Uz ovaj broj

Nedavno sam, na poziv Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99", ucestvovao u razgovoru o aktuelnoj situaciji i buducnosti nezavisnih stampanih medija u Bosni i Hercegovini. Isticuci koliko je za buducnost Bosne i Hercegovine, a i meni osobno, vazan prekid agonije u kojoj se nalazi Oslobodjenje, izrazio sam svoje cudjenje sto je novoizabrani urednik ovog lista Mirko Sagolj, kao svoj prvi javni gest, ucinio posjet clanu Predsjednistva Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegovicu. Sutradan su me zvali iz Oslobodjenja uz molbu da objasnim svoj stav. Iznenadjenost zbog posjete pojasnio sam uvjerenjem da upravo gospodin Izetbegovic predstavlja rezim koji je ucinio sve u granicama svojih moci (istina, prilicno limitiranih zbog ovisnosti o prisutnim predstavnicima medjunarodne zajednice) da unisti nezavisne medije ili im barem oteza rad. Istom prilikom sam rekao i sljedece: "Sto se tice navoda iz saopcenja sa pomenutog susreta, prema kojem je gospodin Izetbegovic navodno spreman pomoci Oslobodjenju, ono je smijesno. Da je to ikada imao na umu, ne bi napravio Avaz i omogucio mu povlastice o kojima vas list moze samo sanjati. U potpunosti se slazem sa kolegom koji je Izetbegovicev odnos prema Oslobodjenju uporedio sa Tudjmanovim odnosom prema Srbima u Hrvatskoj: tek kada je ucinio sve da broj Srba u Hrvatskoj svede na manje od pet procenata, hrvatski je predsjednik navodno 'pokazao zelju da im pomogne'. Da je htio pomoci Oslobodjenju, Izetbegovic je to mogao na stotinu nacina, prije nego sto je vas list pao na grane na kojima se sad nalazi."

Nakon ovog mog stava gospodin Izetbegovic se 22. 2. 1999. godine obratio pismom Udruzenju novinara BiH, Nezavisnoj uniji profesionalnih novinara BiH i Nezavisnoj komisiji za medije Ureda visokog predstavnika sa molbom da se izjasne o mom uvjerenju. Gospodin Izetbegovic, izmedju ostalog, pise: "Sve do ove tvrdnje vjerovao sam sasvim obrnuto: da sam ja ucinio sve u granicama svojih moci da zastitim slobodu medija. Vjerovao sam tako jer sam se usprotivio uvodjenju cenzure i stitio pravo na slobodnu rijec u najtezem ratnom vremenu, jer nikada nisam naredio bilo kojem mediju da objavi ili ne objavi nesto, jer nikada nijedan novinar nije sudjen za ono sto je napisao, itd. Koliko znam, i oni koji me ne vole, priznavali su ovu cinjenicu, pa i sam Pecanin u nekim ranijim danima..."

Moram priznati da sa zanimanjem ocekujem odgovor adresata, mada ga naslucujem. Gospodin Izetbegovic je u pravu kada kaze da sam imao puno postovanje prema cinjenici da ni u najtezem ratnom vremenu nije posegnuo za cenzurom. No, sa razbijanjem iluzija mnogih (pa i mojih vlastitih) o prirodi Izetbegoviceve vlasti, i njegov odnos prema medijima koje ne kontroliraju on i njegova stranka se drasticno promijenio.

Cudi me da je gospodin Izetbegovic iznenadjen mojim ocjenama iznijetim u Oslobodjenju. Izgleda da bi ga trebalo podsjetiti na pogromaski napad na "casopise" koje je na tribini Vijeca Kongresa bosnjackih intelektualaca brutalno etiketirao, nakon sto su Dani objavili dossier o monstruoznim zlocinima koje su u sarajevskom obrucu pocinili nekolicina boraca pod komandom Musana Topalovica Cace. Nije li tada govorio o kampanji "casopisa" koja je zasjenila cetnicke zlocine, o nezasluzenom gubljenju zasluzenog rejtinga BiH zbog naseg pisanja, o izdajnicima koji su za 1.000 maraka spremni napisati najgori clanak protiv BiH, o "casopisima" u sluzbi "nekih stranaca", o nasim "pokusajima da se srusi ova vlast", o tome da je, zahvaljujuci "casopisima", BiH izgubila izmedju 200 i 300 miliona dolara strane pomoci... Nije li gospodin Izetbegovic na ne tako davnoj postizbornoj pres-konferenciji novinare podijelio na "novinare i novinare-prostitutke"?

Ako bih bio krajnje dobronamjeran, mozda bih mogao posumnjati da gospodin Izetbegovic stvarno nije svjestan svojih rijeci. Mozda ne shvata da je svojim istupima pustio sa lanca kerove iz medija koje kontrolira, koji neprekidnom kampanjom blate i pljuju i po neprijateljima iz "casopisa" i po njihovim porodicama; mozda ne shvata da je dao zeleno svjetlo svakom olosu da gangsterski upada u redakcije i izivljava se nad zaposlenim; mozda ne shvata da je kreator atmosfere zbog koje policija, vodjena svojim procjenama, pruza 24-casovnu zastitu redakcijama i porodicama urednika; mozda ne shvata da svojim optuzbama utice na sudske procese protiv novinara i presude koje medjunarodni promatraci nazivaju sramnim; mozda ne uvidja dio svoje odgovornosti sto je BiH u posljednjem izvjestaju Freedom Housea o stanju medijskih sloboda svrstana u grupu sa Kazahstanom, Mongolijom, Gruzijom, Slovackom, Jugoslavijom, Armenijom; mozda...

Mozda stvarno treba samo Bogu da zahvalimo sto se jos nije nasla budala medju Izetbegovicevim sljedbenicima koja ce, konacno, pravilno razumjeti poruke koje odasilje Vodja i koja ce, cineci "patriotsko djelo" ili "obavezu" koju nalaze dzihad, jednom zanavijek, po kratkom postupku, rijesiti problem.

Ako razlog Izetbegovicevog odnosa prema "neprijateljskim" medijima lezi u njegovim godinama - neka mu je prosto. Ako je svjestan sta radi - na njegovu dusu. No, i u jednom i u drugom slucaju - nek' nam je Bog na pomoci.