FOKUS

Zastitnici Muriza Kumbarica i Zeljka Raguza, koji su, upravljajuci sarajevskom "SAB" bankom, ojadili hiljade komitenata koji vec mjesecima ne mogu disponirati svojim novcem, svakodnevno demonstriraju svoju moc. Nakon sto je Slobodna Bosna objavila tekst pod naslovom "Veliki biznismen" Krasnici je prevarant koji se obogatio novcem bosanskih izbjeglica, urednistvu se pismom obratio Krasnici. Najavljujuci tuzbu protiv lista, Krasnici je opovrgnuo sve optuzbe iz teksta, o cemu je svojim potpisom posvjedocio i Irfan Toric, koji je upoznat sa izvorima klevetanja Krasnicija.

Od tog trenutka u slucaj se transparentno ukljucuje i AID, koji dva puta nezakonito poziva Torica na "informativne razgovore", zahtijevajuci od njega da se odrekne potpisa iz teksta objavljenog u Slobodnoj Bosni. Kada su, pozivajuci ga i treci put na informativni razgovor, poceli prijetiti i njegovoj supruzi, Toric odlucuje angazirati advokata Ahmeda Zilica, sa kojim odlazi na razgovor u policiju. Zilicevo prisustvo u potpunosti mijenja Toricev tretman u policiji, gdje inspektori tvrde "da se radi o nesporazumu". Advokat Zilic je o slucaju svog klijenta izvijestio i medjunarodne institucije u Sarajevu, koje ovim primjerom osnazuju tvrdnje o punoj sprezi mafije i dijelova drzavnog aparata, koje uspjesno blokiraju proces privatizacije i strana ulaganja omogucuju samo politicki podobnim investitorima.

Privredna komora regije Sarajevo nije transformirana u kantonalnu privrednu komoru, iako je to, prema Zakonu o komorama u Federaciji BiH, trebalo biti uradjeno jos do 11. novembra. Dok narodu pricaju bajke o tome kako sto prije treba privatizirati drzavnu imovinu, pojedinci u Kantonu Sarajevo pokusavaju da "podrzave" ono sto samo po sebi ne moze biti drzavno. Za oko im je zapela Privredna komora regije Sarajevo, neovisna asocijacija privrednika koja okuplja 4.000 clanova. Toliko im se svidjela da su odlucili prekrsiti Ustav, Zakon o privrednim komorama i protiv sebe okrenuti ne samo clanstvo Komore nego i Ured visokog predstavnika.

Prica ide ovako: Zakonom o privrednim komorama predvidjeno je da se sve dosadasnje regionalne komore moraju transformirati u kantonalne, a odluku o izboru clanova trebaju donijeti kantonalne vlade. Pozivajuci se na taj isti zakon, dosadasnji ministar privrede Kantona Sarajevo Hazim Zecevic ubijedio je Vladu da pred kraj mandata, umjesto odluke, donese Uredbu o izboru clanova konstituirajuce Skupstine. Tom uredbom Vlada Kantona priskrbila je sebi pravo da utice na izbor predsjednika Privredne komore tako sto je utvrdila krajnje sumnjive kriterije po kojima ce biti delegirani clanovi za konstituirajucu skupstinu. Otisli su i korak dalje pa su sebi dali za pravo da niko bez njihove saglasnosti ne moze imenovati predsjednika i usvojiti statut. Famoznom Uredbom uredili su da od ukupno 38 clanova konstituirajuce Skupstine PK Sarajevskog kantona, cak 29 budu trgovci.

Sustina je u tome sto je dosadasnjem ministru privrede Hazimu Zecevicu obecano mjesto predsjednika Privredne komore Kantona. U cilju odbrane svojih pozicija aktuelno rukovodstvo PK Sarajevo pokrenulo je inicijativu pred Ustavnim sudom Federacije za ocjenu ustavnosti Uredbe Vlade Kantona Sarajevo. Upuceno je i pismo OHR-u, iz kojeg je munjevitom brzinom odaslata depesa Vladi Kantona da hitno obustavi rad Izborne komisije zaduzene za izbor clanova konstituirajuce Skupstine.

U Puli se pocetkom ovog mjeseca sakupilo 120 intelektualaca sa prostora bivse Jugoslavije povodom pedesete godisnjice objavljivanja Deklaracije o ljudskim pravima. Okupljanje je organizirala Udruga za zastitu ljudskih prava HOMO iz Pule, vodeci racuna da pozvani u svojim sredinama podrzavaju geslo skupa: "protiv neravnopravnosti, netrpeljivosti, iskljucivosti i bezobzirnosti". Ekipu iz Sarajeva cinili su predstavnici Kluba 99, organizacije Zene zenama, grupa Pipi Duga Devetka (bivsi Protest), te novinari Oslobodjenja, Svijeta, Radio Zida i naseg magazina.

Intelektualci, novinari, pisci, glumci... dobro su se razumjeli na vise organiziranih tribina, okruglih stolova i razgovora, a jedine varnice frcale su oko Makedonije. Nakon sto je Jelena Luzina, dugogodisnji teatrolog u Skoplju, ponudila pateticnu pricu o mikrobratstvu i jedinstvu, rasprava je nastavljena po kruzocima, namecuci pitanje: Sta, zapravo, ceka Makedoniju? Dan kasnije, dr. Zarko Puhovski ponudio je, u jednom trenutku, svoju verziju odgovora, objasnjavajuci kako je Makedonija bliza Belgiji nego BiH?! Razlog glasi: "U Makedoniji, kao ni u Belgiji, jos niko nije poginuo."

Edin Gacic (22), optuzen za ubistvo Ismeta Gunica, bivseg predsjednika Udruzenja Banjalucana u Zenici, dva puta je u proteklih petnaest dana doveden u Kantonalni sud u Zenici. Sudija Adil Smailagic je osmog decembra bio primoran da zatrazi od strazara da Gacica vrate u KPD, jer ni treci advokat imenovan po sluzbenoj duznosti nije dosao na zakazano rociste. Kada su se napokon, iz cetvrtog pokusaja, 14. decembra okupili i sudije, i tuzilac, sluzbeni branitelj i zastupnik ostecene porodice, Gacic je svojim odbijanjem ponudjenog sluzbenog branitelja doveo do novog, cetvrtog odgadjanja pocetka glavnog pretresa.

"Odlucio sam da promijenim iskaz. Nisam bio uracunljiv kada sam davao iskaz u policiji i kod istraznog sudije. Nisam iznio sve cinjenice. Prvo, to nije samo zbog neispunjenog obecanja, ima puno drugih stvari, dosta opasnih. Naprimjer, u vezi sa ubistvom Talijana (generala Mustafe Hajrulahovica, op. pr.), zbog cega je Ismet planirao osvetu nad dvojicom visokih funkcionera Ministarstva odbrane. Pokusao je da mene iskoristi za to. Ismet je govorio da je Talijan ubijen, ali ja necu reci ko je ubio Talijana sve dok se ne konsultujem sa svojim advokatom. Dolaze pare od rodbine iz inostranstva i mati ce angazovati jednog advokata. Ako mi dozvolite telefonske razgovore, mogu angazovati advokata po svom izboru u toku ove sedmice. Mnoge stvari koje se pogresno pisu o meni morat ce biti ispravljene. Organi Agencije za istrazivanje i dokumentaciju ispituju Talijanovu smrt. Ja sam se ranije obratio dvojici ljudi iz Agencije, i oni to ispituju", rekao je Gacic, odbijajuci da ga brani advokat kojeg prvi put vidi u sudnici. Na Gaciceve nevjerovatne konstrukcije reagirala je Zajednicka komanda Vojske Federacije BiH, proglasavajuci ih neutemeljenim i neumjesnim. U saopcenju ZKVF-a se, izmedju ostaloga, kaze da je general Hajrulahovic umro u Njemackoj prirodnom smrcu, a da su njegova majka i sestra bile neposredni svjedoci smrti, koja je konstatirana kao prirodna i u obdukcionim nalazima njemackih ljekara.

Gacic se nije zaustavio samo na Talijanu. U nezaustavljivom retorickom jurisu on kaze i ovo: "Ismet je mislio da cu ja biti naivan, radilo se jos o nekim ubistvima. Sve je to povezano sa borbom za buducu vlast u Banjoj Luci. Trebala su biti ubijena jos dva covjeka iz banjaluckog okruga, u Sanskom Mostu, i jos jedan iz Sarajeva. Necu reci nista vise, ni imena, sve dok ne budem imao svog advokata", rekao je Gacic. Novo rociste je zakazano za sesti januar.

Nedavno je na nekoliko javnih mjesta u Sarajevu osvanuo proglas upucen "Postovanim borcima za BiH, Postovanim silom obespravljenim i osiromasenim", ciji je potpisnik Brcak Ahmed Causevic, po njegovim rijecima, demobilisani i nezaposleni borac ABiH. Za razliku od slicnih proglasa Mirnesovog BOSS-a, izgleda da autor ovog nema politicke ambicije, sto proglas cini jos zanimljivijim. Otvarajuci tekst bismillom, on nastavlja: "Nase vodje i celnici drzave, celnici tzv. 'nase stranke' su samo idealni subjekti za izvrsenje podmuklog, paklenog plana... posla koji se zove podjela Bosne... Prostore koje smo odbranili i oslobodili svojom krvlju, suverenitet drzave, cast i dostojanstvo naroda Bosne sa raznim potpisanim aktima, oni su prodali i tako postali javni izdajnici Bosne i vlastitog naroda. Iz straha za zivot niko ne smije da to javno kaze."

Naravno, Causevic smije i nastavlja secirati ono sto naziva onemogucavanjem ekonomske nezavisnosti gradjana sto aktuelna vlast cini "kako bi sa nacionalfasistima lahko vladali i ocuvali svoje polozaje i silom stecena bogatstva". "Ovim celnicima svesrdno pomazu u izdajstvu 'duhovne vodje' konfesionalnih zajednica." Podlegavsi paranoji teorija zavjere, on dalje tvrdi da ovakav "poltronski politicki vrh drzave" odgovara "jedino masonskom lobiju" koji ostvaruje "cudovisni projekat etnicki cistog krscanskog kontinenta Evrope". Kritizirajuci najostrijim rijecima politicare domace i strane, Causevic se pita: "Je li nas narod toliko los da je zasluzio ovakvu vlast?"

No, mozda najzanimljiviji je njegov stav o "ulasku cionizma na velika vrata u Bosnu kroz formu AIO", Aktivne islamske omladine, koju on izjednacava sa antiislamskom omladinom. "Tolerancija uvezenog moralnog razvrata, faraonske pohlepe i vjerskog formalizma i izopacenosti sa Zapada vjerskih i politickih predstavnika bosnjackog naroda, nije nista drugo nego rat protiv Boga dz.s., Poslanika islama, ciste vjere islama i Muslimana", kaze Causevic. Kritizirajuci inertnost bosanskih intelektualaca i upozoravajuci na nadirucu propast, proglas zakljucuje pozivom Bosnjacima da se "vrate svojoj casnoj Knjizi Kur'anu a.m." te da "ujedine svoje siromastvo medjusobnim dobrim djelima". Jer: "Protivljenje nestanku jednog naroda, izdajnicima, pljackasima i tlaciteljima iziskuje borbu koja nam je i po Bozijim i po ljudskim zakonima u obavezi!" Da ovakav stav kao najeksplozivniji moguci spoj svjetonazora Osame bin Ladena i Sejfudina Tokica ne bi uzeo maha, prozvani bi morali poraditi na otklanjanju uzroka ovakvog raspolozenja koje ne mora biti licni stav jednog razocaranog borca. Ahmed Causevic je, prije bi se reklo, samo medju rijetkim koji se usudjuju razmisljati naglas.

Turske firme cija su predstavnistva u BiH otvorena poslije rata nalaze se pred ozbiljnom dilemom: Da li ulagati svoj kapital u BiH ili ne? Razlog je, naravno, materijalne prirode - hiljade i hiljade maraka koje su "na obraz" u robi ili novcu date nekim bosanskim firmama, zauvijek su izgubljene. Kako Turci nisu toliko "hrabri" da poput novokomponovanih bosanskih biznismena dug utjeraju sami, obracaju se sudovima. Uzalud. Savjetnik turskog ambasadora za ekonomske poslove Necmi Ugurlu ogorceno kaze: "Ne mogu da shvatim da se jedan predmet u BiH ne moze rijesiti za dvije godine. Neki dan sam, na zahtjev jednog prevarenog turskog biznismena, zvao sud da pitam sta je sa njegovim predmetom koji se odnosi na utvrdjivanje vlasnistva. Dobio sam odgovor: Dosli smo na sredinu rjesenja. Neka mi neko odgovori kako je to moguce?" Dobro upuceni izvor Dana odgovora: "Poznato mi je da su se u nekoliko sudskih sporova sa stranim firmama angazirali odvjetnici koji presude u korist svojih klijenata obezbjedjuju podmicivanjem!?"

Kako sve izgleda u praksi, slikovito govori primjer jedne od "izradjenih" turskih firmi: Finansijska policija je pocetkom '97. godine oduzela robu firmi "Famelmerc" zbog neplacanja poreza na promet. No, oduzeta roba nije bila njihovo vlasnistvo, vec vlasnistvo turskih firmi "Sungold Export-Import" i "Doga Dis Ticaret". Vlasnici iz Turske su se obratili Finansijskoj policiji sa zahtjevom za povrat robe. Zahtjev je odbijen, a Turci su upuceni da putem redovnog suda ostvare svoj odstetni zahtjev prema firmi "Famelmerc". Vrijednost predmetne robe je 109.274 DM od cega je prodato 43.528 DM. Na Kantonalnom i Opcinskom sudu I, vlasnik "Famelmerca" Ekrem Fazlinovic osporio je vlasnistvo robe Turcima. Advokat ostecenih turskih firmi je trazio da Opcinski sud donese rjesenje o privremenoj mjeri obezbjedjenja potrazivanju tuzitelja. Ali to sud pobija. Tako se prica vraca na pocetak. Nista bolje nisu prosle ni ostale turske firme: "Hegewald" u sporu sa Robnom kucom "Gorazdanka", "Karasahinler" sa "Ilhanom" iz Cazina, "Semerkand" sa Finansijskom policijom, "Arkay" sa "HP-om" iz Tesnja, "Degirmenciler" sa "Sarayom" iz Orasja, "Hara Bakirli" sa "Stedimom" iz Sarajeva...

Prije skoro godinu dana na bh. trzistu pojavio se zagrebacki Nogomet, specijalizirana novina za nogometne fanove, koncipirana potpuno isto kao i engleski World Soccer, najbolji nogometni casopis na svijetu. U nedostatku slicne novine pravljene u Bosni i Hercegovini, Nogomet je vrlo brzo pronasao svoje citateljstvo, donoseci im obilje informacija sa svjetske nogometne scene, istodobno jako dobro prateci i hrvatsku nogometnu ligu, u kojoj danas igra tridesetak Bosanaca. No, u 12. broju pojavio se razgovor sa negdasnjom "Velezovom" legendom Blazom Sliskovicem, koji je napravio Mario Vrankic, glavni urednik Hrvatske televizije Mostar.

Baka Sliskovic bio je veliki mag bubamare, ali i veliki boem van terena i kao takav je prava poslastica, ili, kako to Vrankic kaze, "izazov za svakog sportskog novinara". Ali problem je u tome sto za Vrankica Sliskovic nikada nije igrao u mostarskom "Velezu". On je, izgleda, iz mahale odmah transferiran u splitski "Hajduk", u cijem je dresu zadivio nogometnu Evropu. Na cetiri strane razgovora "Velez" se ne spominje niti jednom, a Mostar tek onda kada se prica o nogometasima "Zrinskog". Svaki je pravi ljubitelj nogometa nakon citanja tog teksta osjetio mucninu u zelucu, ali to od Vrankica, nazalost, nije sve.

U narednom se broju zagrebacke novine Mario Vrankic, u tekstu pod naslovom Prvih sto godina, osvrnuo na trenutacno stanje u hercegovackom nogometu, ali i napravio kratku ekskurziju u historiju, objasnjavajuci kako se to lopta kotrljala po hercegovackom kamenjaru. I, naravno, opet bez "Veleza". Na pomen Mostara, svi se sjete Bajevica, Marica, Vladica... i to Vrankic priznaje, ali ne spominje da se svi sjete crvenog "Velezovog" dresa. Ne priznaje Vrankic, kada spominje Jadrana Topica, "ponajbolje lijevo krilo u bivsoj drzavi", da su takvi kao on protjerali "Velez" sa Bijelog brijega, kao i svaku uspomenu na njega u zapadnom dijelu grada. Tekstom prepunim paranoje o historijskoj ugrozenosti Hrvata od komunisticke vlasti, Vrankic je definitivno odvratio od kupovine mnoge koji su sa zanimanjem cekali svaki novi broj Nogometa.

U JEDNOM POGLAVLJU KNJIGE TVORAC
(El Hacedor) Jorge Luis Borges izrazava fasciniranost djelovanjem farmakoloskih preparata na psihu i kaze: "O, kako je to moguce: da jedna malena tableta ukine kaos i uspostavi kozmos?" Borges je, kao covjek koji je zivio u vjecnoj pomrcini i nije razlikovao dan i noc, a uz to patio od nesanice, opjevao najobicniji apaurin ili kakav drugi sedativ, koji ga je iz stanja svakodnevnog kosmara uvodio u stadij sna i smirenja. Medjutim, on nije mogao ni slutiti da ce svega koje desetljece nakon njegove smrti ova njegova metafora postati zbilja, jer ce biti otkrivena tableta-cudo, tableta-raketa, sto deprimiranu polovinu covjecanstva nazvanu "slabiji spol", odista brzinom svjetlosti uvodi u stanje kozmickih sfera ljubavne ekstaze. Rijec je o plavicastom preparatu sto je svoju planetarnu promociju dozivio u ozujku ove godine pod nazivom viagra.

Prica o viagri pocela je prije cetiri godine u laboratoriju farmakoloske ustanove "Pfizer" u Engleskoj. Britanski farmaceuti eksperimentirali su, naime, s nedovoljno istrazenim preparatom syldenaphyl, u zelji da pronadju sto efikasniji lijek protiv, na Zapadu danas vrlo rasprostranjenih, kardio-vaskularnih bolesti. I nakon dugih laboratorijskih opita i muckanja, oni su, iznenadjeni, shvatili da su tjerali lisicu, a istjerali vuka. Viagra se jest, naime, pokazala kao lijek za srce, ali, ne za ono oboljelo od angine pectoris, nego za srce u kome je bio vec zgasnuo ljubavni zar. Pronasli su afrodizijak koji otromboljene i vremesne muske ukrase munjevito dovode u stanje uspravnosti i cvjetanja.

Elem, nakon gutanja jedne te plavkaste tablete (u nas ih jos nema u ljekarnama, ali se "nacrno" mogu kupiti po cijeni 150-200 DM komad, izvjescuje dobro obavijesteni Vecernji list), nakon, dakle, zobanja tog sudbinskog "zrna", svaki muskarac, bez obzira na zivotnu dob - postaje poletni i nezajazljivi kokot, pretvara se u prijapa, uspaljenog jarca, u borca za stare zapustene ili nove jos neosvojene teritorije uzitka i radosti. Jedan bogati starkelja hvali se tako ovih dana u beckom magazinu News: "Nakon konzumacije viagre nije mi vise potrebna ni predigra, vec odmah neposredno predjem na stvar!" Ne treba, dakle, vise gubiti vrijeme na beskonacna gugutanja i milovanja, na petting, na felatio, na poziciju lotosova cvijeta i druge bizarne i suvisne upute iz Kama sutre; ne treba vise citati Fromma ni njegovo Umijece ljubavi, ne treba se sjecati lirike i Preverta, nego uz pomoc cudotvornog dusikova monoksida odmah - plotunski - do bozanskog orgazma i nezaboravnog svrsavanja!

Kontraindikacije ovog medikamenta jos nisu poznate. Americki Times izvjescuje da je "u prva tri mjeseca masovna konzumacija viagre za posljedicu imala sedamnaest smrtnih slucajeva, ali", zakljucuje list, "sto je vrlo mali postotak, ako se uzme u obzir cinjenica da pilulu vec redovito uzima preko cetiri milijuna ljudi". Uostalom, u najvise spornih slucajeva radi se o tzv. slatkoj smrti, nastaloj od ushita sto je ponovno osvojena izgubljena moc ljubavne penetracije, za koju su mnogi od korisnika vjerovali da pripada tek podrucju njihovih melankolicnih uspomena. Inace, kada je rijec o tjelesnoj ljubavi, Andric je upozoravao da ostarjeli i onemocali ljudi uvijek rado prihvacaju tu temu, sjecajuci se ljubavnih igara kao rijeci davno naucenoga, pa zaboravljenog stranoga jezika. Ali, ovdje nije u pitanju samo jezik, ni uspomene. Otkrice viagre stvorilo je pravu pometnju u kasama socijalnog osiguranja zemalja Europske unije, jer cudotvorni preparat svi traze, a vrlo je skup (u Njemackoj jedna tableta kosta oko 20 DM), pa cak ni bogate drzave nisu spremne placati njegovo izdavanje na lijecnicki recept. Izuzetak je jedino Svedska, koja vjeruje da ce preparat povecati dobrano stagnirajuci natalitet nacije. S tog razloga i sluzbeni Vatikan nije protiv viagre, mada se u redovima Kurije javlja bojazan da bi djelovanje tog medikamenta moglo povecati "opacinu i blud, skarednost i sve druge oblike spolnog nemorala i razvrata". Kako na ovaj fenomen reagira islam, nemamo jos pouzdanih podataka. Tek biljezimo da u knjizi Vrt milovanja islamski mislilac Abdul Wahhab Bouhdiba dzennetsko (rajsko) stanje opcenito opisuje kao stanje permanentnog orgazma. Medjutim, viagra taj nebeski vrt spusta na zemlju, ona je bliski i neposredni kontakt sa orgazmom. Ona preskace ljubav i emocije i covjeka direktno prikljucuje na stanje raja kao orgastickoga blazenstva.

I naposlijetku, viagra rusi mitologiju macizma, pa tako i svjetski poznati mit o balkanskome ljubavniku. Mjeren kriterijima slavenske mitologije, ovaj izum ravan je otkricu baruta u narodnoj epici. Naime, kad se nas Kraljevic Marko (i brat mu Andrijas) suocio s izumom puske, izjavio je da je zauvijek proslo vrijeme junackoga ratovanja ("Sad svaka hrda moze ubiti junaka"), te odlucio da ne vodi vise odsudnih mejdana i da svoju legendarnu sablju zakopa u trnje. Hoce li isto to uciniti i nasi sirom svijeta proslavljeni "zdrijepci" i "galebovi" kad se suoce s cinjenicom da svaki prokleti europski fosil, uz pomoc novootkrivenoga baruta - viagre, cini te stvari kao i oni, pokazat ce buducnost. U svakom slucaju, farmaceutska industrija pomocu "viagre" uvodi malo reda u nas tradicionalni ljubavni kaos, pa se sad barem znade tko pije, a tko bogme i placa. Nisu vise potrebni junacki megdani "prsa u prsa" sa pohotnim Njemicama, vatrenim Svedjankama i oblapornim Madjaricama, nego - junace, koplje u gloginje! Sad svaka hrda, uz pomoc tablete, moze biti bolji junak od tebe! Ili, da mi, ipak, malo pricekamo i s tom viagrom. Jer tudjim je, kaze opet narodna, uvijek lako bilo gloginje mlatiti.