Dodika su najprije minirali u SDS-u, zatim medju socijalistima. Na kraju ga je razbila medjunarodna zajednica, cije poteze ce tesko prezivjeti, tako da poslije Madrida RS ulazi u novi krug, za cijeg je predstavnika konkurs otvoren. Vjerovatni Dodikov pad, zatim dolazak godine u kojoj ce vjerovatno biti rijesena sva krupna pitanja sudbine RS-a uz dalje slabljenje Slobodana Milosevica, koji bi tada mogao i da sidje sa vlasti, nece ostaviti bez krupnih politickih potresa, ne samo vrh scene u RS-u nego i pojedinacne partije

Piše: Zeljko CVIJANOVIC

Ucenik nije smijenio ucitelja
Medjutim, pogrijesili su i oni koji su vjerovali da je medjunarodnoj zajednici Dayton tolika svetinja da bi za njega zrtvovali Srbina koji im je jeo iz ruke, a da nije trazio nista osim da ostane na vlasti. Madridski papir, saglasni su u tome u neformalnim analizama i Dodikovi prijatelji iz medjunarodne zajednice, ima toliko veze sa Daytonom da srpski politicari u narednoj godini nece vise morati da pred Westendorpom paragrafe iz Wright-Pattersona ponavljaju kao mantre. Madridski papir zato bi bio dovoljan da oslabi i mnogo jaceg igraca od Dodika, koji je pokusao da se sa SDS-om i radikalima nadmece u patriotizmu, i to ne bilo kakvom, vec onakvom kako je to odavno zamislio Momcilo Krajisnik. Ovako, Dodik djeluje kao covjek koji je propustio sanse i njegova politicka sudbina u ovom momentu ostavlja utisak nokautera koji dozivi nesrecu da mora da otetura na ringu i 15. rundu.

Time je srpski premijer pokazao trostruko losu kalkulaciju. Suvise rano i suvise otvoreno pokusao je da oslabljenom Milosevicu objasni da ucitelje u obicajnom pravu srpske politike po definiciji smjenjuju ucenici. Zato je Dodik od svega stao u red za posljednju u nepreglednom redu Milosevicevih politickih zrtava. Osim toga, nije mu poslo za rukom da se poslije silaska Biljane Plavsic sa scene nametne kao neprikosnoveni vodja koalicije "Sloga" iz prostog razloga sto su socijalisti imali vise dobitnih kombinacija nego sto je on mogao da zamisli. I na kraju, medjunarodna zajednica, posljednje Dodikovo uporiste, pokazala je da joj je srpski premijer drag, ali ne toliko da bi za racun njega zrtvovala ijednu svoju ideju o Bosni. Znaci li to da ce Dodik poslije Madrida morati da sidje sa scene?

Jos ne, jer preostalo mu je da primi jos nekoliko samara. Najprije, rijec je o Brckom, ciji buduci status vise niko u medjunarodnoj zajednici ne vezuje za sudbinu srpskog premijera, iako su obecanja iz svijeta o tom spornom gradu do juce bila najveca prepreka Dodikovim protivnicima. Brcko nece pripasti RS-u, sto ce biti dobar povod Kalinicu i Krajisniku da kazu da su toliko mogli da postignu i oni, bez da se u medjuvremenu servilno dive Westendorpovom vizionarstvu. Rijecju, u Madridu je BiH krenula u tom pravcu koji nijednog srpskog politicara ne ostavlja stabilnog u sedlu tako da konkurs za novog implementatora Daytona medju Srbima ostaje otvoren.

Srpski premijer svoj najveci poraz dozivio je na prosloj sjednici parlamenta, kada je morao da povuce odluku da Milosevicev oslabljeni dinar protjera iz RS-a i kada je, predlazuci da se glasa o preporuci Kalinicu da vrati mandat, ostao u manjini, zahvaljujuci socijalistima cijoj trojici poslanika je nekako istovremeno popustio mjehur pa su ostali van sale. Kalinicu, koji je prvi put poslije godinu dana osjetio kako je lijepo, makar nakratko, imati parlamentarnu vecinu iza sebe, sve to nije dalo krila da povjeruje kako ce najzad sastaviti kabinet 42 poslanika da sve to podrze. Naravno, podrsku ne bi dobio ni on, tas na vagi ponovo bi preuzeli socijalisti Zivka Radisica.

Socijalisticka mreza
Ta partija, koja kontrolise manje od 12 odsto birackog tijela, dosla je u situaciju da fakticki vlada u RS-u svojom razgranatom kadrovskom mrezom i fleksibilnom pozicijom u kvadratu izmedju Banjaluke, Sarajeva, Beograda i medjunarodne zajednice. Na svim uglovima tog kvadrata Radisic i drugovi malo koga odusevljavaju, ali nikog i ne iritiraju, tako da se, kad se sve sabere, svima od ovih faktora ucine kao najmanje zlo.

Kako socijalisti zapravo funkcionisu, najbolje se vidi iz dvije naredne price. Kada je proslog proljeca boravio u Banjaluci, Richard Holbrooke imao je cast da od Biljane Plavsic, cak prije njenih najblizih saradnika i Glavnog odbora njene stranke, cuje kako ce kandidat za clana Predsjednistva BiH biti Zivko Radisic. "Ali on je socijalista, a uticaj Beograda?", pitao je razocarani Holbrooke. Plavsiceva mu, naravno, nije rekla prave razloge svog izbora: bila je to nagrada socijalistima za njihovu rezervisanu podrsku predsjednici RS-a u borbi protiv Pala.

Pri tome, oni iz njenog okruzenja cija podrska ju je najsnaznije grijala kada je polazila u neizvjesnu borbu sa Krajisnikom, otpali su kao tehnoloski visak pred odlicnicima ne samo iz Radisicevih redova koji su za svoju ljubav zahtijevali i neko gorivo. Nekoliko mjeseci kasnije, kada je ministar informisanja Rajko Vasic smijenio 13 SDS-ovih sefova lokalnih radiostanica, socijalisti su diskretno gundjali protiv te odluke, deklarativno se zalazuci za slobodu stampe, ali kada su se postavljali novi sefovi, shvatilo se da jedino ta partija u svim mjestima ima kandidate koji razlikuju radiopredajnik od radioprijemnika.

Cim su Dodiku koljena pocela da klecaju, socijalisti su shvatili da nije los biznis popunjavati svojim ljudima ona mjesta koja ljudi iz drugih stranaka, noseni ambicijom, ostavljaju nebranjenim taman onoliko koliko su ih zeljeli. Dragutin Ilic, potpredsjednik socijalista i covjek u kome Dodik vidi vezira Iznoguda svoje koalicije, ubrzo se dosjetio provjerenih metoda iz vremena kada je Bog po Bosni hodao. Ilic je, dakle, izgovorio carobnu rijec - baza - i vec sutradan su socijalisti Bijeljine ponudili da njihov istaknuti clan Nedjo Duric bude novi Dodik.

Kako je za covjeka malo ko cuo, mnogi su bili skloni da povjeruju kako je samo rijec o Ilicevom pseudonimu. Naravno, on je odmah pokazao da nije vlastoljubiv: odmah je u igru za premijera ubacio Dragoljuba Trivanovica, direktora carina i neku vrstu espeesovskog Dodika, i Petra Dokica, aktuelnog predsjednika parlamenta. Socijalisti, ljudi koje rjecnik odaje kao najdosljednije srpske bastinike samoupravnog socijalizma, shvatili su jos jednu stvar iz onih vremena koja ih stavlja u dodatnu prednost nad svima ostalima. Naime, oni vjeruju da nije vazno ko je na vlasti pod uslovom da je socijalista.

Time su Ilicevi stvar sa mandatarom vratili na situaciju sa prve sjednice parlamenta RS-a od prije mjesec i po dana. Tada je postignut dogovor srpskih stranaka da mandatar bude Dokic, predsjednik Skupstine Kalinic, dok bi se za Dodika naslo mjesta u Savjetu ministara. Kada su poslanici sa pauze za dogovor vec zadovoljno ulazili u salu, Biljana Plavsic je sabrala kako je veza socijalista i SDS-a u politickom zivotu ostavlja najduze do kraja zasjedanja, pa je, zajedno sa Dodikom, na hodniku napravila preokret i "Sloga" je ostala pri ideji da novi srpski premijer moze biti samo stari. Ostoja Knezevic, bivsi potpredsjednik stranke Biljane Plavsic, nije najbolje shvatio preokret tako da je zavrsio sam u magarecoj klupi Skupstine RS-a, gdje sjedi zajedno sa jednim poslanikom koji se zalaze za RS kao monarhiju, ali nista manje i za provodjenje Dejtonskog sporazuma.

Pravi li Buha treci SDS
Vjerovatni pad Milorada Dodika, zatim dolazak godine u kojoj ce vjerovatno biti rijesena sva krupna pitanja sudbine RS-a uz dalje slabljenje Slobodana Milosevica, koji bi tada mogao i da sidje sa vlasti, nece ostaviti bez krupnih politickih potresa, ne samo vrh scene u RS-u nego i pojedinacne partije. Cak i stabilni Radisicevi socijalisti vrlo brzo ce morati da se opredijele izmedju uvijek pouzdane Miloseviceve batine i varljive Westendorpove sargarepe, sto kod njih nece tek tako proci, posebno kada budu morali da se na nekom zatvorenom sastanku pojedinacno izjasne o neumrlom dedinjskom vodji. Na drugoj strani, SNS Biljane Plavsic na sceni odrzava samo Dodik, koji im sada pomaze da barem ublizu saznaju koliko zapravo poslanika imaju u parlamentu. Potresi cak nece zaobici ni Dodikove Nezavisne socijaldemokrate, koji takodje imaju struju koja se sa Brankom Dokicem na celu identifikuje kao patriotska naspram menadzerske predvodjene Dodikom i sposobnim birokratom Nenadom Bastincem, cije odsustvo zbog bolesti je Dodika vec skupo kostalo.

Najinteresantnije je sta ce biti sa SDS-om. Da bi se zaista reformisala (ako je to uopste moguce), toj partiji je neophodno da se rijesi Momcila Krajisnika, koji ne samo da ih kompromituje pred medjunarodnom zajednicom nego im, navikao da se njegova pita cak i kada nema pitanja, smeta i u organizacionim poslovima. Toga je svjestan i Dragan Kalinic, koji bi se rado otresao Mome i na njegovo mjesto stavio talentovanog Dragana Cavica. Naravno, ukoliko pogrijese u procjeni i Momi pokusaju da izmjere rep prije nego sto bude za mjerenje, spreman ih ceka Aleksa Buha, koji bi, poslije Plavsiceve, pravio jos jednu partiju koja bi se legitimisala kao izvorni SDS.

Sve to pomalo sa strane posmatra Nikola Poplasen, razmisljajuci da li da uoci Nove godine predlozi pravog mandatara ili da se jos malo igra. Covjek koga je Robert Gelbard nedavno castio komplimentom kako se "demokratskim metodama sluzi za nedemokratske ciljeve" mogao bi ostati dosljedan "demokratskim metodama" i za sljedeceg mandatara u tom duhu predloziti pripadnika druge po snazi parlamentarne grupe, sto ce reci da bi sljedecih nedjelja mogao da izgovori: dodjeljujem mandat za sastav vlade Safetu Bici. Nemoguce? Nema vise nemoguceg.