Bosanski barometar

Ako je suditi po otvorenom pismu koje je vodeca trojka bosnjackih politicara uputila Richardu Sclaru, oni zaista nemaju "oraha u dzepu" i njih trojica "nisu lopovi". Cak je, za trenutak, lijepo zazvucao zahtjev upucen americkom ambasadoru za reformu Ujedinjenih naroda da konacno objavi imena korumpiranih politicara u BiH. Istina, malo je problematican ton pisma: "Objavite ih, ili nam se skinite s vrata, gospodine Sclar", zakljucuje potpisani trojac. Cak i losi poznavaoci svih varijanti bosanskog jezika jako dobro znaju sta znaci ova recenica i gdje se tacno nalazi "vrat" spomenut u njoj.

No, pitanje imaju li pravo clan Predsjednistva BiH, kopredsjedavajuci Vijeca ministara BiH i predsjednik Vlade Federacije BiH, cak i u "prijateljskoj korespondenciji", kako je prepisku jednog ambasadora i trojice funkcionera BiH ocijenio jadni Izetbegovicev savjetnik za medije Adamir Jerkovic, koristiti takav rjecnik, ima vrlo jednostavan odgovor: nemaju. Jer, sem sto to nije pristojno, ono zapravo razotkriva stvarnu sustinu problema: bez obzira na licne dzepove i orahe u njima, upravo je ova trojka duzna, obavezna i najodgovornija za sprecavanje, odnosno razotkrivanje i obavjestavanje javnosti o korumpiranim politicarima. Da rade svoj posao, ne bi im Sclar ni trebao. Ovako ostavljaju los dojam koji efektna prijateljska pisma ne mogu ublaziti: ako nemaju oraha u dzepu, imaju u njima i previse politicara koji na Sclarove optuzbe ne smiju ni pisnuti.

"Ja nisam rekao 'Svi politicari su korumpirani', ali ja u svakom slucaju vjerujem da je korupcija uzela maha i da je politicari toleriraju", pojasnio je, nakon sve bure koju je izazvao njegov nastup na OBN-u, americki ambasador za reformu UN-a svoj odnos prema korupciji u BiH. Richard Sclar prvi je stranac koji je u ovoj zemlji govorio o korupciji, ali nije prvi stranac koji, po ko zna koji put, izbjegava biti konkretan. A upravo je o tome rijec. Sclar je u pravu kad tvrdi da mu ne trebaju dokazi da korupcija postoji: "Zakljucke je jednostavno izvesti. Ja mogu prosetati ulicom, svratiti u prodavnicu i kupiti paket Marlboro cigareta. Hocu li naci markicu da je na njih placena taksa? Nema sanse!" Medjutim, u cijeloj prici fale konkretna imena. Ko je, dakle, taj ko iz politickog vrha "tolerira" korupciju? Ko je famozni "gospodin deset posto"? Ko su ti "neposteni politicari i mafija" u cijoj su vlasti "tuzioci i sudije vise nego sto sluze narodu"? Citirane termine o bh. stvarnosti izgovorio je u svojim javnim nastupima Richard Sclar. Slicne, manje ili vise teske konstatacije, manje ili vise javno, izricali su brojni stranci koji su se motali po BiH. I svaki put je zavrsilo na manje-vise isti nacin. Bez imena, bez smjena, bez rezultata. A ona kutija Marlbora i dalje nema markice...

Sasvim je svejedno kojim redom nabrajati antibosanskohercegovacke i antidejtonske teze koje je u svom govoru na obiljezavanju godisnjice Hrvatskog sveucilista u Mostaru (zapadnom) koristio clan drzavnog Predsjednistva i sljedeci sef tog tijela. Ukratko: "hrvatski narod se protivi" promjeni izbornog zakona i zaista nema smisla da Srbi i Bosnjaci biraju hrvatske predstavnike u organima vlasti; predstojeci madridski sastanak nema smisla ako svijet ne prihvati realitet - nacionalno isparcelisanu BiH; treba jacati kantone sa hrvatskom vecinom u Federaciji, a u mjesovitim napraviti "dozupanije" po etnickom principu; treba u BiH napraviti nacionalne TV kanale i hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti; Haski tribunal je "prepreka procesu pomirbe" cija "sporost i nespremnost da jednako tretira zlocine Bosnjaka i Srba nad Hrvatima zapanjuje i vrijedja", tek je dio arsenala kojeg je Jelavic upotrijebio u Mostaru. I, uopce, nije problem sto je buduci predsjedavajuci Predsjednistva BiH opet ponovio gluposti u koje vjeruju samo jos posljednji HDZ-ovi jastrebovi. Problem je sto je Jelavic svoj govor odrzao vrlo brzo nakon sto je za capljinski nastup dobio prvi zuti karton i nakon sto je OHR odlucio da "posmatra" njegovo postcapljinsko ponasanje. Problem se, dakle, svodi na to koliko ce vremena stvarnom bh. vlastodrscu Carlosu Westendorpu trebati da sabere sve Jelaviceve minuse i da reagira u skladu sa svojim ovlastenjima. A mozda se ceka samo da se konacno utvrdi kako se u ovoj drzavi mogu mijenjati clanovi njenog Predsjednistva?

Za cijelu je pricu najmanje vazno da li je Ibrahim Dedovic ratni zlocinac ili nije. Ipak, sudeci prema presudi sarajevskog Kantonalnog suda, jeste. No, da bi se to i ozvanicilo, proceduru treba provesti do kraja. Do tada je Dedovic legalno izabrani poslanik Parlamentarne skupstine BiH i ima ista prava kao, naprimjer, Halid Genjac, poslanik Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH. Kad Dedovic i zvanicno postane ratni zlocinac onda ce ista Skupstina koja mu je verifikovala, poslanicki mandat i ukinuti. I sta je tu sporno?

Sporno je to sto neko u Koaliciji za cjelovitu i demokratsku BiH naprosto nece da vidi kako je proslo komunisticko vrijeme odluka u uskim partijskim krugovima i kako (suvise polahko, ali...) dolazi vrijeme da se u ovoj drzavi pocnu postovati izborni rezultati, pravne procedure... Ukratko, da se pocinje stvarati sistem koji nece zavisiti od onog sta Dedo misli tog jutra. Mozda je i to shvatanje pomoglo da opozicija u bh. parlamentarnoj strukturi proteklog septembra konacno dobije dovoljnu podrsku glasaca kojom ce koliko-toliko moci uticati na rad organa ciji posao u normalnim drzavama nije da sudi vec da donosi zakone. Koje, onda, sprovodi jednako vazan i jednako nezavisan segment vlasti - pravosudje.

Grupica starina iz SUBNOR-a su svojim odlaskom u Mrkonjic-Grad, 25. novembra ove godine, ucinili vise za drzavnost BiH nego svi kadrovici SDA, pojacani brojnim Silajdzicevim pratiocima, Kadicevim liberalima i Ibrom Spahicem licno, na tribinama organiziranim tim povodom. Na skupu kojem su prisustvovali Mico Carevic i ostali iskreni antifasisti iz RS-a (a izgleda da ih ima ), Bosna je prvi put poslije Daytona posjetila mjesto odakle pocinje njena moderna historija. I to ona prava.

Rusevinama dvorane u kojoj je 25. novembra 1943. odrzano zasjedanje ZAVNOBiH-a, poklonili su se i pripadnici Udruzenja "Zelene beretke". Ima li boljeg nacina da se demonstrira kontinuitet bosanske borbe protiv svake vrste fasizma? Ono sto su partizani napravili od 1941. do 1945, pedeset godina kasnije branili su djecaci u tenama i dzinsu. U Mrkonjicu su prvi put imali priliku stati rame uz rame na mjestu gdje je ideja jednom pocela. Mozda ideoloski protivnici, mozda generacijski sukobljeni do balcaka, u Mrkonjicu su bili na mjestu koje ih povezuje.

Predstavnici vlasti im, sasvim sigurno, nisu nedostajali. A i koji ce im vrag sve kvariti politicari koji su, sa dvije strane, cijelu ideju pokusavali ocistiti poput krajeva u kojim sad prave svoje republike i pararepublike, a sa trece praznik proveli dijeleci ordenje za sve izgubljene bitke!?

U sklopu upoznavanja sa bh. stvarnoscu, posebno pred madridski sastanak Vijeca za implementaciju Dejtonskog sporazuma, grupa ambasadora zemalja clanica Upravnog odbora tog tijela dosla je u BiH da vidi sta se to ovdje radi. Pohvalno. U sklopu upoznavanja sa bh. stvarnoscu, Jacques Klein, Westendorpov visi zamjenik, odveo ih je da vide iskopavanja tijela zrtava bh. rata u Sarajevu. Pohvalno, zamalo: u BiH postoji nekoliko stotina masovnih grobnica u kojima se nalaze stotine i stotine ljudi. Klein je ambasadore doveo na sarajevska groblja sa kojih su, za sedam dana, iskopani posmrtni ostaci 81 osobe iz vise grobnica, o kojima se, uzgred, tih istih dana vodila zestoka rasprava da li se uopce mogu smatrati masovnim. No, eto, ambasador Klein zelio je ambasadore koji mu odredjuju placu povesti i prema Drini, prema masovnoj grobnici Glumina, ali...

Sprijecilo ga vrijeme. Prema zvanicnom obrazlozenju iz OHR-a, dva dana je vrijeme onemogucavalo helikoptere da lete pa se na sarajevska groblja otislo po sistemu "daj sta das"... Zalosno. Bezobrazno. Ni blizu bh. stvarnosti koju su ambasadori dosli vidjeti. Mrtvi jesu mrtvi i prema svakom mrtvom treba sacuvati pijetet. Pa, ipak, ako se zeljelo svjetskim diplomatima pokazati kako to izgleda masovna grobnica mimo kamera CNN-a, moralo se naci bar tri minute lijepog vremena da helikopter poleti. Sa Kleinom ili bez njega!

Kad bi hrvatski ambasador, recimo, u Sloveniji rekao da ne postoji slovenski jezik, u roku od 48 sati bi osjetio neodoljivu potrebu da promijeni radno mjesto. Kad to uradi prvi hrvatski diplomat u Bosni i Hercegovini, ne dogodi se nista. BiH tako ostaje jedinstvena po tome sto se strani diplomati mogu petljati u ustavno uredjenje zemlje i, tako temeljne stvari kao sto su ime jezika i naroda. No, ovo nije prvi ispad Darinka Bage; on je i ranije objasnjavao zasto govori Bosnjaci-muslimani, umjesto Bosnjaci, sto je i ustavno ime vecinskog naroda u Federaciji BiH. A hrvatski bi diplomata trebao znati da se ne smije ogrijesiti o Ustav i zakone zemlje domacina. Podsjetimo, u zemlji domacinu zive dva naroda, Hrvati i Bosnjaci, koji govore dva jezika, hrvatski i bosanski. U radnom vremenu Tudjmanov veleposlanik to mora imati na umu; svoje slobodno vrijeme moze trositi na rjesavanje politicko-lingvistickih nedoumica. Interne razgovore iz Banskih dvora Bago moze isto tako sacuvati za sebe; sumnjive naucne teze svog predsjednika neka tumaci negdje drugdje. U medjuvremenu, mora svoj posao raditi kako je to propisano diplomatskim kodom ponasanja. E, da, i oko one potrebe za promjenom radnog mjesta: mozda bi je i Bago naglo osjetio samo kad bi u ovoj drzavi, cije je ustavno uredjenje narusio, bilo nekog ko radi svoj posao pa da ga na to podsjeti!

Zvuci cinicno, ali, aktuelni potpredsjednik Federacije BiH i nekadasnji ministar odbrane u Vladi Federacije, te ministar obrane u HVO-u Herceg-Bosne, Vladimir Soljic, ipak je napisao! "Ne moze se na takav nacin koji sadrzi elemente igara na srecu ili pijace odlucivati o milijardama maraka, sudbinama tisuca nesretnika i sudbini cijelog jednog naroda", doslovno pise u protestu kojeg je Soljic poslao Carlosu Westendorpu nakon sto je OHR "podijelio" pare predvidjene za isplatu preko vojnih deviznih knjizica. Cisto kao podsjecanje: prema tom razrezu, HVO mora ukinuti oko sto hiljada knjizica podijeljenih u Herceg-Bosni i treba ukupnu cifru predvidjenu za isplatu smanjiti za oko 1,8 milijardi maraka. Soljicev protest pratio je i zahtjev Udruge necega da se odluka ponisti, na sta je OHR odmah i reagirao. Odbio zahtjev, naravno. Problem je, medjutim, nesto drugo: svojom argumentacijom (mada su "elementi igara na srecu" i "pijace" mnogo vidljiviji u politici njegove stranke nego kod Westendorpa) dopredsjednik Federacije se ponovo upisao u listu onih koji demagogijom pokrivaju jednu sasvim obicnu cinjenicu. Para, naprosto, nema, pa se i ono sto ih ima nekako mora podijeliti. A da su se razni soljici uspjeli dogovoriti o kriterijima podjele novca odredjenog za ratnike, u cijelu pricu Westendorp, sa ili bez kola srece i pijace, ne bi se ni mijesao!

dobar potez	loš potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odličan potez	katastrofalan potez

	ALIJA IZETBEGOVIC, HARIS SILAJDZIC I EDHEM BICAKCIC
	RICHARD SCLAR
	ANTE JELAVIC
	OPOZICIJA U PARLAMENTARNOJ SKUPSTINI BIH
	SUBNOR
	JACQUES KLEIN
	DARINKO BAGO
	VLADIMIR SOLJIC