Pise: Ozren KEBO

Odmah poslije Srba, u Ortijes se vratilo i 20 bosnjackih porodica. To je jako iznerviralo hrvatsku stranu pa je Ivan Prskalo, aktuelni dogradonacelnik Mostara, koji se vise od tri mjeseca nije pojavio na radnom mjestu i za kojeg niko ne zna na temelju cega prima dogradonacelnicku placu, poslao drsko i primitivno pismo Martinu Garrodu, sefu Regionalnog ureda visokog predstavnika. Tragom nove taktike HDZ-a, Prskalo, inace trajno zabrinut nad ujedinjenjem grada, Garroda je zajedno sa Orucevicem optuzio da dijele Mostar i azurnom Englezu porucio da je persona non grata. Ovo skandalozno pismo je samo uljudjenija verzija verbalnog napada kojeg je Prskalo izveo nad Garrodom nakon sto je Zubak otisao iz HDZ-a. Za Prskala se do tada govorilo da je Zubakova struja i, posto je nakon unutarhadezeovskog loma ostao na vjetrometini, trebao je sto prije potvrditi svoju radikalnohrvatsku poziciju. Tom prilikom Prskalo je Garrodu, vristeci, rekao da je "starkelja, balija" i da su ga "muslimani kupili".

Ali, to je bio nezvanican izljev bijesa. Pismo je imalo sluzbenu formu i trazilo je sto hitnije odredjenje. Garrod je reagirao odmah, rekao da su to simptomi nekog ko se bori za politicki zivot, i pozvao Prskala da u praksi potvrdi svoju brigu za jedinstveni grad. Onda su uslijedile i ostale reakcije. Prvi se oglasio americki izaslanik za provedbu Dejtonskog sporazuma Robert Gelbard koji je Prskala nazvao politickim mrtvacem, a njegove rijeci idiotskim i opasnim prijetnjama u glupom pismu. "Kako sam u Vladi SAD-a bio zaduzen za antiterorizam, ovo sam pismo shvatio ozbiljno. Previse je Amerikanaca poginulo u teroristickim napadima." Gelbard je precizno shvatio sustinu Prskalovih rijeci, jer samo nekoliko dana nakon spornog pisma u Mostaru je nakon utakmice Hrvatska - Njemacka organizirana takozvana slavljenicka pucnjava u kojoj je 25-godisnja Emina Catic poginula, a 67-godisnji Husein Dzelilovic tesko ranjen. Ovih dana americki duznosnici u Bosni i Hercegovini pazljivo analiziraju sva zbivanja i traze odgovor na pitanje da li postoji ikakva uzrocno-posljedicna veza izmedju Prskalove izjave da Srbima povratnicima ne moze garantirati sigurnost i pet pozara koji su, 48 sati nakon ove izjave, izbili izmedju Ortijesa i aerodroma.

Garrod je mrtav, zivio Prskalo
Prvi zamjenik Visokog predstavnika Jacques Klein potvrdio je Gelbardovu zgadjenost nad pismom i americku odlucnost da u Mostaru ne dozvoli HDZ-u da u miru dovrsi ono sto je u ratu zapoceto: "Prskalo nije sposoban da napise ovakvo pismo. Ocito je on neciji lutak. Mi cemo se u utorak pozabaviti ovim u Mostaru, ali jasno je da je neko drugi napisao pismo i dopustio Prskalu da ga potpise."

Pomenuti utorak je dosao i prosao, a od pozabavljanja Prskalom nije bilo nista. Umjesto toga, OHR pozabavio se Garrodom. Sve je razvodnio Visoki predstavnik Carlos Westendorp koji je Prskalov ispad mlako ocijenio kao gresku, a posto svako, je li, ima pravo na gresku, to ce se i dogradonacelnikova greska tretirati kao njegovo demokratsko pravo. Od smjene Prskala o kojoj se tih dana uveliko pricalo nije bilo nista, a uvijek duhoviti Vjesnik je otisao korak dalje i ustvrdio kako je takav rasplet logican, jer je Prskalovo pismo "utemeljeno i argumentirano". Tako je ova epizoda jos jednom potvrdila da u OHR-u vladaju ozbiljne nesuglasice. "U Uredu visokog predstavnika", kaze jedan Mostarac, "bukti pravi spansko-americki rat, a sve se uvijek prelama preko Mostara." I zaista, u duhu Vjesnikovih predvidjanja, umjesto Prskalove, OHR je aktivirao Garrodovu ostavku. Malo je poznato da je Garrodu iz samog vrha OHR-a jos prije nekoliko mjeseci vrlo grubo poruceno da prestane insistirati na Mostaru i da se posveti drugim mjestima. Uzalud su bila njegova ubjedjivanja da je Mostar kljuc, da se u njemu rjesava sudbina i Federacije i cijele Bosne i Hercegovine.

Borba za Mostar je teska jer HDZ ne odstupa od svojih ciljeva. Cini se da nikada nisu bili ekstremniji kao nakon odlaska Kresimira Zubaka. U tome nailaze tek na povremenu podrsku medjunarodne zajednice. Carlos Westendorp je potpisao odluku kojom potvrdjuje da ce na nedavno otvorenom mostarskom aerodromu raditi 70 odsto Hrvata i 30 odsto Bosnjaka. U HDZ-u smatraju da samo treba istrajati na ovakvom diskriminatorskom pristupu, dok se medjunarodna zajednica ne umori i odustane od Mostara. Ili dok spanska struja ne pobijedi americku i dopusti da se od Mostara napravi stolni grad. Kada je hrvatska strana prije dvije godine otela HE Mostar, u tom cinu asistirali su im pripadnici spanskog SFOR-a. Kasnije su spanske banke ponudile Elektroprivredi Herceg-Bosne 100 miliona dolara kredita za popravku brane, a na njenom svecanom otvaranju opet su bili - vojnici iz Spanije. Brana je, inace, izgradjena novcima i radom svih ljudi koji su zivjeli u Mostaru i ne postoji nikakav nacin, osim sile i inostranih kredita kao logisticke podrske toj sili, na koji bi ona ekskluzivno pripala samo jednom narodu.

Mostar kao Vukovar
HDZ vec dvije godine pokusava srusiti Martina Garroda. Ako im takva igra uspije, bio bi to nenadoknadiv udarac za sve one snage koje se bore za jedinstven grad. Americki duznosnici u Bosni dugo vec prate situaciju u Mostaru i koriste svaku priliku da podrze ideju o ujedinjenju grada. Gelbard je takav stav potvrdio Orucevicu nekoliko puta. Posebno ce zanimljiva biti uloga Jacquesa Kleina, covjeka koji je reintegrirao Slavoniju u Hrvatsku i vratio joj Vukovar, grad u kojem je srpska strana pocinila strasne zlocine. Hoce li sada uspjeti da Mostar, grad u kojem je hrvatska strana pocinila strasne zlocine, reintegrira, iscupa iz hrvatskog drzavnog okruzja i vrati Bosni i Hercegovini?

U zadnje vrijeme raste osionost HDZ-strukture u politici, vojsci i policiji. Dolazi vrijeme raspleta. Takav strateski pravac posljedica je cesto najavljivanog, pa odgadjanog, pa sada ponovo aktueliziranog haskog zanimanja za slucaj Mostar. Postalo je jasno da napretka u gradu nece biti dok se iz njega trajno ne uklone ratni zlocinci. S druge strane, kulminaciju dostize i podjela unutar mostarskih Hrvata, podjela na autenticne Mostarce i one koji su dosli iz zapadne Hercegovine, preuzeli vlast, moc i kapital i rodjene Mostarce potpuno gurnuli na marginu. Alija Behram, direktor RTV Mostar, o tom zaokretu prica: "Mnogi mostarski Hrvati, medju kojima i jedan broj mojih kolega, dugo vremena otvoreno su mi stavljali do znanja da je Mostar vec u Hrvatskoj, da je glavni grad njihove drzave Zagreb, a granica na Bulevaru. Ubjedjivali su me da sam slijepac ako to ne vidim. Ali sve se promijenilo. Njihova prica danas je mnogo realnija, vise ne govore o Zagrebu, nego o Sarajevu, gdje ih, uostalom, sve cesce srecem. Vise smo u posljednje vrijeme kahvi ispili u Sarajevu nego u Mostaru."

Behram kaze da je sukob urbanih Hrvata i "ruralaca", kako ih ovi prvi podrugljivo zovu, dosegao kulminaciju. Varnice su svakodnevne. Urbani su gurnuti na marginu, a pridoslice iz zapadne Hercegovine vode glavnu rijec. Poslije sedam godina potpunog muka, koji je sasvim logican, jer su u zapadnom Mostaru glave letjele i za najmanja neslaganja, hrvatski intelektualci, koji su totalno odsutjeli rat i sve sto se tih godina desavalo, polako i stidljivo pocinju se javljati. Ali ne zacudjuje to sto oni rade. Mnogo je indikativnija provala patriotskih osjecanja kod jednog od vidjenijih nacionalistickih lidera, rodjenog Mostarca, koji je svih ovih godina vazio za nezvanicnog ideologa HDZ-a. Ne postoji nijedan nacionalni projekat kojeg on nije osmislio ili u kojem bar nije intenzivno ucestvovao. Pripisuju mu se i mnogo gore stvari, ali za sada bez dokaza. Taj je gospodin u susretu sa novinarima iz istocnog dijela grada sasuo pravu tiradu protiv zapadnih Hercegovaca. Prvo je rekao da mu je najveca zelja da se slaufom spusti niz Neretvu, sa pijeska ispod Carinskog mosta pa sve do Jasenice, a onda je raspalio po "skutorima". Galamio je da je glecer ruralnog potpuno unistio grad, da su izbjeglice iz istocne Hercegovine unistile Mostar 30, a dosljaci iz zapadne - 70 odsto, da su za sve sto se desilo "krivi seljaci", a pravi sok medju prisutnima (ispad se desava na koktelu organiziranom povodom odlaska Dragana Gasica iz Mostara) izazvale su zavrsne rijeci ovog nadahnutog izlaganja: "Draze mi je Safino govno nego cijela zapadna Hercegovina, jebo im ja mater."

Preko Sarajeva ili preko Imotskog
Do definitivnog obracuna izmedju sela i grada, ipak, nece doci. Nikakvog obracuna nece biti jer ovdje je rijec o procesu. Taj su proces, ustvari, pokrenuli hrvatski biznismeni. Oni su prvi postavili pitanje s koje strane valja ici u svijet, preko Imotskog ili preko Sarajeva. Njima je prvima postalo jasno da nikakvog razvoja, nikakvog biznisa, kredita, niti investicija nece biti ako budu operirali sa imenom, pecatom i infrastrukturom Herceg-Bosne. Oni su prvi poceli razmisljati bosanski.

Povratak Mostaraca u predratne domove ide tesko, uz stotine problema, ali ipak ide. Hrvatski gradjani prelaze u istocni dio Mostara, obilaze svoje kuce, ali jos ne smiju da se vrate, jer im to ne dozvoljavaju hrvatski politicari. Cinjenica da nijedan hrvatski povratnik jos nije popunio formular za povratak u Bijelo Polje najbolje govori o strahu koji vlada u zapadnom dijelu grada. Ali stvari, ipak, idu nabolje. U trenutku kad ovaj broj Dana krene u stampariju, krenut ce obnova 50 hrvatskih kuca u opcini Stari Grad. Novac je obezbijedila holandska vlada.

Problem zvani Mostar moze se rijesiti samo ako to medjunarodna zajednica hoce. Westendorp je jos jednom potvrdio da on to nece. Posljednjim potezima potpuno je obezvrijedio dosadasnje napore na integraciji Mostara, podrzao najekstremnije slojeve hrvatskih politicara i ponudio alibi najekstremnijim snagama u Bosni i Hercegovini. Njegovi politicki manevri su jaka predizborna logisticka podrska HDZ-u BiH kojeg se cak i Katolicka crkva odrekla. Na svu srecu, nije Westendorp jedini koji kroji politiku u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Nedavno je hrvatski dnevni tisak objavio americke uslove za ulazak Hrvatske u Partnerstvo za mir. Uslovi su podijeljeni na dvije grupe, u prvoj su oni koji se ticu Hrvatske, a u drugoj oni koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu. Evo uslova iz te druge grupe: "puno restrukturiranje policije Federacije, ukidanje ilegalnih institucija Herceg-Bosne, provedba rezultata izbora, normaliziranje situacije u Mostaru, marginaliziranje etnickih separatista, potpora jedinstvenoj vojsci Federacije, osiguravanje povratka izbjeglica (posebice u Livno i u Hercegovacko-neretvansku zupaniju) i upucivanje jasne poruke Hrvatima u BiH i njihovom politickom vodstvu da ne zive u Hrvatskoj, vec u Bosni i Hercegovini, i da se to nece promijeniti."

Bitka za Mostar jos nije zavrsena. Izgleda da polako ulazimo u finale Amerika - Spanija.