Piše: Aleksandar HEMON

U citavom "slucaju Pinochet" cutnja i suzdrzanost Sjedinjenih Americkih Drzava vrlo su upadljivi - moze se (tesko, doduse) zamisliti situacija u kojoj, zbog pritiska Sjedinjenih Drzava, Straw odlucuje da izruci Pinocheta, ali to se ne desava. Jedan od razloga tom nemijesanju je, svakako, da je general Augusto Pinochet stari americki prijatelj i da je na vlast dosao, kao i mnogi svjetski diktatori, zahvaljujuci obilnoj pomoci americke vlade i njenih mutnih agencija. Vazniji razlog je to sto su ljudska prava i njihovo krsenje - uprkos uobicajenoj politickoj retorici - vrlo osjetljiva tema za americke vladajuce strukture.

U julu ove godine, u Rimu je potpisan sporazum (120 zemalja potpisnica) koji omogucava osnivanje Medjunarodnog kriminalnog suda, koji bi - slicno Tribunalu u Haagu, koji se bavi samo Bosnom i Hercegovinom i Ruandom - bio nadlezan da proganja zlocine koji potpadaju pod tzv. "univerzalnu jurisdikciju", kao sto su genocid, ratni zlocini i zlocini protiv covjecanstva. Sjedinjene Drzave su se otpocetka odupirale ovom sporazumu i samom konceptu medjunarodnog suda, koje je zamislila koalicija od nekih sezdesetak zemalja, ukljucujuci zapadne demokratije kao sto su Kanada, Novi Zeland, Australija, Njemacka, a i novije demokratske zemlje (Juzna Afrika, Malavi, Juzna Koreja, Argentina itd). Koalicija je predlozila niz kompromisa, u nadi da ce Sjedinjene Drzave promijeniti svoj stav, koji je od samog pocetka bio krajnje negativan. Jedan od kompromisa, koji se nasao u zavrsnoj verziji sporazuma, ustanovio je da bi Sud imao jurisdikciju samo ako zemlja ciji je gradjanin pocinio zlocine ili zemlja nad cijim su gradjanima zlocini pocinjeni, ne bi pokusali da sude zlocincu. Ovaj kompromis je napravljen kako bi se umanjila mogucnost da Medjunarodni sud sudi americkom gradjaninu, posto je glavna bojazan Amerikanaca da bi, recimo, Kambodza mogla pokusati da izvede Kissingera pred sud zbog brutalnog i besmislenog bombardovanja Kambodze za vrijeme vijetnamskog rata. Pentagon se zdusno opire samoj primisli da bi mu u nekoj buducnosti moglo biti sudjeno zbog pretjeranog bombardovanja, a desnica u Kongresu nikad ne bi dopustila scenario po kojem americkom gradjaninu moze suditi medjunarodni sud. Uprkos brojnim kompromisima, Amerika nije ratifikovala, a nece u skoroj buducnosti ni ratifikovati, Sporazum o Medjunarodnom kriminalnom sudu. Ultradesnicarski predsjednik Senatskog komiteta za medjunarodne odnose Jesse Helms proglasio je Sporazum, koji bi se mogao naci pred Kongresom radi ratifikacije, "mrtvorodjenim" i obecao da ce svaki pokusaj finansiranja suda od strane Sjedinjenih Drzava biti zatrt u klici. Na svecanom proglasenju Sporazuma u julu, americki predstavnik David Scheffer je demonstrativno sjedio prekrstenih ruku, da bi ga prisutni predstavnici drugih zemalja prigodno izvizdali. Tako su se Sjedinjene Americke Drzave nasle u drustvu znanih ljubitelja ljudskih prava, tradicionalno nesklonih genocidu i masovnom ubijanju, kao sto su Irak, Libija, Iran, Sudan, Kina, Jugoslavija i Alzir. To nije prvi put, posto su se Sjedinjene Drzave nasle u slicnom drustvu kada su odbile da potpisu Sporazum o zabrani nagaznih mina potpisan prosle godine u Ottawi (Pentagon je smatrao da se taj sporazum protivi interesima americkog vojnika), kao i kada su se odupirale medjunarodnoj zabrani regrutovanja djece mladje od osamnaest godina (Pentagon zeli da pridrzi pravo regrutovanja sedamnaestogodisnjaka). Porazavajuci izvjestaj Amnesty Internationala o stanju ljudskih prava u Americi tvrdi da postoji "uporno i siroko rasprostranjeno narusavanje ljudskih prava" od strane policije i nekih vladinih agencija (narocito INS-a, agencije koja se bavi imigrantima) - sto je fraza koja se rutinski upotrebljava u vezi sa gorespomenutim prijateljima ljudskih prava. Americki patrioti tvrde da se radi o "izuzecima" i da su Sjedinjene Drzave uvijek principijelno za zastitu ljudskih prava i razne slobode.

Principi na stranu, ljudska prava su univerzalna samo dok se ne sukobe sa americkom spoljnjom (a i unutrasnjom politikom). Americka spoljnja politika upotrebljava ljudska prava kao orudje za vrsenje pritisaka ili u pregovorima, kao sto ih zaboravlja kada se radi o prijateljima. Jedna od prijetnji kojom americki pregovaraci pred ocima masu Slobodanu Milosevicu je moguca optuzba za ratne zlocine. S druge strane, stari americki prijatelj i bivsi indonezijski diktator Suharto bi se zacas mogao naci pred Medjunarodnim sudom zbog genocida u Istocnom Timoru, koji Sjedinjene Drzave vec par desetljeca odano ignorisu. Ljudska prava su fleksibilna kategorija kojom se Amerika sluzi da razluci prijatelje od neprijatelja i nemaju nikakve veze, osim retoricke, sa principima. Medjunarodni kriminalni sud bi, barem donekle, doveo u pitanje americku privilegiju da dijeli packe zbog krsenja ljudskih prava, zasnivajuci svoje odluke na principima oko kojih bi se vecina zemalja svijeta saglasila, a ne na nacionalnim i politickim americkim interesima. Nadureni americki predstavnik u Rimu tako je bio iznerviran postojanjem ostatka svijeta, koji odbija da se rastroji na prijatelje, ciji se interesi poklapaju sa americkim, te tako ljudska prava nisu nikakav problem, i neprijatelje koji mlave veliki broj ljudskih bica samo da bi omogucile Sjedinjenim Americkim Drzavama da podijeli packe i omoguci "americkoj javnosti" da se ponosi univerzalnim americkim principima.