Bosanski barometar

Nakon "nacionalnih tragedija" nogometne reprezentacije u utakmicama protiv Farskih Ostrva i Estonije, namece se samo jedan zakljucak: selektor-direktor Dzemaludin Musovic je svojim ponasanjem, izjavama i (ne)znanjem, maltene, razorio sve sto je Fuad Muzurovic stvorio u i oko reprezentacije od momenta kada je BiH prvi put izasla na medunarodnu nogometnu scenu. Ne, nisu u pitanju rezultati koje Musovic nema. Nije u pitanju ni igra, ni strategija, ni odabir igraca. Najgora od svih losih selektorovih osobina je to sto je u tako malo vremena uspio zatrovati odnose sa svima sa kojima je dosao u kontakt: od igraca, preko svojih kolega trenera do navijaca, javnosti i medija. Usput, uspio je i otjerati njenog kapitena iz selekcije, medusobno podijeliti igrace i od svake zvanicne utakmice napraviti - aferu. Da Musovic to ne radi slucajno i iz neznanja, nego sistematski, dokaz je i konferencija za stampu nakon susreta sa Estoncima kada je porucio da "30.000 ljudi koji dodu na utakmicu ne moraju znati sustinu ovog sporta". Kada je kapetan Kodro otkazao poslusnost, a Elvir Bolic poveo sastanak na kojem je trazio "da se svi igraci oglase i kazu sto ih boli", selektor je na sve imao samo jedan odgovor: "stvaraju se klanovi koji ne zele uspjeh ove reprezentacije", koji "truju atmosferu". Psiholozi bi rekli: odbrambeni mehanizam projekcije, iliti narodski receno, za ono sto ti radis optuzi druge. Svadajuci se, dijeleci lekcije i samarajuci lijevo i desno, Musovic je spreman braniti svoje pogresne poteze - do posljednjeg igraca i posljednjeg navijaca koji se usudi primijetiti da kola jure nizbrdo. On kao da zaboravlja da nijedan Nijemac nije manje Nijemac ako zatrazi da ode Bertie Vogts. Niti je iko manje Bosnjak ako tim za koji samo njegov selektor tvrdi da je najbolji proglasi rasutom vojskom. Kojom komanduje komandant sa manjkom autoriteta, viskom arogancije i "jakim ledima".

Svu bijedu sarajevskog novinarstva veliki dio bh. publikuma imao je priliku vidjeti koncentriranu u intervjuu urednika Nezavisne radio-televizije "Studio 99" Adila Kulenovica sa kandidatom CD Koalicije za Predsjednistvo BiH Alijom Izetbegovicem.

Noc ranije kandidat Izetbegovic je hladno odbio ucesce u predizbornom duelu predsjednickih kandidata u organizaciji OSCE-a. U dosadasnjoj osmogodisnjoj vladavini, Izetbegovic je jedinstvenu priliku da pred kamerama odgovori na pitanja koja nije sam prethodno napisao, lakonski opravdao tvrdnjom da ga "ima previse u medijima". No, ubrzo je promijenio misljenje, odnosno, shvatio je da ga ipak nema toliko da ne bi pristao na "intervju " Adilu Kulenovicu.

Urednik nekadasnje lose, ali nezavisne televizije i danasnje isto tako lose, ali vjesto prorezimske televizije, tako je potrosio skoro dva sata svog uvazenog sagovornika da bi mu na umjesnosti pozavidjela i sama Monica Lewinsky. Nakon sto je od medunarodne zajednice izmuzao onoliko pomoci koliko se moglo, Kulenovic se sada okrece novim sponzorima. Jebes nezavisnost i profesionalizam, bitna je lova, a intervju sa Predsjednikom najbolji je putokaz Lewinskom gdje ce je naci.

U opseznom intervjuu kojeg je dao Dnevnom avazu, Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Carlos Westendorp je rekao kako je "vrijednost deviznih knjizica koje su darovane vojnicima u Federaciji precijenjena". Iznos na koji je mislio ovaj spanski diplomata je devet milijardi, dok OHR cijeni da se radi o polovini tog iznosa. Prije njega je i nedavno unaprijedeni Simon Haselock, ostavsi dosljedan sâm sebi, najavio da se vojne knjizice nece moci koristiti u privatizaciji. Nije poznato sta je bila namjera Westendorpa i njegovog pomocnika za medije, ali su u toj prici sporna bar dva momenta. Prvi je taj sto je to jedna od stvari na koje ne mogu polagati pravo mijesanja, jer su ti blokovi papira zaradeni krvlju i mesom danas socijalno najugrozenije kategorije. Cak i ako su Bosance prevarili ljudi za koje su glasali, ni Westendorp ni Haselock nemaju puno veze s tim. Drugi je problem to sto su njih dvojica, pretpostavimo nehotice, uradili bas ono sto je CD Koalicija prizeljkivala od njih. Prvo je Jedinstvena organizacija boraca zestoko napala Haselocka, optuzujuci ga za otimacinu i "sumnjajuci u njegove stvarne motive". Demobilisane vojnike Armije RBiH je nekoliko dana poslije umirio niko drugi do jedan od onih iz najuzeg kruga vlasti: Adnan Mujagic, sef Federalne agencije za privatizaciju i bivsi direktor centrale SDA, koji je izjavio kako ce DVK biti koristene u procesu privatizacije. Sta sad mislite: za koga ce glasati svi oni demobilisani Bosanci kojima je obecano da ce hajrovati od svoje borbe za Bosnu: za one koji su im to obecali ili one koje medunarodna zajednica podrzava?

Nezavisni socijaldemokrata iz RS-a koji vrsi funkciju premijera tog bh. entiteta je, cini se, pomislio, ili pak shvatio da stvarno ima vlast pa ne preza ni pred cim. Tako je odnedavno poceo dijeliti zemlju Sarajlijama koji su na "ekskurziji" u Brckom od februara 1996. Naime, radi se o 2.275 placeva cija je ukupna vrijednost 400 miliona njemackih maraka. Kada se Mirsad Dapo pozalio Robertu Farrandu i zatrazio od njega da ponisti odluku o tome, Dodik mu je "odvrnuo" da "porucuje politicarima iz Federacije da se ne mijesaju u pitanja Vlade RS-a. Privatizacija u Brckom odvijat ce se po zakonima RS-a". Kad Dapo ne bi bio predsjednik Skupstine opcine Brcko, a time i na platnoj listi tamosnje administracije, i kada ne bi postojao drzavni zakon o privatizaciji, ovaj bi prigovor imao mjesta. Ovako, Dodikovo mijesanje baba i zaba ozbiljno pocinje liciti na svojevremeni paljanski izolacionizam - po svaku cijenu. Sasvim je drugo pitanje od koga je Dodik dobio mandat da privatizira tuda imanja i dijeli ih sakom i kapom pred nadolazece izbore i kakvi to zakoni dopustaju otvorenu pljacku. Dodik naseljavanje Srba u Brcko bez suzdrzavanja naziva i "humanitarnim pitanjem oko kojeg se dize previse prasine". A to sto izbori dolaze, pa ovaj vjesti spekulant - kako sa cigarama tako i sa politickim interesima - mora pokazati i svoje nacionalisticko lice, nimalo ga ne opravdava. Povrh svega toga, Milorad je u posjeti Atini izjavio kako vlasti Republike Srpske nece hapsiti optuzene za ratne zlocine, jer bi to, za njega, pretpostavlja se, bilo politicko samoubistvo. Za slucaj da ne zna, Milorada Dodika vrijedi podsjetiti da je upravo to jedan od razloga zbog kojih je postavljen na vlast. A mozda i jedan od razloga koji ce ga otjerati sa vlasti.

Jos prije sest mjeseci Dani su prvi i jedini objavili da se priprema smjena na vrhu Energoinvesta i to na nacin zbog kojeg bi se pokojni Emerik Blum, njegov utemeljitelj, mogao okretati u grobu. Naime, umjesto neuspjesnog i nimalo privlacnog Ediba Bukvica, u prvu fotelju nekadasnjeg najveceg jugo-giganta sjeda isto tako neuspjesni, ali privlacni Nedzad Brankovic, doskorasnji prvi covjek bh. zeljeznica. Doskorasnji direktor Energoinvesta iz koncerna odlazi taman nekoliko sedmica nakon sto je njegovu tvrdoglavost u odbijanju placanja prispjelog duga Energoinvest morao platiti i sa 400.000 njemackih maraka zatezne kamate na racun jednog privatnog sarajevskog preduzeca. Za svoj uspjesan rad Bukvic je nagraden ambasadorskim mjestom u Indoneziji, u kojoj ce, izmedu ostalog, pokusati pronaci trziste za nekonkurentnu bh. industriju. No, komedija je upotpunjena cinjenicom da je upravo Bukvic par mjeseci ranije ukinuo predstavnistvo Energoinvesta u Indoneziji.

U dosadasnjoj poslijeratnoj obnovi, doskorasnji direktor Zeljeznica BiH Nedzad Brankovic je daleko najneuspjesniji celnik jednog velikog javnog sistema. Ostat ce upamceno da su za njegovog vakta politicke promotivne voznje nadmasile broj redovnih kompozicija. No, sve je to nista pred realnoscu priblizavanja privatizacije, kada polozaj u vrhu SDA nije dovoljna garancija lojalnosti "halki". Tek je porodicni background garancija privatizacijske pravovjernosti. Ko je kriv bivsem uspjesnom direktoru PTT BiH Hajrudinu Sumanu sto nema neophodni pedigre?

Jedna obicna TV emisija, zamisljena kao predizborna debata kandidata za Predsjednistvo BiH iz reda bosnjackog naroda, prerasla je u svojevrsni lakmus-papir odnosa koji ti kandidati imaju prema javnosti, odnosno prema onima koji trebaju glasati za njih. Kao jedini zbilja zainteresirani za debatu pokazao se penzionirani general Sefer Halilovic. Kandidat BOSS-a Hajrija Rahmanovic otkazala je zbog zdravstvenih razloga, dok Fikret Abdic, kandidat Demokratske narodne zajednice, nije na vrijeme potvrdio svoje prisustvo, navodno, jer mu predstavnici medunarodne zajednice nisu mogli garantirati sigurnost. Medutim, vjerovatno najinteresantnije objasnjenje neucesca kandidata Koalicije za CD BiH Alije Izetbegovica ponudio je njegov stranacki megafon Ismet Grbo. Grbo je Izetbegovicevo odbijanje da javnosti izlozi svoj program opravdavao time sto je "Izetbegovic do sada cesto istupao" kao i time "da su njegovi stavovi poznati javnosti". Jedino sto je Grbo, vise namjerno nego slucajno, previdio jeste "zanemarljiva" cinjenica da bi Izetbegovic kao samo jedan od kandidata ipak morao imati malo vise odgovornosti prema onima koji ce, u nedostatku drugih jacih kandidata u Bosnjaka, svakako glasati za njega. Ovako, pokazao je razmjernu kolicinu nadobudnosti i nespremnosti na dijalog. Jer, debata, po prirodi komunikacije, nije monolog (na kakve je navikao Izetbegovic) niti "intervjui" na koje se pozivao Grbo, a koji obicno pocinju rijecima kandidata KCD BiH: "Predlazem da danas razgovaramo o..."

Prvog septembra Sarajlije su na jednom mjestu mogli vidjeti i cuti Sarajevsku filharmoniju potpomognutu nekolicinom clanova British Rock Simphony, zatim Erica Burdona, Nenada Bacha, Alvina Fieldsa, grupu Laibach, Djam & Fam, Transglobal Underground sa Natachom Atlas, te nekolicinu domacih umjetnika... I sam pogled na duzinu liste ucesnika koncerta "Bridge" posvjedocit ce da je dogadaj imao znacajke spektakla. I onda slijedi ono vjecito "ali". Krenimo redom. Iako su se svi ucesnici odrekli honorara, karte su imale nimalo primamljive cijene: 20 (za te pare se moglo jedino stajati), 30 i 40 DM. Zatim, ocito je da za organizatore "Bridgea" period poslijeratne tranzicije u ideoloskom smislu jos uvijek traje. Dokaz tome je nekriticko prihvatanje ponuda najrazlicitijih, pomalo vec i ocvalih zvijezda da svojim besplatnim nastupom u Sarajevo donesu poruku mira, iako sav normalan svijet ovdje zeli samo dobru svirku.

Sve bi, jednostavno, bilo bolje da su organizatori zamislili koju tacku manje i, sto bi bio pun pogodak, organizirali dvije neovisne i stilski razlicite veceri: prvu, u dvorani Narodnog pozorista, u cijim bi foteljama publika (sa iskljucenim mobitelima) uzivajuci pjevusila rock klasike, dok bi druga vecer u Metalcu zapocela avangardnim pozdravom iz dezele, nastavila Horom Tabackog mesdzita i zavrsila, inace izvrsnim, Djam & Famom. Ovako je jos jedan pokusaj Muhameda Sacirbegovica da iskoristavanjem vlastite pripadnosti internacionalnom jet-setu od Sarajeva napravi kulturnu metropolu pao na ispitu iz osnovnog predmeta: profesionalizma

Nakon sto je po ko zna koji put udarao u talambase radnickog nezadovoljstva, najavio generalni strajk pet dana uoci izbora a potom ga (sto nije moglo iznenaditi ni radnike ni Vladu FBiH) otkazao, Sulejman Hrle, predsjednik Sindikata BiH, dao je sljedecu izjavu: "Nekim strankama ce ocito biti zao sto generalnog strajka 7. septembra nece biti. Ocito su mislili da radimo za njih, da bi nas i radnike ukljucili u izborne manipulacije." A Hrle, onakav "naivan" kakav jest, eto, kao, ne zna da mu je Sindikat "do grla" ukljucen u izborne manipulacije. Pa gdje ces vece manipulacije od zakazivanja generalnog strajka u predvecerje izbora kako bi se taj isti strajk opozvao iliti, Hrleovim rijecima receno, "zamrznuo", jer je sa Vladom, navodno, postignut dogovor. Vladajuca struktura je sa Hrleom uspostavila gotovo simbioticki odnos. Oni njemu dozvoljavaju da prica i prijeti koliko hoce, jer znaju da je sve obicni "supljak". Hrle, tako, u ocima radnika i javnosti ispada "opasan" i "tvrd" sindikalni lider koji ima hrabrosti da Vladi skrese u brk sve sto radnike muci. S druge strane, Vlada (citaj: vladajuca stranka), preko Hrlea izvrsno kontrolira situaciju unutar "pretis-lonca" socijalnog nezadovoljstva. Kad Bicakcic kaze "pustaj paru", Hrle to cini bez pogovora. Kad kaze "zamrzavaj strajk", Hrle zamrzava. A kad produ izbori, i kad se konacno usvoji Zakon o radu, Hrle ce i dalje biti na celu Sindikata, spreman da pruzi svoje usluge, pardon, da saraduje i pregovara sa pobjednikom izbora. Kao sto to inace cini jedna "nestranacka", "apoliticna" organizacija kao sto je, naprimjer, Sindikat BiH...

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	DZEMALUDIN MUSOVIC
	ADIL KULENOVIC
	OHR
	MILORAD DODIK
	ENERGOINVEST
	ALIJA IZETBEGOVIC
	KONCERT "BRIDGE"
	SINDIKAT BIH