Pise: Aleksandar HEMON

GLEDATI KOSOVSKI EPOPEJU NA
televiziji u Americi mucno je: slike kosovskih izbjeglica usred blatnjavog polja, slike nocnih vatri u Beogradu i Srbiji, slike americkih aviona kako uzlijecu u Avianu, Italija, i serije mudrosera koji do mile volje analiziraju i spekulisu o situaciji na Kosovu, znajuci da ih niko nece pozvati da razjasne svoje budalastine ako se nekako ispostavi da nisu u pravu. Jedna od omiljenih mudroserskih tema je predsednik Jugoslavije, gospodin Slobodan Milosevic. Veliki broj mudrosera nekako zna sta Milosevic misli i o cemu razmislja, sta mu je sljedeci potez i kakav je kao covek, posto su najvjerovatnije zajedno ovce cuvali. Znalci ce bez ikakvih problema objasniti njegov odnos sa drugaricom mu Mirom, sta su mu znacila samoubistva roditelja, sta mu znaci Kosovo i sta god hoces. Nema sta se ne zna, za sve ima ekspert. Neobjasnjivo je, zato, kako su americka i zapadna strategija deveranja sa Milosevicem, ukljucujuci i trenutne pokusaje da se zaustavi jos jedan genocid, dozivljavale fijasko za fijaskom - sto, brate, NATO nije pitao CNN profesionalne mudrosere, oni bi im sve lijepo objasnili.

Milosevic je neprikosnovena zvijezda kosovske epopeje - glava mu cesto prekriva ekran, a cesto se prikazuju i scene iz Miloseviceve primace sobe, gdje on prima Primakova ili Papinog izaslanika, vazda u istoj stolici, sa naculjenim usnim resicama, smijulji se jer voli drustvo - ta i on je covek. Milosevic je zvijezda kosovske epopeje zato sto je u ocima americkih medija i americke drzavne politike bilo koji momenat u historiji razumljiv i objasnjiv sa stanovista pojedinca - veliki ljudi su kotaci istorije. Americka istorija se ne razumijeva dijalekticki, kao komplikovana mreza historijskih agenata i pokretaca - klase, rase, interesne grupe, sta god - nego kao posljedica odluka i akcija velikih ljudi: George Washington i njegovi Osnivacki burazeri, Abraham Lincoln, Thomas (Halva) Edison, John Kennedy, itd. Zajednicka osobina svih njih je sposobnost (leadership) da budu vodje u odsudnim trenucima. A svjetska istorija i politika su ista stvar, samo malo losiji jer nisu americki, mada su velike vodje i dalje velike vodje: Mojsije, Napoleon, Churchill, Gorbacev, itd. I nije to samo u oblasti politike i istorije, nego posvuda i povazda: svijet se sastoji od pojedinaca, a neki su veci od drugih. Veliki pojedinici su geniji, pri cemu njihova genijalnost nije nikad do kraja objasnjiva, sto za posljedicu ima prekrasnu mogucnost beskrajnog spekulisanja i analiziranja - biografija i autobiografija su nevjerovatno popularni zanrovi, jer mnogi ljudi zele da znaju kako je Monica Lewinsky postala Monica Lewinsky. Istovremeno, veliki pojedinici su vrhunski profesionalci - oni prosto vrhunski rade ono sto rade, uvijek primjeri predanog rada i pozrtvovanosti, temeljnih protestantsko-kapitalistickih vrijednosti. Veliki pojedinci su prepoznatljivi kao takvi po svojoj velicini - svi veliki americki predsjednici bili su veliki jer su bili americki predsjednici, kao sto su svi veliki glumci prepoznatljivi kao veliki glumci jer uvijek dobijaju velike uloge. Veliki pojedinci uvijek cine velike stvari, koje nisu nuzno dobre, mada dobri veliki pojedinci - uprkos gadnim moralnim dilemama - uspijevaju da na kraju krajeva urade dobre stvari, buduci da su, po definiciji, razumni ljudi. To je, naravno, glupost, ali pomaze da se razumijevanje komplikovane istorije svede na trecerazredne psiholoske spekulacije profesionalnih mudrosera, kao sto pomaze i da se izvede ideoloska pirueta koja prikazuje svijet kao potpuno zavisan od volje velikih pojedinaca - to sto svijet nema nikakve veze sa mojom voljom samo pokazuje da nisam nikakav pojedinac i da sam profesionalna grdoba. I zli ljudi mogu biti veliki pojedinci - Staljin, Hitler, Tudjman - buduci da su u stanju da povedu svoj narod, krdo sitnih pojedinaca, u zeljenom smjeru, mada je zeljeni smjer put u moralno-politicku katastrofu. S jedne strane, njihove sposobnosti vodjenja su vrijedne postovanja, ali s druge strane, njihova mahnitost - nedostatak razuma, koji ih razlikuje od, recimo, Lincolna - odvela ih je u pogresnom smjeru.

Na stranu generalna politicko-filozofska kritika ove kapitalisticke ideologije, filozofija vodja i velikih pojedinaca imala je i jos uvijek ima katastrofalne posljedice u americkom deveranju sa Vozdom Milosevicem. Prvo je Milosevic spojeno tretiran kao legitimni vodja srpskog naroda, a njegova je velicina bila mjerena sicusnoscu opozicije, sve u uvjerenju da se Milosevic tetosenjem moze kontrolisati. Milosevic je tretiran kao partner, kao vodja s kojim Amerika, vodja svijeta, mora da pregovara i devera, jer su svi oko njega, a i sire, sica. To mu je, naravno, davalo legitimitet, rasturajuci ionako jadnu i cemernu opoziciju, kako u ocima srpskog naroda tako i u ocima jedva zainteresovanog svijeta. Milosevic je predstavljan kao skoro iskljucivi izvor srpskog nacionalizma - kao jedini tvorac srpskog mitoloskog ludila, a ne kao parazit, koji se izlegao iz jajasceta palanackog funkcionerskog oportunizma. Sa Milosevicem u fokusu nestaje baza: Beckovici i Raznatovici i Koljevici i Bajagici, Raskovici i Bulatovici i Akademija nauka i umetnosti i turbo-folk i dobrostojeci gradski svet koji je mislio da su Bosna i Kosovo uvek bili manje-vise njihovi, pa i ako tamo ima nekih primitivnih ljudi, nije neka steta ako nestanu. Sa Vozdom Milosevicem u fokusu takodjer nestaju i nevini ljudi u Srbiji koje tuku NATO bombe. Milosevic je postao pojedinac velicine srpskog naroda - mudroseri-analiticari uredno govore kako NATO tuce Milosevica i kako ga bombe ostecuju, kao da su novosadski mostovi zubni mostovi u Milosevicevim ustima.

Ovih dana CNN prikazuje nesto sto se zove Um Slobodana Milosevica (The Mind of Slobodan Milosevic) pokusavajuci da razjasni tu misteriju zlog, ali velikog, uma. Milosevicev um je um osrednjeg palanackog aparatcika, te kao takav i nije neka misterija. Ja sam uvjeren da je milosevicevsko zlo koncentrisano u njegovim dzinovskim mesnatim usnim resicama, ali ne znam tacno kako. Cini mi se samo da bi Milosevic, kad bi se nekako uspjele odrezati te resice, ili ugraditi dvije hasisarske visece mindjuse, bio mnogo manji pojedinac.