Razgovarao: Nerzuk CURAK

ZULFIKARPASIC: Pazite, ovaj popis Saveznog zavoda za statistiku nije potpun. Na svakoj stranici ovog dokumenta stoji da spisak nije potpun. Ali, kad procitate upute o koristenju samog dokumenta, kad se suocite sa cinjenicom da je on sakrivan od javnosti, postavlja se pitanje zasto je to ucinjeno? Tako dolazimo do opravdane sumnje kako su se zrtve jedne strane htjele predimenzionirati. Pa i Vojislav Seselj je u jednom svom govoru rekao da je u samom Jasenovcu ubijeno milion i sedam stotina hiljada ljudi.

DANI: A Draskovic da je to najveci srpski...

ZULFIKARPASIC: ...podzemni grad. Isto tako mi znamo da je i Pravoslavna crkva zvanicno saopcila kako je u Jasenovcu ubijeno 700.000 Srba. Dokument Saveznog zavoda za statistiku obara te opceprihvacene brojke. To je do sada najobjektivniji popis jasenovackih zrtava. Mi smo imali i neke drugacije popise i procjene ubijenih, ali sada se pojavljuje jedan dokumenat koji poimenice objavljuje sve zrtve do kojih su istrazivaci tog zavoda dosli. Ono sto tom dokumentu daje gotovo apsolutnu dozu objektivnosti jeste metod. Pored svih naucno primijenjenih metoda, u ovom istrazivanju otislo se jos jedan korak dalje, jer se, u namjeri da se dodje do tacnog broja ubijenih, islo od kuce do kuce, dakle, svako domacinstvo je posjeceno od strane istrazivaca Saveznog statistickog zavoda. To je vrijednost ovog dokumenta koji ne predstavlja nikakvu senzaciju iako zurnalisti to nastoje tako prikazati. Ovaj dokument nam nudi jedan, mozda minimalni broj jasenovackih zrtava, ali, istovremeno, iz njega, za veliki broj ljudi ne mozemo saznati nista vise od golog podatka da su ubijeni. Dakle, ti ljudi se tretiraju kao brojevi. Ni imena, ni prezimena, ni godine rodjenja, ali i te zrtve su sastavni dio ove knjige jer se o njima, bez obzira na nedostatke, posjeduje izvjesna evidencija. Evidencija o tome da su ubijeni.

Manipulacije sa zrtvama
DANI: U kojoj mjeri je Savezni zavod za statistiku vrsio manipulacije sa nacionalnom pripadnoscu jasenovackih zrtava?

ZULFIKARPASIC: Imajuci u vidu da je to naucna institucija i da joj je bas u vrijeme tog popisa zrtava na celu bio Bosnjak, neki Ibrahim Latific, ja bih vam odgovorio da nije bilo nikakvih manipulacija. Medjutim, kada se detaljnije udubite u ovaj dokument, primijetite dosta nelogicnosti. Evo, uzmimo za primjer muslimansko selo Rovine, kod Stare Gradiske, iz koga je ubijeno 30 ljudi, od toga 29 muslimana i jedan pravoslavac. Tih 29 ubijenih muslimana pripadnici su uglavnom cetiri familije: Beganovica, Husica, Masica i Saljica. Medjutim, iako njihova vec navedena prezimena i imena, poput Aise, Alije, Omera, sasvim jasno kazuju da su u pitanju muslimani, cak 10 osoba od njih 29 nisu evidentirani kao muslimani, vec kao nacionalno i religijski neidentificirani. Jos cetvero muslimana od njih 29 evidentirani su kao Srbi. To znaci da je samo u ovom selu 50 posto muslimanskih zrtava sakriveno medju neidentificirane ili medju Srbe, na nekim mjestima medju Hrvate itd. Isti je slucaj, mozda cak i u vecoj mjeri, sa Zidovima koji su evidentirani kao Srbi i Hrvati, bez obzira sto sama njihova prezimena Finci, Levi itd. jasno i nedvosmisleno govore o njihovom nacionalnom i vjerskom porijeklu. Dakle, morala je postojati jedna izvjesna manipulacija da bi se ovakve greske u ovakvim kolicinama i u ovakvoj mjeri uopce mogle pojaviti.

DANI: Jeste li naisli na obrnute slucajeve, da se npr. Srbi podvedu pod Muslimane ili Zidove?

ZULFIKARPASIC: Ne, u drugom pravcu nemamo takvih slucajeva. Nemamo Srbina koji je podveden pod Musliman, nemamo pravoslavce ili katolike koji su evidentirani kao muslimani. To ne moze biti slucajno. Ocito je u pitanju izvjesna vrsta manipulacije. Ipak, ja ne zelim izreknuti nikakve tvrdnje, nego samo potaknuti izvjesne sumnje, jer smatram, bez obzira na sve ograde, da mi objavljujemo jednu knjigu koja ce posluziti javnosti i naciji da se ovaj problem izuci i da se na osnovu objavljenih rezultata pristupi ozbiljnim znanstvenim i drugim analizama.

DANI: Koliko je, po tom dokumentu koji kanite objaviti, ubijeno ljudi u jasenovackom logoru?

ZULFIKARPASIC: Po ovom dokumentu, u Jasenovcu i Gradiskoj ubijeno je 59.086 osoba. Od toga je 33.846 Srba, 9.044 Jevreja, 1.471 Rom, 942 Muslimana, 6.544 Hrvata, 194 Slovenca, 60 madjarskih Zidova i oko 50 Makedonaca, a 6.849 osoba je nacionalno neidentificiranih.

DANI: Imajuci u vidu Vasu prethodnu analizu, ispada da je broj srpskih zrtava u Jasenovcu manji cak i od te cifre od 33.846 ubijenih?

ZULFIKARPASIC: Tek kada se izvede detaljna analiza mi cemo vidjeti koliko je pod 7.000 nacionalno neidentificiranih podvedeno i drugih sem Muslimana i koliko je Muslimana evidentirano kao Srbi odnosno Hrvati.

Autenticni dokument
DANI: Knjiga koju ce objaviti Bosnjacki institut sadrzavat ce i sve te analize?

ZULFIKARPASIC: Ne, to nece biti prikazano u knjizi, jer mi nemamo namjeru da objavljujemo studiju i naucni rad, nego mi objavljujemo faksimil koji ce posluziti, prije svega, naucnicima, a onda i novinarima, kao i javnom mnijenju opcenito. Uvjereni smo da je o tome potrebno znati sto vise istine. Mi ne pretendiramo da je ovo apsolutna istina i da je ovo konacni broj zrtava, ali mi cemo kasnije nuditi i nove argumente, jer vec ima onih koji sumnjaju u ove nalaze i govore da je to nemoguce. Zato cemo naknadno objaviti i interne upute i interne dokumente do kojih smo takodjer dosli, kako bismo pokusali otkriti razloge manipulacije i odgovoriti na pitanje zasto su ove istine pripremane u Saveznom zavodu za statistiku i zasto se onda odustalo od njihovog objavljivanja.

DANI: No, kako je "istina nedjeljiva i kako je prati sjaj njezine vlastite jasnoce", bilo bi jako dobro kada biste Vi mogli doci i do dokumenta koji argumentirano pokazuje i dokazuje da je u Jasenovcu ipak ubijeno 700.000 ljudi?

ZULFIKARPASIC: Kada bih dosao do takvog dokumenta, ja bih ga odmah objavio. Bosnjacki institut se ne bi ustrucavao da to uradi. Ipak, ocevidno je da su ti brojevi pretjerani.

DANI: Sta mislite, zasto su ovi podaci o 60.000 ubijenih presuceni i zbog cega nisu objavljeni 1964. godine kada je i uradjen popis zrtava?

ZULFIKARPASIC: Ja sam razmisljao zasto to nije objavljeno '64. godine. Morate znati da je Tito ipak prvi koji je rekao da je Jugoslavija imala milion i sedam stotina hiljada zrtava. Jedna citava administracija, jedan cjeloviti drzavni aparat je permanentno potvrdjivao tu cifru. Ona se objasnjavala potrebom da se kroz ratne reparacije dobije sto vise pomoci, mada je svijet i tada kao i sada smatrao da za dobijanje pomoci i ratnih reparacija ne treba izmisljati cifre i poigravati se sa zrtvama. Medjutim, kljucno pitanje je sljedece: zasto je 1992. godine ovaj dokument uopce stampan u obliku knjige, i to, prema upucenim izvorima, najmanje u dva, a najvise u deset primjeraka? Zasto su onda ti primjerci cuvani u kasama kod raznih ustanova i raznih osoba, umjesto da se knjiga javno objavi? Ja sumnjam u manipulaciju ciji je cilj da se ne ugrozi opceprihvacena teza o stotinama hiljada Srba ubijenih u Jasenovcu. Pazite, ovaj dokument je dva puta pripreman za stampu. Prvi put u augustu 1966. kada je generalni direktor Zavoda za statistiku bio vec pomenuti Ibrahim Latific, koji je napisao i predgovor. Meni ne ide u glavu zasto su pravili knjigu, jednom, pa drugi put, a onda je nisu objavili. Ako to do cega su dosli nije tacno, onda su mogli to objaviti i kazati da podaci do kojih su dosli nisu tacni na osnovu toga i toga, jer nam je falilo to i to, i slicno. Ne, oni ne objavljuju knjigu, kriju je od javnosti, a istovremeno za primijenjenu metodologiju kazu da je bila dobra, sto je nonsens. Dakle, na osnovu svih ulaznih podataka koje smo dobili, evidentna je cinjenica da se moze ustvrditi kako postoji jedan temeljiti popis zrtava iz cijele bivse Jugoslavije. Naime, s obzirom na primijenjenu metodologiju i na informacije koje su Zavodu stavljene na raspolaganje, a uzimajuci u obzir da su istrazivaci i anketari licno posjetili svako domacinstvo u BiH, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji i Crnoj Gori, moze se bez vecih problema zakljuciti da postoje i dokumenti o zrtvama po republikama. Bit ce jako interesantno da se dodje do tih dokumenata i da se objave. Oni koji to posjeduju, kada vide da je Bosnjacki institut objavio knjigu jasenovackih zrtava, ne bi trebali imati razloga da se suzdrze od objavljivanja i drugih dokumenata.

I da vam najdirektnije odgovorim na vase pitanje, mi zaista ne zelimo da pokazemo losu volju, ali ja osobno ne znam zasto dokument koji ce objaviti Bosnjacki institut do sada nije objavljen kada se na osnovu svih dostupnih parametara mora doci do uvjerenja da je to prilicno tacno i da je nama uspjelo da dodjemo do jednoga autenticnoga dokumenta.

Ovo je ozbiljna stvar
DANI: Niste spremni pricati o tome kako ste dosli do tog famoznog dokumenta?

ZULFIKARPASIC: Ja vam zelim samo reci da se to ne treba mistificirati. Mi smo jedna naucna ustanova koja ima arhiv sa vise hiljada jedinica iz raznih oblasti - rata, politike, korespondencije itd., koje ce naucnici da obrade i neke objave. Mi se sluzimo onim uzusima i onim pravilima kojima se sluzi citav svijet. Necemo objavljivati privatnu korespondenciju koja za nauku i politiku ne predstavlja nista i cije bi objavljivanje sada predstavljalo samo senzacionalizam. Mi te dokumente necemo objavljivati, necemo ih dati ni naucnicima na pregled, ali ce se ipak, sa jedne povijesne distance, za pedeset-sto godina, i to objaviti, da se zna kakav je bio odredjeni politicar, njegov karakter, kakav je imao odnos prema vjeri, zenama itd. Dokumente u kojima se neko vrijedja necemo objavljivati. A zbog toga sto ozbiljno provjeravamo i cuvamo sve dokumente koji nam se nude, mi smo ohrabrili mnoge ljude da nam dostavljaju dokumentaciju koju posjeduju. Mozda u nasem takvom odnosu lezi i razlog zasto uspijevamo doci do dokumenata do kojih drugi ne mogu.

DANI: Da li je iko iz srpskih znanstvenih krugova vec reagirao na najavu objavljivanja ove knjige?

ZULFIKARPASIC: Ne zaboravite da je srpski politicar i naucnik Bogoljub Kocovic jedan od prvih, ako ne i prvi pionir koji je trazio istinu i objavio jednu postenu knjigu o zrtvama Drugog svjetskog rata. Dakle, to nije pitanje srpstva. Ja ne vjerujem u genocidne narode niti u zlocinacke narode, niti vjerujem u lopove. U nauci ima vrlo ozbiljnih ljudi, ali su mi prijatelji ne jednom sugerirali da provjerim da li mi neko umjesto nauke nudi kakvu podvalu.

DANI: Kako ste Vi utvrdili da dokument koji kanite objaviti nije podvala?

ZULFIKARPASIC: Kada sam ja taj dokumenat dobio, konsultirao sam se sa nekoliko eminentnih naucnika, strucnjaka za statistiku, sociologiju i historiju koji su mi bez imalo sumnje rekli - ovo je jedna vrlo ozbiljna stvar. Ovo nije zadnja rijec ali ovo je najtemeljitije obradjena stvar o toj temi.

DANI: U pitanju su evropski naucnici?

ZULFIKARPASIC: Jeste, medju njima je bilo ljudi koji su iz drugih evropskih zemalja, nosioci katedri itd. Drugo, ja i jos nekoliko saradnika sa Bosnjackog instituta, koji se vec dugo vremena bavimo ovim poslom, odmah smo vidjeli da imamo jedan vrlo ozbiljan materijal kome smo posvetili i kome cemo posvetiti dosta paznje. Upravo na osnovu ovoga materijala, Bosnjacki institut ce ispitati stvarni broj muslimanskih zrtava u Jasenovcu. To ce biti jedan vrlo ozbiljan tehnicki posao, pod kontrolom jednog ili dvojice naucnika medjunarodnog ugleda. Onda cemo, poslije zavrsenog rada, od dobijenih rezultata napraviti jednu studiju.

DANI: Jeste li o ovim dokumentima razgovarali sa srpskim intelektualcima koji su se i do sada isticali pisanjem protiv manipuliranja zrtvama iz Drugog svjetskog rata, kao sto su gospoda Zerjavic, Kocovic...

ZULFIKARPASIC: Ja sam ovo dobio prije kratkog vremena. Sa gospodinom Kocovicem sam u stalnoj vezi, ali da vam kazem, nisam smatrao za potrebu da ikoga pitam za dozvolu da li to trebam da uradim. To nije moj obicaj, jer, pazite, sad bi mene neko mirne duse mogao da upita: a zasto ti nisi pitao Slovence ili svoje prijatelje Zidove koji su procentualno najvise nastradali, mozes li objaviti takvo sto? Tako da ja nisam trebao nikoga da konsultiram, vec samo da ustanovim da li se radi o jednom autenticnom dokumentu bez ikakvih spekulacija. To sto se mi danas pitamo zasto ove cinjenice nisu ranije publikovane, takodjer je jedna vrsta spekulacije. To nije naucni argument. Mi, naime, ne znamo hoce li nam sutra neko kazati kako je dokument o kojem govorimo bio priredjen za stampu ali je to neko sakrio, a oni koji su to htjeli stampati za to nisu znali. Ili, mozda neko dokaze da je sve to u tolikoj mjeri pogresno, da su cak sva imena u dokumentu krivo napisana. Mozda neko ponudi i neke druge argumente. Sve to ja ne znam, pa o svemu tome necu ni da pravim neke fantasticne zakljucke. Samo zelim da kazem da se u Bosni svi zlocini moraju pokazati i otkriti. Mi Bosnjaci smo najveca zrtva zlocina i moramo da pocnemo sto je ozbiljnije moguce da radimo na dokumentovanju zlocina i da se ne ustrucavamo nekada napraviti i gresku. Tu je nauka koja ce da kaze - gospodo, ima jos jedan spisak, to sto vi imate je tek jedan dio.

Potisnute familije
DANI: Da li je predsjednik Hrvatske Franjo Tudjman u svojoj ocajnoj knjizi Bespuca povijesne zbiljnosti koristio iste dokumente za dokazivanje tvrdnje kako je u Jasenovcu ubijeno oko 70.000 ljudi?

ZULFIKARPASIC: Ocevidno je da je prva verzija ovog dokumenta podijeljena drzavnim funkcionerima i institutima za historiju i da je sve to zbog necijeg nerazumijevanja stavljeno pod drzavni embargo. Ljudi priznaju da je drzavni embargo postojao. Posto je Tudjman bio direktor zagrebackog Instituta za izucavanje historije radnickog pokreta, ne sumnjam da je on to dobio i da je s punim pravom iskoristio. Je li on to za sebe zadrzao ili je, kad je nametnut drzavni embargo, zbog svoje revnosti i odanosti, vratio drzavi, ja ne znam. Sta god da kazem, bila bi to spekulacija.

DANI: Cini se da ce zbog objavljivanja ovih dokumenata najzadovoljniji biti Tudjman?

ZULFIKARPASIC: Ja otvoreno kazem da ce najvecu korist imati hrvatska strana. Nimalo se ne ustrucavam da to uradim, bas zbog toga sto sam uvijek spreman da branim Hrvate ako su napadnuti bespravno, da isto tako branim Srbe, da branim, prije svega, Bosnjake od kleveta i od podvala. Bosnjaci su specijalno zainteresirani da se ovo unistavanje nacionalnih manjina i naroda i ovo politicko, nacionalno i vjersko ludilo koje proistice iz nacionalizma, fasizma i rasizma, sto je moguce temeljitije, ispita i pokaze.

DANI: Zasto?

ZULFIKARPASIC: Zato sto smo upravo mi i nasi roditelji, djedovi i pradjedovi zivjeli u jednoj multinacionalnoj i multikulturnoj sredini zajedno sa Srbima, Hrvatima i Zidovima medju kojima sam imao i imam bezbroj prijatelja. Vidite sta se dogodilo sa onim nasim starim pravoslavnim komsijama, Srbima, onim taslihanima koji su se generacijama s nama radjali, skolovali i odrasli, koji su bili tolerantni i nosili u sebi onu urbanu toleranciju, jednu podnosljivu vjersku i nacionalnu atmosferu. Oni su, moze se reci, nestali, a na njihovo mjesto dosli su ovi stocari, necu da kazem poludivlji, ali svakako necivilizacijski oformljeni ljudi, koji su kasnije davali jedan brutalan ton i pridonosili uravnilovki. Nestalo je carsije po svim nasim gradovima, nema je u Foci, Zvorniku, Travniku, Banjoj Luci, Tuzli i, prije svega, nema je u Sarajevu. Onih starih carsijskih familija koje su od bogumila naslijedile ono najpozitivnije sto je ova zemlja dala, vise nema. Taj element u Bosni je stradao, jer su, nakon unistavanja nasih sela, nasi brdjani pobjegli i slili se kao jedna rijeka u te carsije i te gradove i donijeli sa sobom jedan drugi nacin zivota, necu da kazem los, ali jedan suroviji nacin zivota koji je potisnuo stare bosnjacke familije. Potisnute su i one hrvatske familije koje su bile primjer jednoga tolerantnog suzivota i nezamjenjivi faktor u stvaranju multinacionalnog karaktera Bosne. Oni su bili nosioci rada, najbolje nase zanatlije, administratori... Potisnuti su, necu da kazem, od hercegovackih divljaka, nego od onih sirovih hrvatskih seljaka koji su zamijenili ove vec isklesane, ove vec oformljene, vec kultivirane Hrvate koje smo mi u Bosni imali. Mi imamo razloga da zalimo za ovim ljudima i ovim sredinama. Zato moramo nastojati da ovu atmosferu docaramo nasoj omladini, da joj pokazemo da je ona bila takva i takva. Zadatak Bosnjackog instituta je da tu atmosferu tolerancije i podnosljivosti razvija, jer mi moramo zivjeti zajedno i to je jedan od najvaznijih elemenata nase egzistencije. A sve to mi mozemo ako budemo respektirali istinu.

Nauka nema obzira
DANI: Neki su spremni ustvrditi da je upravo skrivanje istine sansa za Bosnu?

ZULFIKARPASIC: Ne spasavamo mi prijatelje Srbe na taj nacin sto presucujemo zlocine koji su potekli iz njihove sredine, niti iko spasava svoju sredinu, ako prikriva prestupe svoje nacije a uvelicava zlocine drugih. Jedini lijek je istina. Zato su potrebni istinski dokumenti. Zato mi ne smijemo da ih potcjenjujemo, niti da im pridajemo neki senzacionalisticki znacaj. Ljudi se vise pitaju koliko sam platio dokument i kako sam dosao do njega, nego sta to ja ovim dokumentom dajem ljudima. Ja ovdje dajem jednu stranicu nase historije, nase proslosti, da na njoj nesto naucimo. Nama je kasno sada plakati i reci kako se ova zla nikada vise nece dogadjati a stalno nam se dogadjaju. Dogadjaju nam se jer nemamo dovoljno pameti i dovoljno moralnih kvalifikacija da sacuvamo ono sto su nama nasi djedovi ovdje stvorili. Nama je u interesu da se sazna i istina o drasticnom smanjivanju broja Zidova u Sarajevu i Bosni. Oni su predstavljali jedan specijalni element Bosne koji je u velikoj mjeri utjecao na politicku i kulturnu toleranciju u nasem zivotu. Zidovi su sa sobom donijeli jednu toplu mediteransku atmosferu, jednu urodjenu toleranciju, jer su sami bili ugrozeni. Oni su imali jedno veliko otvoreno srce za socijalne probleme jer su sami bili u takvim problemima. Oni su, prije svega, svojom konstruktivnom radinoscu u trgovini i poslovnom zivotu zaista pridonosili slici jednoga kosmopolitskoga, visenacionalnoga, kulturnoga grada Sarajeva. Za sve nas, nezavisno od toga da li smo muslimani, njihova tragedija predstavlja jednu duboku ranu, jedan beskrajno tezak gubitak koji mi, nazalost, nikada vise necemo moci ispraviti jer su oni likvidirani, jer su oni protjerani, jer su napustili Bosnu da bi spasili svoje zivote. Nesto ih je ostalo i mi ih moramo cuvati kao zjenicu oka svog.

DANI: Oprostite, zar objavljivanje ove knjige koja radikalno smanjuje broj jasenovackih zrtava, pa tako i Jevreja, ide u prilog ovih lijepih rijeci koje ste kazali?

ZULFIKARPASIC: U nauci covjek ne smije imati obzira ni prema kome, nego samo prema istini. Moja tendencija je bila i ostala da treba da se kazne zlocinci, da se oni identificiraju i da se dâ satisfakcija zrtvama. Prije svega, jer smo mi toliko stradali, ali i nase komsije Zidovi. Moj interes je da se tu do kraja stvari rasciste. Ovdje se ne kaze da je devet hiljada Zidova ubijeno u Jugoslaviji, nego u Jasenovcu, sto je ocigledna razlika. S druge strane, Zidovi su najtemeljitiji u istrazivanju svojih zrtava, imaju razne institute van zemlje i u zemlji i oni znaju koliko njih je, u masi logora na nasoj teritoriji, pogubljeno. Zidovi iz Beograda su stradali po logorima u Njemackoj, na Banjici, na mnogim drugim mjestima. O svemu tome sigurno postoji evidencija. Ja smatram da je ovo prilog tome, a ni u kom slucaju pokusaj da se umanje zrtve. Takodjer nisam za to ni da se umanje zrtve Srba, ali sam za to da se ne pravi od hiljade sto hiljada. Isto tako sam protiv da se skrivaju bosnjacke zrtve, ali sam apsolutno i protiv toga da se one pretjerano prikazu i da se izmisli neka cifra koja ne odgovara stvarnosti.

DANI: Hocete li Vi taj dokument objavljivati jos na nekom jeziku osim na bosanskom?

ZULFIKARPASIC: Necu. Ako neko hoce da objavi, ja nemam nista protiv toga. Dat cu sve na raspolaganje, jer i po medjunarodnim zakonima, svi ljudi koji raspolazu evidencijom da je neko pocinio zlocin moraju dokument objaviti i ne smiju ga sakriti. Ja bih imao necistu savjest ako bih sakrio koliko je Zidova, Srba ili Hrvata ubijeno u Jasenovcu, zbog njih samih koji su tamo stradali. To su sve stvari koje ni u kom slucaju ne smiju biti sakrivene. Ali, ja se necu sada pretvoriti u nekoga ko ce svu svoju aktivnost usmjeriti na izucavanje zrtava i objavljivanje dokumenata o tome. To je samo jedan aspekt djelatnosti Bosnjackoga instituta, pred kojim je veliki posao na daljnjem sabiranju knjiga, pisanju historije BiH i njenom izucavanju.

ZULFIKARPASIC: Nazalost, za sada se radi samo o jednoj odluci. Ja mogu reci da smo glavne stvari ipak svrsili, da su se reisul-ulema i Islamska zajednica pokazali velikodusnima prema kulturi i znacaju Bosnjackog instituta i da su nam na najpovoljniji nacin stavili na raspolaganje hamam koji ce biti jedna reprezentativna zgrada kulture. Ali, mi trebamo jos neke objekte i tu nailazimo na vrlo cudnovate prepreke. Na jednoj sjednici jedne ustanove koja je medju prvima u ovoj drzavi, bilo je prijedloga da mi sve sto napravimo jednostavno poklonimo Kantonu! Cak nam je urucen zvanicni dokument po kojemu moramo pokazati da li imamo dozvolu od Svicarske da sve knjige i dokumente prenesemo u Bosnu. Ali, to je moje privatno vlasnistvo, Svicarska nema s tim nista, nije to komunisticka drzava. Ja sam ipak pitao u Svicarskoj mogu li tu svoju imovinu iznijeti i oni su mi, naravno, rekli da ja, dok sam ziv, sa svojim vlasnistvom mogu raditi sta hocu.

DANI: Kad ocekujete da ce Bosnjacki institut u Sarajevu poceti s radom?

ZULFIKARPASIC: Ako ne bude opstrukcije od strane administracije, mozda za godinu dana. Ipak, posto je ovdje jedan cinovnik dobar tek ako moze da sprijeci nekoga da nesto uradi, ne znam, sve je moguce. Zato sam prije zapocinjanja ovog kulturnog poduhvata prvo posjetio predsjednika Izetbegovica i reis efendiju Cerica da vidim koliko su oni kao ljudi otvoreni prema ovoj mojoj ideji. Moram da kazem da su njih dvojica pokazali ne samo interes nego i otvorene simpatije i podrsku. S obzirom da ja dajem BiH jednu vrijednost od najmanje 20 miliona njemackih maraka, sto je jedan ipak jedinstven slucaj u nasoj skorijoj historiji, zelim da se sprijece bilo kakve mahinacije. Ja sam optimist da ce i pored malih, sitnih ljudi koji svojim sefovima hoce pokazati kako su veliki strucnjaci, ovaj moj projekat uspjeti.

DANI: U kakvim ste sad odnosima sa Izetbegovicem?

ZULFIKARPASIC: Imamo respekt jedan prema drugome. Cini mi se da je vodeca bosnjacka politicka struktura na neki nacin svjesna gresaka koje je napravila i da su sada u poziciji trazenja dodatnih argumenata koji bi opravdali njihov stav da se nije moglo drugacije. Taj argument da drukcije nije islo i da je ovo jos najbolje sta nam se moglo dogoditi, to je jedan takav apsurd, jedna takva nepravda i prema njima i prema svom narodu da ja to ne mogu da podnesem. Mislim da je Izetbegovicu sada, manje-vise, sve jasno. Pola Bosne je u rukama, moze se reci, nasih najljucih neprijatelja, ljudi koji za jednu Ferhadiju kazu da je to strahota iz najmracnijeg vremena, koji su anticivilizacijski raspolozeni, koji imaju svoje zakone, svoju vojsku, svoju policiju, svoje skole u kojima uce da smo mi primitivni i nekulturni a oni da su spasioci, oslobodioci itd... S druge strane, preko 20 posto teritorije je pod kontrolom Hrvatskoga vijeca obrane, pod kontrolom grubih zanesenjaka koji su dusmanski raspolozeni spram Bosne. Bosnjaci imaju 25 posto Federacije koju dijele sa drugima. Mi maksimalno imamo 10 posto teritorije gdje su Bosnjaci jedna objektivna vecina, gdje imaju neki znacaj. Kad vidite da su to rezultati nase politike, onda mozete shvatiti kako ja gledam na tu politiku.

Ali, najgora stvar je jedan strasni moralni pad kod naseg naroda. U ovome gradu zna se ko je Al Capone, zna se ko je mafija, zna se ko vedri i oblaci, i nista. Vi ga mozete prozvati u novinama sto puta, sa slikama, sa dokazima, a da se nista nikome ne dogodi. Evo, uzmite, naprimjer, jednog politicara koji sada caruje u Sarajevu. Da ja u ovom intervjuu kazem kako je on juce ukrao 200 miliona, mi cemo mu samo uciniti veliku uslugu, jer ce on dobiti 2.000 novih prijatelja koji vec sebe vide kako nesto sicare od te love, koji ce mu otici i reci bravo, ti si lafcina - s ciljem da dobiju po hiljadu maraka. Mi smo, dakle, vrlo nisko moralno pali, mi nemamo javnog mnijenja uopce, a ako nema javnog mnijenja ne moze biti ni demokracije, a gdje nema demokracije ne moze biti pravde, a gdje nema pravde ne moze biti ni slobode. Mi se nalazimo u jednom vrzinom kolu, u stvarnoj opasnosti da spadnemo na jedan vrlo jeftini i potcijenjeni dio modernoga svijeta.