Na adrese nekoliko najvisih bosnjackih funkcionera ovih dana je stiglo pismo sljedece sadrzine: "Postovani gospodine..., osjecam potrebu izvijestiti Vas o nekim bitnim desavanjima unutar pisanih medija, koja u krajnjoj liniji mogu imati trajne posljedice na sve stampane medije u Sarajevu, pa i sire. Vec tokom narednog mjeseca desit ce se promjena vlasnicke strukture unutar GIK zOKO' Sarajevo, te bi, po sadasnjem razvoju dogadjaja, ovu graficku kucu preuzeo gosp. Fahrudin Radoncic, vlasnik Dnevnog avaza. Vec je raspisan tender po kojem je ukupna vrijednost 'OKA' 2,5 miliona DEM veoma nerealna, umanjena vrijednost. Do sada je ova graficka kuca gosp. Fahrudinu Radoncicu duzna preko milion DEM. Ovaj dug vjestacki je stvoren kroz, takodje, vjestacki stvorenu potrebu da 'OKO' nabavlja print-papir preko gosp. Radoncica i to po veoma nerealnoj cijeni. Tako je gosp. Radoncic tonu papira realne vrijednosti od 760 DEM zOKU' prodavao za 1.300 DEM, te se na taj nacin i stvorio pomenuti dug. Tokom privatizacije gosp. Radoncic ima namjeru kupiti 'ekspresu' i 'kompaktu', vitalne dijelove stamparije. Svaki graficar bi Vam potvrdio kako cijela stamparija bez ova dva kljucna segmenta zapravo i ne vrijedi nista. Promjenom vlasnicke strukture u 'OKU' ce od 256 radnika bez posla ostati njih 200. Svakako da nemamo nista protiv da stamparija pripadne Bosnjaku, ali u ovoj situaciji se favorizuje jedan covjek koji cak i nije drzavljanin BiH. Gospodin Fahrudin Radoncic je uz stranacku podrsku postao i vlasnikom Dnevnog avaza i pride 48 drzavnih trafika, te bi stoga ostvarenje pomenutog plana bilo, ipak, previse."

Autor ovog pisma nije zelio otkriti svoj identitet, ali je iz sadrzaja ocito da je dobro upucen u problematiku koja odavno nije tajna za posebno zabrinute nezavisne izdavace u Sarajevu. Stranka demokratske akcije se vec pobrinula za pripremu terena za ovu privatizacijsku pljacku, pa je doskorasnjeg predsjednika Upravnog odbora Petra Skerta zamijenio kadrovik stranke Hilmo Neimarlija. Ocito je da i Bosnu ceka sudbina Hrvatske, u kojoj je Nino Pavic postao svemocni medijski tajkun. Razlika je jedino u tome sto je Pavic do sadasnje pozicije dosao vlastitim i njemackim kapitalom, te meandrirajuci tamo gdje je potrebno sa HDZ-om i Miroslavom Kutlom, dok SDA beskrupulozno i javno gradi imperiju svom megafonu Radoncicu, koji se u Sarajevu proslavio dilajuci svoja sund izdanja Sandzackih hicaja.

Srbi, Bosnjaci i Hrvati definitivno su pobijedili Carlosa Westendorpa. Naime, kada je prije nepune dvije godine dosao u BiH, jedan od motiva spanskog diplomate bio je pokusaj da nesto od svoje politicke argumentacije prenese i medju najnovije ucenike demokratije u Evropi. Dvije godine kasnije, ni jedni, ni drugi, ni treci nisu prestali da se u demokratiju kunu, istina, cineci to jednako kao sto se jalijasi kunu u mrtvu majku. Ali sta je Westendorp znao o jalijasima i mrtvoj majci. Kada je u ime demokratije i Dejtonskog sporazuma smijenio Nikolu Poplasena sa mjesta predsjednika RS-a, Westendorp je preko noci upao u vrzino kolo srpskih kadrovskih kombinatorika, u kojima se snasao kao pravi Balkanac. To ce reci da je puno muljao, a malo izmuljao. Najprije se dosjetio kako ce, posto potpredsjednik RS-a Mirko Sarovic nije na vrijeme reagirao na ponudu da zamijeni Poplasena, to mjesto ponuditi predsjedniku Skupstine Petru Dokicu, covjeku koga jos jedino nisu kandidirali za patrijarha. Procjenjujuci, s pravom, kako ce neodlucni Dokic to odbiti, Westendorp je racunao sa Miloradom Dodikom kao sa novim predsjednikom RS-a, dok bi mjesto premijera kompromisno bilo dodijeljeno aktuelnom mandataru Mladenu Ivanicu.

Zivko Radisic, koji nedjelju dana radi za Slobodana Milosevica, a nedjelju protiv njega, bio je uhvacen u bazi SFOR-a Ramici kod Banje Luke u pogresnoj nedjelji, pa je Westendorpu objasnio kako ne samo da nece da cuje da ce Dodik biti predsjednik RS-a vec da za njega nece da zna ni u funkciji predsjednika vlade. Westendorp je naljucenog Radisica, kome su dodikovci i antidodikovci prosle nedjelje definitivno pocijepali stranku, razumio i vise nego sto je trebalo, pa se saglasio da Dodik definitivno nije karta na koju medjunarodna zajednica treba da igra. Sa time se, naravno, nisu slozili Amerikanci, ali nisu Westendorpa optuzili za krsenje Dejtonskog sporazuma, nego su mu nalozili da pritisne dalje.

Srbi tako vec gotovo pola godine od izbora nemaju vladu sa novim mandatom, predsjednika nemaju vec mjesec dana, para nemaju vec sedam godina. Zato imaju Westendorpa, kao covjeka koga su definitivno uvukli u svoje plemenske obracune. Westendorpa kao jednog od nas.

From pavlec: Ziveli nasi voditelji! Evo sta sam cuo na jednoj nasoj televiziji: "U Nemackoj su na nemackom uzvikivali 'Jugoslavija'." Juce su na Studiju B 'ladno rekli: "Molimo gradjane da se ponasaju i da budu u stanju." Iako medju Srbima ima budala, moramo sada biti kao jedno.

From Marinko: Pavlec, veruj mi, svako usrano sjedinjenje sad vec mogu podneti, al' da klicem Snezani Babic i Eri Ojdanicu...i da nosimo iste bedzeve... ubij me, ne mogu, bre!

From Goran: Ej, stani malo. Zbog takvih kao sto si ti sad ce nama Luiz Arbur zakucati na, na, na sta bre da zakuca kad su mi vrata vrisnula od detonacije.

Vise od stotinu bivsih pripadnika Oruzanih snaga Bosne i Hercegovine, jos od 24. novembra prosle godine sasvim neopravdano boravi u KPD u Zenici i Centralnom zatvoru u Sarajevu. Ovu skandaloznu informaciju dobili smo iz nekoliko dobro obavijestenih i u pravo upucenih izvora. No, gori od same vijesti o eklatantnom primjeru apsolutnog nepostivanja zakona i krsenja elementarnih ljudskih prava jeste background cijele price. Naime, jos 24. novembra prosle godine donesena je odluka o skracivanju zatvorske kazne osudjenim (ex)vojnicima za osam mjeseci. Obznanjivanje i provodjenje odluke bilo je planirano za 25. novembar, inace, Dan drzavnosti BiH.

No, iz nekog volsebnog razloga odluka je objavljena tek 11. marta ove godine u Sluzbenim novinama Federacije BiH. To, medjutim, nije promijenilo nista. Osudjenici kojima je takvom odlukom smanjena ili zavrsena kazna jos uvijek su iza resetaka! Za prakticnu primjenu odluke ceka se, kako saznajemo, 15. april - Dan Armije BiH, kojoj je, ovako ispolitiziranoj i zloupotrijebljenoj, neophodna akcija popravljanja imidza. U tu su svrhu ljudi po celijama, dok se iz istih razloga brizljivo cuvaju informacije o strajku zatvorenika. Ipak, saznajemo da je nakon strajka 109 zatvorenika u Zenici, zarad smirivanja stanja dio njih pusten, ali samo do Centralnog zatvora u Sarajevu.

Medju onima koji su se odlucili na "akciju zatvor" izgleda da nema nikoga ko je svjestan da bi svi ti zatvorenici mogli, bez ikakvih problema, po izlasku tuziti Federaciju BiH. Njena bi im Vlada, ako izgubi spor, sto bi u svakom demokratskom drustvu bio jedini normalan ishod, morala isplatiti odstetu i to, naravno, iz svog budzeta.

Kako god, zatvorenima valja cekati 15. april, nakon kojeg ce Dani nastaviti istrazivati nesvakidasnje okolnosti glede bespotrebnog robijanja. Nadati se da ce suvisla obrazlozenja dati i nadlezni: Ejup Ganic (koji ih je i pomilovao), njegov savjetnik za pitanje pomilovanja Alija Selimovic, Dzemo Husic, pomocnik ministra pravde za izvrsenja, ali i Alija Izetbegovic, clan Predsjednistva BiH, institucije pod cijim su ingerencijama entitetske vojske, te njegov pravni savjetnik Kasim Trnka, te mnogi drugi.

Samo koji dan nakon sto ovaj broj Dana stigne pred citaoce, u zgradi sarajevske Kantonalne porezne uprave na licitaciji ce biti prodana pokretna imovina sarajevskog holdinga "Etruska". Razlog prodaje je jednostavan: firma je 1997. godine dugovala drzavi vise od pola miliona maraka za poreze. Prema saopcenju kantonalnih poreznika, "Etruski" je racun blokiran, naredjena je prinudna naplata, ali... Zahvaljujuci "nedorecenostima Zakona o preduzecima, jer postojecim propisima nije uredjena mogucnost zabrane osnivanja novih preduzeca od istih osnivaca-vlasnika, koji u prethodno osnovanim preduzecima imaju neizmirene porezne obaveze", kako pise u poreznickom saopcenju, "Etruska" je podijeljena na nekoliko firmi okupljenih u holding.

Nova organizacija nije promijenila poslovnu politiku: nove porezne kontrole utvrdile su da holding i njegove clanice do 2. februara ove godine nisu platili oko 605.000 maraka poreza i oko 311 hiljada maraka kamata. S obzirom da se radi o velikim ciframa, ali i firmi koja je medju potrosacima vazila kao "velika", drzava se pokusala nagoditi, dogovor je propao i... 16. aprila na licitaciju ce kompjuteri, radni stolovi, zalihe robe iz dva magacina, automobili... Hoce li drzava uspjeti naplatiti svoje, tek ce se vidjeti: mozda u BiH i ima neznalica koje ce kompjutere "pentium" od 166 megaherca platiti po dvije hiljade maraka, no, mnogo ce interesantnije biti pratiti ponasanje vlasnika holdinga. Prema nekim informacijama, oni su se, navodno, zalili OHR-u! Iz kojeg, opet, vec vise od godinu dana tjeraju drzavu da radi upravo ovo sto se pokusava danas sa "Etruskom", nesto ranije sa "Kalenom", sutra sa...

Mladalacka neobuzdanost, osveta zbog brata ili kombinacija tableta i alkohola? Za petnaestogodisnju Aminu Suljic iz Brezana pored Kaknja to vise uopce nije vazno. Ona je prvog dana Kurban-bajrama ove godine ubijena u kakanjskoj diskoteci "Ara". Prema zvanicnim informacijama koje je javnosti prezentirao zenicki kantonalni tuzilac, ubica Ekrem Kolic trenutno je pritvoren i ceka ga krivicna prijava. Prema toj zvanicnoj verziji, dvije grupe mladica su se posvadjale, zatim potukle, Kolic je izvadio pistolj i pucao. "Uvidjevsi opasnost, jedan od ucesnika tuce, Eniad Cehajic, pokusao je oteti pistolj", pucnjava je nastavljena, a jedan od tri nova metka ubio je Aminu.

Poslije pucnjave, Danima je svoju verziju ispricao Cehajic, suvlasnik "Are". Od zvanicne, ta prica razlikuje se u detaljima. Naprosto, te subote se u "Ari" (oko 150 kvadratnih metara) i njenom dvoristu (ne mnogo vecem) okupilo oko 800 kakanjskih tinejdzera. U jednom trenutku su se dvojica njih pokoskali, momci iz obezbjedjenja su cijeli incident smirili bez velikih problema: "Ovdje je pravilo da u diskoteci nema nikakvih obracuna", kaze Cehajic. Ni ispred diskoteke: kakanjska policijska stanica prva je zgrada do "Are". Medjutim, pola sata nakon smirene svadje, u "Ari" se pojavila nova grupa u kojoj su bili Kolic i brat jednog od "smirenih". Usli su na silu, htjeli obracun i... Tragedija se dogodila.

Amina nije imala veze ni sa cim, umjesto nje metak je mogao pogoditi bilo koga u guzvi... To je i osnovni problem cijele price: "Ara" je zbog istrage jos uvijek zatvorena i jedno od cescih pitanja medju njenim gostima, kakanjskim srednjoskolcima, jeste kad ce biti otvorena. Bez nje, oni su na ulici. U Kaknju, osim toga, za razliku od zvanicne verzije, spominje se kako je "Kolic bio na tabletama". Zatim, dozvolu za pistolj je imao, iako je vazio za "incidentnog" i iako mu je prije samo nekih dva mjeseca jedan pistolj oduzet. Cak i bez sirenja price na socio-psiholoski teren (postratni sindrom, nezaposlenost, besciljnost, nagomilane frustracije), u ovoj kakanjskoj smrti sasvim je dovoljno vaznih detalja nad kojima bi se drustvo, ma sta to bilo, moralo zamisliti. Cehajic kaze kako je, nakon tragedije, za "Aru" nabavljen detektor za metal, ali, to, sasvim sigurno, nije dovoljno.

Bez obzira na silinu NATO-udara, Milosevicev poziv na pregovore koji bi, izmedju ostalog, mogli i zaustaviti bombardovanje, u Srbiji nije naisao na odobravanje. Evo jedne od e-mail reakcija: "Na TV Karic objavljena je vest da je predsednik Milosevic poslao signale za pregovore NATO paktu. Predlazem da se osnuje Preki sud u sastavu: Nebojsa, Lord, UFO, Buki i jos poneka BUDALA. Po hitnom postupku da tako osnovan Preki sud donese odluku i postrelja sve sa TV Karic jer u srpski nebeski narod unose dezinformacije. Predlazem da ovaj sud pozove na odgovornost i Predsednika drzave jer hoce da pregovara umesto da po kratkom postupku porazi NATO."

Vodja srpskih paravojnih formacija u Hrvatskoj poznat kao Kapetan Dragan uputio je, putem Interneta, poziv "novim Principima i Obilicima":

"Braco Srbi i prijatelji Srba!

Nasa istorija je zabelezila i Milosa Obilica i Gavrila Principa! Znamo da ima medju Vama u svetu jos Milosa i Gavrila. Cestitamo na Vasim anti-NATO protestima, ali to nije dovoljno. Zveri ne razumeju ljudski glas protesta, kurjaka treba zatuci u njegovoj jazbini! Makedonci, nasa slovenska braca, dizu barikade na drumovima svoje otadzbine pred kolonama NATO pakta koje krecu na Srbiju. Svuda i na svakom koraku napadaju komande i vojnike NATO pakta. Zveri NATO-vske pocele su da beze iz Makedonije. Narocito dezertiraju uplaseni francuski vojnici i beze glavom bez obzira prema Bugarskoj. Trebaju li Makedonci da budu veci Srbi - od Srba u svetu? Preduzmite i Vi nesto protiv neprijatelja Vase otadzbine. Kod nas svake veceri dva miliona dece odlaze da spavaju u sklonistima. Mozete li Vi mirno da spavate u svojim kucama? Uradite nesto da ne mogu da spavaju ni deca srpskih neprijatelja mirno i spokojno. Najavite takve akcije i objasnite javnosti zasto to cinite. Opkolite americki Kongres, Belu kucu, Ambasadu, i sve sto predstavlja drzavu i vojsku U.S.A. u znak protesta. Vi ste srpski vojnici ma gde da se nalazite. U skladu sa tim i postupajte: napadnite NATO i sve sto mu pripada gde god ga vidite. Otadzbina je u ratu - svaki Srbin treba da brani otadzbinu. Organizujte upis dobrovoljaca za odbranu Srbije. Srbija je u plamenu, prze je i ruse bombe i rakete fasistickih varvara. Ginu nevina deca - a svi imaju decu - i ovde i kod Vas.

Budite i Vi Obilic!!

Budite i Vi Gavrilo Princip!!"

Beogradska Politika Ekspres objavila je 28. marta oglas sljedece sadrzine: "Gold Commerce, trg. preduzece za proizvodnju i promet pogrebne opreme, Beograd, Deligradska 27, tel. 322-0088. Zastupnik proizvodjaca pogrebne opreme nudi siroki asortiman pogrebnih sanduka sa pripadajucom opremom po najpovoljnijim cenama za inostrano trziste. Za clanice NATO pakta odobravamo kolicinski rabat za narudzbe preko 50 kom. od 30 % uz dokaz o avansnoj uplati. Cena je na paritetu franko utovareno u hladnjaci kupca iskljucivo na teritoriji SR Srbije."

Bivsi komandant snaga UNPROFOR-a u BiH Sir Michael Rose, kojeg Bosna pamti po skandaloznom mandatu na celu trupa UN-a, danas je "aktivno drustveno angazovan" u pokusaju da sve svoje promasaje u bosanskoj krizi predstavi kao jedini ispravan stav. Nakon nebuloza iznesenih u memoarskom stivu Borba za mir, Rose daje svoje, reklo bi se, ocekivano vidjenje kosovske krize i intervencije NATO-a na SRJ, plaseci britansku javnost odmazdom srpskih terorista. Dani prenose dio Roseovih promasaja objavljenih u uglednom The Timesu:

"Borbena moc sastoji se od tri elementa: oruzja, doktrine i volje za borbu ili moralne komponente. NATO ocito ima potpunu superiornost u vatrenoj moci i doktrini. No, nedavno je jedan zvanicnik NATO-a izjavio za Srbe: 'Na njihovoj strani je jedino patriotski zar.' Bilo bi dobro pazljivo razmotriti njegove rijeci, jer je vec previse bojnih polja u historiji zakrceno vojnom tehnikom i ostacima vojnika cije vodje nisu uspjele shvatiti da upravo moralna komponenta na kraju prevlada. NATO je 1995. lansirao slicnu zracnu kampanju protiv bosanskih Srba, koja se sastojala od 3.500 odvojenih udara. Zbog preranog upozorenja, vecina udara je, kako se ispostavilo, bila protiv praznih kasarni, skladista municije i tenkovskih hangara. Kada su konacno bosanski Srbi pristali na mir, bilo je to zbog uspjesne ofanzive koju je Hrvatska vojska pokrenula na terenu, zauzimajuci dosta teritorija koje su bosanski Srbi zeljeli zamijeniti za mir pod svojim uvjetima. NATO pod hitno mora razviti koherentnu dugorocnu strategiju koja ce moci poluciti zeljene politicke ciljeve u Srbiji - nesto u cemu dosad nisu uspjeli. Po mom misljenju, rasporedjivanje NATO-trupa na Kosovu u intervencionistickoj, ratobornoj ulozi je vec odavno, zbog politickih kalkulacija, iskljuceno kao moguca vojna opcija. Kakva god da se dugorocna strategija razvije, bit ce od zivotnog znacaja zadrzati podrsku naroda cije su zemlje sada u ratu kao clanice NATO-a. Ako Srbi odluce, kao sto su prijetili da ce uciniti, da prenesu svoj rat u tabor njihovih neprijatelja i preduzmu teroristicke napade, bilo na NATO-ciljeve u Bosni, Makedoniji ili unutar samih zemalja clanica NATO-a, morat ce postojati spremnost medju nasim stanovnistvom da istraje suoceno i sa civilnim i sa vojnim zrtvama. Britaniji i Francuskoj nikad nije predstavljao problem veliki broj zrtava medju njihovim cuvarima mira u Bosni, broj koji sada prelazi stotinu. Takav nivo otpornosti mozda nije prisutan medju nasim saveznicima. Naime, kad je armija SAD-a izgubila 14 vojnika ubijenih u Mogadishuu, Amerikanci su se povukli iz Somalije, prouzrocivsi kolaps cijele misije. Vodje NATO-a moraju imati na umu da upozorenje Bismarcka o tome kako Balkan 'nije vrijedan kostiju jednog jedinog pomeranijskog grenadira' jos odjekuje kao istina u glavama mnogih ljudi."

RIJEC U FOKUSU

1. Nasi praroditelji Adam i Eva, prognani iz vrta edenskoga, napustaju svoju domovinu i otada imaju status izbjeglica, iseljenika. Filon Aleksandrijski ukazuje da je Adam naglavacke izbacen iz Raja, tj. osudjen na progonstvo. U Rjecniku simbola J. Chevalier i A. Gherbrant tumace da je svaki Adamov sin, stoga, prolazni gost, stranac u svakoj zemlji u kojoj se nalazi, pa i u vlastitoj. "Jer, svatko je od nas usao u ovaj svemir kao u strani grad u kojemu prije rodjenja nikakav dio nije imao, pa otkako je u nj usao, u njemu je prolazni gost. Strogo receno, samo je Bog gradjanin."

2. Bog je svoje nemocne stvorove surovo izbacio iz svog Grada, a potom podigao neprelaznu medju. Biblija izvjescuje da je to bila oruzjem utvrdjena granica: "I postavi Jahve kerubine i plameni mac koji je svjetlucao da ne mogu prici njegovim stablima."

3. Rat u bivsoj Jugoslaviji metodama terora iz domova otjerao je vise od tri milijuna ljudi. Pakleni crtaci zemljovida zeljeli su teritorije bez stanovnistva - i to su ostvarili.

4. Desetljece s kraja drugoga milenija na Balkanu desetljece je izbjeglica. U pocetku smo ih gledali s koferima i zavezljajima, kako napustaju Vukovar i Ilok, potom se pokrenula cijela Bosna i Hercegovina, potom Kninska krajina. Ovih dana svjedocimo kataklizmu Kosova. Plamenim macem srpskog bozanstva rata protjerane albanske majke i sestre, njih stotine tisuca, panicno hrle u susret svojoj nesretnoj sudbini. Najcesce u narucje privijaju svoju malodobnu djecu, nesvjesne grijeha zbog kojeg su tako okrutno kaznjene. Jedno istrazivanje Ujedinjenih nacija svjedoci da se vise od polovine izbjeglih i prognanih nikad ne vraca u svoje domove. Ostaju u drugim zemljama, na dalekim meridijanima zapocinju novi zivot. Najcesce obolijevaju od bolesti zvane nostalgija, a najcesce umiru od ciroze jetre.

Vlasti izbjegle ljude dijele na prognanike i izbjeglice. Prognanici su oni sto su prognani, a izbjeglice oni sto su izbjegli, kao da to nije isto. Ali, prognanici dobijaju od drzave nekakvu milostinju, dok izbjeglice ona krsti kao "dezertere", "kukavice", "pobjegulje", dodjeljujuci im porciju prezira. Sreo sam 1994. godine u Berlinu uglednoga sarajevskog asistenta kako istovara bacve na teretnom kolodvoru. "Sta ces, zemljace", rekao je, "takav mi grah u zivotu pao."

6. U pravnoj nomenklaturi europskih drzava ova podjela nesto je drugacija. Azilanti su oni nesretnici koji se nemaju gdje vratiti ili to ne smiju iz politickih razloga, egzilanti su oni sto su prognani. U Njemackoj postoji i treca skupina ljudi stavljena u kategoriju duldung (njem. dulden =trpjeti), dakle onih cije prisustvo spomenuta drzava trpi, iako ne zna sto bi s njima. U ovoj skupini, prema podacima objavljenim proslog mjeseca u münchenskom Focusu, nalazi se jos 200.000 ljudi iz Bosne i Hercegovine. Sad ce im se pridruziti jos toliko ljudi s Kosova.

7. Karakteristicne kletve prognanih i izbjeglih: "Dabogda se nikad ne vratio!" "Dabogda svoju kucu na CNN-u gledao!". Dabogda se vratio!