Bosanski barometar

Eto, i to se desilo. Tresla se kompletna bh. federalna javnost, tres'o se Zagreb, a i Sarajevo se trese jos od prosle godine, i na kraju - rodio se sporazum cija je osnovna karakteristika, kazu analiticari, presipanje iz supljeg u prazno. Euforija sa kojom su Tudjmanov rezim i medijska skalamerija koja ga podupire docekali parafiranje papira o paralelnim, pa jos i posebnim vezama sa Federacijom trebala bi biti, po logici politickog iskustva, obrnuto proporcionalna pozitivnim emocijama u glavnom gradu BiH. Ali jok! Upravo u Sarajevu, kada je predsjednik Ganic stavljao potpis na sporazum, na licima clanova federalne delegacije i medjunarodnih mentora lebdio je smijesak zbog toga sto je zavrseno zidanje jos jedne politicke kule od karata. Naime, od najbanalnijeg do najslozenijeg pitanja u odnosima jedne drzave i jednog entiteta, sve je ostavljeno da se regulira naknadno, kroz anekse. Tako ce famozna rijec aneks jos jednom na velika vrata usetati u ovdasnji politicki rjecnik, ne bi li svojom nerazumljivom formom i nesprovodivom sadrzinom razvodnila gorku istinu novog poraza bosnjackog dijela izaslanstva. Kriticari sporazuma tvrde da je on potvrda dogovora o posebnim odnosima Krajisnik - Milosevic (odnosno RS - SRJ). Apologeti, poput sefa izaslanstva Kasima Trnke, potvrdjuju kako je to najvazniji sporazum nakon Daytona, likujuci, ujedno, sto je odbijen sporni Tudjmanov zahtjev o carinskoj i monetarnoj uniji. Kao razlog za takvu ocjenu, Trnka kaze da je "bilo nerazumijevanja o tome sta je stvarni sadrzaj posebnih odnosa". Samo, problem i bivseg ambasadora BiH u Hrvatskoj i onog entiteta sto ga on predstavlja jeste to sto je sve sad jos malo vise nerazumljivo za nas, a malo manje za Tudjmana. Ali nema veze, bit ce aneksa..

Nevjerovatno je kako je medjunarodnim diplomatama na privremenom radu u Bosni i Hercegovini potrebno malo vremena da savladaju sve tajne balkanskog nacina vodjenja politike: nedosljednost, najsiroviji makijavelizam i mijenjanje naoko "tvrdih" principa u skladu sa dnevnopolitickim potrebama. Prvo se ubise od zalaganja za dosljednu primjenu Sarajevske deklaracije, a, u trenutku kada im zatreba politicka podrska bosnjacke strane, od pomenute deklaracije naprave visenamjenski toalet-papir. Jer, zaboga, treba ponovo izabrati Milorada Dodika, a to je moguce jedino ako popuste sa pritiscima na Bosnjake, odnosno CD Koaliciju u vezi povratka u glavni bh. grad. Najbanalniji politicki pragmatizam nije im stran ni kad je u pitanju izbor poslanika u Dom naroda parlamenta. Tu se, opet, vode cudnim principom da su samo SDA-Bosnjaci pogodni za bosnjacke, a HDZ-Hrvati za hrvatske parlamentarce. Opoziciju, pritom, tretiraju kao rasadnik "ostalih". Kada im zatreba kakav "ostali" da popuni broj, onda galantno ponude nenacionalno orijentiranim strankama da ucestvuju u podjeli mjesta, podrzavajuci pravilo da se samo sa "pravim" Bosnjacima, Srbima i Hrvatima moze razgovarati o nacionalnim interesima. Ucinili su sve, navodno, da unesu malo pluralizma bez nacionalog mirisa na bh. politicku scenu, gurajuci opoziciju u prvi plan, ali cim su skontali da im je plivati sa novim-starim ribama iz nacionalnih akvarija, podigli su mreze i odustali od lova. Samo na ova dva primjera razgolicuje se oportunisticki stav OHR-ovih politickih gastarbajtera: balansiraj izmedju pravde i principa, s jedne, i tzv. "terenskih realnosti", s druge strane, sve dok principi ne postanu smijesni, dosadni i politicki nerealni.

Formirana jednom odredbom iz Sarajevske deklaracije, radna grupa za obrazovanje, koja se sastoji od predstavnika Kantonalne vlade, Pedagoskog zavoda i medjunarodne zajednice, uradila je dio svog posla i - izbacila neke sadrzaje iz udzbenika koji se koriste na podrucju Sarajevskog kantona. Pa se onda "slucajno" desilo da dopis u kome preporucuju promjene osnovnim skolama zavrsi u dnevnim novinama. A onda skandal! "Strani faktor u suradnji sa domacim izdajnicima" pripremio je prijedlog da se udzbenici temeljito ociste od spornih izraza kao sto su: zlocin, agresija, ubistvo i sl, te da se zamijene neutralnim pojmovima ciji je najbolji primjer rijec "greska". Ovo, moglo bi se slobodno reci, latentno obrazovno pranje mozga je, nazalost, samo jedna strana najnovije farse u koju je umijesano kantonalno Ministarstvo obrazovanja. Naime, nesposobni da se sami suprotstave zlocudnim sugestijama anonimnih strucnjaka za "multietnicke i tolerantne udzbenike u zemljama u tranziciji", domaci pametnjakovici iz Vladinih obrazovnih struktura dosjetili su se odlicnog trika: pustili su "baju" u novine i, iz razumljivih razloga, kompletna javnost se digla na noge, osudjujuci forsirano guranje djecijih glava u pijesak pred slikama zlocina koji su se koliko juce desavali. A onda, odjednom, opskurni ministar Kulenovic dobija zabranu od OHR-a da komentira sporni dopis te tako ispada da se, na kraju, i ne zna ko ga je uputio u skole!? Medjutim niko osim njega i nema zakonsko pravo da takav dopis posalje u skole. Krivicu za skandaloznu trampu zlocina za "gresku", stoga, ne treba svaljivati ni na kakve nepoznate adrese, strane konsultante, UNESCO... nego jedino i samo na Kulenovica bez cijeg potpisa zlocudni papir (p)ostaje - bezvrijedan.

Transparentnost izdataka za vojsku bi, po svim postulatima na kojima opstaju moderne drzave u svijetu, trebala biti jedan od stubova civilne kontrole nad oruzanom silom. Sta, medjutim, da se radi kada vlada jedne drzave direktno, skrivajuci iznose od ociju kako svoje tako i medjunarodne javnosti, finansira dio vojnih postrojbi druge drzave? Radeci to vec godinama, "svi Tudjmanovi ljudi" iz Vlade Hrvatske su se na razne nacine trudili da opovrgnu postojanje dobro uhodanih finansijskih tokova kojima se rijeke novca slivaju u krvotok HVO-a. Ipak, kako je Federacija, na njihovu zalost ili srecu, u svakom pogledu najmanje dvokomponentna, jednog dana je na red moralo doci i pitanje: zasto, kako i u kojim iznosima Hrvatska ubrizgava novac u HVO strukture? Taj dan, po svemu sudeci, dosao je onog trenutka kada su (a ko bi drugi ?) Amerikanci, prije svih specijalni izaslanik Robert Gelbard i ambasador William Montgomery, samo naznacili da se radi o nevjerovatnih 75 miliona dolara godisnje! Istovremeno, u domacoj stampi pocelo se spekulirati sa cifrom od "samo" osam miliona maraka mjesecno za HVO. Sada ostaje pitanje kako ce se zvanicni Zagreb ponasati u buducnosti i da li ce tih 75, odnosno osam miliona, dolara odnosno maraka, imati neku drugu putanju nakon potpisivanja sporazuma o posebnim odnosima Federacije i Hrvatske. Dakle, da li ce susjedna vlada, ako joj je vec do trosenja po komsiluku, lovu dijeliti i Armiji i HVO-u, ili ce Zagreb jos jednom zaobici cinjenicu da je HVO samo jedna od komponenata vojske neke druge drzave, lijepe, ali nase, a ne njihove.

Uporno opiranje celnih ljudi Ministarstva vanjskih poslova BiH da visak zaposlenih dobije otkaz i da se tako zavrsi jedan dio poslova reorganizacije ovog organa, natjerao je cak i Ured visokog predstavnika da se umijesa i presijece vjestacki napravljenu pat-poziciju. Uvodjenje strogih kriterija strucnosti i profesionalnosti (a jedna od najvaznijih je odlicno poznavanje barem jednog stranog jezika), ali i nacionalno balansiranje bh. diplomatskog aparata, bez posla je, za sada, ostavilo sedamdesetak radnika MVP-a. U svim tim desavanjima upada u oci apsurdna cinjenica da se, u zemlji sa stotinama hiljada nezaposlenih, vodi, maltene, javna rasprava o tome jesu li ti ljudi ostavljeni u nemilosti ili ne!? Pa se onda pomocnik ministra Fuad Sabeta jos i potrudi da im javno svima obeca "adekvatno zaposlenje u organima uprave, bilo na drzavnom, federalnom ili kantonalnom nivou...". I onda se neko cudi kako hiljade mladih, inteligentnih, obrazovanih, ali ne i strpljivih Bosanaca bjezi ili ceka priliku da pobjegne glavom bez obzira, sto dalje prema Zapadu. Kako i ne bi odlazili iz drzave u kojoj se posao u drzavnim organima preko novina obecava onima koji su iz tih istih drzavnih organa netom otpusteni zbog nedovoljne strucnosti, a onda se jos od njih, ni krivih ni duznih, prave i zrtve. Uz duzno postovanje prema svakom onom bivsem radniku MVP-a koji je otpusten samo zbog toga sto je Bosnjak, nestrucnih amidzica i dajdzica u ovoj drzavi ima za nekoliko drzavnih uprava. Ali zato strucnih nema ili ih vrlo skoro nece biti.

Ovih dana u javnost su procurile informacije o fantasticnoj akciji Carinske uprave Federacije i CAFAO-a u kojoj je spaseno 140 miliona maraka koje su, umjesto u budzet, trebale otici u dzepove svercera. Pored toga, sef CAFAO-a Alan Jensen ocekuje nastavak akcije cime bi se prekinuo lanac krijumcarenja robe u vrijednosti od 250 miliona njemackih maraka. "Namazani" spekulanti jos u toku rata, a pogotovo nakon Daytona su koristili nedefinirane pravne okvire u entitetima i, maltene, nepostojecu kontrolu prometa na drzavnim granicama i lopatom uzimali ono sto se u drzavama sa stabilnim finansijsko-pravnim okruzenjem podvodi pod budzetske prihode: poreze, carine i prelevmane. Kolike su razmjere ovog destruirajuceg posla po drzavu najbolje svjedoci podatak da je u oko 900 prevara ucestvovalo 180 kamiona koji su uvozili visokotarifnu robu, najcesce, tehnicku opremu, cigarete, alkohol, kafu i hranu a, naravno, nisu placali carinu. Ali kako kod nas ni najobicniji, a kamoli sverc ovolikih razmjera, ne moze proci bez politickih konotacija, navodno je i Robert Gelbard, specijalni americki izaslanik za Balkan, obavijesten o akciji i pokusajima da se prijetnjama carinicima ona blokira. To je, naravno, nesto sa cim se i u ovakvim prilikama mora racunati: uvijek ce se naci zastitnici hrvatskih, srpskih ili bosnjackih svercera koji ce njihovu nevinost dokazivati "mrznjom" hrvatskih, srpskih ili bosnjackih policajaca i carinika. Bez obzira na cinjenicu da lopovluk u BiH nema ni granice ni nacije. Ili bas zbog toga sto masovni sverc i utaja poreza odgovaraju nekim jakim Hrvatima, Srbima i Bosnjacima.

"Za nas nema delozacija. Ako sehidskoj porodici bude zakazano iseljenje iz stana, mi smo u stanju da se okupimo za sat i zastitimo familiju od delozacije. Stan jedne sehidske porodice u Novom Travniku cuvali smo oruzjem. Isti takav slucaj desio se i u Velikoj Kladusi", rekao je nedavno Adem Catak, predsjednik Organizacije porodica sehida i poginulih boraca BiH. U atmosferi sveopceg beznadja za prognanike iz Republike Srpske, pritiska medjunarodne zajednice da se oslobadjaju kvadrati za rijetke srpske i hrvatske povratnike i nemoci vlasti da obezbijede adekvatan smjestaj za ljude kojima prijeti izbacivanje na ulicu, rijeci predstavnika jedne od borackih organizacija djeluju istovremeno i umirujuce i zastrasujuce. One znace to da o ljudima u situaciji potpunog ocaja - kada vlasti Republike Srpske stimuliraju njihov vjecni ostanak u Federaciji, a Federacija ih delozira - neko vodi kakvu-takvu brigu. Medjutim, nacin na koji se stite sehidske porodice - oruzjem - katastrofalan je po ovu drzavu jer ukazuje na totalni kolaps moralnih i pravnih sistema. Iako su svi argumenti pravde na njihovoj strani, sehidske porodice, prognanici i, opcenito, kompletna izbjeglicka populacija susrecu se sa samo jednom alternativom: ulica ili sila. Ostane li im kao jedina mogucnost to da se silom brane od izbacivanja na ulicu, onda ce se humani odnos borackih organizacija prema njima izvrgnuti u svoju suprotnost. U novo nasilje nad ovim nesretnicima.

Kocnicari bilo kakvog prosperiteta najvaznije sporedne stvari u BiH jos jednom su "opravdali ukazano povjerenje". "Svi clanovi Izvrsnog odbora jedinstveni su u zakljucku da ne treba doci do bilo kakvih promjena u sastavu strucnog staba sa Musovicem...", bizarni je ishod sjednice najviseg organa Nogometnog saveza BiH. "Jedanaest velicanstvenih" ne samo da nisu ni raspravljali o eventualnoj smjeni ili otkazu nesposobnom selektoru nego su mu, koje li ironije, date sugestije u vezi sa igracima "koji nisu dali sve od sebe". Kao, nije kriv Musovic sto dobro sastavlja reprezentaciju, nego igraci sto ne znaju igrati. Da nije tuzno, bilo bi smijesno, ali je, nazalost, i istinito: Musovic i nije kriv. On je samo lutka na koncu kruga mocnika koji, sto iz sjene, sto javno, haraju bh. fudbalom. Dojucerasnji anonimusi iz palanki i kasaba u kojima je loptanje do rata bilo u istom rangu popularnosti sa bacanjem kamena s ramena, preko noci su - dakako, po osnovu politicke podobnosti i ahbabskog tapsanja po ramenima i dzepovima - postali uticajni clanovi klubova i udruzenja. Odjednom su njihova imena, zahvaljujuci potkupljivim novinarima, postala svakodnevni inventar sportskih strana dnevnih novina. Odjednom je dobilo na znacaju njihovo misljenje o ovom i onom. Odjednom su sa bolesnom ambicioznoscu prionuli na posao zaradjivanja fotelja u savezima raznih nivoa, znajuci da sakupljanje funkcija znaci multipliciranje uticaja, veza sa "jakim familijama" i, sto je najvaznije, debljanje novcanika. Odjednom su oni ti koji odlucuju, postavljaju, odredjuju ko valja, a ko ne valja... Smijenit ce oni, ako im bude trebalo, cak i Musovica. Ali nestat ce "musovica", a do tada ce valjda neko i njih smijeniti. Ili ce, mozda, u suprotnom slucaju, kamena s ramena postati nacionalni sport broj jedan.

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	SPORAZUM O POSEBNIM ODNOSIMA
	OHR
	SARAJEVSKA RADNA GRUPA ZA OBRAZOVANJE
	VLADA HRVATSKE
	MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA
	FEDERALNA CARINSKA UPRAVA
	BORACKE ORGANIZACIJE
	NOGOMETNI SAVEZ BiH