Pise: Damir HRASNICA

VELJKO BULAJIC JE NADOMAK VELIKE
pobjede: bosnjacki politicki vrh mu je dao pet miliona maraka da realizira svoj projekat Sarajevo!?! Ova senzacionalna informacija jos uvijek nema svoju zvanicnu potvrdu, ali se iz vise pouzdanih izvora saznaje kako je najveca poslijeratna finansijska transakcija u kulturi vec zavrsena, te da se uskoro moze ocekivati pocetak snimanja filma. Bulajic i njegova ekipa su u potpuno mobilnom stanju, jer zele da djelo stigne na ovogodisnji Filmski festival u Veneciji. Tamo je Bulajicu, po njegovim tvrdnjama, obecano da ce Sarajevo otvoriti ili zatvoriti ovaj veliki filmski festival. Sto skoriju realizaciju ovog filma prizeljkuje i ovdasnji politicki establisment - ne samo, sto se uvijek istice, zbog medjunarodne afirmacije istine o opsadi Sarajeva i ratu u Bosni nego zato sto su, uglavnom, sve dosadasnje organizirane akcije SDA u sferi kulturne politike zavrsile sa katastrofalnim ucinkom (TVBiH, nacionalna TV kuca Ljiljan, kulturni projekti u dijaspori, itd.). Zato je u vremenu kada naglo kopni njena ukupna vjerodostojnost SDA-u potrebno nesto sto ce biti neoboriv propagandni politicki adut.

KO JE ISTRESAO KESU: No, ima unutar SDA i onih koji na sve ovo oko Bulajicevog projekta sumnjicavo vrte glavom, ali se, buduci da Bulajic javno vrti pismom podrske koje mu je (ne)promisljeno potpisao sam predsjednik Izetbegovic, i buduci da je u pripremama ovog projekta vec potroseno, po grubim procjenama, oko milion i tri stotine hiljada maraka, "ne moze nazad". Dani su u ekskluzivnoj prilici da vas prvi upoznaju sa novim senzacionalnim pojedinostima oko Bulajicevog Sarajeva, pojedinostima koje ovdasnji politicki i kulturni establisment upetljan u projekat krije kao zmija noge. Ko je, dakle, naredio a ko dao pet miliona dolara? Ko ce kontrolirati kako ce se trositi ti novci? Ko je zadovoljan, a ko nije razvojem dogadjaja? Ali, prije toga, vratimo se na pocetak same price.

KAKO JE POCELO: U jesen 1997. godine Veljko Bulajic dolazi u Sarajevo sa grubom verzijom svog scenarija Sarajevo. Bila je to, zapravo, scenaristicka gradja za film o Dubrovniku, ali zbog nemogucnosti da projekat realizira u Hrvatskoj, Bulajic se odlucuje za Bosnu i Sarajevo. Njegov izbor je bio krajnje logican: iako iz Crne Gore, svoje djetinjstvo je proveo u ovom gradu, njegov brat Stevan, knjizevnik, citav je zivot, pa i ovaj posljednji rat, proveo u Sarajevu, dok je i za Bulajica Bosna prostor u kojem je snimio najvise svojih (uspjesnih) filmova (Kozara, Neretva, Atentat u Sarajevu). Izbor producenta je, takodjer, bio krajnje logican: Bosna film i Bakir Tanovic. Bosna film zbog svog imena i tradicije, Tanovic zbog svoje spremnosti da stane iza jednog ovakvog projekta, ali i zbog njegovog jakog bosnjackog backgrounda. Jer, Bulajic je od prvog trenutaka znao da ce eventualni uspjeh da namakne podrsku i novac u Sarajevu zavisiti iskljucivo od politicke volje aktualne vlasti. A upravo je Tanovic, bez obzira na los trenutni politicki rejting, bio jedan od osnivaca SDA i prvi nacelnik Filmskog arhiva Armije BiH u ratu. Bulajic ce odmah po svom dolasku u Sarajevo pokusati stupiti u vezu i sa ministrom za kulturu, dr. Fahrudinom Rizvanbegovicem, no tada ce ovaj, zbog njegove komunisticke biografije, to odbiti. Tanovic i Bulajic pokusavaju preko Timura Numica, direktora Centrale SDA, i ovaj ce im aranzirati susret sa predsjednikom Izetbegovicem. Sa ovog ce sastanka Tanovic i Bulajic izaci ozarenih lica: Izetbegovic im nije dao konkretnu finansijsku pomoc ali jeste potpisao cuveno pismo podrske projektu. Bulajic ce brze-bolje pozuriti da pismo pokaze svom zemljaku i prijatelju Fahri Radoncicu - bilo je to dovoljno za ekskluzivni intervju u Dnevnom avazu, intervju u kojem ce Bulajic bosanskoj javnosti obznaniti sto se "dogovorio" sa Izetbegovicem, te predstaviti svoj novi filmski projekat. Tu ce Bulajic objaviti i imena suradnika u projektu; tako je knjizevnik Abdulah Sidran, ni kriv ni duzan, postao, uz Mirka Kovaca, glavni scenarista projekta. Bulajic ne gubi vrijeme: sa Izetbegovicevim pismom ide do premijera Bicakcica i trazi novac za projekat. Lukavom strategijom polahko uvlaci Vladu u projekat, tvrdi da mu nije ni potreban neki veliki novac - ukupni buzet filma bit ce nekoliko miliona dolara, glavninu novca ce obezbijediti ino-koproducenti, dok ce Bosnu ta "igranka" kostati svega nekoliko stotina hiljada dolara u kesu i nesto vise u uslugama grada i Armije BiH. Bicakcic i Vlada Federacije, u taj prvi mah, obezbjedjuju sto hiljada maraka za projekat. No, ispostavit ce se da je to bio tek mamac za veliku igru koja, evo, traje vise od godinu dana. Ovih dana nadlezne drzavne sluzbe pokusavaju da utvrde gdje se potrosilo preko milon maraka u pripremama za Bulajicev film. Filma u kojem dosad nije snimljen nijedan kadar niti se donedavno nije ni znalo kad ce.

GDJE SMO MI TU?: Bosanske filmadzije su sa potpunim ogorcenjem dozivjele Bulajicev dolazak u Sarajevo: stariji - zato sto im je u pamcenju ostala slika spretnog Bulajica, koji je svojedobno umio cak i Tita (a nece Izetbegovica) animirati da podrzi njegove skupe projekte, a dok su se oni batrgali u cemernim i siromasnim produkcijama, mladji - zato sto misle da su pare koje je Izetbegovic obecao Bulajicu, zapravo, pare za njihove filmove o strasnom vremenu koje su upravo prezivjeli. Ipak, kada je prosle godine predsjednik Izetbegovic pozvao ovdasnje filmadzije da njemu kazu sto imaju, njihove primjedbe su se uglavnom zavrsile na "opcim i principijelnim" problemima bh. kinematografije. Tek, u filmskoj carsiji ostala je prica o anegdotskom kraju susreta bosanskih sineasta sa Izetbegovicem: ovaj je, naime, vidjevsi da niko od "ljutih" filmadzija ne spominje Bulajica, sam poceo pricu o njemu, onako, neambiciozno: "Evo, u grad je da pravi film dosao ovaj, kako se zove, kako se ono zove...", i okrenuo se prema filmadzijama da mu pomognu ne bi li se neko "sjetio" kako se zove reditelj kome je potpisao pismo podrske. "Ne mozemo se sjetiti ni mi", zavrsio je efektno i ironicno Bato Cengic. Nakon tog susreta sa Izetbegovicem filmadzije su se smirile, jer im je on obecao podrsku u ponovnom formiranju Fonda za kinematografiju.

U pravom se belaju u ljeto prosle godine nasao knjizevnik Abdulah Sidran, kao i nekolicina drugih filmskih radnika koje je Bulajic svojom vjestom propagandnom retorikom bio uvukao u citav projekat. Stvar se zavrsila tako sto je u Slobodnoj Bosni Sidran napao Bulajica i njegov projekat. Ali, ovaj ima odgovor i na ovu situaciju: novi bosanski scenarista je Nedzad Ibrisimovic. Njemu je ovdasnji scenarista potreban kako bi bosanske donatore zbilja ubijedio u svoje dobre umjetnicke i politicke namjere. "Slucaj Bulajic" je bila idealna tema i za najtiraznije "casopise" u zemlji, oni su zdusno pratili citavu aferu, uspjevsi prvi doci do podataka da se planirani budzet filma popeo na 18-20 miliona maraka, kao i to da sada Bulajic ocekuje da vecinu novca obezbijedi bh. vlast, buduci da nijedan normalan producent u Evropi nece uloziti znatniju sumu u tako skup projekat kakav je Sarajevo. Nakon toga je i Bulajic bio ljut na "casopise".

SUKOBI U BOSNA FILMU: Istovremeno, u samom Bosna filmu vodi se velika bitka oko imovinskih odnosa. Vecinski vlasnik firme, biznismen Mustafa Kapidzic, u sukobu je sa Bakirom Tanovicem oko vlasnickih odnosa u firmi, kao i oko samog Bulajicevog filma. Kapidzic je potpuno protiv ovog projekta. Ipak, zahvaljujuci politickoj podrsci vlasti Tanovic ostaje i dalje na celu kompanije, mada Kapidzic ne odustaje od svojih prava u firmi, prava za koje smatra da su mu, uz pomoc kriminogenog ponasanja ovdasnje politicke elite, grubo oduzeta.

Uglavnom, Bulajic je svojim vjestim nastupom na pocetku uspio uvuci vodece bh. politicare u ovaj projekat, da bi nakon toga poceo da povecava svoje zahtjeve. Izetbegovic i Bicakcic nisu imali kud nazad - Bulajic se potrudio da svi znaju kako oni i SDA stoje iza ovog projekta. Odustajanje od projekta bi bila zato i velika politicka bruka koju bi u narednom periodu opozicija znala da iskoristi. Zato je SDA, uprkos gotovo nemogucim Bulajicevim zahtjevima, bila prisiljena da daje daljnju podrsku ovom projektu. U knjizevniku Nedzadu Ibrisimovicu nasli su umjetnickog komesara koji ce posluziti da pred javnoscu daje umjetnicku i kulturolosku eksplikaciju zasto je jedan ovakav projekat neophodan Bosnjacima.

Posljednje oficijelne informacije o filmu Sarajevo mogle su se cuti u septembru prosle godine. Bulajic i njegova ekipa boravili su u Veneciji, gdje su sa direkcijom tamosnjeg festivala na "nevidjeno" dogovorili da Sarajevo naredne godine "otvori ili zatvori" ovu, jednu od najvecih svjetskih filmskih smotri. Imajuci raznolika iskustva sa Bulajicem, filmskoj javnosti ostaje da saceka da vidi da li je ovo Bulajic zaista "dogovorio" ili je to bila jos jedna od njegovih "patki" za dnevnu bosansku upotrebu. Ipak, jesen prosle godine Bulajiceva ce ekipa docekati u prilicnom rasulu: odgodjeno je najavljeno snimanje, novih budzetskih prihoda nije bilo ni na pomolu, a dobar dio filmskih radnika angaziranih u projektu napusta ekipu. Jedino je Bulajic uporan i nepokoleban na putu do svog zeljenog cilja.

NOVA GODINA, NOVA NAFAKA: Pocetak 1999. godine donosi preokret. Bulajic na svom bosanskom ziroracunu ima novih tri miliona maraka i dva miliona u uslugama. O cemu se radi? Iako se ovi podaci cuvaju u najstrozoj tajnosti, Dani saznaju da su tri velika bosanska preduzeca uplatila ili preuzela obavezu da uplate po milion dolara za film Sarajevo, projekat za koji bosnjacki politicki vrh drzi da je nacionalni interes prvog reda. Nas izvor, koji do daljnjeg zeli da ostane anoniman, tvrdi da bi te firme mogle biti: JP PTT BiH, Fabrika duhana Sarajevo i Energopetrol, kao i to da se direktori nekih drugih velikih preduzeca "ubjedjuju" da uplate pomoc za ovaj projekat. Pritisak se vrsi na Hidrogradnju, mada njeni radnici mjesecima kubure sa zaostalim placama. Sa uslugama vrijednim oko dva miliona maraka, u projektu takodjer ucestvuju Kanton Sarajevo i Armija BiH. Ove je iznose u svom intervjuu Globusu potvrdio, ne imenujuci ko je dao kes, i Zdravko Mihalic, bivsi direktor Jadran filma i jedan od producenata ovog projekta. On, takodjer, tvrdi da je vec obezbijedjeno i pet miliona maraka od inostranih koproducenata (Talijana, Holandjana i Amerikanaca). Svi ovi podaci govore da ce Bulajic uskoro uci u snimanje dugo najavljivanog projekta.

Ipak, postoje neki problemi koji sve ovo usporavaju. Prvo, politicari koji su zalozili svoj obraz i ugled (Izetbegovic, Bicakcic, Numic) u ovaj projekat imaju odredjenih rezervi prema Bulajicu i Tanovicu. Oni od njih insistiraju da podastru finansijski izvjestaj na koji su nacin dosad potrosili preko milion maraka, kao i da budu vise u toku daljnjeg rada na filmu. Zato vise i ne zele da ponove gresku koju su uradili prvi put; sada ce trosenje novca kontrolisati Federalno ministarstvo za kulturu, koje je odsad svojevrsni producent ovog filma, dok ce Bosna filmu pripasti samo uloga izvrsnog (dakle, operativni dio posla) producenta. Ministar Rizvanbegovic i knjizevnik Ibrisimovic su ti koji treba da gospodare ovim svojevrsnim Bulajicevim vakufom. Da je Nedzad Ibrisimovic vazna poluga u ovoj politicko-umjetnickoj igri, pokazuje i nedavna, januarska skupstina Bosna filma. Tamo je drzava, tj. Vlada Federacije, delegirala kao predstavnika njihovog kapitala upravo Ibrisimovica. Na toj sjednici je on, uprkos protivljenju vecinskog vlasnika Bosna filma Mustafe Kapidzica, imenovan predsjednikom Upravnog odbora. Ni Bulajic ni Tanovic nisu najzadovoljniji ovakvim raspletom dogadjaja, ali to sada, kada je lova tu, vise i nije toliko vazno. Bulajicu je najvaznije da snimi svoj vjerovatno posljednji film, a Tanovicu i njegovim suradnicima ne preostaje nista drugo nego da se odsad drze one da kad "para ima hadzija (Ibrisimovic), bit ce i za sitnu raju". Velika je odgovornost i na Ibrisimovicu, koji se ovih dana vec stigao povjeriti nekim svojim najblizim suradnicima: "Ako ovo propadne, propade i moja politicka karijera."

Zaista su svi pominjani akteri ovog velikog politicko-filmskog spektakla, od Izetbegovica i Bicakcica do Rizvanbegovica, Ibrisimovica i Tanovica, na svoja ledja stavili veliki teret i odgovornost. Ako, recimo, uporedimo, iznose koje je dosad dobio Bulajic i iznose koji su ove godine budzetski planirani za Fond za kinematografiju BiH, ispostavit ce se da je Bulajic vec potrosio ukupni filmski budzet za bh. filmadzije za narednih nekoliko decenija.