Kao po pravilu, izbor guvernera Tuzlansko-podrinjskog kantona sa sobom nosi niz javnih i tajnih radnji, lobiranja, putovanja po misljenje, niskih udaraca i velikih ocekivanja. Nekadasnji partneri u borbi za prve fotelje, Sead Jamakosmanovic i Hazim Vikalo, ovoga puta su predvodili zaracene strane. I opet su na kraju, bez obzira na lukave strategije i razradjene taktike, svi nade polagali u Izetbegovicev izbor. Rezultat: Jamakosmanovic je izgubio, Vikalo je jos uvijek u igri za ponovni premijerski mandat, a guverner je postao Tarik Arapcic, poslusan covjek za trusno podrucje

Pise: Hasan HADZIC

Medjutim, oni koji su vec tada ocekivali da ce Izetbegovic signalizirati ko su njegovi favoriti, te tako prekinuti neizvjesnost koja ce se vremenom pretvoriti u globalne bosnjacke muke, vjerovatno malo znaju o kompliciranom mehanizmu Izetbegovicevog odlucivanja, a narocito izjasnjavanja, kao i o tome da borbu za vlast u TPK-u vec tradicionalno prate velike i znacajne kolicine novca, krvi, znoja i suza. Elem, jos jednom je nadmetanje za funkcije guvernera i premijera u ovom kantonu uzbudilo, podijelilo i postrojilo citavu BiH: Centralu SDA, Mlade Muslimane, ulemu, izbjeglice, biznismene, sela i gradove.

Ko je protiv koga
Zaracene tabore predvodili su dosadasnji guverner dr. Sead Jamakosmanovic i premijer Hazim Vikalo. Bosanskohercegovacka javnost svakako pamti da su njih dvojica bili istaknuti akteri istovjetne bitke i prije dvije godine, samo sto su tada nastupali kao dva izborna druga. Sjecamo se da je i tada vodjena maratonska kampanja, tokom koje su Jamakosmanovic i Vikalo temeljito "obradili bazu", odnosno opcinske odbore SDA na svom kantonu. Tako je svaka opcina bila nacisto s tim na koja mjesta u kantonalnoj administraciji moze racunati, ako na celo dodje pomenuti dvojac, a prica se da je bilo i nekih konkretnijih peskesa.

Njihovi protivnici iz tuzlanskog SDA-lobija, koji su za guvernera bili kandidirali Fuada Hadziabdica, za to vrijeme bili su uspavani transparentno proklamiranom strategijom vrha SDA o mogucnosti pridobijanja ideoloski nestasne Tuzle ako TPK budu predvodili tuzlanski esdeaovci, pa su vrijeme trosili uglavnom u egzoticnom restoranu "Sadrvan", umiruci u ljepoti kadrovske kombinatorike i nadahnucu svoje povijesne misije.

I tada se pomalo glasalo u Sarajevu, a pomalo u Tuzli. Tek, pobjednici su na kraju, ipak, bili Jamakosmanovic i Vikalo. Uprkos volji kljucnih snaga u Centrali SDA i samog predsjednika Izetbegovica, presudila je volja predstavnika opcinskih organizacija SDA. Isplatio se, dakle, intenzivni "rad u bazi" - Jamakosmanovica, po prirodi funkcije predsjednika Kantonalnog odbora, i Vikala, kao dostojnog reprezenta gracanicke doktrine "cistih racuna i duge ljubavi." Oko toga koji je od njih dvojice imao veci ucinak pri lobiranju u bazi, misljenja su bila podijeljena, a po nekim ocjenama to je bilo jedno od inicijalnih zarista njihovog kasnijeg antagonizma, koji ce vremenom poprimiti nepodnosljve razmjere.

Dakako, na taj odnos je uticala i poveca generacijska razlika, te nesklad mnogih osobina ove dvije individue. Sead Jamakosmanovic, vazda pristojno obuceni, sredovjecni gospodin, doktor po struci, naglasene vjerske provenijencije, impulsivan i emotivan... Covjek za seriozna gradska sijela. Hazim Vikalo, inzinjer elektrotehnike, s naivnim djecackim osmijehom, ali i pripravnim gardom carsijskog spiclova koji je prosao puno toga, vazda prepariran po posljednjem modnom trendu, momak kojem dzamija nije strana, ali koji, povrh svega, voli "sve sto vole mladi". Mnogi su s njim posjedili i bili pocasceni u mnogim kaficima.

Ovi detalji nisu nevazni za pronicanje u korijene njihovog sukoba, koji ce trajati sve vrijeme njihovog dvogodisnjeg mandata, neuocljivo na javnoj sceni, ali s bezbroj "niskih udaraca ispod stola". Dakako, najbitniji uzroci medjusobnom nepodnosenju Jamakosmanovica i Vikala su u razlicitim pogledima na njihove nadleznosti, odnosno u teznji da svako od njih obezbijedi dominantnu poziciju u kreiranju svih tokova na Kantonu. Bilo kako bilo, izvjesno je da se taj antagonizam pretvorio u skoro dvogodisnju predizbornu kampanju za sadasnju raspodjelu celnih funkcija, sa primarnim ciljem od strana da iz igre izbaci onu drugu.

Sta su im zamjerili?
U takvom kontekstu skoro apsurdno zvuce pozitivne ocjene koje o radu i guvernera i premijera izricu kompetentni domaci, a, bogami, i medjunarodni kriticari, pri cemu se ponajcesce polazi od poredjenja sa ostalim kantonima u Federaciji. Premijeru Vikalu se pripisuje ohrabrujuca finansijsko-privredna slika ovog kantona, veliki infrastrukturni poduhvati, mnogo hvaljeni strateski planovi razvoja...

Jamakosmanovicu u pozitivan "saldo" upisuju neutralisanja iscrpljujuceg animoziteta na relaciji Kanton - opcina Tuzla, znacajnu medjunarodnu afirmaciju TPK-a, potporu prognanim Brcacima u arbitraznom procesu za njihov grad - daleko revnosniju i od federalnog i drzavnog nivoa, a u zadnje vrijeme i harmonicne relacije sa prognanickom populacijom i ozivljavanje procesa povratka Bosnjaka u srpski entitet, koji je od silaska sa funkcije prvog guvernera, Izeta Hadzica, dugo stagnirao.

Naravno, bh. javnost je o tome daleko manje znala nego o onim drugim, medijima atraktivnijim negativnim dogadjanjima i aferama, kao sto su: "slucaj Palavric", Jamakosmanovicev kompromitujuci potez sa smjenom kantonalnog pravobranioca Seade Palavric; slucaj "Rovita" - od Sarajeva sprijeceni Vikalov pionirski korak ka tuzlanskoj duhanskoj industriji, i kooperaciji sa hrvatskim firmama; afera "Holandske kuce", koja se svodi na mutne radnje nekih ministara u vezi sa donacijom holandske vlade, namijenjenom za gradnju izbjeglickih kuca (za sto guverner i premijer snose odgovornost); premijerova strast za stalnim obogacivanjem kantonalnog auto-parka, uz zanimljive relacije sa zanimljivim firmama, te prevelika sirokogrudost u potpori nekim bankama drzavnim parama, itd.

Pored toga, zitelje TPK-a je iritirala i pretjerana raskos u kantonalnim kabinetima, invazija mobitela, fiktivnih operacija (prema kojima nekim kantonalnim sluzbenicima treba da fali polovina vitalnih organa), fantasticne sume za odrzavanje automobila, sluzbena putovanja, kraljevske vecere... Naravno, sva ta raskos je opca pojava i u ostalim kantonima, te u federalnoj administraciji, pa u tome niposto ne treba traziti odgovor na pitanje: zasto je obnova njihovih mandata bas toliko sporna?

U krugovima bliskim bosnjackom vrhu, jos znatno prije ove posljednje faze dramaticne kampanje za celne funkcije u TPK-u, pricalo se da Izetbegovic nikad nije oprostio Jamakosmanovicu i Vikalu to sto su dolaskom na celo TPK-a, prije dvije godine, poremetili pomenutu "tuzlansku koncepciju". Pominje se da im je jednom prilikom otvoreno prigovorio zbog navodnog potkupljivanja glasaca u opcinskim odborima SDA. O kupovini mandata u TPK-u sa zgrazanjem je pisao i blizak Izetbegovicev saradnik Dzemaludin Latic.

Rad u ilegali
Uoci posljednje faze lobiranja za novog guvernera i premijera u TPK-u, kad se zaigralo na sve ili nista, u Centralu SDA su otisli kompromitujuci, kriminalnim radnjama ispunjeni dosjei Hazima Vikala, njegovog kandidata za guvernera TPK-a, Lukavcanina Tarika Arapcica, inace dosadasnjeg predsjednika Kantonalnog odbora SDA, i Fuada Hadziabdica, dosadasnjeg predsjednika Kantonalne skupstine. Te informacije su potpisale neke anonimne radne grupe, iza cega nije tesko naslutiti Jamakosmanovicev lobi, cija je namjera da se otarasi pomenute trojice konkurenata za najvise kantonalne funkcije. I inace je guverner Jamakosmanovic svoju strategiju lobiranja zasnivao na zadobijanju simpatija u stranackom vrhu.

Vikalov tim, mora se priznati, nije bio nevjest u kontraudarima, uz obilatu pomoc njima odanih novina. Inace, sam premijer je po oprobanoj dobitnoj kombinaciji marljivo znjeo podrsku za sebe i Arapcica po opcinskim odborima Stranke, dajuci im nove infrastrukturne injekcije i obecavajuci funkcije u novom mandatu. "Napravit cemo ovdje takav put da ce vam hanume moci u carapama hodati", milozvucna je Vikalova poruka sa jednog skupa u Sapni. Takvi gestovi na terenu su mu obezbijedili znacajnu podrsku lokalnih predstavnika.

Ni Jamakosmanovicevo sjeme nije ostajalo bez plodnog tla. Vazda natmureni i nezadovoljni Hasan Cengic je na jednom uzem sastanku SDA-ovih celnika u Sarajevu ljutito udario rukom o stol, razastrijevsi pred kolegama pomenute "crne knjige" o Vikalu i Arapcicu i dajuci Jamakosmanovicu bezrezervnu podrsku. Mladji Cengic nije u svom misljenju ostao usamljen.

Kako je obaveza izbora novih celnika u TPK-u dugo ostala neispunjena, pa je cak zaprijetio i gubitak izborne pobjede Koalicije CD, Centrala SDA je bila prinudjena da organizira izborno nadmetanje pomenutih kandidata u Sarajevu. Jamakosmanovic je, kao sto je objavljeno u dnevnoj stampi, dobio deset, a Tarik Arapcic sest glasova. Porazeni Arapcic je tom prilikom dobio glas predsjednika SDA Izetbegovica i to je, vjerovatno, bio kljucni razlog da se njegov poraz relativizira, premda je spasonosno obrazlozenje njegovog zadrzavanja "u igri" polazilo od toga da Jamakosmanovic nije dobio neophodnu natpolovicnu vecinu od ukupnog broja clanova Izvrsnog odbora. Tako je odluceno da se naprave dva paketa, od kojih ce svaki sadrzavati po jednog kandidata za guvernera i premijera, te da se onda o tome izjasne rukovodstva opcinskih organizacija (nesto preko 200 glasaca). U jedan paket su stavljeni Jamakosmanovic, kao potencijalni guverner i lukavacki gradonacelnih Hasanhodzic, kandidat za premijera, a drugi paket su cinili Tarik Arapcic, kandidat za guvernera, i Ramiz Vilic, kandidat tuzlanske SDA za premijera. Hazim Vikalo je, na veliko iznenadjenje javnosti, izbrisan iz svih kombinacija.

Za poslusnog covjeka
Bio je to potez u korist Arapcica, jer se znalo da ce u lokalnim partijskim strukturama, odnosno u Vikalovoj i svojoj bazi dobiti prednost. Drugu prednost donijeli su mu, neposredno uoci izjasnjavanja baza, Izetbegovicevi izaslanici - Halid Genjac, potpredsjednik, i Adnan Jahic, novi portparol Stranke.

Genjac je, prema kasnijem ne bas uvjerljivom Jahicevom obrazlozenju na kantonalnoj televiziji, pod uticajem baze, nezadovoljan zbog nepostivanja njene volje prilikom nominacije kandidata (a nije tesko naslutiti da se tu radi, prevashodno o Hazimu Vikalu) - dao prijedlog da se pomenuti paketi "raspakuju", te da premijerska fotelja bude naknadno popunjena, sto su prisutni podrzali. Izgubivsi Hasanhodzica iz svog paketa, Jamakosmanovic nije imao sta da trazi pred davno "usmjerenim" birackim tijelom.

Oko izbora guvernera TPK-a presudna je bila Izetbegoviceva potpora. Mnogi su to, u kasnijim komentarima, pripisivali mladomuslimanskoj bliskosti Izetbegovica sa ocem Tarika Arapcica. Opet, nisu rijetki ni oni koji tvrde da nije u pitanju faktor Mladi Muslimani, navodeci kao svoj argument Cengicevo protivljenje Arapcicevom izboru, vec prije svega Izetbegoviceva zelja da na celu ovog vaznog kantona, kao politicki najnepredvidljivijeg prostora, ima poslusnog i odanog covjeka.

U tome sta ce biti sa Hazimom Vikalom, to jest, da li ono "raspakivanje paketa" znaci i njegovo "dizanje iz mrtvih" ili, pak, samo takticki potez Izetbegovicevog izaslanstva radi trenutnog smirivanja razljucenih Vikalovih pristalica, znat ce se uskoro. Po svemu sudeci nece vise biti glasanja oko toga ko ce biti nominiran, nego ce guverner Arapcic sam predloziti kantonalnoj skupstini mandatara za sastav nove vlade.

Sta hoce Sarajevo?
Nije tesko pretpostaviti da ce Arapcic po misljenje o ovom duplikatu morati da skokne do Sarajeva, odnosno do Izetbegovica. A bude li Izetbegovic odlucio da Vikalo ne moze proci, onda niko nece vjerovati da je ta odluka donesena zbog navodnih kriminalnih rabota, navedenih u pomenutom tajnom dopisu. Naime, onda ce se logicno nametnuti pitanje otkuda "casni" Arapcic da paktira sa "ozloglasenim" Vikalom; zasto je on, kao predsjednik Kantonalnog odbora SDA, dozvolio takvo carstvo kriminala; zasto su to sve tolerirali federalni ministri unutrasnjih poslova i pravde, itd.

Uostalom, slicnu "crnu knjigu" Centrala je dobila i u vezi sa nepodopstinama novoizabranog guvernera. Poznato je da mu je Oslobodjenje, na dan izbora, poslalo cestitku u vidu slike novosagradjenog zamka brace Arapcic u Lukavcu i prigodnog teksta.

Za eventualni Vikalov neizbor prihvatljiva bi bila druga argumentacija koja polazi od toga da o Hazimu Vikalu svako moze misliti svasta, ali da se neosporno radi o prodornoj licnosti, snazne individualnosti i umijeca, politicaru kojega, ako se sada uspije "provuci", niko nece moci sprijeciti da u iducem mandatu postane premijer Vlade Federacije. Hoce li Sarajevo jake ljude u nestasnom Tuzlansko-podrinjskom kantonu? Odgovor na ovo pitanje trenutno je najveca tajna u bosnjackom nacionalnom krugu. A zna se da najvece tajne zna samo Alija Izetbegovic. Sumnjam, medjutim, da i on zna odgovoriti na pitanja - zasto je trebao ovaj iscrpljujuci i preskupi cirkus, sa nezapamcenim izrugivanjem demokratiji?