BOSANSKI BAROMETAR

Rat je u Bosni i Hercegovini progutao srednju klasu, a sa njom i opceprihvacene moralne skrupule. Prezrivo sazaljenje danas izazivaju oni koji su na funkcijama ili blizu vlasti a za nekoliko mjeseci ne uspiju drpiti ono sto postenim radom ne bi bili u stanju godinama. Kandidat Izetbegoviceve partije na poziciji broj 5 za drzavni parlament je dosadasnji poslanik Senad Sahinpasic Saja, koji je hrabro bacio rukavicu u lice cjelokupnoj bosanskohercegovackoj, a prije svega bosnjackoj javnosti. Predratni piljar iz Foce, ratni Izetbegovicev logisticar i poslijeratni najbolji prijatelj Izetbegovicevog sina Bakira, u svoj je imovinski karton, ustanovljen za sve kandidate na izborima odlukom Misije OSCE-a, izmedju ostalog, upisao i 900.000 njemackih maraka u dionicama u obiteljskoj banci "Sahinpasic" u Sarajevu. Prvi bosnjacki tajkun na taj je nacin pomjerio koordinate drskosti u ophodjenju sa gladnim plebsom. Demonstrirao je, pritom, iz bogatog iskustva steceno uvjerenje koje vazi kao princip u cijeloj zemlji, prema kojem se ogromna vecina kao na magnet lijepi na novac, uticaj i moc, ne pokazujuci pritom ni najmanji interes za njihovo porijeklo.

"Ateisti su uticali na Federalnu vladu i ona nije imala snage da prihvati moj amandman. Drzim da je to neshvatljivo. Dzuma nije dorucak, nije pauza." Izgovarajuci ovaj napad na Bicakcicevu vladu nakon usvajanja Zakona o radu u Donjem domu Parlamenta FBiH, Osman Brka, bajraktar zaularene svijesti tvrde linije SDA nije, vjerovatno, ni sanjao da ce popiti onakvu verbalnu samarcinu na otvorenoj sceni kakvu mu je priredio premijer Federalne vlade. Zeleci jos jednom pokazati koliko uski mogu biti pogledi samozvanih branilaca vjerskih prava Bosnjaka, Brka se okomio na cinjenicu da je Vlada u Zakon o radu ugradila pravo da se sa posla, zamislite, moze izostati "samo" jedan sat u toku jednog dana u sedmici. Razumno rjesenje kojim je Vlada izasla u susret vjernicima, ucitelj iz Tesnja je popljuvao, usput spocitavajuci ateizam Bicakcicu koga su komunisti zatvarali upravo i samo zbog toga sto nije htio biti ateista. E, tu ga je premijer docekao na volej: "Pauza od sat vremena sasvim je dovoljna za klanjanje dzuma-namaza. Vidim da se ovdje Vlada nastoji optuziti za ateizam. I to je optuzuju oni koji su u zivotu bili i ateisti i teisti." Uzimajuci, vjerovatno, u obzir to sto je parlamentarno zasjedanje otvoreno za javnost, Bicakcic se ovdje zaustavio, ali da se ovaj dijalog odvijao, recimo, na zatvorenoj sjednici kluba SDA poslanika, "utjerivac u vjeru" Brka bi zasigurno bio do kraja "poderan". S naglaskom na "tamne mrlje proslosti" onih "koji su bili i ateisti i teisti". Svasta je Brka, izgleda, bio u zivotu, pa i poslanik. To ce biti do septembra. A poslije? Pa, valjda ce razum prevladati...

"Srpska radikalna stranka ce postovati teritorijalni integritet i politicku nezavisnost BiH u skladu s medjunarodnim pravom, odnosno Dejtonskim sporazumom. Ova stranka ce ciniti sve da se ucine funkcionalnim i ocuvaju nadleznosti institucija BiH i nadleznosti bh. entiteta." Mada se na trenutak cini da spada u rubrike "nevjerovatno, ali istinito", vijest da je svoj potpis na ovu izjavu stavio Nikola Poplasen, sef Seseljeve partije u Bosni, tacna je. No, ne radi se o aktu dobre volje vec o postovanju Pravila i propisa Privremene izborne komisije, koji moraju potpisati svi stranacki prvaci kako bi dobili pravo da udju u izbornu trku. Sta je i koliko OSCE-u trebalo da Poplasena natjera na ovaj potez, prica je za sebe. Medjutim, cemu cestitka OSCE-a Poplasenu za njegov potpis? I pticama na grani je jasno da potpis ne predstavlja dramatican politicki obrat nego da se radi o pragmaticnom kompromisu na putu do srpske izborne baze. OSCE-ova cestitka je utoliko ishitrenija jer u njegovom potpisu nema trunke iskrenih namjera. Poplasen za teritorijalni integritet i politicku suverenost BiH mari kao za visinu lanjskog snijega na Kopaoniku. Ovaj "incident" je novi dokaz da ce OSCE svoj posao u Bosni obaviti tek onda kada izjave ovakvog tipa budu izlisne. Naime, logicno i prirodno je u svakom visestranackom sistemu na svijetu da stranke koje se zele boriti za vlast moraju postovati zakone drzave u kojoj su osnovane. A za one koje to ne cine, u normalnim drzavama su zaduzeni policija i sud. OSCE bi nakon izbora morao pratiti Poplasenov politicki rad i ako on odustane od onoga sto je kazao, jedino je ispravno ponovo mu uputiti cestitku. Na kojoj ce pisati: zabrana politickog djelovanja u BiH.

Kada bi ljekari pokazali desetinu oholosti sa kojim se organizatori Sarajevo Film Festivala odnose prema novinarima, polovina stanovnika glavnog grada bi za mjesec dana pomrla. Gomilu nadobudne mladjarije zaduzenu za public relations neko je ubijedio da ce Festival liciti na kanski ili venecijanski ukoliko i novinare budu tretirali kao snishodljive gledaoce spremne na sva ponizenja samo da dodju do ulaznica za projekcije filmova. Organizirati jedan festival poput sarajevskog jeste veliki posao, za koji organizatori zasluzuju cestitke, ali to ne znaci da bi on trebao pocivati na diletantima koji 350 dana godisnje zive za 15 dana Festivala kada ce ludnica za kartama lijeciti frustracije vlastite beznacajnosti. Novinari su, ocito, Festivalu bili potrebni da bi se u uspjesnom bilansu smotre navelo i akreditiranje toliko i toliko stotina novinara. Ocito je da Festival ne zivi od trzista i suda javnosti, vec od drzavnih dotacija koje omogucuju i ponizavajuci tretman novinara. Nadati se je da ce izbor dosadasnjeg direktora Festivala Mirsada Purivatre za direktora RTV BiH promijeniti i polozaj novinara na buducim festivalima. Valjda ce shvatiti o cemu se radi kada mu postanu blizi problemi koje i njegovi novinari imaju sa primitivcima.

Nebuloznom postavkom igre sa cetiri napadaca i skoro neprimijetnom veznom linijom, Dzemaludin Musovic je u utakmici protiv Farskih Otoka pokazao zasto je u ovom trenutku on jedno od najgorih rjesenja kada je u pitanju bosanski fudbal. Skandal oko navodnog ultimatuma Elvira Bolica za mjesto medju prvih jedanaest sam za sebe govori o atmosferi unutar reprezentacije nakon Musovicevog dolaska na njeno celo i odnosu selektora i njegovih izabranika. Mada je na prvi pogled pred utakmicu sa farskim ribarima izgledalo da su trvenja unutar reprezentacije prevladana, rezultat i (vise od njega) igra su znacajni pokazatelji da selektor-direktor ne moze odgovoriti svojim funkcijama. Zalosno je sto, u trenutku kada BiH ima generaciju kvalitetnih igraca, nema strucnjaka njihovog nivoa. Sansa koju Musovic ima protiv Estonije trabala bi biti jedna od posljednjih.

Ukoliko je ne iskoristi, sterilni Nogometni savez bi konacno trebao smoci snage za rez jer vremena za eksperimentiranje i bagatelno prodavanje kakvog-takvog ugleda drzave u fudbalskom svijetu nema. Moze izgledati diskutabilno, ali dobra pozicija drzavne reprezentacije u evropskim okvirima donosi najmanje jednu politicku posljedicu: u njoj ce pozeljeti zaigrati i kvalitetni igraci bosanskosrpskog i bosanskohrvatskog porijekla, dok ce Musovicevu reprezentaciju, ako stvari i dalje ostanu nepromijenjene, uskoro poceti napustati svi koji iole vrijede. Bez obzira kako se zvali.

Krajnje je vrijeme da celnistvo Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine shvati da je u ovoj zemlji loptaska asocijacija institucija, a ne mjesna zajednica. Katastrofalna organizacija prve utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine u ciklusu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo konacno je pokazala da ljudi koji vode ovaj savez, na celu sa Jusufom Pusinom, nisu dorasli ni trenutku ni mjestu na kojem se nalaze. Redari koji ne mare za uredne akreditacije Nogometnog saveza, policija koja ne da novinarima da rade svoj posao, vatromet koji je utakmici dao smek seoskog teferica i, na kraju, nestanak struje pred utakmicu, kulminacija su javasluka gospode iz Nogometnog saveza koji vec jednom treba da shvate kako clanstvo u svjetskoj i evropskoj nogometnoj asocijaciji nije njihov uspjeh i zasluga, nego obaveza. Istovremeno, dok osvjedoceni birokrata i "demokrata gradjanske provenijencije" kakav je Pusina (clan GDS-a, koalicionog partnera SDA) gradi politicku karijeru, reprezentacija jos uvijek nema ugovor o sponzoriranju opreme, a dresovi u kojima je drzavna jedanaestorka istrcala na mec sa Faranima su sve samo ne reprezentativni.

Doda li se tome tiha inauguracija izvjesnog menadzera Pasalica kao direktora reprezentacije, jasno je da je jedna sjajna generacija nogometasa pod ovakvim vodstvom osudjena na neuspjeh. Vremena poslijeratnog entuzijazma davno su prosla, a devedeset i neko mjesto na rang listi FIFA-e vise ne moze zadovoljiti nikoga

Ako ne moze otkriti nijednog pocinioca svirepih ubistava nad Hrvatima, travnicka policija barem moze izdegeneciti jednog od lokalnih lidera opozicije u svom gradu. Pocrnjela ledja i otekli bubrezi Hasana Sabica, sefa Izbornog staba Socijaldemokrata Bosne i Hercegovine u Travniku, svjedoce o uslovima pod kojima se odvijaju aktivnosti opozicije na dvadesetak procenata teritorije Bosne i Hercegovine, koje je Stranka demokratske akcije uspjela sacuvati za Bosnjake i vlastito izivljavanje. Bezazleni saobracajni prekrsaj (Sabicu je istekla prometna dozvola za automobil kojim je upravljao) iskoristen je kao povod za brutalno batinanje u policijskoj stanici. To sto su dnevne novine objavile slike Sabicevih od pendreka pocrnjelih ledja, nije bio dovoljan razlog da iko od travnickih policijskih sefova odgovori na novinarske upite. Ali, to nije smetalo MUP-u Srednjobosanskog kantona da desetak dana nakon batinanja Sabica izda saopcenje i "zbog objektivnog informiranja javnosti", naravno, saopci da "radnici ovog ministarstva nisu prekoracili svoja ovlastenja". No, ne treba se zalijetati sa zakljuccima. Sta ako travnicki policajci ne lazu? Citav problem mozda i jeste u tome sto stvarno nisu prekoracili ovlastenja. Mozda Izetbegoviceva predizborna partijska direktiva stranackim aktivistima (po kojoj je bosnjacka opozicija najveci neprijatelj muslimana) predstavlja tek dio uputa stranacko-drzavnom aparatu koje jos prije izbora treba provesti u djelo

Tokom ljetnih pozara, hrvatskim slabo opremljenim vatrogascima su u pomoc priskakali francuski i njemacki vojnici iz sastava SFOR-a i pomagali ugasiti vatru koja je harala priobaljem. Medjutim, skoro je ostalo nepoznato da je u gasenju ucestvovalo i 250 vojnika, 13 vozila i jedan helikopter Vojske Federacije. Razlog sto je ta informacija bila zatajena je jednostavan: nakon telefonskog razgovora sa hrvatskim ministrom odbrane Andrijom Hebrangom, Stanko Sopta, zapovjednik Prvog gardijskog zbora VF, ne pitajuci nikog u svom zapovjednistvu, poslao je momke "u vatru". Nije uopce sporno to sto su vojnici jedne od komponenti federalne vojske gasili pozar na hrvatskoj obali, jer je sasvim razumljivo i normalno da pomazu pri zaustavljanju stihije u neposrednom susjedstvu. Problem je sadrzan u jednoj rijeci: procedura. Jednostavno, nije provedena nikakva procedura niti naredbe sa najviseg vojnog vrha da to cine. Ovdasnje Ministarstvo odbrane ne samo da nije ukorilo generala nego njegovu samovolju opravdava dobrosusjedskim odnosima, svojevrsnom reklamom novih oznaka Vojske Federacije i slicnim glupostima. Kao da ih je iko ista pitao i kao da od Zagreba do Ortijesa fakticki ne postoji samo jedna drzava: Hrvatska. U prilog takvom stavu ide i izjava Izetbegovicevog savjetnika za vanjsku politiku Mirze Hajrica, koji ovaj cin vidi "kao grubo krsenje suvereniteta RH", cime priziva medjudrzavni skandal. A njega nema, jer su Soptini vojnici operirali u svojoj drzavi. Valjda se zato i hrvatski veleposlanik Darinko Bago vec duze vrijeme pravi gluh, slijep i nijem, kao i Vladimir Soljic, koji nema pojma o cijeloj stvari. Tako ce, valjda, i ostati sve dok je SFOR jedini istinski zabrinut za "neovlastene pokrete entitetske vojske".

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	SENAD SAHINPASIC SAJA
	EDHEM BICAKCIC
	OSCE
	SARAJEVO FILM FESTIVAL
	DZEMALUDIN MUSOVIC
	NOGOMETNI SAVEZ
	POLICIJSKA UPRAVA TRAVNIK
	MINISTARSTVO ODBRANE FBIH