FOKUS

Oktobra 1990. godine, dakle, pred one prve i, hajde de, demokratske izbore u BiH, sarajevsko Oslobodenje je priredilo i objavilo publikaciju pod nazivom Izbori '90: Stranke, programi, licnosti. Na nesto vise od 100 strana skupljeni su intervjui stranackih prvaka, kao i programi tada postojecih partija. Danas, osam godina poslije, u jos jednoj bosanskoj izbornoj godini, to je stivo prilicno zanimljivo. Izmedu ostalog i zato sto su mnogi od predstavljenih u toj publikaciji i danas aktivni, samo sto su u meduvremenu promijenili, stran(k)u, opredjeljenja, interesovanja... Najsvjetliji primjer te vrste transformacije u Bosnjaka svakako je portparol Stranke demokratske akcije Ismet Grbo, koji je bio, ni manje ni vise, vec i socijalista i demokrata, plus Jugoslaven (vidi ilustraciju).

Medutim, u razgovoru sa beogradskim novinarom Aleksandrom Tijanicem, objavljenim pod naslovom "Gradanska republika ili gradanski rat", Alija Izetbegovic je (treba li reci?) u svojstvu predsjednika SDA kazao ono sto ce kasnije nebrojeno puta ponoviti: "Nedavno sam izjavio da se necu kandidovati, misleci da je dosao red na mlade ljude." Sljedeci odgovor jos je zanimljiviji, samo sto je njega Izetbegovic davno prestao i ponavljati i u praksu provoditi: "Nasa se partija zauzima za stvaranje gradanske republike i bas sam u Kladusi pozvao sugradane Srbe i Hrvate da nam se pridruze u borbi za stvaranje gradanske republike jer ne mozemo od Bosne praviti nacionalnu drzavu. Neka Srbija i Hrvatska idu na stvaranje takvih drzava, mi uslova za to nemamo. Imamo samo mogucnost da ostvarimo ideal gradanske republike ili gradanski rat!"

U intervjuu datom istom novinaru, danasnji republikanac, a tadasnji prvak Hrvatske demokratske zajednice, Stjepan Kljuic, nekoliko je puta strastveno pohvalio, a koga drugo negoli dr. Franju Tudmana: "Prije svega, meni imponira osoba gospodina Tudmana, ne samo kao predsjednika cjelokupnog HDZ-a nego kao izuzetnog drzavnika koji je pokazao svoju mudrost upravo u ovim teskim vremenima nastojeci da demokratskim metodama suzbije cak i ono sto se naziva terorizam. (...) Mislim da je autoritet gospodina Tudmana tako velik i da su snage oko njega toliko zdrave i mocne da ce se oduprijeti, prije svega, tim desnim strujama."

Svoje strane u publikaciji Oslobodenja dobili su, naravno, tadasnji reformista Nenad Kecmanovic i fasista u razvoju Radovan Karadzic. Na svu srecu, njihova imena vise nisu na ovdasnjim kandidatskim listama. Potonji je prvi na haskom spisku i ono malo zatvorskih kvadrata vapi za njim. A Kecmanovic... Ne treba Tribunalu, ali ni Sarajevu.

Prije nekoliko dana, njemacka kriminalisticka policija je na ulazu u München zaustavila automobil sa bosanskim registracijama koji je vozio Senad Samardzic, privatni poduzetnik iz Sarajeva, trenutno nastanjen u Njemackoj. Policajci su pregledom Samardzicevih dokumenata otkrili da je zeleni karton, izdat od vozacevog maticnog "Kamel osiguranja", nevazeci, odnosno da sa njim Samardzic ne moze voziti u Njemackoj. Na licu mjesta naplatili su mu takozvanu sigurnosnu kaznu od 250 DM i oduzeli kljuceve automobila.

Samardzic se nasao u cudu iz prostog razloga jer su ga u "Kamel osiguranju", prilikom preuzimanja zelenog kartona, ubjedivali da sa tim kartonom moze slobodno voziti po vecini evropskih zemalja. Kako bi automobil dobio nazad, on je bio primoran otici u ADAC (njemacki auto-moto savez), gdje su mu izdali dopunski zeleni karton koji traje mjesec dana i kosta - 200 DM.

Osjecajuci kako sve vise postaje zrtva birokratskih zavrzlama, Samardzic se obratio "Kamel osiguranju" sa pitanjem zasto su mu izdali nevazeci zeleni karton. Dobio je, medutim, odgovor da ipak ima pravo voziti po Njemackoj sa "Kamelovim" zelenim kartonom. S obzirom na cinjenicu da mu je nad vratom visila krivicna prijava za sud zbog voznje sa falsificiranim dokumentima (?!), Samardzic je zatrazio od centrale ADAC-a da mu pojasne da li BiH i Njemacka imaju dogovor u vezi izdavanja zelenih kartona za gradane BiH. Iz Hamburga su mu odgovorili da postoji nacelan dogovor koji ce vrijediti tek kada sve zemlje Evropske unije sklope iste takve dogovore sa Biroom osiguranja BiH.

Osjecajuci se potpuno prevarenim, Samardzic dolazi u Sarajevo i obraca se direktoru "Kamel osiguranja" Rasimu Gaguli, koji ovim povodom salje dopis u bh. Biro osiguranja. Samardzic potom, kako tvrdi, licno odlazi u sjediste Biroa osiguranja gdje mu prvo obecavaju da ce dobiti dokument u kome ce pisati da je BiH potpisnica dogovora o zelenoj karti, da bi mu nakon svega saopcili da ce mu taj isti dokument izdati "Kamel osiguranje".

Nakon toga, kaze da mu je u nacionalnom birou receno: izmedu dvije drzave dogovor je postignut ali nije potpisan. Samardzicu je na kraju puk'o film, otisao je u Kiseljak, dao 300 DM i osigurao se u "Eurohercu", koji, navodno, radi preko hrvatskog Biroa osiguranja.

Zeleci provjeriti da li drzava pravi budale od svojih gradana tjerajuci ih da se blamiraju po Evropi, Dani su kontaktirali bh. Biro osiguranja. Predsjednik Upravnog odbora ove institucije Mirsad Pujagic objasnio je da svaka zemlja pojedinacno potpisuje dogovor sa BiH oko koristenja zelenog kartona. Sa Njemackom, prema njegovim rijecima, dogovor je postignut jos prvog jula ove godine, ali se on ne moze primjenjivati sve dok takav dogovor ne potpisu sve zemlje Evropske unije. Kako je jos ostalo da to ucine Italija (postoji obecanje da ce dogovor biti parafiran tokom ovog mjeseca), Svicarska i Austrija, Biro osiguranja, kako tvrdi Pujagic, dao je uputstvo domacim osiguravajucim drustvima da svoje klijente upozore na tu cinjenicu. Medutim, epilog "slucaja Samardzic" dovoljno govori o tome sta se desava kada nema koordinacije izmedu nacionalnog biroa osiguranja i osiguravajucih drustava, sa jedne, i klijenata, sa druge strane. Jednostavno, ljudi odu u Kiseljak i kao da su otisli u drugu, reklo bi se, normalnu drzavu.

Mali nogomet, kosarka, atletika i sah, discipline su u kojima su se 22. i 23. augusta, u Kiseljaku kod Tesnja, ogledali imami, hatibi, mualimi, vjeroucitelji i ostali uposleni u Islamskoj zajednici BiH (racunajuci i Sandzak). Nogomet je, kao sto to obicno biva, izazvao najvise interesovanja, a pocetni udarac je, kako izvjestava Islamska informativna novina Preporod, izveo novi zenicki muftija Ejub efendija Dautovic. Prema istom izvoru, prvo mjesto na turniru pripalo je ekipi sandzackog muftijstva koja je u zavrsnom krugu odigrala nerijeseno sa Kalesijom (2:2), a potom demolirala Bugojance sa 9:0.

Medutim, u broju Preporoda koji donosi opsirnu reportazu i na cijoj je naslovnici fotografija sa "islamske olimpijade", objavljeno je i pismo glavnog kalesijskog imama Envera efendije Alica, prepuno navoda o, vjerovali ili ne, namjestanju rezultata na sportskim susretima ljudi iz IZ BiH: "U ovom Medzlisu smo pregledali snimljeni materijal u vezi s odrzanim sportskim susretima uposlenih u Islamskoj zajednici. Svi koji su govorili na otvaranju ove 'olimpijade' lijepo su govorili, ali se nisu i korektno i pravedno ponasali, posebno kad je u pitanju Medzlis Islamske zajednice Kalesija iz male Kalesije. Sandzak je pobjednik samo zato sto nije iz Kalesije, a i ponasanje predstavnika iz Muftijstva travnickog nimalo ne sluzi na cast, jer namjestanje rezultata 'nije druzenje imama u Islamskoj zajednici'. Na dodjeljivanju odlicja iskazala se povrsnost islamskog bratstva i tuhafluk postupka. (...) Vazno je spomenuti Muftijstvo sarajevsko (...) kao izmisljenog sveukupnog pobjednika. (...) Ne valja, braco, tako! Pristupite analizi proteklog takmicenja u interesu pravog 'druzenja imama u Islamskoj zajednici'. Asabijja nije znacajka islama. Uz selam iskreni!"

Predstavnicki dom Federacije Bosne i Hercegovine zavrsio je prosle sedmice svoj rad u starom sazivu isto onako neslavno kako ga je i poceo. A poceo ga je prije dvije godine nadmudrivanjem zastupnika HDZ-a, na jednoj, i proesdeaovski orijentiranih stranaka, na drugoj strani, oko toga kakav poslovnik treba usvojiti, koga izabrati za predsjedavajuceg, kako donositi odluke... Vec videno: sve im je lijepo pisalo u Ustavu, ali oni su ipak voljeli da kompliciraju, a sada te komplikacije ocjenjuju kao uspjesan rad.

"Mislim da smo ispunili sva ocekivanja", bile su rijeci Envera Krese, predsjedavajuceg Predstavnickog doma, u trenutku kada je pokusao da se oprosti od svojih kolega i "objektivno" sublimira dosadasnji rad. Nije, medutim, cudo sto Enver Kreso nije imao snage za iskrenost i objektivnost, ali cude oprostajni istupi sefova klubova opozicionih stranaka koji su se upirali da sami sebe ubijede kako je Predstavnicki dom dobro odradio posao. Jedan od njih je cak uspio da oda priznanje osoblju restorana Skupstine Federacije, gdje su zastupnici cesto bjezali na kahvu i na muke stavljali one sto prebrojavaju prisutne.

Dok su parlamentarci tako folirali jedni druge na oprostajnoj sjednici, u sali nije sjedila ni desetina zastupnika, a ostali su se razbjezali kud koji ili na kahvu u restoran. Da stvar bude gora, sedamnaestu sjednicu, posljednju u starom sazivu, morali su odrzati iz dva puta. Prvi put je prekinuta napola, jer nije bilo kvoruma. Drugi put su imali malo vise srece, pa su uspjeli dogurati do pred kraj, ali je ipak na kraju ustanovljeno da kvorum nije zadovoljavajuci. Tako je izvjestaj parlamentarne komisije o izbjeglicama i raseljenim licima ostao za treci nastavak, koji bi trebali odraditi neki novi-stari zastupnici.

Ima jos: nisu pomogle ni dodatne vaspitne mjere. Za vrijeme oprostajne sjednice zakljucan je restoran, a Kreso je naglas razmisljao da pred vrata skupstinske sale postavi cuvare koji nikome ne bi dozvolili da se udalji sa sjednice. A jedan od opozicionih zastupnika je u sali dobacio: "Kreso, nece ti pomoci ni tenkovi SFOR-a, samo ti mogu pomoci biraci."

Vjerovatno najpoznatiji novinar mladje generacije iz Bosne i Hercegovine, stalni kolumnist Nezavisnog magazina Dani, Nacionalnog sedmicnog lista Ljiljan, Lista hrvatskih heretika i anarhista Feral Tribune, novine bosanskih franjevaca Svjetlo rijeci i povremenog suradnika Playboya, Vijenca (list Matice Hrvatske), agencije AIM, beogradskog nedjeljnika Vreme..., Miljenko Jergovic se nakratko ponovo pojavio u Sarajevu.

Jergovic, koji se za prosle izbore nalazio na kandidatskoj listi Hrvatske seljacke stranke, odnosno Zdruzene liste, i osvojio jedan od najzanemarljivijih procenata glasova u novijoj politickoj povijesti Bosne i Hercegovine, za ove izbore je stigao kuci u svojstvu dopisnika i s nesto izmijenjenim imidzom.

Nakon predratnih look epizoda u kojima je prosao put od punk buntovnika, preko rokera do prvog predstavnika etno generacije, Jergovic je u svom zagrebackom izdanju vrlo cesto hodao odjeven u estradne kozne komplete, u kojima je najcesce moguce vidjeti hrvatske dancere. Zanimljivo je istaci kako se Jergoviceva sklonost tamnoj kozi proporcionalno povecavala sa brojem tekstova objavljenih u hrvatskom izdanju cuvenog magazina za muskarce - Playboy. No, sudeci po novom outfitu, Miljenko se vraca sebi: majica sa likom Ernesta Che Guevare, "militantne" hlace i frizura a la "Jasmin Stavros plus Sylvia Christel", cine izgled stasitog ljevicara i buduceg doajena publicistike u bosanskih Hrvata, a i sire. Welcome home, majstore konstitutivni.

"Dosao sam ovdje da svima jasno kazem da BiH nakon izbora treba da postane gradanska drzava, a ne kao do sada, drzava nacija i nacionalnih politickih stranaka." Ovim je rijecima predsjedavajuci Evropskog parlamenta Jose Maria Gil-Robles otvorio i zatvorio svoju dvodnevnu zvanicnu posjetu predizbornoj BiH (6. i 7. septembar 1998. godine). Iste ove rijeci on je izgovorio pred predstavnicima i vlasti i opozicije, ne pokusavajuci da sakrije glavni cilj svoje posjete - potvrdivanje kursa EU da je razvaljivanje nacionalnih partija kljucni preduvjet za demokratizaciju BiH.

Podsjecanja radi, taj kurs su nagovjestavali Madeleine Albright, Klaus Kinkel, Helmut Kohl i mnogi drugi visoki ino-zvanicnici koji su u ovo posljednje vrijeme posjecivali BiH, ali je utemeljitelj vladajuce Narodne stranke Spanije, Robles, udario i potpis i pecat na cijelu pricu. Cak je Izetbegovicu i Zubaku u lice kazao kako EU u predstojecim izborima vidi sansu za opoziciju. "Ovi izbori bit ce sansa da opozicione stranke dodu u poziciju balansa naspram nacionalnih stranaka i zato sam dosao da naglasim ovo pitanje."

Da sve ovo nije tek puka slucajnost, najbolje pokazuje cinjenica da je Visoki predstavnik Carlos Westendorp istoga dana odrzao sastanak sa clanovima Alternativnog ministarskog vijeca, na temu "Postizborna rekonstrukcija Vijeca ministara BiH". A mnogo prije toga u Bruxellesu je i generalni sekretar NATO-a Javier Solana razgovarao sa opozicionim liderima koji su od njega zatrazili da ulozi napore za pronalazenje nekoga ko ce u Federaciji imati, uslovno receno, ulogu kakva je pripala Miloradu Dodiku u RS-u.

Ako se svemu ovome doda cinjenica da se u vrijeme nastanka ovog teksta u Sarajevu ocekivao jos jedan dolazak generalnog sekretara NATO-a Javiera Solane i komandanta NATO-a za Evropu generala Wesleyja Clarka, onda je svaki daljnji komentar suvisan. Tim prije sto je Clark jos tokom augustovskog boravka u BiH na svoj nacin zamolio ministra odbrane FBiH i sefa HDZ-a Antu Jelavica da obeca kako vise nece biti vojnika na predizbornim skupovima i izbornim listama ove stranke. Ante je obecao, ali i pogazio casnu pionirsku rijec, i sada, bezbeli, general Clark dolazi sa pojacanjem.

U sudnici Kantonalnog suda u Zenici, u petak, cetvrtog septembra, pojavila su se dva kljucna svjedoka koja su mogla da potvrde ili ospore navode cetvorice Arapa optuzenih za eksploziju auto-bombe u zapadnom Mostaru. Pred sudsko vijece, kome predsjedava sudija Faik Spahic, izasli su Bajro Kulovac, inspektor federalnog MUP-a, i S.T., supruga prvooptuzenog Ahmeda Zuhaira Handale.

Drugooptuzeni Ali Ahmed Ali Hamad je ostao kod svoje odbrane da su mu policijski inspektori, u novembru prosle godine, koristeci nedozvoljene metode, ponudili dogovor: ukoliko prizna izvrsenje djela, bit ce mu organizirano tajno sudenje, poslije kojeg ce biti deportiran u Bahrein, a 40 Arapa ce biti pusteno iz istraznog zatvora. Inspektor Kulovac je potvrdio da je on saslusavao Ali Hamada, objasnjavajuci da nisu koristene nedozvoljene metode, te da nije bilo nikakvog dogovora i da su informativni razgovori vodeni profesionalno. Ali Hamad je, medutim, prepoznao Kulovca i prigovorio takvom iskazu inspektora. Direktnog suocavanja nije bilo.

S.T., supruga prvooptuzenog Ahmeda Zuhaira Handale, prihvatila je ponudenu zakonsku mogucnost da ne svjedoci protiv supruga. Tako je ostalo nerazjasnjeno da li se Ahmed Zuhair nalazi u Saudijskoj Arabiji, jer je samo Handalina supruga mogla objasniti okolnosti u kojima je prvooptuzeni napustio BiH i potvrditi da li se potom javljao. Prema drugim, posrednim svjedocenjima, Handala je otisao u Saudijsku Arabiju zbog obilaska porodice i javljao se telefonom kuci, u Zeljezno Polje kod Zepca.

Iz bojazni od daljnjeg odugovlacenja sudskog procesa, optuzeni i branitelji su odustali i od potrage za Alzircem Salihom Naimijem, kojeg je Ali Hamad naveo kao svjedoka za svoj alibi. Naimiju ce jos samo jednom biti upucen poziv na adresu u Tetovu kod Zenice, mada je njegov raniji advokat Almin Dautbegovic ponovio da je Naimi deportiran iz BiH. Ali Hamadov branitelj Mensur Hasagic zatrazio je od sudskog vijeca da iz spisa budu izuzeti svi zapisnici informativnih razgovora u istraznom zatvoru i drugi ponudeni dokazi i fotodokumentacija, prikupljena bez prisustva i ovlastenja istraznog sudije. No, zamjenik tuzioca Idris Katkic se usprotivio iznosenju brojnih sumnji u rad policije u ovom slucaju, trazeci da se prekine sa "blacenjem nase policije". Okoncanje sudenja, ocito prepunog zavrzlama, ocekuje se 12. septembra, kada bi konacno trebala biti izrecena presuda Arapima osumnjicenim za eksploziju u Splitskoj ulici u Mostaru

Zdruzeni udari cuvara bosnjacke svijesti i novih moralnih vrednota na jedan obican kip golog muskarca postavljen u centru Sarajeva, u parku kod zgrade Izdavacke kuce "Svjetlost", nastavljaju se nesmanjenom zestinom. Ofanzivu na kip poveo je skulptor, knjizevnik, SDA poslanik i kandidat Koalicije CD za naredne izbore Nedzad Ibrisimovic, rekavsi pocetkom ove godine kako za njega najznacajniji kulturni dogadaj u 1997. predstavlja prekrivanje bedara inkriminirane skulpture. U meduvremenu je neko od Ibrisimovicevih istomisljenika jos jednom pokrio "opasne" dijelove kipa, a na kraju su se na istu metu, kroz rubriku "Reagovanja" u dnevniku Oslobodenje, okomili i, kako stoji na kraju pisma, Borci udruzenja "Fatih". Ako je suditi po njihovoj pisaniji, metalna je cuna kriva za sve sto nam se desilo, plus za ono sto ce nam se desiti, i ako statuu uskoro neko ne kastrira, nas vise biti nece. E, da sad ne bude kako smo vazda tendenciozni, prenosimo u cijelosti i bez redakcijskih izmjena pismo objavljeno osmog septembra u Oslobodenju.

"Borci i gradani preko svojih zajednica udruzenja i drugih institucija kao pojedinci, zahtijevamo od organa vlasti svih nivoa, kao i pojedinaca nosioca vlasti, da donesu odluku da se pod hitno ukloni kip koji je postavljen u parku kod zgrade Svjetlosti u Sarajevu 14.7.1997. godine.

Ovakav kip je simbol: Nemorala, Homoseksualizma, Pornografije, Prostitucije i Razvrata. To duboko vrijeda svakog cestitog i moralnog gradanina. Kip kao takav, kakav jeste, ubija stid nasoj djeci koja se igraju oko kipa i kad god podignu glavu da gledaju spolni organ gole spodobe.

Takva kultura nama nije potrebna i mi to dozivljavamo kao agresiju na nasu kulturu, vjeru i tradiciju. To nije kultura naroda koji zive na ovim prostorima: nije Krscanska, nije Judeisticka, a Islamska jos manje. Vasa je obaveza da zastitite nasu djecu od stranog negativnog uticaja, gdje se utrkuju ko ce vise baciti otrovnog sjemena, sjemena korova, na srca nase djece, nase buducnosti.

Mi moramo takvim reci ne, i dati im do znanja da se ne moze sve prodati i kupiti. Mi borci zahtjevamo da se na mjestu gdje je sada kip postavi spomenik branilaca ove zemlje i ovog grada Sarajeva, Mladica, Studenata, Daka onakvi kakvi su bili, u patikama i farmerkama, u jednoj ruci puska, u drugoj knjiga.

Napominjemo da je kip dva puta pokrivan, kao znak upozorenja i da kao takav nije pozeljan, ali ni do danas nije uklonjen."