Sredinom jula mjeseca Skupstina Kantona Sarajevo usvojila je Nacrt Zakona o visokom obrazovanju. Nacrt je, blago receno, izraz najobicnije drskosti vlastodrzaca da i ono malo autonomije sto obrazovanje ima svedu na nivo autonomije komunalnih preduzeca. Njime ce sve sto je vezano za visoko obrazovanje biti direktno ovisno o volji Kantona, a Sarajevskom univerzitetu, u najkracem, namijenjena je sudbina rezimske obrazovne institucije u kojoj o rektoru, dekanima i profesorima odlucuju kantonalni celnici. Otkrivajuci najveci dio "rupa" u ovom zakonu (jer ih je sve na ovom prostoru tesko pobrojati), Dani se bave jos jednim od bezbroj nacina na koje aktuelna vlast pokusava da buducnost ove zemlje - njene najobrazovanije ljude - ucini ideoloski podobnom i ovisnom...

Pise: Ermin CENGIC

Prica pocinje formiranjem radne grupe koja je, ispred Univerziteta, trebala osmisliti i napisati novi zakon o visokom obrazovanju. Radna grupa koju su sacinjavali rektor Univerziteta prof. Nedzad Mulabegovic, prof. Omer Ibrahimagic, prof. Zdravko Grebo te prof. Kasim Begic radila je nekoliko mjeseci, odrzala nekoliko sastanaka uz prisustvo predstavnika kantonalnog Ministarstva obrazovanja i utvrdila nacrt zakona koji je poslan na sve relevantne adrese. Izmedu ostalog, nacrt zakona proslijeden je i Visokom predstavniku Carlosu Westendorpu uz pismo u kome je predlozeno da ovaj dokument postane akt od federalnog znacaja, a ostavljena je mogucnost da bude prihvacen i na nivou drzave BiH. Prema rijecima prof. Begica, ovaj nacrt uraden je po evropskim mjerilima, koristen je, pored ostalog, i zakon koji se primjenjuje u Sloveniji (zemlji koja je od svih drzava sa ovih prostora najbliza evropskim integracijama), a predvida potpunu autonomnost Univerziteta kao pravnog subjekta koji stiti interese fakulteta. Kako je, po Ustavu Federacije, obrazovanje zajednicka nadleznost Federacije i kantona, nacrt je na razmatranje proslijeden i Vladi Kantona. Medutim, samo nekoliko dana kasnije, sredinom jula mjeseca, Skupstina Sarajevskog kantona utvrduje svoj Nacrt Zakona o visokom obrazovanju koji drasticno odudara od prijedloga radne grupe Univerziteta.

Losa kopija
Ne bi u tome bilo nista sporno da poslanici Kantonalne skupstine nisu na javnu raspravu od tri mjeseca poslali nesto sto se u strucnim krugovima kvalificira kao "losa kopija komunistickog zakona o Univerzitetu". Oni koji bolje poznaju zakonsko reguliranje oblasti visokog obrazovanja tvrde da je utvrdeni nacrt samo prepisani stari zakon Socijalisticke Republike BiH u kome je izbrisana skracenica "SRBiH", a ubacena rijec "Kanton". Sta je pozadina ovakvog pristupa mozda najbolje svjedoci predzadnji clan ovog nacrta u kome stoji da "danom stupanja na snagu ovog zakona na podrucju Kantona prestaje primjena Zakona o Univerzitetu (Sluzbeni list SR BiH, broj: 39/90 i Sluzbeni list RBiH, br. 3/93, 24/93 i 13/94)". Dakle, Kanton u potpunosti preuzima ingerencije koje je nekada imala drzava, dok se Federacija u ovom aktu ne spominje niti jednom jedinom rijecju! Kao sto to lijepo pise u nacrtu: "Danom stupanja na snagu ovog zakona visokoskolske ustanove kao javne ustanove koje se nalaze na teritoriji Kantona nastavljaju sa radom kao kantonalne javne ustanove."

Sam nacrt nudi bezbroj primjera koji govore o tome do kakvih apsurda u praksi moze dovesti njegovo definitivno prihvatanje. Recimo, program razvoja i koncepciju visokog obrazovanja donosi Skupstina Kantona, a standarde i normative visokog obrazovanja utvrduje Vlada Kantona, sto govori samo po sebi koliko ce fakulteti i Univerzitet biti autonomni. No, vise o zamisljenoj "autonomiji" visokoskolskih ustanova svakako svjedoci cinjenica da "rektora Univerziteta u Sarajevu imenuje i razrjesava predsjednik Kantona na prijedlog Vlade Kantona", dok "dekana imenuje i razrjesava Vlada Kantona na prijedlog upravnog odbora visokoskolske ustanove...". Do sada su vladajuce strukture samo davale saglasnost na izbor, a evo sada ce imenovati. Visokoskolskom ustanovom upravlja upravni odbor koji ima pet clanova, koje - sto, valjda, ne treba posebno napominjati - "imenuje i razrjesava Vlada Kantona". U ovakvoj raspodjeli "daljinskih upravljaca", kojima vlast (citaj: Stranka demokratske akcije) zeli potpuno kontrolirati sva desavanja na Univerzitetu, nije ostao zakinut ni kantonalni ministar obrazovanja. Njemu je, primjerice, ostavljeno na volju da, nakon odobrenja Vlade Kantona, odobri ili ne odobri, odnosno, izda rjesenje za pocetak rada novoosnovane visokoskolske ustanove.

Ovako zamisljeni polozaj Univerziteta u Sarajevu je parodija onoga sto se u evropskim okvirima podrazumijeva pod pojmom univerzitet. Koja evropska obrazovna institucija ce zeljeti saradnju sa univerzitetom cije celne ljude imenuje neki lokalni mocnik? Da stvar bude gora, mogucnost saradnje sa drugim kantonima u Federaciji (drzavni nivo, odnosno Republiku Srpsku ne treba ni pominjati) minimalna je i svodi se na to da se u Sarajevski univerzitet "mogu udruzivati" visokoskolske ustanove i sa podrucja drugih kantona. A ako takvo udruzivanje nije izvodljivo? E, onda, recimo, Gorazdanskom kantonu, ne preostaje nista drugo nego da usvoji vlastiti zakon o visokom obrazovanju! U Bihacu su osnivanjem Univerziteta ozivotvorili ovakvu praksu. Pa ce, kao krajnja konsekvenca takve politike, svaki grad u Federaciji imati univerzitet, a svako selo fakultet, i Bosna ce velikim koracima grabiti u pravcu... socijalizma "sa ljudskim likom"!?

"Kulturna revolucija" u Kantonu Sarajevo
Koliko "samoupravnog" razmisljanja - na cemu bi esdeaovskim "prosvjetarima" pozavidjeli i najtvrdokorniji lideri iz ere komunizma - sadrzi ovaj nacrt zorno svjedoce primjeri tzv. Fonda za razvoj naucno-istrazivackog rada te tzv. Zbora studenata, dva "tijela" koji i nazivom i svrhom neodoljivo podsjecaju na "dobra stara vremena". Naime, iz pomenutog Fonda finansira se naucno-istrazivacki rad u visokoskolskim ustanovama, a izdvajanje sredstava u Fond vrsi se iz budzeta Kantona, "mjesecno u iznosu do 15 posto od ukupne mjesecne sume izdvajanja za rad visokoskolskih ustanova kao javnih ustanova". Pa koga ovo ne bi asociralo na "samoupravne interesne zajednice", famozne SIZ-ove, iz kojih se finansiralo obrazovanje i naucno-istrazivacki rad "za Titina vakta". Druga mogucnost providno prikrivene manipulacije sa slobodom rada na Univerzitetu otvara se cinjenicom da je izbor nastavnika direktno doveden u vezu sa odobrenjem koje mu daju niko drugi do - studenti! Dakle, "nastavno naucno vijece duzno je da prije utvrdivanja prijedloga za izbor pribavi misljenje zbora studenata odgovarajuce godine studija...". Ovo bi mozda i licilo na demokratiju da ne "smrdi" na kinesku "kulturnu revoluciju", kada su ucenici, na osnovu "smjernica" i "politicke podobnosti" odlucivali da li je nastavnik dovoljno strucan i pedagoski potkovan da im predaje.

Da ipak nije sve tako crno svjedoci i cinjenica da "pocasni doktorat nauka dodjeljuje Skupstina Kantona na prijedlog Univerziteta odnosno na prijedlog odgovarajuceg fakulteta i umjetnicke akademije". Evidentno, pozitivni efekti ovakvog rjesenja su u tome da ce se, to je posve sigurno, znacajno povecati broj doktora nauka, sto samo po sebi govori o prosperitetu i napretku koji nas ocekuje. Reklo bi se, sto vise amidzica i dajdzica - doktora nauka, to veci selamet za Kanton. Ali moglo je biti i gore: recimo, da pocasni doktorat dodjeljuje Zbor studenata!?

Ironiju nastranu, ali Univerzitet je, izgleda, na dobrom putu da postane potpuno rezimski. Sta to znaci vidjet ce se nakon izbora na kojima aktuelna vlast (dakle, SDA) ocekuje pobjedu prije svega na kantonalnom nivou jer je sva moc upravo tu koncentrirana. A pobjeda ne samo da se prizeljkuje nego se u pobjedu i sigurno, sto pokazuje i podatak da ce javna rasprava o Nacrtu Zakona o visokom obrazovanju trajati sve do polovine oktobra. Taman da novi saziv Kantonalne skupstine prihvati sve ponudene propuste, greske i "rupe u zakonu". Buducnost obrazovanja u Sarajevskom kantonu (bez iluzija da je situacija povoljnija u drugim federalnim "drzavicama") tako bi bila definitivno zapecacena povratkom u najcrnju proslost.

Ujedno, time bi zgrada u kojoj je smjesten Rektorat Sarajevskog univerziteta u buducnosti dobila jos jednu znacajnu drustvenu ulogu. Naime, sa nje bi - ako to budu htjeli guverner i predsjednik Vlade Kantona - mogle biti ispaljivane stotine raznobojnih raketa za uveseljavanje puka, kako obrazovanog tako i neobrazovanog. Po sistemu: kad je teferic i vatromet, nek' i Univerzitet gori! Ili, sto bi rekao jedan nas sagovornik, profesor sa Sarajevskog univerziteta, koji je iz razumljivih razloga zadrzao anonimnost: "Nema autonomije Univerziteta i nastavnika, nema strateskog razmisljanja. Jednom rijecju: nema drzave."

Dani nisu imali vise srece ni sa rektorom Sarajevskog univerziteta Nedzadom Mulabegovicem. On je, za razliku od ministra, bio na sluzbenom putu. Potom smo iz Rektorata dobili natuknicu da ce vrlo brzo biti postignut kompromis izmedu nacrta koji je dosao od Kantona i prijedloga Univerziteta. Nazalost, javnost je ostala uskracena za potvrdu ili demanti spekulacija, po kojima je Mulabegovic za usvajanje onakvog kantonalnog nacrta zakona i ignoriranje prijedloga radne grupe Univerziteta direktno okrivio predsjednika Kantonalne vlade - Mustafu Mujezinovica. Stoga je i zanimljivo da li ce se Mulabegovic kao poslanik i kadar SDA, ali prije svega kao rektor, uspjeti izboriti za evropski koncept Univerziteta u sudaru sa onim ideolozima SDA-obrazovanja koji su mu namijenili sudbinu kantonalne javne ustanove. Dodatnu potvrdu fakta da je autonomija Univerziteta osjetljiva tema koja duboko zadire u sferu kako unutarstranackih tako i ideoloskih sukoba, dobili smo nakon sto je jos jedan clan radne grupe, Omer Ibrahimagic, odbio da razgovara za Dane. Iako je radio direktno na izradi drugacijeg koncepta zakona, odbijanje je obrazlozio rijecima da je kompetentniji sagovornik upravo - Mulabegovic. Za kraj ove "hronike neobavljenih razgovora" treba ostaviti Zdravka Grebu koji je nemogucnost da izade u susret Danima obrazlozio - zauzetoscu oko vlastite predizborne kampanje...