Pise: Zeljko CVIJANOVIC

Iako kandidat o kome ce na ostrascenoj srpskoj politickoj sceni malo ko biti spreman da kaze nesto lose, Zivko Radisic je covjek u kome ce istovremeno malo ko prepoznati vodu. Pa ipak, na njegovu kandidaturu, koju su socijalisti teskom mukom uspjeli da izbiju od Plavsiceve i Dodika, blok SDS - radikali reagovao je na najgori moguci nacin: Radisic, prema rezultatima anketa, biljezi blagu prednost u odnosu na protivkandidata Momcila Krajisnika. Kada je Krajisnik proslog mjeseca uspio da izgura Aleksu Buhu iz kandidature za Predsjednistvo BiH i iz vrha SDS-a, argumentacija ne tako malobrojnih koliko cutljivih Buhinih pristalica bila je: "Pa njega (Krajisnika) u Krajini mrze vise nego Dinka Sakica." Za ljubitelje izbornih statistika, Krajinom se smatra prostor od Bijeljine do Novog Grada (Bosanskog Novog), gdje zivi vise od tri cetvrtine punoljetnih stanovnika RS-a.

Zbor politicara stare garde
Dok Plavsiceva nastavak izborne kampanje koristi za pomoc sopstvenoj stranci, koja ni izbliza ne slijedi njen rejting, i Zivku Radisicu, na cijoj se posljednjoj konferenciji za stampu iznenada pojavila kao gost, Milorad Dodik ima najvise razloga da bude zabrinut. Naime, sve ukazuje na to da ce njegova Stranka nezavisnih socijaldemokrata utrostruciti broj glasaca sa prethodnih izbora, sto znaci da u izbornom sistemu koji je u BiH na snazi ne moze imati vise od sest poslanika. Za polugodisnju Dodikovu neprestanu kampanju, nemilice vodenu pred ekranom Srpske televizije, to nije dovoljno. Za njegovu potrebu za odlucnijim nastupom pred svojim koalicionim partnerima, jos manje. Zasto Dodik nije uspio da se nametne kao ozbiljniji faktor na politickoj sceni RS-a i zasto ce svoje premijersko mjesto morati da provjeri ne samo u teskim buducim pregovorima sa koalicionim partnerima nego i u aktuelnim sukobima frakcija unutar Srpskog narodnog saveza Biljane Plavsic i Radisicevih socijalista?

Prije svega, sest mjeseci nije bilo dovoljno za srpsko biracko tijelo ni u vremenu ni u pojedenom hljebu da dubljeg korijena uhvate demokratska pomjeranja, nametnuta proslog ljeta u medunarodnoj zajednici i malobrojnom krugu opozicionara oko Plavsiceve. Drugi Dodikov problem je sto je ponovo povjerovao, kao prije osam godina kada je bio reformista Ante Markovica, da je doslo vrijeme da se Srbi vise plase gladi nego Alije Izetbegovica. Istovremeno, zajedno sa Biljanom Plavsic, propustio je da temeljno kadrovski reformise vladajuci aparat potpuno novim mladim ljudima i mahom se odlucio za staru gardu koja je jednako dobro opsluzivala komuniste i, poslije njih, SDS. Drugim rijecima, Dodikova vlada i po svojoj retorici i po svojim dometima lici na drustvo antialkoholicara skupljanih po sanatorijumima za lijecenje ljubitelja bijelih miseva.

Srpski premijer je, zatim, povjerovao kako ce na racun zaostajanja na unutrasnjopolitickoj sceni birace impresionirati svojim dinamicnim diplomatskim aktivnostima, zaboravljajuci da njih iz Washingtona zanimaju samo dvije vijesti: hoce li biti bombardovanja i hoce li biti sankcija. Dodikova stranka, ako neko van Banjaluke i rodnih mu Laktasa uopste i zna kako se to zove, na politickoj sceni RS-a medu ozbiljnijim partijama drzi rubnu lijevu poziciju, gdje ni ovaj put nece zaci previse biraca i gdje mu predstoji veliko guranje sa socijalistima. Sesto, nije uspio da napravi Vladinu radio-televiziju, sto se u RS-u ocitovalo u stalnom porastu gledanosti i slusanosti lokalnih elektronskih medija, koje je donedavno, na osnovu rezultata lokalnih izbora iz septembra prosle godine, pod kontrolom uglavnom drzala SDS. Sedmo, Dodikova izborna kampanja, jednako kao i ona koju rade Plavsiceva i Radisic, vise lici na zbor radnih ljudi nego na ozbiljan politicki nastup. I posljednje, ali ne najmanje vazno, uhvacen je u svercu cigaretama, cime je dao argumente onima koji tvrde da je razlika izmedu njega i Krajisnika samo u debljini obrva.

Zasto su pali lokalni mediji
Suocen sa svim tim, Dodiku je nekako najlakse bilo da, uz pomoc ministra informisanja Rajka Vasica, izvrsi pravu cistku sefova 16 lokalnih radiostanica, koje je do posljednje nedjelje u julu kontrolisao SDS. Upuceni u Banjaluci tvrde da su cijelu stvar zamijesili Dodik i Vasic i da su je svojim koalicionim partnerima saopstili tek uoci sjednice na kojoj su smjene ozvanicene. Prema Vasicevom svjedocenju u Dnevnom avazu, cak i neki ministri su se upoznali s tim tek na sjednici, gdje se od njih ocekivalo samo da podignu ruke. Biljana Plavsic bila je vise nego rezervisana pred cistkom, dok je tradicionalno protivljenje socijalista za sve sto radi Dodik utoljeno time sto se na mjestima Vladinih povjerenika u lokalnim medijima naslo najvise njihovih ljudi. Znacaj lokalnih medija u RS-u najbolje se moze ilustrovati rijecima sadasnjeg ministra policije Milovana Stankovica iz vremena kada se u BiH jos vodio rat. "RS je konfederacija opstina", rekao je tada Stankovic. To znaci da osiromaseno stanovnistvo RS-a, koje mahom iz granica svoje opstine izlazi jedino kada prodaje kravu, udaje kcerku i predaje papire za Kanadu, ima potpuno zaokruzen zivot na malom prostoru.

Lokalni mediji mu tu dodu kao kisobran dovoljan za sav prostor za koji je prosjecan stanovnik RS-a zainteresovan. Ali, uz obavjestenja kada ce mu biti pustena voda i iskljucena struja, zitelj RS-a, prilicno odan lokalnim medijima, za sve ono vrijeme kada nije na programu dnevnik SRT-a, najcesce ima priliku da cuje Momcila Krajisnika, koji neprestano ponavlja kako bi sve odavno bilo gotovo da se na tenkovima SFOR-a nisu pojavili Dodik i Plavsiceva. Umjesto toga, isto ce slusati kako bi sve bilo gotovo da nije bilo Dodika i Plavsiceve, ali iz njihovih usta. Naravno, samo onaj ko od drveca ne vidi sumu ne primjecuje razliku izmedu ova dva "odavno bi bilo gotovo" iako poslije svega ostaje pitanje hoce li nova vlast biti u stanju da shvati da se ponekad protiv SDS-a moze boriti iskljucivo njihovim sredstvima ili je tek rijec o tehnolozima vlasti koji su u cistki na lokalnim medijima osjetili ono zadovoljstvo koje su osjecali kada su radili slicne stvari kao komunisti ili esdeesovci.

Suplja glava protiv supljeg novcanika
Mjesec dana uoci izbora, koalicija "Sloga" ima sansi da popravi rejting, tim prije sto se na izborno jutro, kao prva vijest, nece cuti kako su "nepregledne kolone autobusa sa Muslimanima i Hrvatima, od kojih su mnogi naoruzani, usle u Doboj, Modricu, Zvornik, Srebrenicu..." Prilike su da bi SDS - oslabljen za Aleksu Buhu, covjeka koji je bio posljednji koliko krivokletan toliko i ubjedljiv svjedok da je to stranka koja ne laze, ne krade i ne ubija - dio glasova (5-8) mogla predati radikalima i SNS-u Biljane Plavsic. Plavsiceva ce takode u istocnom dijelu RS-a poneki mandat oteti radikalima medu onim biracima koji dosljedno glasaju za "stari" SDS, ma kako se on zvao.

Istovremeno, Plavsiceva ce gubiti glasove od Dodika, medu onima koji je nisu voljeli u prethodnoj fazi, ali su za racun njene ljetosnje hrabrosti bili spremni da joj, bar nakratko, sve zaborave. Istovremeno, Dodik ce pokusati da ustine neki glasic od socijalista, koji imaju prilicno odano biracko tijelo u redovima penzionisanih drzavnih sluzbenika, koje opet Radisicevo odsustvo mirisa, ukusa i boje vodi u srecna vremena kada su svi politicari izgledali kao on. Rijecju, SNS Biljane Plavsic ima sanse da prode nesto bolje nego prosle godine. Istu sansu ima i Dodik (ali ne onoliko koliko mu treba) i, mozda, radikali, kojima ce pretrcavati glasaci SDS-a koji su povjerovali kako ima i postenih nacionalista. Socijalisti bi prije mogli da imaju poslanika ili dva manje, dok Srpska koalicija za RS-a, koja se svojim nametljivim nacionalizmom opredijelila da je lakse oteti birace SDS-u i radikalima nego "Slogi", moze racunati na dva do tri mandata, iako su im sa liste brisana dvojica nosilaca (Predrag Lazarevic i Slavko Zupljanin). Stranke iz Federacije sa prilicnom sigurnoscu racunaju na proslogodisnji broj poslanika u parlamentu RS-a (18), cak i da ga povecaju, s obzirom da se na ovim izborima moze ocekivati dalji rast broja apstinenata medu Srbima.

Rijecju, u srpskom parlamentu ne treba ocekivati drasticne promjene. S obzirom da Srbi jos uvijek vjeruju da se probusenom glavom moze manje nego probusenim novcanikom, i na ovim izborima glasove ce odnijeti onaj ko ih ubijedi da ih niko nece istjerati iz kuca na koje imaju privremena rjesenja. Opet ce, dakle, strah biti jaci adut nego bolji zivot. Ali to nece vratiti SDS tamo gde je bio svih ovih godina, i to iz prostog razloga sto se strah od Izetbegovica samo uvecava pred cinjenicom da je vecina lidera ove stranke svoja stalna boravista potrazila u Beogradu ili na crnogorskoj obali. Ove godine pobjedivat ce oni nacionalisti koji dokazu da nisu pokrali RS. Eto, dakle, jedinog mjesta gdje ce se na septembarskim izborima ekonomija i nacija drzati za ruke.