Home · Novi broj · Arhiva

DANI home page

Arhiva DANI 84


KO VLADA ZENICOM?

Rasporedeni su na sva kljucna mjesta u Zenici. Sudstvo, policija, AID... Kontroliraju finansijski jaka preduzeca i pripremaju se da nakon privatizacije u potpunosti zavladaju Zenicom. Ovi mocnici iz sjene uticu na sva bitna desavanja u gradu. Njihova imena su... Procitajte u tekstu koji slijedi

 


Pise: Dzenana KARUP

 GUVERNEROVE ZAPOVIJEDI

DZEMO I CAJO VIJA LJUBUSKI

 

"U ZENICI POSTOJI JEDAN USKI KRUG
ljudi medusobno povezanih kao masoni. Sam pojedinac, ako nije u njihovoj lozi, ma koliko bio mocan i bez obzira na kojoj se funkciji nalazio, ne moze nista. Guverner Bedrudin Salcinovic je premekan i ne moze sa njima izaci na kraj. Jednostavno je pijun, kako centrale iz Sarajeva, tako i njihov. Pokrivaju sve poslove u gradu, ali i ostalo za sta smatraju da je bitno po njih. Rasporedili su se dobro: zauzeli su kljucna mjesta u sudstvu, policiji, AID-u, preduzecima koja imaju veliki obrt svjezeg novca, kao i onima koja ce uskoro biti posebno zanimljiva kad krene privatizacija. Dokaza za to ima mnogo. Dovoljno je izanalizirati, recimo, rokade na kljucnim funkcijama u posljednjih godinu-dvije, ili procackati malo oko svih strajkova koji su potresali Zenicu od 'slucaja Zenicatrans' pa naovamo. Sto u Tuzli, naprimjer, ne bi onoliko strajkova, pa nije ni kod njih u privredi bolja situacija"
, govori rezignirano cetrdesetogodisnji Zenicanin, i sam nekad priznati funkcioner, danas marginalna licnost, jer se suprotstavio samo jednom iz "masonske loze". Osveta ga je, kaze, brzo stigla.

Prije nego sto je poceo imenovati ljude o kojima prica, pozvao je dvojicu prijatelja koji su imali slicnih problema. "Lozu" su objasnili ovako: "Sadasnji nacelnik sektora AID-a u Zenici je Mustafa Fetic. Zajedno sa bivsim, Fevzijom Babicem, koji je sad ministar finansija u Kantonu, ima najveci uticaj na guvernera Salcinovica i preko njega zavrsavaju sve sto hoce. Mreza se siri na nacelnika policije Taiba Spahica, koga ova dvojica zele instalirati na mjesto direktora Policijske akademije u Sarajevu. To smo saznali od prijatelja koji radi u federalnom MUP-u. Na toj funkciji je trenutno Asim Fazlic, koji je jedno vrijeme bio nacelnik CSB-a u Zenici, i, koliko nam je poznato, jos tada su se zamjerili sa njim. Treba napomenuti da je Spahic bio predlagan i za direktora AID-a u Zenici. Dalje: kada je Fazlic smijenjen, na njegovo mjesto je dosao Sefik Dzaferovic. Onda je otisao u AID, da bi danas bio predsjednik Kantonalne skupstine, clan Glavnog i Izvrsnog odbora SDA, i u nekoliko je firmi u upravnom odboru. Jos je jedan bivsi policajac u 'lozi' - Redzib Begic. Bio je nacelnik CSB-a, a sad je, zahvaljujuci Feticu i Dzaferovicu, predsjednik Kantonalnog suda. Oni su postavili i javnog tuzioca Zahida Kovaca. Njihovi ljudi su i mnogi direktori. U sve sto se desava u Zenici oni su upetljani, na ovaj ili onaj nacin."

Sprega novca i funkcija
Dani su pokusali stupiti u kontakt sa svom imenovanom gospodom. Medutim, kako su nam rekli na recepcijama objekata u kojima rade, "nema ih u kancelariji", a guverner Salcinovic, zbog obaveza u kabinetu i brojnih predizbornih aktivnosti, nije imao vremena da nas primi. Fevzija Babic je bio na svom radnom mjestu i spreman na razgovor. Na komentar da smo dosli kod njega jer se u Zenici prica da je, mimo svoje institucionalne funkcije, medu najuticajnijim ljudima, Babic to negira i objasnjava da ljudi imaju takvo misljenje vjerojatno zbog njegovih ranijih funkcija. Naime, on je, pored ostalog, bivsi dugogodisnji predsjednik opcinskog SDA, nacelnik Sluzbe drzavne bezbjednosti (danasnji AID), nacelnik Centra sluzbe bezbjednosti i clan Izvrsnog odbora opcine. Babic prica da je njegov uticaj sad u opadanju jer "preko mene nisu mogli raditi neke stvari".

Na pitanje novinara o kojim stvarima i kojim ljudima je rijec, vjesto se prebacio: "U Zenici ima nekoliko mocnih ljudi koji raspolazu velikim kapitalom. Naravno, treba razdvojiti novac i funkcije, ali koliko kapital utice na one koji su na polozajima i koliko ima sprege izmedu to dvoje, ja ne znam. Dok sam radio u Sluzbi drzavne bezbjednosti neke stvari smo bili potjerali, cak su neki ljudi i pobjegli iz grada u to vrijeme, ali ja sad ne bih nikoga imenovao." Dalje kaze da su u Zenici ipak najuticajniji Zenicani, iako ima i nekih grupica sa strane, a "ovdasnji politicki vrh je sigurno najposteniji u ZE-DO kantonu, pa i u ostalim kantonima, pocev od guvernera, nacelnika opcine, pa dalje".

Dokazati izjave trojice Zenicana s pocetka teksta izuzetno je tesko. Jer, ljudi jesu spremni na razgovor, ali kad se pocne konkretnije govoriti i u razgovoru pominjati odredena imena, svako se, "ako je normalan", kako rece jedan Zenicanin, povlaci. Jedan stariji gospodin, penzioner, kaze: "Izanalizirajte promjene direktora i strajkove koji su to propratili. Pitajte radnike, ljude zaposlene u tim preduzecima i one koji poznaju zakone, oni ce vam reci. Ako budu smjeli."

Prvi slucaj kada je strajk podigao poprilicnu prasinu u zenickoj javnosti, jer je protiv radnika koristena policija, bio je osmog novembra 1996. godine u Zenicatransu. Naime, radnici su bili blokirali kompletan gradski prijevoz i direkciju. Policija je dosla i oslobodila ulaz. Problem je bio "rijesen". Pominjanje ovog slucaja bitno je zbog uloge policije i prebacivanja odgovornosti za sve, kao i za ono sto ce se kasnije desavati, na njih, odnosno na tadasnjeg ministra MUP-a ZE-DO kantona Semsudina Mehmedovica. Mehmedovic od svog dolaska slovi kao jedan od najmocnijih ljudi, ne samo u tom dijelu BiH vec puno sire, koji "moze raditi sta hoce jer ga podrzavaju neki uticajni ljudi bliski predsjedniku, ali i sam Alija Izetbegovic". Pored toga, govorkalo se da je vise no spretan igrac koji ce daleko dogurati, ne birajuci pritom sredstva, te da mu je Zenica samo usputna stanica od Tesnja do Sarajeva. Zbog svega ovoga, on je u javnosti vec bio okarakterisan kao tipican negativac i covjek od koga se moglo sve ocekivati, pa i napadi na radnike. Nazalost, situacija nije bila tako jednostavna, niti je Mehmedovic, kao pojedinac, mogao vuci sve te poteze.

Covjek zvani "kesa"
Jedan zenicki pravnik, dobro upucen u zakone koji se odnose na ovu problematiku, ali i u zbivanja u svom gradu, kaze: "Po zakonu, ministar policije je taj koji odlucuje hoce li se u nekom slucaju upotrijebiti sila ili ne, i odgovornost je na njemu. S druge strane, guverner je taj koji postavlja i smjenjuje ministre i koji odgovara za njihove postupke. Ne vjerujem da je Mehmedovic ista smio uraditi bez znanja guvernera. Ovu moju pretpostavku potvrduje cinjenica da je u vrijeme strajka radnika Zenicatransa sav politicki vrh Kantona, a to znam pouzdano, bio na strani direktora koga su radnici htjeli smijeniti i sigurno je bilo pritisaka da on ostane na svojoj funkciji. Policija je, u ovom slucaju, sto se tice zakona, regularno uradila svoj dio posla jer nisu svi radnici bili stupili u strajk, a ovi koji su izasli na ulicu nisu smjeli druge ometati u radu."

Direktor Zenicatransa je bio i ostao Mirsad Cajo. Nas izvor s pocetka teksta tvrdi da je Cajo blizak clanovima "loze". Dalje prica da ovaj direktor ima pune dzepove klikera: javna je tajna da "Cajino preduzece" duguje privatnoj benzinskoj pumpi "Brkic Petrol" iz Zenice preko milion maraka za gorivo i ako Zenicatrans ode pod stecaj veci dio firme pripast ce Brkicu, a "kakvi su dalji talovi, ne znam". Sam Cajo nece da kaze o kolikoj je cifri dugovanja rijec i na sva pitanja odgovara: "Danas je normalno dugovati, a mi imamo srece - pa nas taj privatnik razumije." Sto se ostalog tice "ne zeli da se podsjeca problema iz 1996." i odbija bilo kakvu vezu sa dogadajima u vrijeme strajka rudara Stare jame.

Nakon Zenicatransa, Zenicu je pocetkom prosle godine uzdrmao strajk u "Trznici" i opet je policija rjesavala probleme. Povod za sva desavanja bila je odluka Opcine da smijeni direktora Semina Salcinovica, koji se, iako rod guverneru, nikako nije uklapao u relacije "loze", tvrdi jedan obavijesteni izvor. Salcinovicev bivsi bliski saradnik nam je ispricao da je njegov direktor dobio instrukcije po kojima je u svom preduzecu trebao sve pripremiti za privatizaciju. "Trznica" je interesantna zbog velikih kolicina svjezeg novca koje svakodnevno prolaze kroz nju. Znao je to i direktor i poceo samostalno raditi sto je zasmetalo ostalima. Pri prvim pritiscima na njega, Salcinovic je zaprijetio strajkom radnika, sto se na kraju i desilo. U jednoj izjavi, koju je dao u to vrijeme, izmedu ostalog je rekao: "Nezvanicno saznajemo da se u Opcini odvijaju neki sastanci na koje nije pozvan niko od nasih predstavnika. S nama niko ne komunicira, pa se stice dojam da zapravo nikome nije ni stalo da se ovaj strajk obustavi." A upravo u Opcini mu je bilo ponudeno "dobro" radno mjesto ukoliko pristane da se sve rijesi mirnim putem, tvrdi jedan dobro upuceni radnik zenicke opcine. Salcinovic je odbio i na kraju je policija uz pomoc "pauka" provalila u "Trznicu", gdje se direktor bio zabarikadirao sa svojim radnicima. Tako je novi direktor, Ferid Kavazovic, stupio na svoje novo radno mjesto.

Kavazovic je u zenickim kuloarima poznat kao covjek koji dobro lobira, ali i po "labavoj mobilizaciji" koja se provodila tokom rata, u vrijeme kada su i Kavazovic i Taib Spahic radili u Sekretarijatu narodne odbrane. Ugledni Zenicani su tada, po pravilu, bili rasporedivani na radne obaveze, a prica se da je i ratni raspored imao cijenu: 500 maraka je kostalo odgovorno mjesto cuvara trafo-ulja. Spahic je od 1996. godine nacelnik Policijske uprave u Zenici, a u carsiji ga zovu "covjek-kesa". Za ovaj nadimak krivi su zenicki privatnici: u silnoj zelji da se dodvore prvom policajcu, od njega ne traze novac, vec samo - kesu. I ispracaju ga onom cuvenom "kuca casti". Tako je, kazu, cak i u videoteci, a jedan mesar nam priznaje da se boji "pauka" i zbog toga radije poklanja meso?! Kolika je popularnost Taiba Spahica ilustrira i ovaj podatak: Arap po imenu Musa neprestano se hvali svojim prijateljstvom sa nacelnikom policije, i vec u sljedecoj recenici obavjestava da bilo kojem strancu moze obezbijediti potreban dokument - pasos, licnu kartu, vozacku dozvolu, dozvolu za nosenje oruzja... uz odredenu naknadu?!

Sad nek' strajkuje ko hoce
I taman kad se slegla prasina oko "Trznice", oko 200 rudara Stare jame izaslo je na ulicu. Da podsjetimo, najavljivali su dolazak autobusima u Sarajevo i postojala je mogucnost blokade Elektroprivrede BiH, koja je rudnicima dugovala veliki novac i zbog cega rudari, navodno, nisu primali svoje zaradene place. Umjesto autobusima, rudari su krenuli pjeske i dobili batine od policije. No, u kompletan slucaj iza kulisa su bili umijesani i najodgovorniji ljudi Federacije i drzave. Premijer Bicakcic, tvrdi nas izvor, vrlo direktno, a sve se zavrsilo ostavkom Semsudina Mehmedovica, ministra policije.

Dan poslije, Fikret Suljic, predsjednik Sindikata rudara BiH, poslao je pismo premijeru Bicakcicu u kome je, izmedu ostalog, pisalo: "Ukoliko ste sinoc bili uznemiravani od predsjednika Samostalnih sindikata BiH, gospodina Sulejmana Hrla, sa izvinjenjem i zaljenjem sto se to dogodilo zelim da Vas informisem da je to sto se desilo bilo samoinicijativa gospodina Hrle i male grupe radnika." Dakle, nije se radilo o generalnom strajku rudara, kako je neko zelio da javnost povjeruje. No, to nije nista promijenilo, jer, prica dalje nas izvor, Bicakcic je, pamteci "balvan revoluciju", napokon imao cvrstog povoda za smjenu ministra Mehmedovica. Naime, u rano proljece prosle godine, u Jelahu, opcina Tesanj, Bicakcica su zaustavili "spontano" organizirani mjestani protestirajuci zbog najavljenog priznanja opcine Usora. Premijer je u Mehmedovicu prepoznao krivca za ova zbivanja i zatrazio njegovu smjenu. Nije uspio. Slucaj sa rudarima pokazao se kao prilika da se stari problem iznova rijesi. A guverner je ostao tamo gdje i jest, rudari su se smirili... I, naravno, smijenjen je direktor i postavljen novi. Ovaj izvor na kraju tvrdi da je Mehmedovic posluzio da se kroz nezadovoljstvo radnika, odnosno strajkove, ociste neke stvari. Navode smo pokusali provjeriti kod samog Mehmedovica. Medutim, vrata njegove nove kancelarije, na kojima pise "Savjetnik ministra Semsudin Mehmedovic", bila su zakljucana.

Posljednja smjena direktora u Zenici koja je bila zanimljiva za carsiju, desila se u "Zmajevcu", preduzecu koje ima najatraktivnije poslovne prostore u gradu. To je, kako smo saznali od izvora bliskog Kantonalnoj vladi, bilo planirano da se uradi kad i smjenjivanje direktora "Trznice", dakle, prije dvije godine. Medutim, s obzirom da je oko "Trznice" bilo neplaniranih problema, a poslije toga precih stvari, ostao je Edin Arnaut na toj funkciji. Za Arnauta je zanimljivo da je proglasen menadzerom godine, kao i Smajo Zupcevic, direktor Hippo banke, koji je nakon toga proveo duze vrijeme u zatvoru. Prica se da je Arnaut uzimao po pet-sest hiljada maraka da bi nekom omogucio useljenje u poslovne prostore "Zmajevca". Uzimao, a nije dijelio sa drugima, i smijenjen je.

Predsjednik Upravnog odbora "Zmajevca", koji je, tvrde izvori iz ovog preduzeca, imao veliku ulogu u svemu je Fevzija Babic. On o ovom slucaju kaze: "Sindikat radnika je Upravnom odboru podnio zahtjev za smjenu direktora. Na zajednickom sastanku, kojem je prisustvovao i Hrle sa svojim saradnicima, direktor je sam podnio ostavku. Hrle i njegovi su bili zaprepasteni time kako je problem jednostavno rijesen. Radnici su se na smijenjenog direktora zalili zbog uzimanja nekih kredita koji nisu vracani i zbog podjele nekih poslovnih prostora. Nisu imali dokaza pa smo angazovali finansijsku policiju. Jos nemamo rezultate njihovog rada pa ne znamo da li su radnici bili u pravu ili ne."

U svakom slucaju, "sad u Zenici moze strajkovati koliko god ko hoce, niko ih nece dirati", tvrdi jedan izvor blizak policiji i objasnjava da su oni koji vladaju Zenicom pronasli puno suptilnije nacine za ostvarivanje svojih interesa bez opasnosti da zbog eventualno pretucenih radnika izgube vlast i moc. Jer: "Ministar MUP-a je smijenjen, sljedeci bi bio Salcinovic, a to se ne isplati ni njemu, a ni ostalima oko njega."

GUVERNEROVE ZAPOVIJEDI

Jedan dobro obavijesteni izvor, koji je bio u epicentru desavanja oko strajka rudara Stare jame, tvrdi: "Premijer Bicakcic je nazvao guvernera Salcinovica i rekao mu da rudari ne smiju ni po koju cijenu doci u Sarajevo. Ovaj je nazvao Caju u Zenicatrans i rekao mu da im ne smije dati autobuse, iako je to vec bilo dogovoreno. Caja ga je, naravno, poslusao. Rudari su ostali na ulici, prepusteni sami sebi. Onda su zaprijetili blokadom puta M-17. Guverner ponovo nareduje, ovaj put drugoj firmi: 'Put se ne smije blokirati'. Na scenu stupa policija i poznato je kako se sve zavrsilo." Informacije o svemu je, prica dalje ovaj izvor, Sulejman Hrle kao predsjednik Sindikata BiH podnosio premijeru Edhemu Bicakcicu koji je, opet, obavijestio Predsjednika, a Predsjednik naredio da se problem rijesi na bilo koji nacin, po cijenu smjene guvernera. Rijesen je tako sto je Mehmedovic podnio ostavku iz "moralnih razloga".

DZEMO I CAJO VIJA LJUBUSKI

O privatnim poslovnim potezima "uticajnijih" Zenicana, koji imaju za cilj licni interes a na stetu drugih, uveliko se govorka po Zenici. Ilustrativan je sljedeci slucaj: Jedan zenicki privatnik napravio je 13.maja ove godine kupoprodajni ugovor sa firmom MKG iz Vitine, Ljubuski, vlasnistvo Zdenka Biske. Po tom ugovoru isporucio mu je 1.800 litara motornog ulja u vrijednosti od 6.553,12 DEM. Kad je Bisko dosao sljedeci put u Zenicu, po novu turu ulja, donio je ovom privatniku fotokopiran peti primjerak uplatnice tvrdeci da je uplatio potrebnu sumu na njegov ziroracun (br.12300-601-2031429). Zenicanin je provjerio, nije bilo nikakve uplate. A, preko svojih kanala, pricao je poslije, saznao je da pomenuta firma u Ljubuskom postoji samo formalno-pravno, a njen ziroracun (br.11320-601-2023969) nema nikakvu plateznu moc. Ovaj zenicki privatnik povjerio je prijateljima da su ga sa Biskom povezali Dzemo Najetovic, sekretar Sekretarijata za narodnu odbranu, koji je istovremeno i predsjednik Upravnog odbora Zenicatransa i Mirsad Cajo, direktor iste firme. Kad su ga upitali zasto nije isao njima dvojici da se zali, odgovorio je da jeste i cak im objasnjavao o kakvoj se firmi radi, ali oni su se ogradili od svega. Dzemo Najetovic u razgovoru za Dane cijeli problem predstavlja ovako: "Ja sam zamoljen od strane vlasnika te zenicke firme da nadem nekoga u Hercegovini ko bi distribuirao njegove proizvode dolje. Sjetio sam se Biske koji je u ratu zastupao umjereniju politiku. Spojio sam ih. Kad je Bisko trebao platiti pojavili su se problemi zbog otezanog funkcioniranja platnog prometa izmedu Hercegovine i naseg dijela Federacije. S Biskom sam se cuo i on ce ovih dana doci u Zenicu da izmiri svoje obaveze." A Cajo tvrdi da je kompletan slucaj obicni trac i da je on Bisku upoznao jedanput, slucajno, u Dzeminoj kancelariji.

Objavljeno u broju 84 DANA, 14. SEPTEMBAR / RUJAN  1998.

 

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Intervju DANABosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

© Copyright Nezavisni magazin DANI, 1998.