Home · Novi broj · Arhiva

DANI home page

Arhiva DANI 84


CIKASKA DROTANA


Pise: Aleksandar HEMON

 
ODE DROT NA IGRANKU U DOM MILICIJE
i zamoli koku za ples i oni plesu, a drot ne zna sta da kaze, pa cuti. Onda koka kaze, tek da nesto kaze: "Joj, sto je ovdje akusticno." A drot kaze: "Jest, jest, i meni se klize." Ne znam kako je sada, jer nisam izlozen bosanskim metodama odrzavanja reda i poretka, ali prije rata najpopularniji likovi viceva su, pored Sulje i Muje, bili drotovi, poznati po svojoj, da kazem, gluposti. Zasto su drotovi vazda bili glupi, ne znam tacno, ali mi se cini da je ta predrasuda bila u vezi sa tradicionalnim otporom vlastima (svaka vlast je tuda vlast), koji se uglavnom svodio na potkradanje, varanje i presvlacenje. Dijelom je to mozda bilo i zato sto su drotovi, smatralo se, bili cesto ruralnog porijekla, zaduzeni da odrzavaju red u gradu koji ne kontaju. Bilo kako bilo, vicevi su bili izraz dubokog nepostovanja prema organima vlasti, koju su gradani uvijek malo bolje kontali nego sto je vlast mislila.

U Americi su drotovi svetinja. Bezbroj americkih filmova se bavi drotovima, cak i ako su detektivi, koji satro imaju moralni kôd, koji vazda stite gradane od kriminalaca i koji su posteni i obicni, tipicni Amerikanci koji samo savjesno obavljaju svoj posao. Sudeci prema filmovima koji grade mit o drotovima, da nema kriminalaca, drotovi bi bili nepotrebni, buduci da je americki poredak tako samodovoljan i savrsen da bi se sve dnevne operacije reda i poretka (regulacija saobracaja, regulacija pijanaca i baraba, regulacija sporjeckanja) same od sebe obavljale. U novinama se uredno pojavljuju kolumne koje velicaju i slave ulogu drotova koji, kako god okrenes, stoje na braniku slobode. Ako drot pogine u pucnjavi, automatski postane heroj i pune su ga novine i TV, a sva je prilika da ce se neka ulica ili zgradurina u centru grada nazvati po njemu. Prije par godina jedan cikaski drot je paralizovan metkom u vrat, u toku neke rutinske provjere, pa je postao gradski heroj. Nesretnog su covjeka, potpuno paralizovanog, na pokretnom prijestolju, poslije povlacili po utakmicama "Bullsa" i baseball utakmicama, gdje ga je publika morala pozdravljati kao heroja, a on bi jadan nepokretan zahvalno zmigao.

Tipicni cikaski drot se uklapa u taj imidz, ali ima i dodatne karakteristike: tijelo mu ima oblik tikve na postolju (buduci da se hrani krofnama), sto je pojacano oklopnim prslukom, ima podvaljak kao pelikan, prica sa prepoznatljivim cikaskim akcentom (milk = melk, can't = kent), porijeklom je Irac ili Poljak, odrastao u juznom dijelu Chicaga (South Side), lak je na pistolju i pendreku, ljubitelj je mita i korupcije i rasista je. Chicago je, naravno, zloglasan po svom kriminalu, pa drotovi rizikuju svoje zivote na braniku slobode, te im se, u ocima vlasti grada Chicaga i drzave Illinois, moze oprostiti kad malo pretjeraju. Prosle godine je jedan drot upucao beskucnika na ulici, jer je smatrao da je ovaj bio previse nasrtljiv. Drot nije bio na duznosti, ali ga je javni tuzilac drzave Illinois (bivsi drot, porijeklom Irac iz juznog dijela Chicaga) oslobodio, jer je ovaj ubio nenaoruzanog beskucnika (Crnca) u "samoodbrani". Prije nekih pet-sest godina, Jon Burge, jedan od sest policijskih "komesara" u gradu, penzionisan je navrat-nanos, nakon sto su vlasti u Chicagu morale priznati da je bio sklon iznudivanju priznanja mucenjem (premlacivanje, elektrosokovi itd.). Jon Burge je svojevremeno ratovao u Vijetnamu, gdje je naucio razne muciteljske kerefeke, a bio je i vrlo omiljen medu svojim podredenima, posto ih je ohrabrivao da se opuste i malo pomuce ako je sumnjivo lice nesklono priznanju. Sumnjiva lica su, treba li reci, uglavnom bila crna. Ni jedno od priznanja, od kojih su neka vodila na dozivotnu robiju, iznudena od strane Burgea i njegovih pulena, nije ponisteno, ni jedan od njegovih pulena nije otpusten ili penzionisan, a njegovo prijevremeno penzionisanje (Burge nije dosao ni blizu suda) udruzenje cikaskih policajaca je popratilo protestnim marsem.

Proslog mjeseca, u dijelu Chicaga koji se zove Englewood, sa pretezno crnim stanovnistvom, nadena je jedanaestogodisnja djevojcica, udavljena, sa teskim ozljedama glave i vlastitim poderanim gacicama naguranim u usta. Zlocin je zgrozio grad, vijesti su bile pune izvjestaja o istrazi, a onda su grad Chicago i citava Amerika bili zaprepasteni kad je policija podigla optuznicu protiv dva djecaka, stara sedam i osam godina. Ja sam gledao izvjestaj sa konferencije za stampu, na kojoj je drot (tikvasto tijelo, pelikanski podvaljak, cikaski akcenat) tvrdio da ima vrlo malo sumnje da su zlocin izvrsila dva djecaka. Onda su armije znalaca i analiticara i sociologa i tzv. obicnih ljudi palamudili po novinama i televiziji i pitali se: "Sta se to desava sa nasom djecom?" Chicago je jos jednom postao ozloglaseno mjesto, gdje su cak i djeca krvolocna i gdje je sve otislo do crnog davola.

Prosle sedmice, citava optuznica se raspala nakon sto se saznalo da su na gacicama nadeni tragovi sperme, koja nikako nije mogla poticati od pretpubertetskih djecaka. Pokazalo se da su drotovi, manje-vise, iznudili priznanje od djecaka, tokom ispitivanja kojima nisu prisustvovali roditelji ili advokati djecaka, i da su ogromne logicke rupe ispunili debilnim spekulacijama i zakljuccima izvedenim iz pogresnih premisa. Glupost drotova koji, iako sve ukazuje na seksualnu prirodu zlocina, ne potraze tragove sperme prije nego sto optuze dva djecaka, nepojmljiva je i nije smijesna. Jos je gluplje sto drotovi i dalje tvrde da su djecaci jos uvijek osumnjiceni - jest, jest, i meni se klize. Svi u Chicagu znaju da bi sve bilo drugacije da djecaci nisu crni i siromasni i da drotovi nisu bijeli i glupi. Sve bi bilo drugacije da desetljeca medijske propagande nisu stvorila sliku cikaskih geta, prema kojoj je sve moguce posto su ta geta zone bezakonja i bezumlja, koje moraju biti ogradene kako bi se dobri (bijeli) gradani zastitili. A na ogradi, na braniku slobode sjede priglupi, tikvasti drotovi, zvacu krofne i cekaju da postanu heroji ili da ih paralizovane pokazuju gradanstvu na utakmicama.

Objavljeno u broju 84 DANA, 14. SEPTEMBAR / RUJAN  1998.

 

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Intervju DANABosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

© Copyright Nezavisni magazin DANI, 1998.