Pise: Dzenana KARUP

Fikret Abdic je bivsi clan Centralnog komiteta Saveza komunista SFRJ, bivsi direktor kladuskog Agrokomerca, bivsi clan Predsjednistva BiH, idejni tvorac i realizator autonomne pokrajine zapadna Bosna zbog koje je 1993. godine poginulo gotovo dvije hiljade Bosnjaka i zbog cega su bh. vlasti podnijele zahtjev Haskom tribunalu da se protiv njega, kao ratnog zlocinca, pokrene postupak. I, tvorac Demokratske narodne zajednice koja ga je na predstojecim izborima kandidirala za clana Predsjednistva BiH.

Od augusta 1995. godine, kada je Peti korpus po drugi put i definitivno unistio njegovu autonomnu pokrajinu, Fikret Abdic zivi u Opatiji, u vili koja je, priznaje, kupljena parama kladuskog Agrokomerca i koju on koristi posljednjih 16 godina. Radi u Rijeci gdje je 1993. godine registrirao glavno sjediste Agrokomerca za Hrvatsku i tako pokrio Agrokomercove poslovne prostore u Zagrebu, Karlovcu i Rijeci, kao i restoran i kafic u Zagrebu. Fikret Abdic ima hrvatsko i bh. drzavljanstvo. O tome sta danas radi, prica: "Ovaj Agrokomerc je cerka onome u Velikoj Kladusi. Sticajem okolnosti sad su podijeljeni, a ja sam direktor u Hrvatskoj kao sto sam i prije bio. U Kladusi sam jedini legalni i legitimni predsjednik Upravnog odbora Agrokomerca i ne moze biti niko drugi. Samo dionicari to mogu promijeniti, a ja imam njihovo ovlastenje da o svemu odlucujem, odnosno onaj koga ja opunomocim. Postavili su mi zamku po kojoj sam ja ratni zlocinac i ne mogu tamo, ali ja mogu ovlastiti covjeka. Za sve postoji rjesenje."

Imovinu Agrokomerca u Hrvatskoj, kaze, Kladusani ne mogu dobiti iako su to trazili od nadleznih hrvatskih vlasti. Ipak, uz osmijeh, priznaje da postoje nacini za to, ali eto - nije njegovo da ih savjetuje. Kad je cuo da ga u BiH optuzuju zbog koristenja sredstava i imovine Agrokomerca odlucio je da osnuje privatnu firmu Finab, koju je registrirao 1995. godine. U njoj su, kaze, zaposlene nekadasnje izbjeglice iz kampova Kuplensko i Gasinci: "Sad rade u Hrvatskoj, u Bosnu redovno nose placu, a imaju oko hiljadu maraka mjesecno. Sve sto cinimo je u funkciji popravljanja radne i kreativne sposobnosti nasih ljudi jer mi sutra moramo pokrenuti Agrokomerc koji je sad jad i bijeda." U Zagrebu radi Ured za prihvat "njegovih" izbjeglica koji vodi racuna o svakom pojedincu. Abdic kaze kako zna da njega u BiH optuzuju da je zaveo te ljude, no, on to odbacuje tvrdeci da se zapravo "samo brine o njima".

Nova verzija afere Agrokomerc
Svoju cudnu pricu sa puno elemenata fikcije Fikret Abdic zapocinje aferom Agrokomerc. Po njegovoj najnovijoj verziji: "Slucaj su montirali Raif Dizdarevic i Alija Izetbegovic i uopce nije bio upetljan Beograd. Je li Hamdija Pozderac vise smetao Raifu Dizdarevicu ili Srbima? Raif je predlagao da idem na mjesto ministra za poljoprivredu. Na taj nacin me htio skloniti, jer ja sam bio opasan, dokazao sam da sam natprosjecan direktor, a ko ce dokazati da je natprosjecan ministar kad sve zavisi od premijera. Nisam ja njemu smetao kao Musliman. Trebao sam ici za premijera Vlade, a Hamdija za predsjednika Predsjednistva, i sta je onda sa prevagom Dizdarevica, sve pada. Glavni svjedoci u aferi zbog izgradnje Starog grada bili su Sefik Sadikovic, koga Alija 1995. postavlja za direktora Agrokomerca, i njegov pomocnik Asim Cemalovic Braco, sadasnji Alijin konzul u New Yorku. Oni su bili svjedoci optuzbe, a Srbi su, kao, krivi, i Mujo Hrnjica glavni problem. Ako Srbi nisu dali da se stavi taj spomenik koji je gotov i zna se gdje je, sto ga Alija nije postavio? Na primjeru koji sam naveo rasvjetljava se afera Agrokomerc. Mene su optuzili i glavni svjedoci bili Alijini ljudi. To je bio njegov osobni obracun sa mnom. Sad me opet isti ljudi gone!"

Podsjecamo ga da je sa Izetbegovicem i Strankom demokratske akcije izasao na izbore 1990. i da tada nije tako govorio. Bez suptilnosti i odgovornosti za javnu rijec, kaze: "Nisam se ja zakleo da cu slusati Aliju i nemam nikakve odgovornosti prema tom senilnom starcu, imam samo pred narodom. A sve sto sam uradio - a radio sam jako puno bez dogovora sa Alijom, i to stoji - bilo je jer je on grijesio. SDA je 29. novembra 1991. sazvala Kongres tako sto su Haris Silajdzic, Ejup Ganic i svi ostali iz SDA imali pravo pozvati svoje prijatelje koji su onda dobili status delegata. To je nedemokratski izabrana klapa Alijinih prijatelja, dovedena u Skenderiju da klice. Kome? Ma nikom. Dvanaest puta sam izlazio za govornicu iako sam bio svjestan da me nece Alijini prijatelji podrzati, ne ta grupa koju je on doveo da bi demonstrirao svoju moc vodje. I na tom kongresu je rekao, ne direktno, da ce on ratovati, bez obzira na zrtve, samo da bi ostao vodja. A ja sam, nakon izbijanja sukoba isao i u Bijeljinu i tri puta u Bosanski Brod, pa u Derventu, Maglaj... Iz Predsjednistva u tom periodu niko drugi, osim mene, nije smio nigdje otici. Poslije boravka u Bijeljini izvijestio sam i Predsjednistvo i javnost o onome sto sam vidio, nisam mogao izmisljati. Gostovao sam na bijeljinskom radiju i pozivao ljude da dodju i informisu me o tome sta se desava. Htio sam ja u aprilu i u Focu da idem, ali zvale su me stare nane i govorile: 'Ne dolazi, sinko, ubit ce te.'"

Drugoga maja 1992. Alija Izetbegovic je bio zarobljenik JNA u kasarni u Lukavici, Sarajevo nemilice granatirano, carsija gorjela, a tenkovi JNA dosli nadomak zgrade Predsjednistva... Fikret Abdic je na Televizji BiH cekao priliku da se javnosti predstavi kao novi predsjednik drzave: "Ako sam ja pokusao drzavni udar, sto me nisu uhapsili? U Sarajevu sam ostao do drugog augusta 1992. godine, a u Kladusu sam usao drugog septembra. Ako je bilo tako kao sto oni kazu, Predsjednistvo je trebalo odmah zasjedati. Zasto nije? Pitajte Ganica zasto mu Alija kad je dosao i usao u Predsjednistvo nije dao ruku. Nije, jer Ganic nije uradio ono sto je trebalo i nije zadovoljio Aliju. A ako se vratimo samo malo unazad, ocita je njihova neprincipijelna veza, jer ko je ovlastio Aliju Izetbegovica da on postavi Ganica za svog zamjenika? Ejup nije ovlasten, on zastupa Jugoslavene, i raspadom Jugoslavije on je ostao bez baze."

Glavni adut - koridor
Kada prica o onome sto je uslijedilo nakon njegovog dolaska u Bosansku krajinu, Fikret Abdic ne krije da svojim najljucim neprijateljima smatra rahmetli Irfana Ljubijankica, Mirsada Veladzica, Ramiza Drekovica i Atifa Dudakovica. Zato su ubrzo po njegovom dolasku uslijedile promjene u bihackom okrugu: prijeteci vijecnicima opcinskih skupstina da ce obustaviti koridor kojim je dolazila hrana, otpustiti radnike Agrokomerca i zaustaviti proizvodnju, uspio je na sve kljucne funkcije, osim u Petom korpusu, postaviti "svoje" ljude. Na mjesto Irfana Ljubijankica, koji je do tada bio predsjednik Skupstine Okruga Bihac, postavljen je Ejub Topic. Mirsad Veladzic je sam podnio ostavku, pokusavajuci sprijeciti sukobe koji su se vec tada nazirali, a za predsjednika vlade dosao je Zlatko Jusic, koga Abdic ovako opisuje: "sposoban covjek, Mirsad Veladzic je coban u odnosu na njega". No, to nije sve: na slican nacin kao i Ljubijankic, smijenjen je nacelnik policije Zijad Kadic, a na njegovo mjesto je postavljen Irfan Saracevic Zile, koji ce kasnije biti jedan od vodecih autonomasa. Saracevic danas zivi u Rijeci; Abdic kaze da je tesko bolestan i da ima leukemiju.

"Svi govore o mojim robama, a niko ne govori da su u Bihacu bile skuplje deset puta. Kad je vreca brasna u Bihacu bila hiljadu maraka ja sam je od Srba kupovao za 80, imam dokaze. Mora reci Alija koliko je od te razlike kod njega, koliko kod Ganica, Silajdzica, Rasima Delica, Drekovica, Dudakovica, do zadnjeg komandircica. Kod njih je lova. I sad ja za to trebam odgovarati, a 1993. godine sam mogao i u Sarajevo uvoziti hranu. Trazio sam koridor, a Alija nije htio ni da trazi od Srba, jer on je veliki Musliman. Pucaju po gradu, pa nema to veze. Sto nije dogovorio da ne pucaju? Kako sam ja svaki put kad sam dolazio u Sarajevo dogovarao da ne pucaju." Ovako se Abdic pravda i usput priznaje koliko je i njemu samom koridor bio bitan: rijec je o jedinom putu kojim je u to vrijeme hrana dolazila u Krajinu, Zagreb - Karlovac - Vojnic - Velika Kladusa, a koji je Fikret Abdic uspostavio zahvaljujuci svojim dobrim relacijama i sa Zagrebom i sa Beogradom. Kako je on bio i jedini uvoznik robe, svi novcani tokovi bili su usmjereni ka Agrokomercu.

Planovi podjele BiH
Krajem marta 1993. godine javnosti je prezentiran Wance-Owenov mirovni plan po kome bi BiH bila decentralizirana drzava u svojim medjunarodnim granicama i podijeljena u deset autonomnih provincija. Fikret Abdic je prihvatio taj plan. "Sto necu prihvatiti kad ga je Alija potpisao!? Prihvatio sam uniju republika BiH da bi se zaustavio rat. Sad imamo manje teritorija nego sto smo tada dobijali. Ja sam prvi lordu Owenu rekao da je Alija po broju glasova drugi i da on nema pravo da radi. Lord Owen je dolazio kod mene. Razgovarali smo tri sata u Francuskom bataljonu. Izasao sam poslije, 12. juna 1993, i sastao se sa lordom Owenom i Stoltenbergom. Tad je plan Wance-Owen stavljen u mirovanje, a aktueliziran je Owen-Stoltenbergov. Alija to nije prihvatio. Ja sam prihvatio i otisao u Zenevu." I prije nego sto je Fikret Abdic otisao u Zenevu njegovi ljudi su poceli sakupljati deset hiljada potrebnih potpisa za Inicijativu o osnivanju autonomne pokrajine. Ta inicijativa je prosla na Skupstini Okruga, 13. septembra 1993. godine, a Skupstina RBiH na zasjedanju 28. i 29. septembra smjenjuje Fikreta Abdica sa mjesta clana Predsjednistva. "Nisam ja smijenjen. Kako su o mojoj smjeni mogli glasati ljudi koje sam ja na izborima porazio ko posljednje prostitutke!?"

Dvadeset i sedmog septembra 1993. godine proglasio je svoju autonomnu pokrajinu. Samo nekoliko dana poslije, prvog oktobra 1993. godine, uslijedio je proglas Fikreta Abdica u kome on objasnjava "neophodnu borbu protiv Petog korpusa". Radnici Agrokomerca su pozvani da dodju u Polje gdje im je podijeljeno naoruzanje i crveni radnicki kombinezoni. Poslije toga je zapoceo obracun sa svima koji nisu bili za autonomiju u Velikoj Kladusi, hapseni su clanovi Izvrsnog odbora SDA, raspustena je opcinska skupstina. Emin Huskic u svojoj knjizi Svi zlocini Fikreta Abdica pise da su prvi ozbiljniji sukob isprovocirale Abdiceve pristalice, prvog oktobra, kada su silom i oruzjem sprijecili kolonu gradjana Cazina, Buzima i Bihaca koji su bili krenuli u Veliku Kladusu da tamo odrze miting podrske BiH i jedinstvu bosnjackog naroda. Tada je pala prva krv. Fikret Abdic, pak, tvrdi da je prvi oruzani sukob bio na Skokovima cetvrtog oktobra, poslije Skupstine DNZ-a, i da je Peti korpus na celu sa Dudakovicem napao nenaoruzan narod. Pripadnici Petog korpusa, svjedoci tog dogadjaja, pricaju da je narod autobusima dovozen iz Velike Kladuse i rasporedjivan kao zivi stit izmedju njih i Abdiceve Narodne odbrane.

Snage Narodne odbrane kontrolirale su mali prostor, ali su imali velike saveznike: u Zagrebu je 21. oktobra 1993. godine, u prisustvu Franje Tudjmana, Fikret Abdic potpisao sa Matom Bobanom "Zajednicku izjavu". Tim dokumentom oni su dijelili BiH po osobnim nahodjenjima. Mate Boban je poslije izjavio da su se jedinice HVO-a bihackog okruga pridruzile snagama Narodne odbrane. "Ja sam postovao sve dogovore koje je Alija imao sa Hrvatima, i mi nismo gradili dogovor koji to anulira, vec u okviru toga", objasnjava Abdic koji je odmah sutradan, poslije potpisivanja sporazuma sa Bobanom, otputovao u Beograd i sa Radovanom Karadzicem, u prisustvu Slobodana Milosevica, potpisao Deklaraciju koja obje strane obavezuje na mir. "U deklaraciji tocno stoji clan po kome i Alija i Ganic mogu stupiti u dogovor oko drugih podrucja koja smo mi uvazavali", komentira Abdic svoju akciju raspodjele drzave. Kao potvrda ovih dogovora i nastavak uspjesne suradnje, uslijedio je sedmog novembra 1993. godine sastanak predsjednika vlada triju paradrzava u Velikoj Kladusi: Jadranko Prlic, Vladimir Lukic i Zlatko Jusic bili su Abdicevi gosti. U isto vrijeme, Abdicevi su logori bili sve puniji. No, to je vec tema o kojoj on nerado govori.

Sve prolazi, logori ostaju
"Nemam ja sta kome obrazlagati. Ja sam tom narodu cinio samo dobro, nista drugo. Nece mene Alija na optuzenicku klupu. Ako ide ko, onda je to Alija, a ja sam svjedok. Kad je Alija trazio moje izrucenje od Hrvata, naveo je 15 svjedoka, a ni jedan nije saslusan. Mislili su da nikad nece sa nama razgovarati o onome sto je bilo. Ali hoce. Mi hocemo razgovor i hocemo da otvorimo logore Alije Izetbegovica, dinastije Cengica, Rasima Delica i Atifa Dudakovica. Oni znaju zasto ja to govorim. Mi uopce nismo imali logora."

Upitan sta je bilo na Drmeljevu, gdje je bio logor kroz koji je za dva mjeseca proslo 520 ljudi, Abdic kaze: "To je bio sabirni centar u kome su se provjeravali ljudi." U jednom dopisu Abdicevih autonomasa, od 12. januara 1995, zaplijenjenom nakon prvog obracuna, pise da je u "vojnom zatvoru Miljkovici 1.567 zatvorenika". Abdic to kratko odbija kao - falsifikat?! No, logore u Kladusi je obisao i Tadeusz Mazowiecki, specijalni izvjestitelj za ljudska prava, i nakon toga pisao Fikretu Abdicu upozoravajuci ga da se ljudi drze bespravno, da su uslovi losi, da su im ugrozena sva prava... Abdic samo kaze da je Mazowiecki obisao sve zatvore jer on nije imao sta kriti, "za razliku od Alije Izetbegovica, Rasima Delica i Atifa Dudakovica". Pitamo ga kako objasnjava smrt Rasima Erdica, koji je tek jedan od zatvorenika umrlih od posljedica batina u logoru. Abdic uzvraca pitanjem: "Cijih batina?" "Vase policije", odgovaramo. "To ne znam", kaze i odmah napada: "Meni su montirali da sam ja ubio Ljubijankica, i poslije nema moje krivnje. Vi pricate o dokazima. Oni su u mojoj kuci u Starom gradu nasli dokaze, pa to je odlicno, perfektno, rasvijetlit cemo taj slucaj. Vjerovatno ce se naci dokazi da sam ubio i generala Santica. Oni imaju sve papire. Medjutim, helikopter sa Ljubijankicem - sto je moja sreca, jer bih imao problema da dokazujem - nije nikad isao tom marsrutom, nego tada, a ja nisam odredjivao marsutu. Helikopter nije nikad kretao u to vrijeme kao tada, to su sve nove stvari, itd. Znaci, mogao je to biti samo neko u Bihacu. I zato odustaju, to se vise ne pominje."

Iako na sva pitanja Fikret Abdic ima neki svoj nevjerovatni odgovor, na pitanje o totalnom porazu koji je dozivio u obavjestajnoj operaciji "Tigar - Sloboda 94", nije uspio ponuditi nikakav suvisao odgovor. Citaoci se sjecaju da se u sklopu te operacije Hamdija Abdic, kao pripadnik Petog korpusa, uspio ubaciti u stab Fikreta Abdica. Bila je to jedna od najuspjesnijih akcija proteklog rata. O ovome Fikret Abdic prica: "Nikad u zivotu nisam sreo kukavicu kakva je Hamdo Abdic. Nije bilo nikakve suradnje izmedju nas." Na pitanje da li mu je jednom prilikom dao 200 hiljada maraka, kaze: "Ako sam mu ja dao, eno mu ih. Ni marku on nije dobio. Ta njihova akcija je velika prevara. Ali, nisam ja lud da pricam o ovim temama u naredna dva mjeseca, a Alija ide u kampanju, prica o svom programu i narodu obecava sta ce mu dati. Sve sto je Hamdo Abdic rekao, to je laz. Nasa uloga u toj akciji je pozitivna, dobronamjerna, sracunata na to da se prekinu sukobi. Neka se nadje primjer covjeka koji je toliko uradio za svoj narod u ratu kao Fikret Abdic. O meni je plasirana informacija kao o najvecem izdajniku, a ja sam dva puta izasao sa svojim narodom."

Marticeve zasluge
Prvi put kad su izasli, Fikret Abdic i njegove pristase otisli su u Hrvatsku, ali na teritoriju pod kontrolom Marticevih Srba, tzv. SAO Krajinu. Udruzili su se sa njima i zajednickim snagama napadali Peti korpus Armije BiH. Abdiceve pristase nosile su uniforme bivse JNA, vecina je imala petokrake na kapama, a neki kazu da ih je bilo i sa kokardama. O motivima da stane na stranu agresora, Abdic prica: "Oni nisu prihvatali pomirbu nikakve vrste nego ponizavajucu. Nema vece agresije nego sto je izvrsena na Veliku Kladusu, i nema nigdje takvih Muslimana koji su dva puta izasli da bi prestalo ubijanje. Dali su ponos, sve dali, dakle najponosniji narod. Izasli su kad smo vidjeli na sto su oni spremni i sta je bilo u Pecigradu. Ljudi su vjerovali i vise ne vjeruju. Za hiljadu godina nece vjerovati nekoj uputi iz Sarajeva. U izbjeglistvu nam niko nije davao hranu na Alijin zahtjev. Bio sam sa Marticem, nek odgovara za zlocine ako je kriv, ali ovdje ima zasluge, spasio je od gladi 70 hiljada ljudi. I ja sam ponosan jer sam spasio svoj narod da ne pomre od gladi."

Po povratku iz SAO Krajine u Kladusu Fikret Abdic je proglasio republiku zapadnu Bosnu. Bilo je to 26. jula 1995. godine i trajala je devet dana. Abdic kaze: "To je sasvim druga stvar koju treba posebno pojasnjavati." Kada su borci Petog korpusa po drugi put, sedmog augusta 1995, usli u Veliku Kladusu, grad je, kazu, licio na vojnu bazu srpske vojske. Dobili su tako veliki ratni plijen koji im je pomogao da u kasnijim akcijama oslobode Bosanski Petrovac, Bosansku Krupu, Kulen-Vakuf, Kljuc i Sanski Most. Za sve ove uspjesne akcije Fikret Abdic tvrdi da su prevara?! A na komentar da je Atif Dudakovic najpriznatiji general Armije BiH, Abdic, u svom zestokom stilu, zakljucuje: "Kako nece biti? Bihac ste opisali Vukovarom, a nista nije sruseno. Do ovog rata se govorilo da niko ne zna lagati kao Srbi. Ali, sto znaju Alijini Muslimani lagati, ne zna sav narod na svijetu zajedno."

Ljudi iz hrvatskog i srpskog naroda meni vjeruju, a njima ne. Muslimanski narod je zanemario, a Alija zaboravio, da je Fikret Abdic prije rata bio Babo, i da to nesto znaci. Predsjednik jesi pa nisi, a babo vjecno ostajes. Ja nemam razloga da mrzim Aliju. Sta sam mu mogao vise dati nego funkciju predsjednika. Ako ja pobijedim, onda ce on pokrenuti pitanje revizije Dejtonskog sporazuma, nece predati vlast, ni vojsku ni policiju. Mi nemamo potrebe cekati izbore, moramo sa njim odmah otvoriti politicki razgovor. Alija ne moze sprijeciti moju kandidaturu time sto ce nametnuti zlocine i Haag. Ja bih pobijedio u Sarajevu i u svakom drugom mjestu kad bi ljudi znali istinu. Jasno je da cemo kad dodjemo biti izlozeni napadima. SDA to mora rascistiti u svojim redovima. Ona je duzna da organizira policiju, vojsku, i gradjane da se ponasaju civilizacijski. Moraju nam omoguciti ravnopravno ucesce na izborima. Ne uradi li ona to, onda se za vlast bori nedozvoljenim metodama, a metode nisu samo oruzje nego i incidenti u kojima koriste razna sredstva represije. Ako SDA to nije u stanju, medjunarodna zajednica je mora na to prisiliti. Ma, kakav Haag! Registrirana je stranka DNZ, idemo na izbore, ja se kandidujem za clana Predsjednistva. Znaci, nema Haaga. Sva je prica opet u interesu Sarajeva. Nema nikakve osnove za to. Ja u Haagu mogu biti samo svjedok, jedini pravi koji ima svu dokumentaciju, a ni u kom slucaju optuzenik."