1. Edin Garaplija (AID)

2. Pezo Haris (AID)

3. Muran - ime mu ne znam (spec. jedinica MUP-a BiH)

4. Identitet mi nije poznat i sve što bi rekao bilo bi proizvod priča rekla-kazala.

Naredbodavci, odnosno kao naredbodavac osnovano je sumnjiv direktor agencije na osnovu sljedećih indicija i dokaza:

1. Garaplija Edin je mjesec-dva prije kidnapovanja Herende više boravio u njegovom kabinetu nego bilo koji od pomoćnika. Nelogično i odudara od svih regula u AID-u.

2. Garaplija Edin je po izričitom naređenju direktora Ademovića postavljen na mjesto šefa podcentra u PA i pored toga što nema odgovarajuću školsku spremu, kako bi mu se učinila dostupnima sredstva izvršenja (automobil itd).

3. Pravljenje lažnog naloga Garaplija Edinu u vezi nepostojećeg puta u Tuzlu od strane sekretara Hajdarevića nije moglo proći bez naredbe ili znanja direktora Ademovića. Znam da Hajdarević i ostali spremaju legendu zašto su to učinili, ali i za to ima protuargumentacija.

4. Garaplija Edin nastupa kao zastupnik direktora Ademovića u kontaktima sa gospodinom Kulovićem. Pokazuje mu pismena ovlaštenja u tom smislu. Struktura opreme koja se naručuje od Kulovića je namijenjena za "specijalne jedinice", ali slučaj Herenda, nažalost, nije takva vrsta operacije po svojoj suštini, mada na prvi pogled sadrži dosta elemenata. Pored ostalih, nedostaju najbitniji - verifikacija sa državnim vrhom i objekat napada apsolutno neprimjeren, jer je sve rađeno iz ličnih, uskih interesa.

5. Samo je direktor Ademović mogao učiniti spisak "Ševa" dostupnim Garaplija Edinu. Zašto mu je bio u tašni kad ga je prezentirao Ljevakoviću, kamo ga je nosio?

6. Garaplija Edin svojim kolegama priča da se "direktor nema na koga osloniti, nego na njega", "odrađuje vrlo važne poslove za direktora" i slično. Sve to prethodi slučaju Herenda. Garaplija obećava da će preko direktora obezbijediti stan Pervan Hasanu, kako bi ga uvukao u igru.

7. Prijetnja Herendi za vrijeme torture, "sada će doći Kemo, pa ćeš ti njemu sve lijepo ispričati".

8. Sredstva izvršenja K.D. su vlasništvo AID-a, a putne naloge potpisuje kao naredbodavac sekretar Hajdarević na osnovu ovlaštenja direktora Ademovića.

9. Garaplija Edin pita Herendu za navodni atentat na gospodina Bajramovića, a direktor Ademović optužuje mene da sam to zataškao.

10. Struktura pitanja postavljenih Herendi je takva da su prije nego su njemu postavljena, na njih traženi odgovori od zaposlenih u AID-u od čina dolaska direktora Ademovića: prislušni centri van sistema AID-a (meni, Mujezinoviću, Ljevakoviću i dr.).

Droga, finansijske malverzacije, zlato. To MUP stalno radi, pa ako nešto ima neka ide redovnim i zakonskim postupkom, a ne ljude u šaht.

Gospođa Vasvija Vidović i moj odnos sa njom je predmet istraživanja kvazislužbe MIP-a otkako je gospođa Vidović imenovana za našeg predstavnika u Haagu. Iracionalni sumnjivci i profesionalnost u kolosalno vrijednim pobjedama:

a) Tužba za agresiju Srbije i Crne Gore je bazirana na našim podacima i zadaje glavobolju i Clintonu i Miloševiću podjednako, a našem državnom rukovodstvu je glavno političko oružje uz sve pozitivno što pored toga nosi za Bosnu i Hercegovinu.

b) Suđenja ratnim zločincima - Haag bi mogao staviti ključ u bravu da nije nas. Koliko smo zločinaca eliminisali iz političkog života i koliko ćemo još, da je samo to, veliki je neizmjerljiv doprinos Bosni i njenim narodima.

Relacija između šefa ove službe i direktora su veoma poznate.

- Šta radiš, Džido?, radi se o Musakadić Medžidu, prevodilac u AID-u, Ademović sumnja u njega da je američki špijun, tražio od Mujezinovića da prema istom preduzme mjeru kontrole telefonskog saobraćaja.

- Tufo, u pitanju je Mušić Teufik, valjda zbog toga što je boravio u par puta u Njemačkoj - diletantima u ovim poslovima je sve sumnjivo.

- Koga smo odrađivali?, misli se na "Ševe". Četnike, isključivo vojnike. Paranoja od "Ševa" potiče od vremena gospodina Alibabića, a ja ne spadam u kategoriju ljudi koji se hvali i istupa u javnosti. Ono što gospodin Alibabić nije znao, bilo je odmah sumnjivo, a zaboravlja da u hijerarhiji službe potčinjeni znaju samo onaj dio koji mu je dovoljan da kvalitetno uradi svoj posao.

11. Muran iz odreda policije za antiteroristička dejstva je samo u dogovoru sa bivšim komandantom, sada direktorom AID-a, mogao preći na rad u AID, te mu supruga dolazi u AID po platu. To što nije imao rješenje, ne znači ništa, jer je najmanje desetak radnika radilo ili radi bez rješenja.

12. Sva ujdurma oko Mašić Fikreta i njegove aktivne uloge u sprečavanju i ometanju sprovođenja istražnih radnji nisu mogli biti bez znanja direktora Ademovića.

13. Prijetnje ljudima, praćenje, podmetanja su uobičajene forme psihičkog pritiska da bi se promijenio neminovan tok ka istini.

Motiv direktora Ademovića i kruga ljudi oko njega je u iracionalnoj sumnji da "Bakir" i njegovi ljudi rade na Ademovićevom "rušenju", a ilustracija tog motiva je očita u naručenom napisu u "AS"-u uokvirenom uz njegovu fotografiju. Te riječi nikad niko od njegovih pomoćnika nije izgovorio.

Rad u sistemu poput AID-a podrazumijeva apsolutnu lojalnost rukovodiocu, sve dotle dok ne ugrozi državni interes ili učini krivično djelo. Gospodin Ademović je bio prihvaćen i kao čovjek i "borac s pedigreom", a s obzirom na stručnost saradnika mogao je biti odličan rukovodilac. Patološke sumnje i intrige bile su, nažalost, kod njega jače od "racija" i to je proizvelo zločin (iskreno žalim i zbog njega, ali prvenstveno zbog AID-a u čijem sam stvaranju najneposrednije učestvovao).

Napominjem da sam ovu zabilješku pisao uz redovne radne obaveze, te da je moguće da sam nešto propustio, što me obavezuje da je dopunim u skladu sa pitanjima komisije.