njemu na ovakav nacin da bi lijecio vlastiti kompleks niska porijekla), ali zbog postovanja koje je gajio prema mudracima Talmuda, ipak odluci da pokusa sprovesti u djelo hahamov savjet. Izvjesno vrijeme posvetio je tome da odbija pocasti za koje se prije zdusno borio. Ako bi mu ponudili da predvodi molitvu, on bi to odbio provjeravajuci na licima prisutnih da li su svjesni zrtve koju cini, i preziruci one koji bi olako i s prve prihvatili ponudjenu pocast koju je on (kome pripada po redu i pravu) odbio. Ako bi mu ponudili da za subotnjom trpezom kaze blagoslov nad vinom i hljebom, on bi se pravdao naglim nastupom kaslja. Ljudima se teatralnost njegove lazne skromnosti gadila vise nego njegova predjasnja nepatvorena oholost te sasvim prestase da mu ukazuju pocasti, a potom i da obracaju paznju na njega. Ljut, ponizen i uvrijedjen, mladic se uputi hahamovoj kuci da mu povjeri kako je, poucen vlastitim iskustvom, dosao do zakljucka da su se vremena promijenila, i da je ono sto su mudraci rekli o slavi bilo tacno u njihovo vrijeme, kad se znalo gdje je cije mjesto, ali da znalac Tore koji se u danasnje vrijeme ponasa ponizno time samo steti ugledu Tore - jer covjek danas vrijedi onoliko koliko nametne drugima da vrijedi, pa tako onaj koji kaze da ne vrijedi mnogo tako i biva sagledan. Hahama je zatekao kako se u basti igra sa djecom. 'Am ha-arec (hebrejski, izvorno: posjedovatelj zemlje, kasnije: neznalica) uvijek ostaje 'am ha-arec, pomisli. U jesivi glumi mudraca - a ovdje traci vrijeme na ovozemaljske gluposti. Nije cudo sto u njegovoj jesivi nema postovanja za prave Tora vrijednosti. Svi su oni samo skorojevici ogrnuti plastom ucenja i poboznosti. Svejedno, odluci da ostvari naum s kojim je dosao, te izdeklamova govor koji je pripremio. Mudrac je dugo i netremice slusao dok je mladic govorio sve vise i vise, sve uzbudjenije i uzbudjenije. Ako se neko odrekao slave, ako je neko u onoj jesivi bjezao od slave, onda sam to bio ja. I, sta se desilo? Ko je to uopste primijetio? Kome je uopste stalo? Ko uopste zna da cijeni takvu skromnost? - pitao je mladic, grcajuci u iskrenom bolu, "ko bjezi od slave, slava ga progoni", deklamovao je imitirajuci podrugljivo hahamov glas, puste price. Sto onda mene ne progoni, kad evo mjesecima bjezim od nje? Zasto, rabi, zasto? Ako iskreno pitas, kazacu ti sta se meni cini i sta ja vjerujem - rece haham, prekidajuci mladica po prvi puta otkako je hrupio u njegovu kucu i poceo svoj monolog - meni se cini da nije dovoljno samo bjezati od slave. Potrebno je i da se covjek bjezeci ne okrece. Ti si bjezao, ali s licem prema slavi. Bjezao si od nje okrenut prema njoj. A ni slava nije blesava. Uvidjela da je mamis - pa se ne da. Nego, ko od slave bjezi, mora se posve okrenuti od nje. Ona ce trcati za njim tek onda kad mu vec posve ne bude stalo.