Home · Novi broj · Arhiva

DANI home page

Arhiva DANI 91


SIROTI NAS LOPOV

Fin ke al riku li vieni la
gana - al provi li sali la alma.

Ili: Dok bogatom dodje volja
(da pomogne) - siromahu izadje dusa.
(Sefardska poslovica)

 


Piše: Eliezer PAPO



OVA NEOBICNA ZGODA, PROVJERENA I
provjerljiva taman koliko i ostale "sarajevske price", desila se potkraj proslog vijeka, s kraja turskog a s pocetka austrijskog vakta. Stari i ugledni sarajevski trgovac gazda Salom ozenio je sina - i las bodas (svadbene svecanosti) trajale su sedam dana, tokom kojih je prostrana kuca Salomovih bila otvorena za ogromnu porodicu i jos brojnije prijatelje.

Drugog ili treceg dana po svadbi, dok su mladozenjina majka, tetke, ujne i strine sjedile zajedno sa mladom, njenom majkom, tetkama, ujnama i strinama - u kucu se, koristeci opstu guzvu, uvukao i jedan siromasni Jevrej koji je odlucio da na svoju ruku, valjda da ne bi ometao porodicu zauzetu radoscu, uzme kredit od Salomovih. Kredit se trebao sastojati u tome da siromasak uzme "u zalog" kakvu vredniju stvar iz doma Salomovih, zalozi je - i s tim parama zapocne biznis - pa, kad mu "fino krene" (a nema razloga da mu ne krene) - a on lijepo otkupi zalog i vrati ga Salomu. S ovakvim cistim i sve samim bogougodnim mislima usunja se kradomice u Salomovu sobu za prijeme, tik do divanhane u kojoj sjedjahu zene sa mladom - i poce skidati srebrene ukrase kojima bijahu iskiceni zidovi sobe.

No, spretan i okretan kakvim ga dade Bog, vec pri pokusaju skidanja prvog "zaloga", uspjesno obori tesku mesinganu demirliju koja se, dostojanstveno ali malo pretjerano bucno, sruci na ibrike i sahane koji pod njom stajahu. Cuvsi prvo lomljavu - a potom kobnu tisinu kojoj ova ustupi mjesto - zene, iz odsustva vriske, kletvi, zapomaganja ili isprika, shvatise da buku nije izazvala neka od sluzavki - te se odmah, racionalno i preduzimljivo, dadose u dreku. Neke su vikale na spanskom ladron (lopov), druge su smatrale za uputnije da to prevedu na internacionalni bosanski, nadajuci se pomoci sa strane - dok su trece znale da "pomoci i spasenja nije ni u koga do u Boga Kralja Izraela", cijoj se zastiti preporucise izgovaranjem stiha "sema Jisrael..." ("Cuj, Izraele, Gospod Bog nas - Gospod je jedan"). Prepadnut prvo situacijom u kojoj se ne htijuci nasao - a potom dirnut zenskim strahom koji je nenamjerno izazvao a predobro razumijevao - nas nesudjeni lopov uskoci u divanhanu, smirujuci usplahirene zene sveobjasnjavajucim rijecima: "Muzeris! No spanetez - el ladron djudijo ez." ("Zene, ne bojte se - i lopov je Jevrej.")

Nakon sto se sve smirilo - i nakon sto je provi di muestru ladron (siroti nas lopov), kako su ga zene odmah (sa neskrivenom simpatijom) nazvale, dobio priliku da, preko kafe i baklave, isprica zenama svoju muku koja ga je nagnala da se posluzi nacinom koji jednom Jevrejinu ne prilici - ali, "eto, s neba ne dadose da zarad jedne sumnjive transakcije na ovom svijetu dovede u pitanje onaj drugi, bolji" - zene se, polurasplakane, rastrcase po kuci da prikupe poku di pan i panjus (hljeba i krpa) za "nesretnikovu" zenu i djecu.

Kad su uvece ispricali gazdi Salomu cijelu pricu o lopovu meka srca, starac nije mogao da se naslusa dovoljno - trazeci stalno da mu pricaju ponovo - ili da ponove neki dio. A svaki put kad bi dosli do dijela kad mazalbasu (zlosreckovic) pokusava umiriti usplahirene zene, objasnjavajuci im kako je i on Jevrej - starac bi se poceo grohotom smijati, zapitkujuci stalno te kako je izgledao ladron kad je upao medju zene, te kako su zene reagovale, te sta je tacno rekao - i slicno.

Sutradan, odmah poslije sahrita (jutarnja molitva) gazda Salom posla po patocu di muestru ajduk (naseg nespretnog hajduka) - ne bi li svojim ocima vidio cudo nevidjeno: "jevrejskog provalnika". No, kad uvedose pred njega suvonjava prepadnuta covjeka od svojih cetrdeset godina u pohabanom bosanskom odijelu, gazda Saloma prodje volja za segacenjem - pa prijateljski, gotovo ocinski, ukori nesretnika zbog sumnje u spremnost bolje stojecih opstinara da mu priteknu u pomoc davanjem beskamatnog kredita segun lu manda la Le Santa (kao sto Sveti Zakon nalaze) - nakon cega mu, na siromaskovo zaprepastenje, dade sumu koja je dostajala za pokretanje malog obrta uz napomenu da ne mora sve vratiti odjednom - nego "na rate, malo po malo, kako bude imao".

Sefardske su se price u Sarajevu obicno zavrsavale rijecima: "I komu todu estu fue verdad - ansi moz venga la geula. - I si fue mintira - ki muz venga il mashiah" ("Ako je sve uistinu bilo ovako - onda neka nam dodje sloboda. A ako li je ovo laz - neka nam dodje Mesija") - pa nije red da se ova zavrsi drukcije.

Objavljeno u broju 91 DANA, 21. DECEMBAR / PROSINAC 1998.

 

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Intervju DANABosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

© Copyright Nezavisni magazin DANI, 1998.