ZARKO ANDRIC ZUTI

IAKO VEC PET GODINA U INVALIDSKIM
kolicima, Zarko Andric Zuti, umirovljeni pukovnik HVO-a, i dalje je na vrhu top-liste "dezurnih krivaca" za prosle i sadasnje sukobe u srednjoj Bosni. Iz razlicitih motiva, o njegovom neprikosnovenom uticaju na Hrvate Lasvanske doline danas govore i iz Ureda haskog tuzitelja, unutar odvjetnickog tima Tihomira Blaskica, u dijelovima hrvatske obavjestajne zajednice, u bosnjackim sluzbama sigurnosti, u britanskoj vojnoj misiji u srednjoj Bosni, medjunarodnim organizacijama, SFOR-u, IPTF-u...

CAFE "NOVA BILA": "Ponovo su neki dan dolazili. Kazu da su iz Anglie. Snimali su i kucu i mene. Svakodnevno me nadziru. Odu, pa se vrate, ponovo. Ne znam sta vise traze ovdje", govori Zuti u potkrovlju svog kafea "Nova Bila". Kaze da se vratio svom predratnom poslu - ugostiteljstvu. Rodjen je 1961. godine u selu Ricice (Nova Bila). Zavrsio je zanat u travnickoj srednjoj metalskoj skoli i radio u nekadasnjem Kombinatu "Bratstvo". U takvom predratnom miljeu srednje Bosne "vecina mojih prijatelja su bili Muslimani. Ta moja prijateljstva sa Muslimanima su opstala uprkos rata. Svi su ostali moji prijatelji i danas", objasnjava Zuti. Jos pocetkom osamdesetih stekao je crni pojas u dzudu. "Sta meni znaci tuci vezanog covjeka? To su mogli da rade samo ljudi kompleksasi!" Tvrdi da je upravo sportski duh borilackih vjestina zasluzan sto je i tokom rata nastojao da ocuva fer-plej odnos sa protivnikom, civilima i zarobljenim borcima. Prije rata je imao kasino koji mu je donosio visoke prihode. Zuti sebe danas, stoga, ne vidi kao "novog bogatasa" i ratnog profitera, objasnjavajuci da je tokom rata u Lasvanskoj dolini potrosio dva miliona svojih maraka. Istice da nikada nije bio niti u jednoj politickoj stranci - ni u Savezu komunista, ni u HDZ-u, niti u NHI. Kaze da je danas u tome jedan dio njegovih problema.

U HOS-u PUKOVNIKA DARKA KRALJEVICA: Zuti se prisjeca da je pocetak rata tesko emotivno podnosio zbog odlaska prijatelja, prvo Srba a potom i Muslimana. Po nagovoru prijatelja, izmedju ostalih i tadasnjeg sefa policije u Travniku Asima Fazlica, odlazio je cak i na Turbe i na Vlasic da razgovara sa lokalnim Srbima i pokusa zaustaviti borbe. "Rekli su mi: 'Visa sila, Zuti! Ne mozemo nista uradit!'", prisjeca se. Ukljucio se u HOS, kao obicni vojnik, i prvi zapovjednik mu je postao pokojni pukovnik Darko Kraljevic. "U HOS-u mi se nije svidjelo zbog nediscipline. Kada je dosla naredba da HOS predje pod komandu HVO-a, neki su htjeli, a neki ne. Ja sam presao. Pokojni Ivica Stojak, komandant travnicke brigade HVO-a, ponudio mi je da budem zapovjednik Vojne policije. Tada sam i prvi put sreo Tihomira Blaskica. On mi je u Kruscici urucio zapovijed i preuzeo sam Vojnu policiju, koja je bila smjestena u travnickom hotelu 'Orijent'. U Travniku tada nije bilo sukoba. Svaki incident smo rjesavali zajednickim odlaskom. Fazlic je bio iskusan policajac koji je radio profesionalno, ali nije bio prohrvatski, kako su ga optuzivali. Ja sam primao zapovijedi iz Viteza, od Paska Ljubicica, zapovjednika bojne VP, a njemu su stizale zapovijedi iz Mostara. Odbijao sam naredbe koje su mogle da izazovu sukob sa Muslimanima. Zarobili su mi covjeka i zatvorili ga u Vitezu. Ljubicic je tada imao stab u sadasnjoj policiji u Vitezu. Nazvao sam i rekao da ga puste. Nisam nikada nikome dozvoljavao u ratu da hapse moje ljude. Ako je neko nesto pogrijesio, ja bih ga sam kaznjavao. Meni su ljudi trebali za borbu, a ne da budu u zatvoru. Pasko nije htio da pusti mog covjeka. Cak mi je rekao da ce doci i na mene red. Opkolili smo stanicu, usli unutra, zarobili Paska i njegove, a svog covjeka oslobodili. Tada sam smijenjen."

PPN "ZUTI": U proljece 1993. godine, osnovana je Postrojba za posebne namjene, nazvana po zapovjedniku - PPN "Zuti". Bila je velicine interventnog voda, kaze Zuti, brojala je negdje oko 50-60 ljudi. Za britanske vojnike u obliznoj bazi UNPROFOR-a oni su predstavljali "kriminalnu prijetnju": "Jedan dan je dosao pukovnik Bob Stewart, tadasnji zapovjednik Britanskog bataljona, sa dva tenka. Trazili su nekakve ukradene dzipove. Uperio je cijevi tenkova u mene. Rekao sam mu da okrene cijevi, jer se ne moze tako ponasati. Rekao sam mu da je on ovdje na mojoj teritoriji, a nisam ja na njegovoj pa da mi prijeti. Stewart mi je rekao da su njegovim vojnicima ukradeni dzipovi. Odgovorio sam mu: 'Kakvi su ti to vojnici kad im djeca mogu ukrasti dzipove.' A stvarno, djeca bi stavila crne maske na glavu i prisla njegovim vojnicima. Onda bi poceli vikati 'Go! Go!' - i njegovi vojnici bi se razbjezali preko livade, ostavljajuci dzipove."

"MAFIA GODFATHER": Britanski oficiri u srednjoj Bosni su jos od 1993. godine pazljivo pratili uticaj kojeg Zarko Andric Zuti ima na dogadjaje u Lasvanskoj dolini. Drugi britanski komandant, Alistar Duncan, u jednom je svom izvjestaju, upucenom brojnim licnostima u Britanskom bataljonu, nazvao Zutog - "mafijaskim kumom". Duncan je napisao da, u poredjenju sa uticajem kojeg ima Zuti na narod u Lasvanskoj dolini, legalni zapovjednik Blaskic djeluje samo kao marioneta. Zuti danas odbija tvrdnje da je lokalni hrvatski "mafijaski kum", ali potvrdjuje ocjenu pukovnika Duncana o Blaskicevom statusu. "Blaskic je cestit covjek, kome bi vise prilicilo da je bio svecenik nego vojnik. On je bio stvarno pravi profesionalni oficir. Pisao je neke zapovijedi, ali niko to nije ni citao. Svi su se tome samo smijali", sjeca se Zuti. Potvrdjuje i tvrdnje brojnih posmatraca da, kada je Blaskic nesto htio da uradi, nije mogao da zapovjedi. Morao je da zamoli ili Zutog ili Darka Kraljevica. Zuti tvrdi da je u brojnim situacijama upravo od njega Blaskic trazio da smiri ili odgovori Darka Kraljevica od neke "akcije". Branitelji Tihomira Blaskica na sudjenju u Haagu, upravo na takvoj, marionetskoj poziciji Tihomira Blaskica i njegovom profesionalizmu tokom sukoba Hrvata i Bosnjaka, temelje odbranu bivseg zapovjednika HVO-a srednje Bosne. Prema Blaskicevoj odbrani, koju vode advokati Russell Hayman i Anto Nobilo, Blaskicev autoritet kao zapovjednika bio je ogranicen zbog toga sto je dio jedinica kao sto je Vojna policija zapovjednika Paska Ljubicica primala naredbe iz Mostara, a druge postojece jedinice zapovjednika Zarka Andrica Zutog i Darka Kraljevica imale su vlastita zapovjednistva, koja su odbijala da se podrede Blaskicevom stabu. Nije poznato gdje se danas tacno nalazi Ljubicic, Kraljevic je poginuo u saobracajnoj nesreci, tako da je jedino Zuti ostao u Lasvanskoj dolini.

PREGOVORI SA ASIMOM FAZLICEM O PREDAJI VITEZA: Tokom unakrsnog ispitivanja britanskih oficira na sudjenju Blaskicu, njegovi branitelji Hayman i Nobilo su se posebno usredotocili na jedan izvjestaj britanskog pukovnika Alistara Duncana. Nakon razgovora sa Blaskicem 17. augusta 1993. godine, pukovnik Duncan je napisao: "Blaskic je uznemiren da je, prema njegovom shvatanju, Britbat organizirao sastanak izmedju sefa policije u Zenici Asima Fazlica i lokalnog hrvatskog 'kuma mafije' u Lasvanskoj dolini Zarka Andrica, alias Zutog. Izgleda da Zuti ima znatan uticaj u narodu Lasvanske doline, dok Blaskic nema takav uticaj. To su potvrdili dogadjaji oko Konvoja, kada se pokazalo da je Blaskic samo marioneta, ignorirana od lokalnog stanovnistva. Zuti je razgovarao sa zenickim sefom policije u blizini britanske kasarne Vitez o mogucnosti predaje Hrvata u Lasvanskoj dolini. To treba dalje istraziti iako sada ne treba puno vjerovati u takvu mogucnost", napisao je pukovnik Duncan.

Po prvi put, Zuti potvrdjuje da je postojala "muslimanska ponuda za predaju Viteza": "Uz Blaskicevu saglasnost, otisao sam da razgovaram sa Fazlicem. Rekao mi je da odem vidjeti sta zele. Nasao sam Fazlica u Britanskom bataljonu. Nisam zelio da tamo razgovaramo. Rekao sam mu: 'Sta cemo mi ovdje kod njih razgovarati. Hajdemo kod Kajica, u restoran.' Fazlic je rekao da meni vjeruje i da ce otici sa mnom, gdje god hocu. Sjeli smo u restoran, bez britanskih vojnika i razgovarali. Fazlic mi je rekao da se sprema velika ofanziva Armije BiH na Lasvansku dolinu i da ne treba da ljudi ginu. Ponudio mi je da predamo Vitez. Rekao sam mu da, ako mi je prijatelj, to me nece vise pitati. Odgovorio sam mu da Vitez ne mogu predati, ni kada bi htjeli, ni Tudjman, ni Blaskic, ni Zuti, niti bilo ko, jer se ovdje skupio narod iz vise od dvadeset sela iz kojih su protjerani."

KONVOJ ZA TUZLU: Kao kljucni dokaz presudnog uticaja Zarka Andrica Zutog na dogadjaje u Lasvanskoj dolini, uvijek se navode dogadjaji oko "tuzlanskog konvoja" koji je na podrucje pod kontrolom HVO-a stigao 10. juna 1993. godine. Konvoj su zaustavili civili, zene i djeca. Iz konvoja je odnijet veliki dio hrane, nestalo je 20 kamiona, brojni automobili i velike sume novca, 12 ljudi je ubijeno, uglavnom na podrucju Rankovica i Viteza, a brojni drugi su ranjeni ili prestravljeni. I dalje je u toku istraga, pokrenuta u Kantonalnom tuzilastvu u Zenici, o dogadjajima povezanim sa nasilnim zaustavljanjem "tuzlanskog konvoja" na podrucju Viteza. Za britanske posmatrace dogadjaja bilo je ocigledno da Blaskic nije autoritet na podrucju Lasve. Kada su se britanski oficiri pozvali na naredjenje Tihomira Blaskica da konvoj mora biti propusten, vojnici na kontrolnom punktu HVO-a su se grohotom nasmijali. Rekli su da za pustanje konvoja naredjenje mogu da dobiju samo od Darija Kordica, tadasnjeg politickog vodje Hrvata u srednjoj Bosni, koji je takodjer danas u pritvoru Haskog tribunala. Britanski oficiri su vojnike na kontrolnom punktu identifikovali kao "ljude Zutog". Na direktno pitanje o dogadjajima poslije dolaska konvoja na podrucje Lasvanske doline, Zuti kaze: "Blaskic me je pozvao i rekao da je Tudjman naredio da konvoj mora proci. Rekao je da konvoj nije samo za Muslimane nego i za Hrvate u Tuzli. Ali, to vece, kad je konvoj stigao, ja sam bio na sahrani jednog svog vojnika i u posjeti njegovoj porodici. Sahrane smo obavljali iskljucivo nocu. Kad sam stigao na kontrolni punkt gdje je konvoj zaustavljen, vec je bilo kasno. Smucilo mi se kada sam vidio kako ljudi, zene i djeca raznose hranu iz konvoja. Niko tu nista nije mogao da uradi. Bilo je to samoorganizirano. Niko tim ljudima nije rekao da napadnu konvoj. Sami su to uradili. Na punktu sam vidio i Milivoja Petkovica, tadasnjeg zapovjednika HVO-a, koji se branio od napada zena. Vikao mi je 'vojnice! vojnice!', trazeci da ga odbranim, ali ja sam mu odgovorio da ne mogu pomoci, jer zurim. Blaskic me sutra pozvao i pitao zasto nisam izvrsio naredjenje. Rekao sam mu da sam imao i hiljadu vojnika, to bi bilo malo da smirim i rastjeram narod", prisjeca se Zuti. Na pitanje o odnosu prema Blaskicu i Kordicu, Zuti kaze: "Da je Blaskic vodio jos sto ratova, takav covjek ne bi nikada napravio ratni zlocin. Kordica ne poznajem toliko. On je bio zaduzen za civilna pitanja."

ZORAN TUKA RANJAVA ZUTOG U KICMU: "U oktobru 1993. godine nestalo je gorivo koje sam ja pripremio za sanitetska vozila. Rekao sam da cu naci onoga ko je ukrao gorivo i da cu ga ubiti. Za to moje obecanje cuo je Zoran Tuka, koji je bio moj dozapovjednik u Vojnoj policiji i potom osnovao svoju postrojbu. Izgleda da se prepao i pucao je na mene 22. oktobra. Dva puta me pogodio, u kicmu i stomak."

Dva dana kasnije, "Tuku uzima Bog": "Da je imao sto zivota, potrosio bih mu svih sto", kaze danas Zuti. Ne zeli da govori o dogadjajima koji su uslijedili nakon ranjavanja. Na pitanje sta je bilo sa Tukom, odgovara: "Kod mene je pravilo da takve uzima Bog!" Na pitanje kada se to desilo, ponavlja: "Dva dana kasnije, to se obistinilo!"

Narednih godinu dana, do jeseni 1994. godine, Zarko Andric Zuti proveo je na lijecenju u splitskim i zagrebackim bolnicama. Ostao je nepokretan, u invalidskim kolicima. Dok govori, i danas ga prekidaju jaki bolovi, koji ovog nekada snaznog borca, sa crnim pojasom majstora borilackih vjestina, cine ovisnim od tudje pomoci. Njegov ponos i snaga su ostali isti, ali ovisnost o drugima veoma tesko podnosi jer se plasi da jedino to narusava njegovo dostojanstvo. U Novoj Biloj je ocito okruzen paznjom obicnih ljudi. Tvrdi da je i dalje ostao u dobrim odnosima sa svojim nekadasnjim suborcima, komsijama i prijateljima kojima pomaze da rijese statusna pitanja. U Lasvanskoj dolini Zuti i dalje uziva ugled onoga koji je odbranio Hrvate.

NASELJAVANJE KRAJISNIKA U VITEZ: Prisjeca se kako su jednom njegovi zarobili pet Krajisnika, boraca Armije BiH. "Prvo sam ih pitao da li imaju djecu. Svi su imali djecu, neko vise, neko manje. Pitao sam gdje su posli. 'U Novu Bilu', odgovorili su mi. Pitao sam ih da li imaju familiju u ovom kraju. Svi su rekli da ovdje nemaju nikoga. Pitao sam ih onda da li ovdje imaju imovinu, zemlju, kuce. Svi su rekli da ovdje nemaju nista. Pitao sam ih zasto se onda bore. Prenijeli su mi da im je receno da ce ovdje biti naseljeni i da ce dobiti kuce. Rekao sam im da cu ih pustiti zbog njihove djece, a ne zbog njih; rekao sam im: kriva vam je takva politika koja vas tjera da se borite ovdje, gdje nemate nista, a ne tamo, u Krajini za svoje. Stavio sam ih u jedna kola, sa znakom Crvenog kriza i pustio da se vrate Muslimanima." Zuti i ovom epizodom iz sukoba HVO-a i Armije BiH naglasava kako se on borio za opstanak Hrvata u srednjoj Bosni. Tvrdi i da se u bolnici, stoga, obradovao kada je cuo da je postignut sporazum u Washingtonu i da su sukobi u srednjoj Bosni prestali.

UBISTVA HRVATA, POVRATNIKA I POLICAJACA: Nakon ranjavanja Zutog, njegova Postrojba za posebne namjene je raspustena a njegovi borci prebaceni u druge jedinice. Poslije povratka iz bolnice, Zuti vise nije bio vojno aktivan. Bez obzira na to, i dalje se u svakom znacajnijem nasilnom dogadjaju u srednjoj Bosni govori iz razlicitih, "pouzdanih i upucenih izvora", zavisno od toga kome vjerujete, da su "ljudi Zutog u to umijesani. Zuti se i danas optuzuje da je na celu organizirane mafije koja se bavi svime, od iznudjivanja, 'reketa' - placanja zastite, do kradje automobila". Postoje i oni na sve tri strane - bosnjackoj, hrvatskoj i medjunarodnoj - koji upravo Zutog krive i za neka od ubistava hrvatskih povratnika, policajaca ili "privatnika" u srednjoj Bosni. Zuti odgovara: "Da nije zalosno, bilo bi smijesno. Ja sam danas samo ugostitelj. Sve optuzbe protiv mene se i dalje izricu samo na osnovu onoga sto se o meni pricalo u ratu. Zar da ja stojim iza ubistava sirotinje koja pokusava da obnovi svoje kuce i da se napokon vrati? Pa ja sam se borio da Hrvati ovdje opstanu, a ne da Hrvati odu iz srednje Bosne. Takve optuzbe su besmislene. Zna se ko ubija Hrvate u srednjoj Bosni. To rade mudzahedini koji zele podjelu Bosne. Ja to ne zelim. Ja bih htio da bude mir i da svi saradjujemo. Ja imam dobre odnose i sa Muslimanima i sa svojim bivsim komsijama Srbima. Njih sam posjecivao i u Banjoj Luci. U dobrim sam odnosima i sa Ramizom Delalicem Celom, ali to je predratno prijateljstvo, jos iz kasina. Mi i danas sjednemo i popijemo, i to je sve. Nemamo nikakvih drugih poslova, niti smo bilo kakva mafija." Na optuzbe koje se na njegov racun izricu sa hrvatske strane, posebno od pristalica Nove hrvatske inicijative, politicke stranke Kresimira Zubaka, da je umijesan u organizirani kriminal, ubistva i pritiske na istrazne sudske vlasti, Zuti kaze: "Sve to izmislja Kresimir Zubak zato sto nisam htio u njegovu stranku." Zarko Andric Zuti je, i nakon brojnih hapsenja i dobrovoljnih predaja Hrvata osumnjicenih za ratne zlocine u srednjoj Bosni, i dalje najkontroverznija licnost. Prvi put pristao je da govori sam o sebi.