Pise: Aleksandar HEMON

Na stranici C15 bila je prica (story - americki mediji proizvode price, a ne clanke) o Zinedinu Zidaneu, definitivno najboljem igracu na svijetu u ovom trenutku. Prica je govorila o Zidaneovom nastupu na Svjetskom prvenstvu, o njegovoj klupskoj karijeri, o njegovom trenutnom statusu idola u Francuskoj. Otprilike jedan stubac je posvecen cinjenici da je Zidane sin alzirskih imigranata i da je odrastao u siromasnom i zajebanom dijelu Marseillesa, gdje njegov brat Farid jos uvijek zivi. Prica govori i kako je skaut AS "Cannesa" spazio Zinedina i sa 13 godina ga odveo u svijet. Dvanaest godina kasnije, Zinedin je presao put od trnja do zvijezda i postao svjetski prvak.

Na naslovnoj strani pocinje prica o bracnom paru Othmer koji je nedavno ostavio svojih 750 miliona dolara raznim univerzitetima i dobrotvornim organizacijama. Othmeri su pedesetih godina poceli investirati novac sa Warrenom Buffetom, berzovnim spekulantom iz Oklahome koji je pametnim investicijama postao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Na pocetku svoje sretne avanture sa Buffetom, Donald Othmer ("covjek neobicno snazne volje", kako ga opisuje jedan prijatelj) je bio profesor hemije na beznacajnom univerzitetu u Brooklynu, a Mildred Othmer je radila za svoje roditelje. Oboje su zadrzali svoje poslove do prirodnog kraja svojih karijera i nisu se razmetali novcem. Othmeri nista nisu morali da rade da bi postali basnoslovno bogati, osim da se drze Buffeta - novac je prakticno sam od sebe kvasao, dok nije lijepo nakvasao do 750 miliona dolara.

Na stranici A4 nalazi se prica o smrti Moshooda K.O. Abiole, nigerijskog opozicionog lidera, koji je nedavno, nakon sto je pusten iz zatvora, umro od srcanog udara. Abiolina smrt, veli prica New York Timesa, ostavlja ogromnu prazninu zato sto je Abiola "bio istovremeno africki poglavica, pobozni musliman, covjek koji je podrzavao krscanska prava, mogul biznisa i primjer, veci od zivota, te u Nigeriji rijetke stvari: uspjeha, od prnja do raskosi".

Na stranici B1, prvoj stranici "kulturne" rubrike, Ron Chernow, autor biografije Johna D. Rockfellera Seniora pod nazivom Titan: Zivot Johna D. Rockfellera Seniora, manje-vise reklamira svoju knjigu. John D. Rockfeller Sr. je bio osnivac Standard Oila, naftne kompanije koja je pocetkom vijeka imala monopol, stecen raznoraznim nezakonitim i nasilnim sredstvima, na proizvodnju nafte. Zbog Johna D. Seniora Rockfelleri su postali jedna od najbogatijih porodica na svijetu, cija je slava dospjela i do mog djetinjstva, kada je zahtjeve za skupe igracke i svicarske cokolade moja majka odbijala rijecima: "Nije ti tata Rockfeller!" Elem, John D. je bio stedljiv i marljiv, za razliku od svog oca Williama koji je bio baraba i koji je svoju porodicu ostavio bez prebijene pare. John D. je tako krenuo od potpune nule, da bi stigao do nepojmljivog bogatstva, pa je naslov price o njegovoj biografiji Od cenata do miliona i misterije.

Citalac ce primijetiti da sve ove price, bez obzira na kraj, svijet iz kojeg dolaze ili oblast ljudskog iskustva iz kojeg poticu, povezuje motiv "od trnja do zvijezda" ili "od prnja do raskosi", kao da se u svemu sto ljudi rade, gdje god da rade, kako god da rade, ponavlja prica sa istom strukturom: covjek svojom snaznom voljom prevazilazi nepovoljne okolnosti. To je sveprisutna americka prica: prica o kolonistima koji krote prirodu, prica o pionirima koji osvajaju Zapad (vrseci genocid nad Indijancima, koji bezbeli nisu imali dovoljno snaznu volju), prica o imigrantima koji su se preko noci obogatili (za razliku od onih koji su crkavali u njihovim fabrikama), prica o predsjednicima ciji su roditelji bili razvedeni ali su ipak zavrsili na Harvardu, prica o Michaelu Jordanu, i stotine drugih prica o pojedincima u nepovoljnim okolnostima. A kad se malo zakopa ispod povrsine, mozda ti pojedinici upravo uspijevaju zahvaljujuci tim okolnostima, a ne uprkos njima, te tako nemaju nikakvu potrebu da ih mijenjaju. A okolnosti su "prirodne" i zato nepromjenljive: ljudi su prirodni neprijatelji (konkurenti) jedni drugima i samo ih prirodna selekcija - ili slobodno trziste - moze dovesti u red. Svi oni koji uspiju su dobri, svi oni koji ne uspiju su losi, te nisu ni zasluzili da uspiju i nek' crknu. Takav "filozofski" sistem omogucava da stanje stvari - siromastvo, nepravda, rasizam - ostane nepromijenjeno, jer se takvo stanje stvari uvijek moze prevazici od strane pojedinaca koji su dovoljno snazni. A svaka kritika takvog stanja stvari se sprecava tvrdnjom da je takvo stanje stvari "prirodno". Jedan od urednika Dana je nakon posjete Americi rekao da mu se cini da je americki sistem najprilagodjeniji "ljudskoj prirodi".

Stvar je u tome da je "ljudska priroda" proizvedena u ideoloskoj fabrici, da se pravi kao ocigledna i samodokaziva i da je novina kao New York Times jedno od najvaznijih postrojenja u toj fabrici. Kad se citaju svi ti clanci, kao sto su oni objavljeni u izdanju od 13. jula, izgleda da je "ljudska priroda" svuda ista i na cudan nacin americka. U zaglavlju New York Timesa pise All the News Fit to Print - "Sve vijesti vrijedne objavljivanja", ili mozda "Sve vijesti dobre za objavljivanje", a te vijesti vazda govore o americnosti "ljudske prirode" koja onda ispada sebicna, koncentrisana na sebe, nezainteresovana za ostatak svijeta i uvijek uspjesna.

I onda sam ja, neprirodni imigrant, odletio za Chicago sa sest sati zakasnjenja, kuci, koja se, javila mi je zena, odjednom napunila buhama. Dok ovo pisem, jedna od njih je uspjela prevazici nepovoljne okolnosti, skocila na moj zglob i pocela me ujedati. Munjevitom reakcijom ubijam buvljeg Rockfellera.