Hoće li iskaz Edina Garaplije pokrenuti nove istrage? Da li su supruga Sefera Halilovića i njezin brat slučajne žrtve atentata namijenjenog tadašnjem načelniku Glavnog štaba Armije BiH? Da li je Ismet Bajramović Ćelo slučajno živ? Da li je, konačno, uopće moguće da su sve "bezbjednosno interesantne" preživjele Sarajlije uistinu trostruke žrtve: agresora, opsade i šačice domaćih kombinatoričara? Zastrašujuća težina Garaplijinog iskaza krije se upravo u podtekstu cijele priče - u uzavrelom gradu za koji se posljednjim atomima snage obični smrtnici smjenjuju na linijama odbrane, grupa privilegiranih i neopisivo moćnih policajaca povlači konce pojedinačnih i kolektivnih sudbina, a sve zarad vlasti, moći i uticaja?! I prozvane i žrtve zamolili smo za komentar Garaplijinih optužbi: Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Kemo Ademović, Faik Kulović, Munir Alibabić, Sefer Halilović, Asim Dautbašić... Ponudu su odbili sa "možda kasnije"

Pišu: Vildana SELIMBEGOVIC
i Senad PECANIN

IZ ZABILJESKE NEDZADA UGLJENA

ISPOVIJEST EDINA GARAPLIJE

Dana 07.07.1993. godine oko 14.30 sati obaviješten je ovaj Centar od strane SJB Centar da je na području općine Centar tj. u naselju Ciglane Ul. Trg Nesvrstanih br. 9/II, stan u kome živi porodica Sefera Halilovića, došlo do pada artiljerijskog projektila iz nepoznatog pravca, od čije su eksplozije smrtno stradale dvije osobe.

Po obavještenju formirana je uviđajna ekipa u sastavu:

1. Mandić Zoran, krim. inspektor CSB Sarajevo

2. Zupčević Faruk, krim. inspektor CSB Sarajevo

3. Stanković Borislav, balistički vještak MUP-a RBiH

4. Todorović Željko, krim. tehničar, poznavalac eksplozivnih sredstava

Na licu mjesta zatečeni su Vlaškovac Robert, krim. inspektor SJB Centar, i Bešić Sead, krim. tehničar CSB Sarajevo, koji su otpočeli sa vršenjem uviđaja.

O događaju je naknadno obaviješten istražni sudija Vrhovnog suda Sarajevo, Jaganjac Amir, pošto u vrijeme formiranja uviđajne ekipe na Sudu nije bilo sudija niti spiska dežurnog sudije kod operativnog dežurnog CSB-a.

Lice mjesta do početka uviđaja obezbjeđivao je Šehić Asim, policajc SJB Centar.

Dolaskom na lice mjesta utvrđeno je da se stan Sefera Halilovića nalazi u naselju Ciglane u stambenoj zgradi Ulica Trg nesvrstanih br. 9 na drugom spratu. Ulaz u zgradu i u stan je okrenut prema istoku. Od ulaznih vrata u stan vodi hodnik iz kojeg se nalijevo nalazi dnevni boravak, a desno jedna mala soba. Iz dnevnog boravka izlazi se na balkon koji je okrenut prema zapadu. Hodnik i dnevni boravak su zatečeni puni prašine, dok je u dnevnom boravku namješaj bio polomljen i razrušen od dejstava granate. Balkonski zid je bio obrušen u dnevni boravak. Kao mjesto udara projektila lociran je pod balkona 50 cm desno od dvokrilnih balkonskih vrata i 20 cm ispred zida koji odvaja balkon od sobe dnevnog boravka. Na tom mjestu su betonske ploče balkona razorene do prašine. Tragovi dejstva projektila su vidljivi i koncentrisani na južnom dijelu balkonskog zida. Na balkonu je nađeno više fragmenata dijelova projektila kao i trgovi krvi. Također je u dvorištu ispod balkona pronađeno dijelova projektila i tragova krvi. Pretpostavlja se da je projektil došao iz pravca sjeverozapad tj. Vogošća, a moglo bi se raditi o projektilu ispaljenom iz haubice 105 mm. (...) Obavljen je i informativni razgovor sa Đozić Šukrijom, ista adresa, koja je izjavila da se u vrijeme događanja nalazila na balkonu na istoj strani zgrade, na istom spratu, i da je najednom čula eksploziju bez ikakvog prethodnog šištanja. Također je izjavila da je stan ranije pripadao nekom Štošiću koji je zvao prije jedan mjesec dana i zamolio da iz Seferovog stana uzme fotografije i sačuva ih. Filipović Bakir sa iste adrese u kritično vrijeme se nalazio u dvorištu i također nije čuo nikakav šum već samo eksploziju. Ilić Milosava sa iste adrese je također izjavila da se nalazila u kuhinji i da je odjednom čula eksploziju bez ikakvog prethodnog šuma. Izvještaj sačinio: Mandić Zoran.

Borislav Stanković i Željko Todorović, napravili su svoj izvještaj 10. jula: "...Projektil je ispaljen iz smjera sjeverozapada odnosno iz pravca Vogošće. Pregledom lica mjesta pronađeno je više fragmenata čelične košuljice projektila. Prema izgledu fragmenata utvrđeno je da je u procesu proizvodnje košuljice korišten postupak tople deformacije - kovanja koje se koristi pri proizvodnji projektila koji se ispaljuju iz topova, ili pak haubica, za kalibre od 100 mm pa naviše. Prema ubacnoj putanji pada projektila, ispred balkona nalazi se objekat, te prema debljini košuljice, projektil koji je pao na balkon najvjerovatnije potiče tj. ispaljen je iz haubice 105 mm". Na zahtjev Armije RBiH i CSB Sarajevo, 19. i 20. jula izvršen je ponovni kriminalističko-tehnički pregled mjesta tragičnog događaja. Zlatko Međedović, Hamdija Čavčić i Željko Todorović u odnosu na prethodne izvještaje, ovaj put tvrde: "Pravac dolaska projektila je s lijeva u desno, pod uglom od 65 (plus-minus pet stepeni) u odnosu na zid koji razdvaja balkon od sobe dnevnog boravka gledano iz pravca zapada. Korišteni artiljerijski projektil je kalibra 122 mm D30 za haubice". Izvještaj je ponovo napravljen 22. jula, a na naknadni zahtjev Štaba vrhovne komande OS RBiH ekipa odjeljenja za kontradiverzionu zaštitu MUP-a RBiH koju su činili Smajo Isović, Zdravko Milutinović, Hilmo Merić, Goran Tanacković i Salko Durmić, pored ostalog pišu: "Stan je pogođen haubičkim projektilom 122 mm D30. Upadni ugao projektila iznosi između 38 i 40 stepeni. Projektil je ispaljen sa sjeverozapadne strane pod uglom između 71 i 74 stepena, mjereno od sjevera prema zapadu. Kad se utvrđeni parametri prenesu na kartu može se zaključiti da je projektil ispaljen iz pravca Ahatovića, što prema karti daje ugao od 73 stepena". I konačno, 12. augusta još jedan uviđaj: stručnu ekspertizu pravi tim Štaba Vrhovne komande - Vehbija Karić i Nešet Muminagić i konstatuju: "...Na osnovu pravca padajućeg kraka projektila dolazi se do zaključka o pravcu ispaljivanja i o mogućim VP sa kojih je bila ispaljena, a to su: Rajlovac-Butile. Iz navedenih pravaca doletjela su tri projektila od kojih je prvi pogodio balkon navedenog stana, dok su ostala dva imala rasturanje po pravcu i po daljini. Na osnovu svih činjenica radi se o nesistematskom gađanju (bez art.osmatranja i rukovanja vatrom) koja je imala za cilj gađanje naselja Ciglane, a sa već imajućim elementima za gađanje koje su provjeravali više puta. Pogodak projektila je produkt zakona vjerovatnoće i česte slučajnosti."