Oni koji vjeruju da se sa kolicinom informacija koju posjeduje Stanisic u Srbiji ne moze prezivjeti, potcijenili su njegovu inteligenciju; oni koji vjeruju da sve to poslije raskida sa Milosevicem moze zavrsiti u nekom intervjuu ili knjizi, potcijenili su je jos vise. A i oni koji vjeruju kako je bivsi prvi srpski obavjestajac ratni zlocinac u bijelim rukavicama, i oni sto ga vide kao rodjenog demokratu koji je Milosevicevim hirovima umio da kaze ne, slazu se u jednom:
Jovica Stanisic nije glup covjek

Pise: Zeljko CVIJANOVIC

Covjek koji je uhvatio Karlosa
Najraniji izvori Stanisica, rodjenog pocetkom pedesetih u Backoj Palanci, pamte u ulozi mladog operativca tajne policije koji sedamdesetih u beogradskom hotelu "Ekscelzior" ucestvuje u hapsenju Vladimira Iljica Ramireza, poznatijeg kao Karlos, najslavnijeg teroriste danasnjice. Karijera ga dalje vodi na posao kontraobavjestajca za sektor Istok, odakle izlazi kao strucnjak za KGB u beogradskoj upravi SDB-a. Potom prelazi u odjeljenje analitike, da bi poslije u SDB-u Srbije bio operativac kontraobavjestajnog sektora Zapad, pa pomocnik nacelnika za Sektor kontraobavjestajne djelatnosti. U karijeri u kojoj do oktobra ove godine nije bilo padova, pocetak jugoslovenske krize zatice ga na mjestu pomocnika sefa SDB-a, najprije Dragana Mitrovica, a potom kratko vrijeme Zorana Janackovica, koji je danas ambasador SRJ u Makedoniji. Godine '91, kada Stanisic preuzima rukovodjenje Sluzbom, ona po prirodi stvari postaje prestiznija firma od Srpske pravoslavne crkve i Srpske akademije nauka zajedno. Tako ce i ostati sve do trenutka kada mu se Milosevic, posredstvom svog portparola za Srbiju Milutinovica, zahvalio na uslugama.

Rukovodeci svojim osjetljivim resorom, Stanisic vazi za zagovornika da Srbija ne treba da se direktno mijesa u rat u Hrvatskoj i BiH, ali da na svaki nacin, sto ce reci i preko njegove sluzbe, treba da pomogne bosanskim i hrvatskim Srbima. Ali njegov nacionalizam vise je bio pragmatican nego doktrinaran, o cemu svjedoci cinjenica da, dok je Srbija pocetkom devedesetih izvrsila vrlo temeljnu nacionalnu cistku u policiji i vojsci, Stanisicev resor ostaje postedjen toga. Njegov zamjenik i mozda najblizi saradnik Franko Simatovic Frenki po nacionalnosti je Hrvat iako se za njega prvi put culo u borbama na vukovarskom ratistu.

Oslobadjanje paljanskih talaca
Vec tada Stanisic se, zajedno sa backopalanackim lobijem u SPS-u, koji jos cine Milorad Vucelic, Mihalj Kertes i Radovan Pankov, istice kao neka vrsta liberalnog nacionaliste, sto ce reci da Slobodana Milosevica radije podrzava u tvrdim operacijama izvan granica Srbije, nego u tvrdim operacijama koje izvodi nad politickim protivnicima u zemlji. Tako se njegovo ime vezuje za naoruzavanje i borbeno organizovanje Srba u Hrvatskoj i BiH, nad cijim tajnim sluzbama je sve vrijeme imao punu kontrolu. Tvrdi se da je upravo on u Krajinu doveo kapetana Dragana Vasiljkovica iz Australije, da je izmislio Zeljka Raznatovica Arkana, da je, posredstvom uticajnog nacelnika RV i PVO Vojske Jugoslavije generala Bozidara Stevanovica, imao udjela u vojnim operacijama u Bosni i Hrvatskoj... Ocevici tvrde da je Radovan Karadzic na vrhuncu svoje moci znao u beogradskoj vili "Bosanka" prekinuti sastanak sa srpskim intelektualcima (a on je do takvih sjedeljki mnogo drzao) kada bi se na vratima pojavio Stanisic.

Uostalom, kada Karadzic i drustvo u ljeto '94. prekidaju odnose sa Milosevicem, kada mu prijete osnivanjem nacije zapadnih Srba (Momcilo Krajisnik) i kada se njihova vjera u Srbiju manje-vise svodi na triling Crncevic - Duretic - Kalajic, upravo Stanisic treceg juna '95. godine putuje na Pale, u strogoj tajnosti vodi povjerljive pregovore sa Radovanom Karadzicem, koji pod uticajem sefa tajne policije Srbije s bandera odvezuje 150 vojnika Unprofora i prekida krizu paljanskih talaca. Jedan Karadzicev saradnik poslije toga komentarise: "Jovici to nismo mogli odbiti." Tek, Stanisic, koji u pratnji odreda svojih "crvenih beretki" dovodi vojnike u Srbiju, tada uoci Daytona spasava obraz Milosevicu kao ozbiljnom pregovaracu, s obzirom da su u medjunarodnoj zajednici u to vrijeme vec vodjene ozbiljne polemike na temu moze li tadasnji predsjednik Srbije uopste da utice na Pale, kada vec godinu dana niti uspijeva da smijeni Karadzica niti da ga privede za pregovaracki sto.

Tih godina, tvrde upuceni, Stanisicevi kontakti sa Milosevicem su bukvalno svakodnevni. Nije mogao bez svog prvog obavjestajca ni u Daytonu, gdje javnost Stanisica pamti kao clana jugoslovenske delegacije. Poslije sklapanja Mirovnog sporazuma, Milosevic provodi cistku nacionalista iz svoje okoline. Odlaze Borisav Jovic, Milorad Vucelic i Mihailo Markovic. Vec tada se prvi put pocinje spekulisati i sa Stanisicevom smjenom. U to vrijeme jaca uticaj JUL-a, partije Miloseviceve supruge Mirjane Markovic, ciji se ljudi stalno zale predsjedniku Srbije kako o najpovjerljivijim stvarima u zemlji saznaju iz novina. Ali, Milosevic se jos nije mogao odreci usluga "dugouhog Jovice".

Misija kod banjaluckih i paljanskih prijatelja
Medjutim, poslije toga odnosi izmedju Milosevica i Stanisica idu iz krize u krizu. Najprije dolazi Miloseviceva izborna kradja u zimu '96. godine, koja pokrece najmasovnije i najduze prodemokratske demonstracije u Srbiji u ovom vijeku. Stanisic je i tu suprotstavljen JUL-u: dok ljudi okupljeni oko Markoviceve, medju kojima se najvise istice Zoran Todorovic Kundak, zahtijevaju da demonstranti budu razbijeni u odlucnoj policijskoj akciji, Stanisic na sebe preuzima da najprije Milosevicu objasni da na ulicama nije sacica zabludjelih pristalica Zorana Dindjica i Vuka Draskovica, vec stotine hiljada ljudi. Potom ga savjetuje da prihvati rezultat izbora, predvidjajuci da tikva izmedju Draskovica i Dindjica ne moze dugo ostati cijela, a, naravno, i on je tu da pomogne. Na kraju se pokazalo da je Stanisic bio u pravu, sto ga, naravno, nije opralo medju protivnicima na ljevici.

Pa, ipak, kao da se za neko vrijeme popravio kod Slobe: u politiku se na velika vrata vraca njegov blizak politicki prijatelj Milorad Vucelic, Milosevic Stanisica, posto je presao na saveznu funkciju, imenuje za savjetnika za nacionalnu bezbjednost. Novu posrednicku misiju Jovica obavlja u ljeto prosle godine, kada su se u RS-u sukobili Biljana Plavsic i Momcilo Krajisnik i kada se srpski MUP pocijepao na propaljansku i probanjalucku struju. Posto je Milosevicev tadasnji izaslanik Nikola Sainovic po obicaju RS razumijevao jednako kao u septembru '96, kada je Milosevica ubijedio da je sve uradjeno da socijalisti na izborima pobijede SDS, otvara se novi prostor za Stanisica. Uhvacen u posjeti Banjaluci, gdje se sastao sa Biljanom Plavsic i njenim tadasnjim prvim debeovcem Predragom Ceranicem, Stanisic rijetkim novinarima saopstava da je dosao kako bi se vidio sa starim prijateljima. Iz Banjaluke se ne vraca za Beograd, vec odlazi na Pale, gdje ga cekaju jos stariji prijatelji Momcilo Krajisnik i Dragan Kijac. Uvidjevsi da su razlike takve da ne postoje izgledi da se dvije policije ponovo ujedine, Stanisic pribjegava solomonskom rjesenju: ostvaruje uticaj i na jedne i na druge, sto ce reci da, sto se njega tice, dvije policije ostaju u staroj funkciji. Samo takav, Stanisic je mogao istovremeno da organizuje obezbjedjenje Milosevica, cijeg je prvog gorilu Sentu Milenkovica jos prije nekoliko godina podredio svom resoru, samo takav je, kako tvrde upuceni, mogao organizovati obezbjedjenje Radovana Karadzica, covjeka sa najvecom potjernicom na svijetu, i samo takav je mogao obezbjedjivati posjetu Biljane Plavsic Beogradu, kada je pretproslog ljeta pregovarala sa Milosevicem i Krajisnikom. Stanisic je tada licno otisao u Banjaluku po Plavsicevu, obezbjedjivao svojim ljudima njen boravak i zgradu njene porodice, gdje je odsjela, i licno je po zavrsenom poslu otpratio avionom do Mahovljana.

Snabdio Milosevica planom
intervencije NATO-a
Potom je dosla i kriza izmedju Srbije i Crne Gore, u kojoj je ponovo pao rejting nedovoljno oporavljenih liberalnih nacionalista, kojima je Stanisic po svojim sklonostima pripadao. Bio je protiv brutalnih metoda obracuna koje je primjenjivao Beograd, da bi na kraju uspio tek da neokrnjenim sacuva sopstvene veze u crnogorskoj policiji, ciji mu se tadasnji sef Filip Vujanovic poslije smjene zahvalio vrlo prijateljski obojenim saopstenjem. Ali ni odbijanje da Dukanovica i drugove ubjedjuje da Milosevic nije samo najveci Srbin nego i Crnogorac, Stanisicu u Beogradu nije bilo zaboravljeno.

Kosovska kriza pretposljednja je etapa njegove karijere. Stanisic se u primjeni policije konceptualno razisao sa ministrom Vlajkom Stojiljkovicem, covjekom koji uvece lijeze kao socijalista, a budi se kao julovac. Prevagu odnosi Stojiljkoviceva koncepcija koristenja policije kao vojske, sto je srpski MUP kasnije kostalo velikih zrtava. Stanisic se zalagao za suptilnije metode, koje su u kosovskom sukobu bile djelimicno primijenjene tek od ljetos. Upuceni tvrde da sada vec bivsi sef srpske tajne policije od tada najvise vremena provodi u Pristini, dok se u Beogradu zadrzava kratko, samo na referisanju. Takodje se tvrdi da je ovaj sposobni obavjestajac uspio da predsjednika SRJ svojim vezama snabdije kompletnim planom planirane vojne akcije NATO-pakta protiv Srbije.

Ali nista nije vrijedilo. Kada je Milosevic dao saglasnost na Holbrookeov plan, bilo mu je vaznije da obezbijedi podrsku Vojislava Seselja i sve uticajnijih julovaca. Prvi Stanisica nije volio zbog napora srpske tajne policije da '93. i '94. unisti radikale i seseljevih boravaka u to vrijeme u Padinskoj Skeli i beogradskom CZ-u. Sa druge strane, JUL je od samog pocetka bio dosljedan u jednom: u otporu prema Stanisicu kao covjeku koji ih je tjerao da kupuju novine. Naravno, kako se to vec radi, ponudjeno mu je mjesto u diplomatiji, za koju je vec pokazao afinitete, ne samo posredujuci izmedju Milosevica i bosanskih Srba vec i putujuci u pratnji svog sefa u Kinu i Rusiju. Ali, uvrijedjen, Stanisic je sve ponude odbio i pristao da bude najbolje obavijesteni Srbin na birou za nezaposlene. Na kraju, oni koji vjeruju da se sa takvom kolicinom informacija u Srbiji ne moze prezivjeti potcijenili su Stanisicevu inteligenciju; oni koji vjeruju da takva kolicina informacija poslije raskida sa Milosevicem moze zavrsiti u nekom intervjuu ili knjizi, potcijenili su je jos vise. A i oni koji vjeruju kako je bivsi prvi srpski obavjestajac ratni zlocinac u bijelim rukavicama, i oni sto ga vide kao rodjenog demokratu koji je Milosevicevim hirovima umio da kaze ne, slazu se u jednom: Jovica Stanisic nije glup covjek.