Desetak minuta prije pocetka emisije gospodin Trnka je dosao u studio, ali sa izricitim i veoma nekulturno izrecenim zahtjevom da jedini gost u emisiji bude on. Naravno, kolega Pilsel, drzeci se profesionalnih normi, odbio je Trnkin zahtjev, na sta je ovaj demonstrativno napustio studio.

Mozda o ovom Trnkinom ispadu ne bi ni vrijedilo pisati, da osionost, sirovost i bahatost novopromoviranih eksperata nije njihov manir ponasanja. Na isti nacin na koji se izvjesni Adamir Jerkovic, promoviran u Dedinog savjetnika za stampu, usudjuje da o medijima, za ciju se steku do jucer nije smio uhvatiti, izjavljuje budalastine, tako i nesretni ekspert za sve grane prava (doktorirao 1975. godine na temu "Samoupravljanje u drustvenim djelatnostima sa posebnim osvrtom na visoko skolstvo u Bosni i Hercegovini") sebi daje za pravo da postavlja uslove pod kojima ce javnosti poloziti racune za katastrofalne posljedice diletantskog "sporazumijevanja" sa Hrvatskom.

Ne znam je li istina ili tek prazna prica, ali sam cuo da zivu zabu mozete ubaciti u loncic i skuhati je bez njenog otpora, samo ukoliko postepeno zagrijavate vodu. Ne znam ni da li je za ovo cuo Alija Izetbegovic, ali me Bosna i dio njene sudbine kojom on upravlja, uz pomoc svojih savjetnika i poltrona, neodoljivo podsjeca na zabu koja se krcka u sve vrelijoj vodi.

Sve i da nista dobrog za Bosnu i Bosnjake napravio nije, betoniranje drzavnosti Republike Srpske i kroz ime koje je, prema Holbrookeovom svjedocenju, bespotrebno prihvatio, dovoljno je da ga generacije Bosnjaka spominju na sva 24 procenta teritorije Bosne i Hercegovine koja im je u nasljedstvo ostavio.

U tom kontekstu, Sporazum sa Hrvatskom samo je povecanje temperature, koja vise nije daleko od kljucanja. Bosni ostaje jos samo da krekece i da rijetkim bljeskovima, poput blistavih pobjeda kosarkaske reprezentacije, zavarava sebe.