Lista nestalih u BiH koju objavljuje MKCK, nazalost, nije konacna: ovoj organizaciji, naime, nestanak neko mora prijaviti i podnijeti zahtjev za trazenje. Zbog toga se podaci nadleznih i razlikuju i zbog toga se od Amora Masovica, sefa Drzavne komisije za trazenje nestalih, moze cuti kako se u BiH trazi gotovo trideset hiljada ljudi. Od toga je oko 27.500 Bosnjaka... Ono u cemu se sagovornici Dana slazu jeste to da su, kako vrijeme odmice, sanse za pronalazenje nestalih, posebno zivih, sve manje.

Ljudi iz MKCK su u zadnja dva mjeseca nenajavljeno posjetili tri zatvora i tri mjesta koja bi mogla biti zatvori i - nisu nasli nikoga. Intenziviranje trazenja nestalih, slozit ce se svi koji se bave ovim problemom, pocetkom ove godine znaci tek vece angaziranje na otkrivanju masovnih grobnica, a i tu je dosta problema. Grobnice su unistavane, Masovic kaze kako su iz Haskog tribunala stigli podaci cak i o premjestanju vec premjestanih kostiju, dok u tuzlanskoj mrtvacnici identifikaciju cekaju ostaci 1.100 ljudi. U igri velikih brojeva (a za BiH su svi brojevi veliki!) gubi se ono osnovno - covjek. Nestali i onaj koji ga trazi. Ili, kako kaze Masovic, 30.000 nestalih predstavljaju problem za 250. 000 zivih, cak i ako nestale traze samo clanovi njihovih porodica!

A ucinio je, lahko je provjeriti, bas nista. Ili se mozda uspjehom smatra to sto je on na celu projekta OBN, televizije koja je kostala milione dolara i koja i dalje emitira hipernezanimljiv program, a njena je uloga u kreiranju raspolozenja bh. javnog mnijenja i medjuentitetskom komuniciranju jednaka uticaju bosanske krize na turisticku sezonu na Havajima. Ko zna, mozda se uspjehom smatra i to sto je Haselock pomogao svom drugu iz vojnickih dana, inace TV producentu, da njegova firma realizira spotove cija minuta kosta 250.000 maraka, o cemu se Dani vec pisali i sto novi zamjenik Visokog predstavnika nikada nije demantirao.

Istina, ima jos jedna verzija price o Haselockovom unapredjenju. Nasi izvori tvrde da je Westendorpova odluka isprovocirana konstantnim zalbama na Haselockov racun iz kabineta predsjedavajuceg Predsjednistva BiH Alije Izetbegovica!? Pa ako je i tjeranje inata u pitanju, ma kako to zvucalo nevjerovatno, Visoki je predstavnik mogao naci nekoga malo sposobnijeg. Ovako izgleda kao da je Westendorp zarazen virusom od kojeg odavno boluje bosnjacki vrh: spreman da Mirsada Kurtovica, bas u vrijeme kada su otkrivene nepravilnosti u radu Direkcije robnih rezervi kojom je doticni rukovodio, postavi za ministra vanjske trgovine.

Kasim Begic prihvatio se teskog posla analize aktualnog privrednog sistema i gospodarske politike u nasoj zemlji, praveci na osnovu te analize projekciju buducih pravaca ekonomskog razvoja. Premda je ova knjiga zamisljena kao udzbenik ekonomske politike na visokim skolama, njena tacnost i sistematicnost bit ce od koristi svima onima koji prosperitet drustva vide u osmisljavanju njegova ekonomskog temelja, a takvih ima cak i medju nasim politicarima.

Ibrahim Jusufranic pak vise od cetvrt vijeka radi u gradskom saobracaju u Sarajevu i vjerovatno su ga ovdasnje saobracajne gungule natjerale da se posveti izucavanju teorija moderne saobracajne komunikacije u gradovima. Autor istrazuje kako uciniti bosanske gradove prometno funkcionalnim i prohodnim, sto je jedan od uvjeta integracije u modernu Evropu.

Obje ove knjige mogu se dobiti u sarajevskim knjizarama, a mi ih izdvajamo iz dva razloga: prvi je sto njihove poruke lahko mogu naci svakodnevnu prakticnu primjenu, za razliku od mnogih mitoloskih, ideoloskih i "civilizacijskih" traktata koji su nam dosad donosili samo nevolje. No, drugi se cini jos i bitnijim: obje su knjige namijenjene studentima, sto ce reci da se u ovoj zemlji pocelo ozbiljno razmisljati barem o visokom obrazovanju. Valjda se neko do kraja ljeta pozabavi i ostalim skolarcima.

Svi ostali su, kao sto je i obicaj svakog ljetnog vikenda, bili na moru. A i gdje bi drugo na plus trideset. Niko zenama Podrinja nije kriv sto je godisnjica tragedije pala u subotu, a taj je dan neradan, bez obzira na visinu placa stranaca u BiH i, na kraju krajeva, njihove obaveze.

Niko, naravno, ne tvrdi da se samo ino-sluzbenici trebaju brinuti o bosnjackoj tragediji i da su oni bas prva adresa na koju se valja zaputiti. Samo, ne bi se smjelo zaboraviti ni da je Srebrenica do pada bila zona pod zastitom UN-a. Ili ce mozda i ovdje sve funkcionirati po principu Jacquesa Kleina koji je za vrijeme svog rada u hrvatskom Podunavlju, a prema rijecima jednog od bivsih uposlenika u UNTAES-u, kazao: "Ja sam ovdje kralj i ovdje nece biti kako narod zeli, vec kako kralj kaze." Sta cemo samo ako je "kralj" sa prijateljima, kao sto je Klein 11. jula i bio, a dvorska svita na kupanju. Nista, ima vazda neki glasnogovornik

Sto je jos gore, iste podatke ima i IPTF, kako u Bratuncu, tako i u Tuzli iz koje je Uscumlicevom sefu odaslan hitan zahtjev za promjenom saradnika, jer kroz bratunacki ured Medjunarodne policije prolaze sve informacije o zbivanjima u gradu u koji je Petar usao sa Ratkom. Medjutim, naredba nije izvrsena. Uzgred, neinformirani nisu bili ni u Medjunarodnom crvenom krstu u Bratuncu gdje je Petar nasao posao odmah poslije rata, ali...

Ako pretpostavimo da Uscumlic danas zaista nema nikakav kontakt sa, recimo, obavjestajnim organima VRS, svakako se moramo zapitati da li se s njim moglo uraditi nesto drugo? Naprimjer, odvesti ga u Haag da svjedoci. A sigurno je da bi imao sta reci, kao sto je dva dana nakon pada Srebrenice jednom od prezivjelih rekao: "Vidio sam da su tvoje odveli na stadion u Bratuncu, bojim se da im se dogodilo nesto strasno, ali ti ja stvarno ne mogu reci sta."

Onima sto u zenickom buntu rudara, nakon kojeg je tamosnji ministar policije Semsudin Mehmedovic iz moralnih razloga otisao sa funkcije, nisu prepoznali zacetke ludizma u BiH, radnik sarajevskog Aluveneta D.M. je u ponedjeljak, 6. jula, morao otvoriti oci. On je razbio 11 stakala na objektu svoje firme, revoltiran sitnicom koja zivot znaci: devet mjeseci nije dobio placu!

Elem, policija je reagirala, po obicaju, profesionalno: dosli, uvidjeli i D.M.-u napisali krivicnu prijavu. Slijedi pravosudni dio price. Ono sto, medjutim, tek treba rjesavati, ali u mnogo sirim okvirima, bit ce bitka protiv bosanskog ludizma: onog koji podrazumijeva da se place traze blokadama autoputeva, razbijanjen stakala, fizickim obracunima sa direktorima i gazdama. Samo, stanje u Britaniji u vrijeme industrijske revolucije pocetkom 19. vijeka, bilo je mnogo lakse nego u BiH na ulasku u 21. vijek. Nije bilo rata, nije bilo potpuno razvaljene privrede, nije bilo gomile ratnih profitera, ogromne kolone izvaranih i opljackanih penzionera, radnika na cekanju, demobilisanih ratnika... Kome, uostalom, da masine razvale Bosanci i Hercegovci koji su bez posla svakako ostali?