FOKUS

Mnogobrojni clanovi i simpatizeri Stranke demokratske akcije sa nevjericom su primili vijest da je jedan od osnivaca stranke, legendarni pjevac sevdalinke Safet Isovic odbio kandidaturu na listi Koalicije CD za predstojece izbore. Njegovi prijatelji tvrde da im je popularni Sajo potvrdio da nije prihvatio kandidaturu, odbivsi da za sada kaze nesto vise o motivima svoje odluke. No, bez obzira na njih, izvjesno je da ce naredni saziv parlamenta ostati bez jednog od rijetkih poslanika kojima "glava ne sluzi samo za sisanje" i koji je znao i javno glasati u skladu sa svojom savjescu, a ne iskljucivo po nalogu Kluba poslanika vladajuce stranke.

Nisvet Mrkonja, vlasnik DJL "Perspektiva" iz Travnika, kao direktor DD "Autotransport" 1996. godine bio je "menadzer godine" u Travniku. Mrkonja je i 1997. bio direktor "Autotransporta", ali je u Travniku bio "farmer godine". U aprilu ove godine Mrkonja je prestao biti direktor "Autotransporta": nakon sto mjesecima nisu dobili nikakvu placu, radnici su ga doslovno istjerali iz kruga i zabranili mu ulaz. Tek kad su ga najurili, poceli su otkrivati sta je direktor i privatnik Mrkonja radio...

Nekad uspjesno preduzece koje se bavi prevozom drvne grade u ratu je za odbranu dalo sve kapacitete. Istovremeno, i direktor je branio - nesto. Sad radnici tvrde kako je muljao sa nalozima, skladistima, od nepostojeceg "Borcevog" Ugostiteljstva i turisticke mreze kupovao akumulatore i glave motora za "fap", nije naplacivao uradene poslove, radio vise za svoju "Perspektivu" nego za "Autotransport"... Ukratko, po radnicima, tokom rata zasluzio ne da ga se istjera iz firme vec da ga se utjera - u zatvor.

Sta o svemu Mrkonja kaze, tesko je provjeriti. On je, naime, po varijanti koja se moze cuti u "Perspektivinoj" pilani, "na godisnjem odmoru", po varijanti iz "Perspektivinog" kafica "na sluzbenom putu, kupuje masine", dok travnicka, dobro upucena, carsija vrti verziju o bijegu u Holandiju. Ono sto je sigurno, to je da je krajem maja Finansijska policija pregledala poslovanje "Autotransporta" i konstatirala brojne nedostatke, ali... Sve se, na koncu, svodi na neplacene obaveze prema drzavi - porez na promet i usluge, neplacena socijalna davanja za radnike, zatezne kamate... Za dvije i po godine od kraja rata do sad, ukupno, oko pola miliona maraka.

Najveci dio te cifre su zatezne kamate. Poznavaoci situacije kazu kako se radi trosku na kojem kantonalne vlasti ne insistiraju bas previse, tako da se, prema zapisniku Finansijske policije, stvar jos vise relativizira: za radnike kriminalac, Nisvet Mrkonja je za drzavu tek je jedan od bezbroj uspjesnih menadzera. Ili: u ovoj drzavi za neplacanje poreza i socijalnih obaveza u zatvor se ne ide. A Finansijska policija, ciji je to posao, u "Autotransportu" nije istrazivala falsificirane racune, fiktivne isplate, nepotpisane priznanice, blokirane racune, fakture za poslove koje su narucioci platili, a pare nisu stigle na "Autotransportov" racun...

Da u svojoj dosljednosti, za celnicima NHI Kresimirom Zubakom i Ivom Lozancicem, ne zaostaju ni oni nesto nizi u stranackoj strukturi, svjedoci i primjer generalnog tajnika NHI Davora Kolende, koji je pocetkom rata bio ministar za vanprivredu, informiranje i izbjeglice u travnickom HVO-u.

"Medutim, sa muslimanima, sto se mene tice, ali i vecine ovih ljudi, vise nema zajednickog zivota. Mi cemo se kad-tad vratiti na svoja, makar i spaljena ognjista u Travnik, ali tu onda njima vise nece biti mjesta", mislio je polovinom 1993. godine ovaj dosljedni omladinac, predsjednik SSOJ-a u svojoj skoli, dosljedni komunista, dosljedni hadezeovac, dosljedni novi inicijator... Citiranu misao Kolenda je izrekao u intervjuu Glasu srpskom od 15. juna 1993. Razgovor je nastao u "prihvatnom centru na Manjaci", najavljen je kao Kolendino videnje geneze "muslimansko-hrvatskih sukoba u bivsoj BiH" i prepun je slicnih bisera. Poznavaoci ratnih prilika u Travniku sjecaju se da je nakon otvaranja sukoba HVO-a i Armije BiH u srednjoj Bosni, travnicki HVO povukao jedinice i hrvatske civile u selo Jankovice, a odatle, u dogovoru sa VRS, preko Vlasica, prema ostatku "Herceg-Bosne". Bojovnici su zavrsili na frontu kod Varesa, a civili u Hercegovini. Kolenda ih je vodio tada, Kolenda ih, po odluci NHI-a treba voditi i danas.

Grupa uglednih intelektualaca, pisaca i novinara iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije uputila je pocetkom augusta otvoreno pismo predsjedavajucem Ministarskog savjeta Evropske unije, ministru vanjskih poslova Republike Austrije, dr. Wolfgangu Schüsselu, u kojem se izmedu ostalog kaze:

"Obracamo Vam se zeleci ovim putem izraziti nasu zabrinutost dramaticnim dogadajima na Kosovu. Za nas cije zemlje su bile zrtvama Milosevicevih vojnih pohoda svaki dan na Kosovu je neizdrzivo ponavljanje vec videnog. Sa nevjericom pratimo da se politika evropskih zemalja, iako deklarativno najavljuje da ovaj put nece dopustiti rat na Balkanu i time indirektno priznaje greske pocinjene za vrijeme prijasnje agresije Beograda, svakim danom sve vise udaljuje od mogucnosti da odigra aktivnu i pozitivnu ulogu u rjesavanju sukoba na Kosovu. Nadamo se, postovani gospodine Schussel, Vasem osobnom razumijevanju, kao ministru one zemlje u EU koja je narocito dobro upoznata sa dogadajima u svom jugo-istocnom susjedstvu, zemlje koja se pokazala velikim prijateljem zrtvama rata, ali i razumijevanju ostalih clanova Ministarskog savjeta, kada si dozvoljavamo ukazati na greske koje nam se cine kao ponavljanje prijasnjih propusta evropske politike, koji su negativno uticali na razvoj dogadanja uzrokovanih razornom politikom Slobodana Milosevica. One se, zapravo, svode na fundamentalnu gresku zatvaranja ociju pred uvijek istim krivcem. Svi ratovi do kojih je doslo u slijedu raspada Jugoslavije posljedica su Milosevicevog odbijanja dogovornih rjesenja. Na nacin koji je bez premca novijoj povijesti, albanski narod na Kosovu je dobrih 10 godina nenasilnim sredstvima branio svoje legitimne interese. Politicki predstavnici Albanaca na Kosovu dokazano su, ali i bezuspjesno, nastojali oko mirnog rjesenja konflikta pregovorima. Nas apel zeli upozoriti na to da je nerealno od albanskog naroda na Kosovu ocekivati da ude u pregovore sa prevarantom iz Beograda, kojem politika medunarodne zajednice daje legitimnost pregovaraca. Zelimo, takoder, naglasiti kako osnova za realno rjesenje moze biti jedino u prihvacanju kosovskih Albanaca kao ravnopravne zajednice u obitelji evropskih politickih entiteta, kojoj se ne mogu nametati apriorni i neprikosnoveni diktati. I za ovaj slucaj vrijedi, sto se vec pokazalo u nasem iskustvu, da je realisticna procjena situacije podudarna sa moralno ispravnim odlukama, te da jedino one vode uspjehu u okoncanju sukoba. Na to smo slobodni ukazati, uz nadu u hitne korekture naznacenih aspekata u politici EU prema Kosovu".

Ovaj apel su potpisali Krsto Cviic, Bora Cosic, Ales Debeljak, Slavenka Drakulic, Heni Erceg, Vlado Gotovac, Zdravko Grebo, Dzevad Karahasan, Ozren Kebo, Mirko Kovac, Ivan Lovrenovic, Luka Markesic, Tomaz Mastnak, Dunja Melcic, Slobodan P. Novak, Senad Pecanin, Nenad Popovic i Abdulah Sidran.

Abdullah al-Nasheri, star 22 godine, drzavljanin Jemena i BiH, ozenjen Bosankom, ubio je hicima iz kalasnjikova tri katolicke casne sestre u gradu Hodeidah, 225 km zapadno od svog rodnog grada, Sanaa, glavnog grada Jemena. Casne sestre Zilia (35), Elita (40) i Michaela (36) bile su porijeklom iz Indije i sa Filipina. Nakon izvrsenog ubistva, Abdullah al-Nasheri je priznao zlocin objasnjavajuci da je to uradio "zato sto su poducavale krscanstvu". Vlasti Jemena su objasnile da je Abdullah al-Nasheri "mentalni pacijent" koji se lijecio u bolnici u Dar es Salamu. Uhvacen je od stanovnika ovog luckog grada, nakon sto je pokusao da pobjegne.

Al-Nasheri se, prema podacima vlasti u Jemenu, borio u BiH od 1992. godine. U telegramu saucesca, Papa Ivan Pavao II izrazio je duboku ozaloscenost zbog ubistva tri casne sestre u ovoj katolickoj misiji. Prema lokalnim izvorima koje prenosi Reuters, 10-12 casnih sestara nudi medicinsku pomoc u ovom luckom gradu. Medu njihovim pacijentima, bio je i Al-Nasheri. Oruzje se slobodno i otvoreno nosi u Jemenu, jednoj od najsiromasnijih zemalja u arapskom svijetu. Kada je nedavno sudija u zenickoj sudnici, ne znajuci za takav obicaj u Jemenu, upitao jednog optuzenog Arapa da li bi toliko oruzja smio da drzi kod svoje kuce u Jemenu, on je odgovorio da nadeno oruzje nije nista posebno, jer kod kuce ima daleko vise oruzja. Nezvanicne procjene predvidaju da u ovoj zemlji sa 16 miliona stanovnika ima oko 50 miliona komada vatrenog oruzja. Iako je prosle godine Jemen pokrenuo kampanju oduzimanja nezakonito posjedovanog oruzja, stanovnici kazu da vecina i dalje otvoreno nosi oruzje. Tokom rata u Bosni, Ceceniji i sada na Kosovu borci iz Jemena su stigli kako bi se borili na strani lokalnih muslimana. "Ovi izvjestaji bi mogli da budu tacni. Mi ne mozemo sprijeciti ljude da putuju", rekao je jedan jemenski zvanicnik Reutersu. Srbijanske vlasti su pocetkom augusta objavile da je u borbama na Kosovu ubijeno pet drzavljana Jemena. Tokom velike kriminalisticke i antiteroristicke istrage u zenickom kraju, proslog novembra, jedan drugi drzavljanin BiH i Jemena je, prema sluzbenom objasnjenju, izvrsio samoubistvo u zatvorskoj celiji.

Davno su prosla ona fina vremena kada je fudbal bio igra namijenjena zadovoljstvu navijaca, a ne sto debljem bankovnom kontu. U ta vremena i navijaci su bili bolji. Umjesto tuca i bengalskih vatri, vic i sala bili su glavno navijacko oruzje. U Sarajevu se i danas prepricavaju bedastoce najveceg fudbalskog fana Keme Lakace i nerazdvojnog mu ahbaba Jure Ljolje. Anegdote u kojima su se magarci farbali u bordo i plavu boju, a Kemo bio vezan lancima za psecu kucicu nakon poraza "Sarajeva" nezaobilazan su dio fudbalske historije.

Rat je u Sarajevu unistio mnogo toga, ali se cini da su navijaci sarajevskih klubova iz njega izasli kao najjace navijacke grupacije na prostoru bivse Jugoslavije. U skladu s tom tvrdnjom je i smrtovnica koja se nekoliko dana nakon finala play-offa za fudbalskog prvaka BiH i pobjede "Zeljeznicara" pojavila na sarajevskim ulicama sa saljivom sadrzinom, ponudivsi skrivenu poruku plavo obojenog dijela grada koji zivi u uvjerenju da je bordo tim fudbalski ogranak vladajuce stranke i celnistva Nogometnog saveza BiH. Ostaje, medutim da se saceka nova poruka, ovaj put inspirisana posljednjom kosevskom trojkom u plavoj mrezi.

"Sa ogromnom tugom i zaloscu, prisiljen sam obavijestiti da se nedavno na mezarju Bosanski Petrovac dogodio neviden zlocin. Naime, izvjesna spodoba imenom Sehic Seid je, nista manje niti vise prisvojila (ukrala) pet kompletnih mezara! Zlocinac je sa starih nisana koji bi nam trebali biti ponos, izbrisao uklesane tekstove, koji na tim nisnima, zelim vjerovati, stoje vec stotinama godina. Tekstovi su bili ispisani arapskim jezikom u cast odlicnika koji su na tom mjestu ukopani, te manirom jednog obicnog vandala, upisao kao 'podize nisan svom djedu, bratu, drugom bratu itd.', iako ti njegovi nisu nikad i ne mogu biti zakopani u casne mezare nasih predaka. Smatram da ovaj zlocin ne smije ostati nekaznjen ..." Ovim je rijecima Ahmed Hatibovic u pismu zamolio reisul-ulemu Mustafu Cerica da "licnim autoritetom i autoritetom Ustanove u kojoj radi" ucini sve da se zlocinac kazni. Dok u nadleznim institucijama Islamske zajednice provjere o cemu se radi i povuku potrebne poteze, vrijedi zabiljeziti jos jednu recenicu iz pisma Ahmeda Hatibovica: "Ako necemo voditi racuna o svojim precima onda nismo dostojni voditi racuna ni o svojim potomcima."

Dani doznaju da bi Sarajevo krajem mjeseca trebalo biti domacin jos jednog svjetskog skupa kojem bi teme trebale biti zivot u postratnim drustvima. Naime, u organizaciji Carnegie Commission on Preventing Deadly Conflict i Hunt Alternatives, 27. augusta bi brojni predstavnici raznih svjetskih organizacija trebali razgovarati o "Izboru izmedu dvije opcije: realnom zivotu, realnim pitanjima i realnim odgovorima", "Ulozi zene u obnovi socijalnih veza u ratom unistenim drustvima", "Znacaju integracije", te "Prevenciji nesporazuma..." Medu ucesnicima rasprave valja spomenuti Davida Trimblea, sefa Sjevernoirske unionisticke partije, Swanee Hunt, ambasadora SAD-a u Becu, Emmu Bonino, evropskog komesara za ljudska prava, Budimira Loncara, posljednjeg ministra vanjskih poslova nekadasnje SFRJ...Najznacajniji dio tereta u organizaciji ovog skupa podnio je ambasador BiH u Ujedinjenim nacijama Muhamed Sacirbegovic, a najavljeno je da ce skup otvoriti predsjedavajuci Predsjednistva BiH Alija Izetbegovic.

Kada komandant NATO-a za Evropu general Wesley Clark dode u Sarajevo upuceni odmah pocinju opkladu oko toga koji je bosanskohercegovacki vojni zvanicnik sljedeci na redu za terapiju retorickog drila. Posljednja posjeta ovog istaknutog ucenika West Pointa imala je samo jedan cilj - hrvatski duznosnici u Vojsci Federacije. Najpogodnija osoba za to bio je aktuelni ministar obrane Federacije i predsjednik HDZ-a Ante Jelavic. Sastanak u ogromnom zdanju nekadasnje Druge vojne oblasti a danas Ministarstva obrane trebao je da traje 45 minuta. No, na nesrecu okupljenih novinara potrajao je citav sat. I taman kada su se vrata sobe u kojoj se odvijao sastanak otvorila i novinari ukljucili kamere i diktafone, pokazalo se da ce iz sale izaci svi samo ne generali Clark i Jelavic. Pola sata kasnije Clark je kazao novinarima kako se zalaze za depolitizaciju Vojske Federacije, a Jelavic je ko iz topa potvrdio: Na izbornim listama HDZ-a za predstojece rujanske izbore nece biti niti jednog profesionalnog vojnika i policajca. Nakon ovoga Clark je navratio i do Jelavicevog oponenta Kresimira Zubaka sa kojim je razgovarao o "provedbi Dejtonskog sporazuma". Clark ce uskoro ponovno posjetiti Sarajevo, a upuceni se vec sada pocinju kladiti ko ce sljedeci dati casnu pionirsku rijec da vojnika nece biti na izbornim listama.