Prema stranim izvorima, u julu mjesecu 1998. hrvatska vlada je, uz ucesce bh. ministra Jadranka Prlica, izradila elaborat "Luka Ploce - multimodalni pristup", iza cijeg naslova se kriju kombinirana takticka "rjesenja" u slucaju da Republika Hrvatska bude prisiljena da potpise ugovor o iznajmljivanju. U proslom broju Dani su efemerno dotaknuli ovaj problem, a sada ga detaljno analiziramo. Zasto je Luka Ploce i njen pravni rezim od tolikog znacaja? Zbog cega su se sukobili Amerikanci i Francuzi? Kako Pariz opstruira Ugovor o koristenju Luke koji forsira Washington? Hoce li u dolini Neretve zapoceti obnavljanje BiH kao stabilne drzavne zajednice?

Pise: Damir HRASNICA

Iako su pripreme za zakljucenje ugovora o Luci Ploce trajale znatno duze od pripreme ovogodisnjih izbora, sasvim je jasno da bez podrske Sjedinjenih Americkih Drzava ne bi doslo do "priblizavanja" stavova RH i BiH. Sam Ugovor je za veliki dio drzava involviranih u rjesavanje bosanske krize bitniji od rezultata izbora, tim prije sto je bilo jasno da do velikih izbornih iznenadjenja u Federaciji nece doci. Zato je pravo pitanje koje od drzava, sto prioritet daju sporazumu o Luci Ploce i prolazu kroz Neum a ne izborima, zastupaju dijametralno suprotne stavove, odnosno, kakve interese "namecu" Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini? To su, prije svega, Francuska i SAD.

Opasne predrasude galskog pijetla
Nema pitanja u i oko BiH gdje bi se moglo reci da postoji podudarnost interesa politika ove dvije drzave: izbor Nikole Poplasena, Krajina, Brcko, Srebrenica, povratak izbjeglica, uloga OSCE-a u BiH, uloga NATO-a, SECI... na kraju, i sama buducnost BiH. Dok SAD "tjeraju" Evropu da predje u novu fazu svoje politicke heterogenosti, Francuska, koja je uz Njemacku najzainteresiraniji nosilac ideje ujedinjene Evrope, putem svoje politike u BiH prolazi kroz najveci oblik frustracije izazvane gubitkom politicke moci i nedostatkom politicke snage da pomogne "vjekovnim" saveznicima. Od izbijanja agresije na BiH Francuska nije uspjela rascistiti sa osnovnim predrasudama, bez cijeg sagledavanja i unutarevropskog usaglasavanja ne moze steci temelj za politicku snagu na starom kontinentu. To je, prije svega, odnos prema muslimanima, odnos prema multikulturnim zajednicama i nedostatak svijesti o zastarjelosti modela nacionalne drzave francuskog tipa (model zatvorenog drustva).

Francuska nije uspjela u reformi vojnih struktura NATO-a, gdje se prvenstveno zalagala da komandu juznog krila dobije Francuz, a da Amerikanci komandu Seste flote prebace pod direktnu upravu Americke vrhovne komande u Evropi, koja se nalazi u Monsu u Belgiji. To, naravno, ne odgovara SAD jer zele da sacuvaju iskljucivu kontrolu nad prostorima Balkana, u Egejskom moru i na Bliskom istoku. Francuska je americki utjecaj pokusala ograniciti kroz OSCE, zalazuci se da OSCE izradi i izrazi neophodnu evropsku dimenziju i da Evropljani preuzmu kljucnu ulogu u ovoj organizaciji (insistiranje na formiranju centra za prevenciju sukoba u okviru OSCE-a i donosenje Pakta o stabilnosti u Evropi, mart 1995), sto je u oba slucaja marginalizirano. Sekundarnost te namjere ocita je i iz aktivnosti ambasadora Roberta Barryja i njegovog prethodnika Roberta Frowicka, sefova misija OSCE u BiH, koji su taj pokusaj marginalizirali.

Suprotstavljajuci se americkoj inicijativi za saradnju u jugoistocnoj Evropi (SECI), tezeci da ostane u procesu u BiH, Francuska je, na inicijativu Evropske unije, razradila malo znanu Rayaumont deklaraciju, koju su usvojili ministri inostranih poslova drzava ucesnica Mirovne konferencije o BiH 13. decembra 1995. godine, u zelji da to bude "pocetak procesa koji bi trebao trajno osigurati stabilnost i dobrosusjedske odnose na jugoistoku Evrope". Buduci da je ova ideja cvrsto vezana za Evropsku uniju, ona je usla, u cilju zadovoljenja francuskih interesa, i u OSCE-ov proces aprila 1996. godine na inicijativnom sastanku u Becu. Ovakvim diplomatskim pokusajem Pariz je nastojao da popravi za "Francusku... uglavnom negativan bilans angaziranja na prostoru bivse Jugoslavije, posebno sa stanovista osvajanja cvrscih pozicija u ovom djelu Evrope, nasuprot... rasta americkog utjecaja" ("Bosnie: la guerre sans fin"; Politique etranger, 1995). Iako je imala najbrojniji nacionalni kontingent u UNPROFOR-u, "drzala" u sahu Sarajevo i BiH putem profanih i politickom laiku jasnih ciljeva misije UNPROFOR-a, osiguravala tajne sastanke sa Mladicem, ustupala obavjestajne podatke o stanju u Sarajevu, a kasnije ometala pravdu putem opstrukcije Haskog tribunala... Francuska nije ostvarila svoje strateske ciljeve na prostoru BiH. Ali, predstoji jos jedna bitka, koju ce voditi zajedno sa Tudjmanom i Milosevicem.

Polazeci od cinjenice da BiH ima strateskog saveznika u odbrani ustavom zagarantiranih principa (SAD), razborito je pretpostaviti da multikulturna BiH ima i strateske neprijatelje. Njeni strateski neprijatelji su Tudjman i Milosevic, te oni koji ih, prije svega tajno, podupiru. Zasto je u ovom kontekstu toliko vazan Ugovor o iznajmljivanju Luke Ploce Bosni i Hercegovini?

Luka Ploce i mijesanje naroda
Prema stranim izvorima, u julu mjesecu 1998. hrvatska vlada je, uz ucesce bh. ministra Jadranka Prlica, izradila elaborat: "Luka Ploce - multimodalni pristup", iza cijeg naslova se kriju kombinirana takticka "rjesenja" u slucaju da Republika Hrvatska bude prisiljena da potpise ugovor o iznajmljivanju. U proslom broju Dani su efemerno dotaknuli ovaj problem, a sada ga detaljno rasclanjujemo. Zasto je Luka Ploce i njen pravni rezim od tolikog znacaja? Iznajmljivanjem Luke, Bosna i Hercegovina dobija i izlaz i ulaz. U osnovi, Ploce bi bile ulaz u Bosnu i Hercegovinu, a izlaz bi bio na njenom sjeveru - na Savi. A time bi, svakako, i Sjedinjene Drzave dobile mogucnost kontinentalne penetracije: ulaz u slobodnu luku na Jadranu (uz veoma liberalan pravni rezim plovidbe i transporta), a izlaz na sredisnju evropsku rijeku - Dunav. Prolaz kroz BiH je svakako osiguran prisusustvom SFOR-a. Pokusat cemo navesti pozitivne posljedice ovakvog razvoja za Bosnu i Hercegovinu.

Iznajmljivanjem Luke i razvojem transporta "kroz srce" BiH omogucilo bi se "mijesanje naroda" (tendencija ka obnovi bosanske leopardove koze), omogucio bi se "Dogadjaj" koji godinama, bilo ratom bilo mirom, "opstruiraju" vlade bosanskih susjeda. Postoji li veci dokaz o "opstrukciji" od proslonedjeljne izjave banjaluckog biskupa Franje Komarice da vlasti u Zagrebu onemogucavaju povratak Hrvata u RS i uopce u Bosnu i Hercegovinu gdje ne cine vecinu. Iznajmljivanjem Luke ojacala bi se bosansko-hrvatska za racun hercegovacko-hrvatske komponente, a RS bi se dovela u nedvosmislenu ekonomsku zavisnost. Posmatrano privrednoenergetski, skladista tecnog plina i nafte na toj transverzali dovela bi BiH u stanje energetskog suficita, posebno spram susjeda, cime bi, po pitanju energije, Dalmacija bila prvenstveno okrenuta BiH. Bitno je naglasiti da bi BiH, u ovom slucaju, de facto osigurala bitno mjesto u strateskom odbrambenom lancu koji kreiraju Amerikanci od Jadrana ka srednjoj Evropi, i to kao najvaznija karika, bez obzira sto nije u NATO-u ili EU, te bi se na taj nacin, gledajuci "civilno", ukljucila u evropsku saobracajnu kicmu kao "rebarna" magistrala.

Ali... Mnogo je zlocina pocinjeno da bi pocinioci odustali od rezultata agresije i time omogucili bosnjackoj i bosanskoj kariki da postane cvrsta veza, mozemo reci "prva etapa" od Jadrana do Dunava - kljucne evropske rijecne saobracajnice, koja za sebe veze i drumski i zeljeznicki transport, a mrezom kanala predstavlja neprekinut vodeni put od Atlantika do Crnog mora. Da bi se sprijecio taj bosnjacki geostrateski suficit koji se nadaje kao ozbiljna cinjenica, sporazum o Luci Ploce intenzivno se opstruirao i opstruira.

Hrvatska je sve vrijeme u odugovlacenju i otezavanju postizanja Sporazuma imala podrsku Francuske. Hrvoje Sarinic je, uz niz susreta u Zagrebu i Becu koje je osiguravala francuska armija, dva puta "nesluzbeno" putovao u Pariz da bi usaglasio detalje "opstrukcije". Kako navodi diplomatski izvor, "pokusao je u igranku oko dokapitalizacije Aluminijskog kombinata zainteresirati Nijemce, uz nemale ekonomske koncesije". Tudjmanov tvrd stav prema americkoj politici u regionu izaziva, prema novinarskim informacijama, odobravanje u pariskim sluzbenim palatama. Jedan francuski novinar u Sarajevu citira Tudjmanovu "neformalnu" izjavu da je Evropa plitka, bez strateske dubine, ukoliko je razudjimo na Balkanu Muslimanima i Amerikancima, bas kao sto je to Hrvatska od Ploca do Dubrovnika. Prema rijecima diplomate iz bh. MVP-a, Francuska na Mediteranu preferira pragma-politicare poput Franje Tudjmana, te dodaje da je Nikola Poplasen, kao moguci prvi covjek RS-a, u ovom trenutku dar sa neba za francusku politiku u BiH. Slican je odnos Pariza i sa Slobodanom Milosevicem. A Milosevic zna da se Evropa vise plasi Albanaca nego on. (vidi okvir)

Regija kriticne vaznosti
Osvrnemo li se na Milosevicev odnos prema iznajmljivanju Luke Ploce i polozaju istocne Hercegovine u njegovim politickim planovima, mora se istaci da on svoju fakticku snagu u Hercegovini koristi da bi je "prebacio" na susjedstvo: Dukanovica drzi prikljestenog izmedju Albanije, Kosova i hercegovackog dijela RS-a, Tudjmanu prijeti jer se RS nadvisuje nad cijelim prostorom od Slanog do Prevlake, na par mjesta suzavajuci hrvatski drzavni kopneni teritorij na ispod 1.500 metara. U ovoj drugoj cinjenici, pored ostalih, lezi razlog sto je Tudjman insistirao da se sporazum o Luci sklopi sa Federacijom a ne sa drzavom BiH: ako je sporazum sklopljen sa BiH, hercegovacki Srbi su ponovo "u igri", a tu za Milosevica ima odvec politicke lukrativnosti i inspirativnosti da bi ostao postrani. U cijelom kolopletu interesantno je da je francuska politika snazno stala i iza Tudjmana i iza Milosevica, nadajuci se da ce nekadasnja sklonost ka srpsko-hrvatskom dogovoru prevladati u novoj etapi politicke borbe za "jadransko zaledje i jugoslavensko naslijedje".

Ovaj geostrateski i regionalni presjek dvije politike bitne za buducnost Bosne i Hercegovine, jedne optimalne i jedne retrogradne, sa osnovnim politickim znacajkama vruce diplomatske igre iza scene koja ostaje, uglavnom, nepoznata dok se ne otkrije pravi pobjednik, ukazuje na objektivizaciju bosanskohercegovackog geopolitickog polozaja i nagovjestava nemogucnost americkog odlaska iz BiH na duze vrijeme. Potvrdjuje to i subotnja (19. septembar) mostarska izjava Roberta Gelbarda: "Vlada Sjedinjenih Drzava smatra Mostar i Hercegovinu regijom od kriticne vaznosti za buducnost Bosne i Hercegovine."

Sporazum o Luci Ploce znacit ce zato redukciju ratnih rezultata Beograda i Zagreba, ili ce, u boljoj varijanti, dovesti do njihove revizije. U sarajevskim diplomatskim kuloarima postavlja se pitanje: da li ce prije doci do promjene Dejtonskog ustava ili do dosljedne provedbe ugovora o Plocama? Uglavnom, zakljucak je da je Amerikancima stalo da sklope najpovoljniji sporazum, a Francuzima da do sporazuma uopce ne dodje. Takvi strateski stavovi se reflektiraju i na osnovne pregovarace: Bosnu i Hercegovinu i Republiku Hrvatsku. Udjela u ovakvim politickim stajalistima, svakako, ima i privreda. Francuska tehnologija, francuski know how i francuske licence imale su znacajnog udjela u privredi Hercegovine do 1992. godine. Aluminijski kombinat je napravljen po francuskoj tehnologiji, Soko i avioindustrija (prije svega helikopter Gazela) radjen je po francuskoj licenci, dio opreme u hidroelektranama na Neretvi je francuskog porijekla... Francuska privreda bi takve povlastice mogla uzivati ili ih prosirivati samo pod uslovom da je doslo do kompletne realizacije hrvatsko-srpske nagodbe u Hercegovini. U tom slucaju ne bi bilo ni glavnih konkurenata - Amerikanaca.