Bosanski barometar

Majstor populisticke demagogije jos jednom je zabio atraktivan gol koji ce se tek u naknadnoj interpretaciji politickih dogadjaja pokazati kao autogol. No, Izetbegovicu to nije bitno. Vazno je da su njegove politicke akcije u solidnom dijelu bosanske javnosti, narocito one koja gleda samo BHT i cita Dnevni avaz, jos jednom porasle. Desilo se to nakon sto je Izetbegovic pocetkom jula sazvao bosanske sudije, ocitao im bukvicu o pravdi i pravu i naruzio ih kao malu djecu, demonstrirajuci jos jednom sklonost ka arbitriranju i odsustvo postovanja demokratskih institucija. Naime, jedan od osnovnih postulata demokracije je podjela vlasti na izvrsnu, sudsku i zakonodavnu, pri cemu izvrsna vlast, pa tako i Izetbegovic, nemaju nikakvih kompetencija kada je u pitanju pravosudje. Zato se i pomenuti sastanak moze ocitati kao svojevrsni politicki pritisak na sud i njegova politizacija, bez obzira sto su rijeci koje je Izetbegovic izgovorio u dobroj mjeri pogodile u sridu. Ali, kada se vec predsjedavajuci drzavnog Predsjednistva zabrinuo za kvalitet bosanskog sudstva, napose federalnog, jer drzavno, nazalost, i ne postoji, izuzimajuci Ustavni sud BiH, bilo je i drugih nacina da se ta zabrinutost ispolji. Naprimjer, da stranku ciji je predsjednik odvoji od sudskog sistema, jer je ta sraslost, cak i onda kada nije ocita, evidentna. Njeno ime je vaninstitucionalni pritisak

U intervjuu za Slobodnu Bosnu prije par mjeseci, specijalni opunomocenik njemacke vlade Ditmar Schle je obecao da njemacka vlada nece, uglavnom bosnjacke izbjeglice sa teritorije RS-a, vracati u zemlju prije nego oni budu mogli otici ravno svojim kucama. Prije nekoliko dana, na tuzlanski kolodvor su iz Njemacke poceli pristizati autobusi Bosnjaka iz Janje, Bijeljine i drugih, danas cisto srpskih gradova. Natovareni torbama u koje je stalo sve sto imaju, oni osvanu u Tuzli, bez organiziranog doceka ili bilo kakvog smjestaja. Usto, oni nose i formulare za koje, uz pecat opcine u koju su pristigli, od njemackih vlasti dobiju 9.000 DM. Na pomenutim papirima stoji da "opcinske vlasti pristaju da nosiocu dokumenta obezbijede smjestaj, posao, zdravstevnu i socijalnu zastitu", sto fakticki znaci pristanak da se izbjeglice iz RS-a nasele u Federaciji. Kako to, bar deklarativno, nije politika federalnih vlasti, nastaju nove drame: izbjegli bi htjeli doci do 9.000 DM, opcine ne daju pecat, a ljudi ostaju na ledini. Bukvalno. "Istovaranjem" ljudi na ovako besprizoran nacin njemacka vlada stvorila je socijalne tenzije u situaciji kad Federacija jedva da moze pruziti utociste i svojim sadasnjim stanovnicima. Zvuci kao otrcana fraza ali je tako: njemacka vlada i narod pomogli su bosanskim izbjeglicama onda kada je to najvise trebalo. Ucinili su po pitanju prognanih vise od bilo koje druge drzave na svijetu i to treba postovati. Ali, jasno je i da za novi kurs "protjerivanja" treba zahvaliti, izmedju ostalog, i predizbornoj kampanji demokrscana, ciji ce novi mandat uveliko zavisiti i od broja stranaca u zemlji. Zato ce, ako izbjeglicko pitanje u Njemackoj uskoro bude rijeseno, u Bosni ono postati aktuelnije nego ikada ranije

Otvorenim pismom koje je prije nekoliko dana poslao Visokom predstavniku, reisul-ulema Islamske zajednice BiH ponovo je skrenuo paznju na sramnu praksu vlasti RS-a. U ovom pismu reis Ceric podsjeca Westendorpa na to ko je, ustvari, rusio svetinje tokom proteklog rata, ko se i poslije rata trudi da i rusevine ukloni sa lica zemlje i gradi nove objekte na mjestima gdje su nekad bile dzamije Aladza, Ferhadija i druge ljepotice islamske arhitekture. Ovaj potez reisa Cerica je tim znacajniji jer su vlasti Republike Srpske nedavno i ozvanicile politiku "zidarskog genocida". Naime, usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o gradjevinskom zemljistu, vlasti istocnijeg bh. entiteta sada imaju odrijesene ruke da "gradjevinsko zemljiste bez nadoknade dodijele trecim licima". To znaci, da ce, recimo, zemljiste IZ-a (sto i jeste predmet Cericevog pisma) ili bilo kog Bosnjaka vrlo brzo postati placevi za kuce srpskih izbjeglica. To, osim sto je, po Daytonu, nezakonito i krsi temeljne propise svih konvencija o ljudskim pravima, ima i mnogo dugorocnije posljedice. Ne samo da imovina nikad nece biti isplacena ljudima kojima pripada, iz prostog razloga sto ih niko ne pita hoce li je prodati, nego ona zanavijek prestaje biti njihova. Sta to znaci, skoro da je svima jasno: tamo gdje nema bosnjacke zemlje, Bosnjaci nemaju sta traziti. Sad je opet do Carlosa i organa mu reda da novopecene demokrate iz RS-a ponovo natjeraju "u suru".

Nakon sto su izabranici selektora hrvatske nogometne selekcije Cire Blazevica zabili gol francuskoj reprezentaciji, svi normalni Bosanci su se morali zabrinuti za Mostar. Zna se i zasto: nakon hrvatske pobjede nad Njemackom, zapadnomostarski senluk kao posljedicu na istocnoj obali je imao jednu ubijenu djevojku (kojoj su, treba i to reci, cetnici tokom rata ubili roditelje), a muskarac, ranjen tu noc, jos uvijek je na intenzivnoj njezi. Ako su "neodgovorni pojedinci" recept za sijanje straha, onda je bar bilo za ocekivati da u atmosferi opceg zgrazanja i HDZ osudi ovaj kriminalni cin. Medjutim, to je ucinio samo HDZ-ov guverner HNK-a Zeljko Obradovic, i to vjerovatno po liniji funkcije koju obnasa u vlasti. Medjutim, nepostojanje snazne osude divljanja u Mostaru i Stocu, odnosno zahtjeva za energicnu akciju na otkrivanju aktera je jedna od stavki na listi HDZ-ovih gafova pocinjenih u posljednje vrijeme. Prvo je dogradonacelnik Mostara Ivan Prskalo poslao jezivo pismo sefu Ureda visokog predstavnika u Mostaru, Sir Martinu Garrodu. Robert Gelbard reagirao je i za sebe i za Garroda. Nakon toga je Ante Jelavic obecao da ce Prskalo biti smijenjen, a HDZ se "ogradio" od Prskalovog cina, ali bilo je potrebno samo da Gelbard ode iz zemlje, da bi predsjednik HDZ-a rekao da "Prskalo nece biti smijenjen, jer za to nema razloga". Novi predsjednik HDZ-a poslije se obreo u Tuzli, pa je najavljen "zaokret", preseljenje sredisnjice stranke u Sarajevo te pravljenje plana povratka za BiH. Potpuno tipicno za najjacu hrvatsku stranku: kada treba da su u Stocu oni odu u Tuzlu, kada treba vratiti, recimo, Bosnjake u bilo koju hercegovacku opcinu, oni o planovima za citavu drzavu, kada treba osuditi ubistvo, oni najavljuju "zaokret". Do novog Gelbarda.

Sir Martin Garrod, sef Regionalnog ureda u Mostaru, u maju je poslao pismo Carlosu Westendorpu, Visokom predstavniku medjunarodne zajednice, u kojem ga je obavijestio o svojoj zelji da poslije izbora, u oktobru ili najdalje do decembra, napusti Mostar. Zbog cega je onda iz Ureda visokog predstavnika ovo pismo namjere aktuelizirano sada, nakon sukoba Garroda i Ivana Prskala, dogradonacelnika Mostara? Zbog toga da bi se, indirektno, dala podrska Prskalu!

Zagrebacki Vjesnik je najavio upravo takav rasplet dogadjaja. Zanimljivo je da su Westendorpovi sluzbenici pogresno interpretirali Garrodovu poruku iz pisma Westendorpu i rekli kako je njegova zelja da Mostar napusti prije izbora! Ovakvo ponasanje sasvim je u skladu sa Westendorpovom nedavnom intervencijom ciji je smisao bio ublazavanje americkog gnjeva zbog Prskalovog pisma. Nakon sto je Robert Gelbard izjavio da je pismo idiotsko i glupo, a Klein da je Prskalo lutak u necijim rukama, sve je zaustavio upravo Westendorp jednim taktickim oprostom. Prvo je umanjen znacaj Prskalovog ispada i njegovog ukupnog ponasanja, a onda se pocela plesti mreza oko Garroda. Previse za krhka ledja jednog grada koji godinama vec ispasta zbog ekstremne politike HDZ-a. Ovakvo Westendorpovo ponasanje samo produzava agoniju Mostara.

Kad je neki obicni smrtnik nepismen, za to je kriva drzava koja ga nije obavezala da se opismeni. Kada je ministar u drzavnoj vladi nepismen, opet je kriva drzava jer mu dozvoljava da i dalje bude ministar. U prvom slucaju, konsekvence nepismenosti snosi taj pojedinac. U drugom slucaju, 20.000 ljudi ostane bez pasosa. Upravo nepismenost odnosno "nepoznavanje vlastitog jezika" pojedinih funkcionera Vijeca ministara - ako je vjerovati zamjeniku Visokog predstavnika Hansu Schumacheru - kumovala je cinjenici da se netom odstampanih 20.000 putnih dokumenata za gradjane Federacije mora unistiti. Velikodusni Nijemci, koji su prihvatili da ponovo, na svoj trosak, odstampaju federalne pasose i putovnice, sigurno se nikada vise u svom poslu nece susresti sa slucajem da narucilac nije bio u stanju da pravilno napise onih nekoliko rijeci sto se nalaze u pasosu. Istovremeno, pocetkom jula, zamjenik ministra za civilne poslove i komunikacije Nudzeim Recica kaze kako se "iskreno nada da ce uskoro poceti njegova distribucija" jer "ne voli davati obecanja" koja ne moze ispuniti. Tada je ustvrdio da ce podjela pasosa bez pravopisnih gresaka poceti u drugoj polovini ovog mjeseca, ali ako i ne pocne, narod nece zamjeriti. Nece, jer je obican puk do sada u bezbroj navrata na svojoj kozi osjetio indolentnost onih koji mu rade o glavi i dzepu, te mu je jasno da tu tesko moze doci do promjena. Zaliti se na rad "firme" na cijem su celu Silajdzic i Bosic ne isplati se iz najmanje dva razloga: prvo sto oni ionako imaju mizerno malo vlasti, a drugo sto, ocito je, ne znaju ni sta bi sa tim sto imaju.

Srebrenica, tri godine kasnije. U intervjuu koji je dao za BHT, predsjedavajuci Predsjednistva BiH Alija Izetbegovic, govoreci o Srebrenici, ucjenjuje: "... Ako dodje do haosa koji oni prizeljkuju na ulicama, bilo gdje bit ce manje penzija, smjestaja, manje stipendija i, konacno, manje informacija o nestalim..." Ova esdeaovska ideologija baratanja sa "snagama haosa" u predizborne svrhe dobija tim vecu tezinu jer je direktno vezana sa sudbinom prezivjelih najveceg zlocina druge polovine ovog vijeka. Izetbegoviceva pridika dolazi, vjerovatno, kao odgovor na nastup Hakije Meholjica, sefa opcinske organizacije SDP Srebrenica, dan ranije. Centrala SDP-a donosi odluku da ne stane iza njegovih rijeci jer Meholjic, iako jedan od rijetkih koji su iz Srebrenice izasli moralno cisti, izmedju ostalog izgovara i stvari za koje se u normalnim zemljama ide na sud. Prozvanim se osjetio i general Delic i odmah izdao saopcenje za stampu u kojem polemise sa celnikom srebrenickog SDP-a, pa onda i SDA organizira pres-konferenciju, na kojoj njihov srebrenicki pulen, Abdurahman Malkic, daje svoju verziju "istine o Srebrenici". Izetbegovic i Delic su i ovu godisnjicu zlocina u Srebrenici iskoristili za pranje vlastitih ruku od odgovornosti jer su se potezi koje su povlacili pokazali neadekvatnim. Opozicija, s druge strane, tek na godisnjicu se sjeti da treba povikati na vlast zbog cinjenice da postoji nekoliko istina o Srebrenici, ali da se prava, ona o nestalim, jos uvijek ne zna. Sto je najgore, i jedni i drugi u ljudima koji su prosli golgotu Srebrenice gledaju samo - svoje buduce birace. I, izgleda, nista vise

Posljednja glupost koja je napravljena pod krovom kuce koju pretenciozno nazivaju NS BiH vjerovatno prevazilazi sve skandale napravljene u fudbalskim institucijama, otkada se najvaznija sporedna stvar na svijetu desava na bh. prostorima. Punih mjesec dana Pusina, Mioc i kompanija su bez ikakvog ociglednog povoda krili od javnosti cinjenicu da ce NK "Zeljeznicar", prvi poslijeratni sampion BiH koji ce igrati u Evropi, umjesto u Ligi sampiona nastupati u Kupu UEFA. O razlozima ovog neodgovornog i sramotnog poteza moze se samo nagadjati, ali kao pretpostavka stoji namjera da u saldo "njihovih" zasluga bude upisano i ucesce BiH u dva evropska nogometna kupa. Ovim slucajem kulminirao je haos sto vec duze vrijeme hara fudbalskom organizacijom koja je odavno postala privatna prcija nekolicine "nogometnih radnika". Nije im bilo dovoljno sto su prevarili javnost, rukovodstvo, igrace i navijace sampiona sa Grbavice, nego je generalni sekretar NS BiH, bez imalo stida, dan prije zrijebanja za evropske kupove preko novina uvjeravao sve kako, eto, on jedini zna da ce "Zeljo" igrati u Ligi sampiona. S obzirom kakva organizacija predstavlja drzavu u UEFA, nije cudno da su predstavnici "Zeljeznicara" tek po dolasku u Zenevu, na dan zrijebanja (!), konacno saznali istinu da BiH nece imati svog predstavnika u najelitnijem evropskom klupskom takmicenju. Da se kojim slucajem ovakav skandal desio u bilo kojoj zemlji sa iole duzom fudbalskom tradicijom (o fudbalskim silama Evrope i Juzne Amerike da i ne govorimo), funkcioneri bi letjeli iz fotelja iste sekunde kada bi se saznalo za malverzacije i poigravanje sa interesima drzavnog sampiona. Ovako, nista se nece promijeniti, a Pusinu i Mioca, izgleda, iz zgrade fudbalske organizacije BiH mogu istjerati jedino pripadnici MUP-a ili kakva elementarna nepogoda..

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	ALIJA IZETBEGOVIC
	DITMAR SCHLE
	REIS MUSTAFA EF. CERIC
	HDZ
	CARLOS WESTENDORP
	VIJECE MINISTARA BIH
	POLITICKE STRANKE
	NOGOMETNI SAVEZ BIH