Pise: Ozren KEBO

Pri tome ima logisticku podrsku objektivnog urednika (jer Kebo je bivsi, a Cvijanovic novi saradnik, pa ne cackaj mecku, nego akasijevski izjednaci odgovornost, da ne misli neko, gluho bilo, da imamo sta protiv Banje Luke. Ko puca? Svi pucaju!) koji Zeljkove grijehe pripisuje obojici: "U trenutku kada smo povjerovali da se polemika Cvijanovic - Kebo privodi kraju, polemicari (Cuj polemicari! Valjda Cvijanovic? - op. O.K.) su krenuli s novim zarom. I cini se, sve dalje od teme koja je prvotno bila predmet spora." Citatelji ce se sjetiti da sam prosli put samo analizirao njegove tvrdnje, recenicu po recenicu, i da nisam bio sve dalje od teme "koja je prvotno bila predmet spora". To ce se desiti tek ako prihvatim Cvijanovicev stil, pa ga, posto ujeda za uho, nazovem Zeljko Aziz Cvijanovic. Ili ako na dosjetku da sam ja Campo uzvratim jedinom logicnom raspodjelom uloga i nazovem ga po onom Minhauzenu, onom sto pjeva Na morskome plavom zalu... Ali ne idem u tom pravcu, niti ocekujem da sudije udalje Cvijanovica zbog mog uha. Ljut covjek. Nego pozivam citaoce na jos jedno surfanje.

"Na morskome plavom zalu..."
Jos u polemici sa Salihbegovicem, Cvijanovic demonstrira svoju inferiornost prema ovoj strani musice. Pa konstruira kako u zlocinackom Sarajevu tapsu po ramenu Salihbegovica ("al' im je reko, halal mu bilo"). Zatim, nicim izazvan, komentira moj ucinak: "Ako je Ahmed Salihbegovic tri puta podbacio tjerajuci me da priznam kako sam rat proveo na pogresnoj strani, Ozren Kebo je iz prve prebacio." Nesto kasnije, cuvena izjava: "Priznacu, ukebao me je."

Taj tragicni osjecaj sada eskalira. Zeljko precizno opisuje kako dozivljava moja pitanja: "...i tek da ovjeri pobjedu, gazice me i vrijedjati u nastavcima, roknuce me jos nekoliko puta nogom u bubrege..." A onda ponovo lajtmotiv Cvijanoviceve inferiorne poetike: "A onda, merhaba carsijo na sve cetiri strane, slijede pohvale, tapsanje po ramenu, duplu ili obicnu..." Eto kako pacenik dozivljava ovaj posao i polemiku u kojoj smo do guse. Kao pohvale i tapsanja po ramenu. Upozorenje maturantima koji jos nisu odlucili gdje ce poslije gimnazije: ne dajte se zavesti, tako novinarstvo zamislja jos samo mali Dokica: more, provod, tapsanja i koke. Vjerovatno su njega tako tapsali dok je zajedno s Dragoljubom Maslicem derao balije u Javnosti.

Poslije zavisti, slijede uvrede. Njih je u ovu polemiku uveo Cvijanovic, a onda se zali sto mu uzvracam. I pritom nastavlja da vrijedja: ja sam zivopisni Campo, koji je egzaltirano mlatio u Sarajevu za pocetnike, umjesto mozga imam smokvin list, a Sarajevo je najveca izmisljotina poslije Brozove YU-retorte. Zatim, u okviru svojih higijenicarsko-deratizacijskih nastranosti, malo mi zaviruje pod pazuh: sekspirovska dilema - je li se Kebo do sada okupao? Onda bulazni nesto o Londonu (o tome cemo kasnije, kada vec insistira) i pita se da li postojim ili je rijec tek o jednom od pseudonima Mirze Hajrica. (Stvarno, postojim li, ili su svi oni udarci po bubrezima tek nocna mora?) Onda mi pripisuje udzbenike historije za krvolocne Bosnjacice, a na kraju zakljucuje, bas onako cvijanovicevski, da sam skenjao svog prvog cetnika. Paznja priredjivacu teksta, ovo je rekao Cvijanovic, ne ja.

"Pisao sam o srpskim zlocinima, Kebo, i to, neces vjerovati, bas u jednom listu koji ti nazivas fasistickim." Necu vjerovati, ali pogledajte sta je lukavko smislio: "Kada mi Ahmed Buric, jos jedan covjek iz Dana koji preuzima polemicku palicu umjesto potrosenog Kebe, kao sto ju je ovaj prije neki mjesec preuzeo od jos potrosenijeg Ahmeda Salihbegovica..." He, he. Sto je babi milo, to joj se i snilo. Necemo tako, Zeljko, to smo se vec dogovorili. Kada vec svog supolemicara dozivljavas kao nocnu moru koja te skenjava, ukebava i cipelari po bubrezima, kako mozes ocekivati da ta nocna mora prva odustane? Osim toga, u ovoj polemici samo je jedan istrosen, i to onaj sto je potrosio argumente i presao na uvrede.

Cvijanovic bi da se naruga Sarajevu, ali mu ne uspijeva. Jezik mrznje, bijesa i nemoci: "...bas smo se lijepo dogovorili da istorija zavrsava s nama, a i cijeli svijet se slozio s tim, sve te Suzane Sontag, Levyi, Fienkelkrauti, svi ti Kovaci i ostali potkivaci tudje nesrece." To da Cvijanovic mrzi Kovaca saznali smo jos kada je pokusao slagati da je ovaj osudjivao samo srpske, ne i hrvatske zlocine. Ali sta su mu krivi Sontag, Levy i Fienkelkraut? Je li jos ko dolazio tih godina? Jeste. Ko? Naprimjer, Limonov. Ima li njega na Cvijanovicevom spisku, je li Zeljko ljut na njega? Nije, samo na Suzane, Levye i Fienkelkraute. Zasto? Zato sto je Suzan Sontag postigla pun pogodak kada je u Sarajevu postavila Godota. A i Limonov je postigao nekoliko punih pogodaka. Pravo u glavu. Ali Cvijanovic nije ljut na Edicku, samo na "potkivace tudje nesrece".

"Osjecanje stida i mjere pred ovim pitanjem ne dozvoljava mi da ja preispitujem bosnjacku istoriju", pise Zeljko Ahmedu, da bi ubrzo zaboravio na osjecanje mjere i stida, izrugujuci se bosnjackim udzbenicima historije. Nema veze, i jesu katastrofa. Ali: "Kada je, dakle, puklo u Sarajevu? Kako gdje i kako kome. Mnogima je puklo onog dana kada je Ramiz Delalic ubio srpskog svata na Bascarsiji." I ovaj mitoman meni prigovara na mitologiziranju. Kud ce gori mit od srpskih svatova. U Bosni je do tada ubijeno 19 Hrvata i Bosnjaka, ali u Cvijanovicevoj knjizi smrti ubijanje se racuna tek od Bascarsije. Zaboravimo zato tih 19 ljudi, vec smo navikli da njihovi zivoti vrijede manje od zivota bilo kojeg svata. Rat i mit pocinju na Carsiji: prvo su oni nama ubili Nikolu, a onda smo mi njima srokali 200.000. I eto udzbenika.

"...gdje carlija Zeljko mio..."
Kao sto nam je poznato iz sanerske mitologije Cvijanovicevog rodnog i nikad prezaljenog grada, ne kara majka sina sto se kockao, nego sto se vadio. Nije Cvijanovicev problem sto je, kockajuci se, zijanio argumente, nego sto sada zalaze uvrede, sat, vranca, par jutara zemlje i Miloszevu knjigu Zarobljeni um. Valja se iscupati. Pa sva sreca da je postojao Caco, jer on dokazuje da su Sokolac i Sarajevo isti. Sva sreca da je bilo Cele, jer on dokazuje da smo u grijesima ravnopravni. Na svaku nasu granatu koja je pala po Sarajevu, apotekarski vaga Cvijanovic, dolazio je po jedan vas snajper koji je pucao po Grbavici i Vogosci. Caco i Celo nisu izuzeci, kao sto tvrde Kebo i Salihbegovic, nego su pravilo, kao sto tvrde Cvijanovic i Limonov. O tome svjedoci spaljena Republika Srpska, razorena Bijeljina, sprzeno Nevesinje, poruseni mostovi po Trebinju, Vijecnica u Gacku, razvaljen UMC Rogatica.

To je samo jos jedno u nizu pitanja na koje Cvijanovic nema odgovor: ako su dvije strane iste, kako to da je jedna netaknuta, a druga razvaljena tako da je za 50 godina necemo zakrpiti? Ali, smijem se kladiti u ratni komplet Srpskog Oslobodjenja da ce Cvijanovic vec naci Slobodana Samardzica da nam njegovu smrt baci u lice kao protivargument. Ne znam sta je u svemu bolnije, to kako je ubijen Samardzic i ko ga je ubio, ili to sto njegovom smrcu sada manipulira Zeljko C. Prvo je karadzicevski drsko slagao (ko je rekao Minhauzen?) da mi je Samardzic prijatelj: "...ali sjecas li se iznutra svoga prijatelja Slobodana Samardzica." Zbog svega ovoga, izvinjavam se Samardzicevoj rodbini. Ovako izmisljati i manipulirati mrtvima moze samo covjek koji je argumentaciju ucio kod Toholja. To jest u Javnosti.

Kada odgovorim da covjeka nisam poznavao, Cvijanovic presuti i nastavi da likuje. Neukusan je ovaj trijumfalizam: mogao bih ispuniti ovaj broj pisuci kako su mi ginuli prijatelji. Ne zelim to. Cvijanovic u jednom tekstu pise o "bijednom politickom cjenkanju nad tijelom preminulog banjaluckog muftije Ibrahima Halilovica". Ovo sto on sad radi je "bijedni politicki trijumfalizam nad smrcu Sarajlije Slobodana Samardzica". I jos se hvali onim sto Esad Hecimovic pise u Danima. Cvijanovicu, sarajevski novinari ne sute. Sta cekate vi u Banjoj Luci? Najlakse je kao ti: ko je uvezao vise cigara, hoce li Poplasen skenjati Dodika, pa malo o virtuelnim cetnicima i hajmo, Esade: Caco, Celo i gotovo sijelo. A Momo? A Radovan, Velibor i ostali? Hajmo, Banja Luka. Ali zalud prizivam, nikad Hecimovica od Cvijanovica.

"...krompire sam stalno snio..."
Od svega sto sam napisao prosli put mog je supolemicara najvise razljutilo to sto sam Krajisnika nazvao ratnim zlocincem. Pa veli uvrijedjeno: "Tek, mislim da nije lijepo da Kebo Krajisnika naziva ratnim zlocincem, ta ni Hrvati tako ne zovu Kikasa." A lijepo je bilo kada je Krajisnik granatirao Kebu. Tada Cvijanovic nije imao primjedbi. Na ljepotu izraza. Nego kaze da se stidi zbog onoga sto su Srbi uradili Bosnjacima. Niko od njega ne ocekuje da podmece ledja pod Krajisnikove zlocine, dovoljno je da se postidi zbog ovoga sto pise.

Krajisnik je u tekst uveden povodom Delminijuma, kafane u kojoj su SDA i SDS kontrolirali protok struje, vode, krompira i Cvijanovica u i iz Sarajeva. Zna covjek, tu je izasao. Necete vjerovati, Cvijanovic govori istinu: ne samo energenti i namirnice, niko preko Delminijuma nije mogao izaci bez SDA-SDS dogovora. Ostaje zato bez odgovora pitanje koliko su oni iz SDS-a (Krajisnik? Ostojic? Karadzic? Limonov?) platili ovima iz SDA (Izetbegovicu? Celi? Juki?) za Cvijanovica? Neko ko tako dobro dize stil vrijedi suhog zlata. I eto odgovora na pitanje zasto Cvijanovic onako uporno tvrdi da je njegova strana izabrala njega, iako sam mu prostom logickom operacijom dokazao da je on izabrao nju. Ali za logiku su, tek sada vidim, potrebne i dodatne informacije.

Cvijanovic: "...znam samo da mi je mnogo drago sto sam ljetos u Londonu upoznao Kebu, u protivnom jos bih pred takvom tvrdnjom bio sklon da povjerujem kako covjek ne postoji i kako je rijec samo o jednom od pseudonima Mirze Hajrica." Najvise volim ove napade samokriticnosti. Mogao sam mu se uciniti bilo ko, jer on nije razumio nista od onoga sto sam ja tamo pricao. Na skupu je bilo 200 ucesnika, 199 ih je govorilo engleski, a samo jedan, dakle Cvijanovic, srpski. A da nesreca bude veca, organizacija koja je skup organizirala zove se Sarajevo Charter. Gle supaka - Sarajevo Charter. A zasto ne Sokolac Charter, kada se zna da su velikani argumentacije ovdje glavu spasavali sakrivajuci se po dimnjacima, dok se na Sokocu masovno ginulo. A znamo mi i zasto su se zli organizatori odlucili za takvo ime. Hoce da ih Londonci tapsu po ramenima.

"Razumljivo je, Kebo, da Sokocani koji u Sarajevo silaze vole da kazu kako su u vojsci gulili krompir. Jednako, razumljivo je zasto to isto govore oni Bosnjaci koji dolaze u Doboj i Brcko." Nije jednako, Cvijanovicu. U Brcko i Doboj se vracaju Bosnjaci koje su protjerali citaoci Srpskog Oslobodjenja. A u Sarajevo sa Sokoca silaze isti ti citaoci da vide koliki je procenat pogodaka. Taj je procenat 1995. bio toliki da mi vise nije ostao ni jedan dimnjak u koji bih se, kao ti 1992, mogao sakriti od poziva za kopanje. Ili za podizanje argumentacije Prvoj liniji.

"...o, kako sam sretan bio!"
Metod: prvo me optuzi da presucujem ubijanje djece, a kada mu dokazem da nisam sutio ja, nego on, evo nove optuzbe: Kebo je plagirao Sidrana. Opet neprecizni Cvijanovic, opet netacno. Ja sam Sidrana citirao, precizno navodeci izvor na koji se pozivam, a on Ostojica plagira. Ne navodeci izvor.

Nije uspio ni pokusaj Zeljka Cvijanovica da Czeslawa Milosza iskoristi za odbranu M. Krajisnika. Milosz i Krajisnik su inkompatibilne misaone kategorije. A ni o pojavama cvijanovicevske provenijencije Milosz nije mislio bolje. Ovaj smireni Poljak gubio je zivce kad god bi neko pokusao izjednaciti neizjednacivo. Citat je iz knjige Snovidjenja nad zalivom San Francisco. Milosza je student iz Sacramenta upitao po cemu se zivot u Sacramentu razlikuje od zivota u logoru. Posto Cvijanovic voli poredjenja, to bi mu otprilike bilo kao da ga je upitao po cemu se razlikuje zivot na Sokocu od onoga u Sarajevu. Evo kako Milosz gubi zivce: "Trebalo ga je strpljivo uvjeravati da se veoma razlikuje, jer pregovaranje i tako ostaje bezuspjesno ako je za nekog ubod ciodom isto sto i muciliste. Mladi glupavko nikada nije umirao od gladi. Kupao se svakodnevno, bio lijepo obucen, vozio se starim ali vlastitim automobilom, mogao je u biblioteci pozajmljivati djela Lenjina i Mao Ce Tunga, dakle, zaboravio je sta se u hijerarhiji ljudskih potreba nalazi na prvom mjestu."

Toliko o izjednacavanju. Posto je propao i trik sa Miloszem, predlazem da Cvijanovic sljedeci put proba sa Dragosem Kalajicem. Garant ce upaliti.