Bosanski barometar

Kada bi predsjedniku Izetbegovicu oduzeli prvo slovo njegovog zlatnog imena onda bi on i formalno bio ono sto u politici uspjesno demonstrira vec godinama. Kako je neumjesno napisati tu rijec koja nastaje oduzimanjem slova "a", samo cemo objasniti zasto predsjednik drzavnog Predsjednistva u politici jeste to sto nastaje oduzimanjem prvog slova abecede s kojim pocinje name naseg predsjednika. Vec osam godina Izetbegovic je Predsjednik. S vremena na vrijeme, s kamena na kamen, od skupa do skupa, Izetbegovic je najavljivao da ce se povuci iz aktivne drzavne politike. Medjutim, tu Izetbegovicevu odluku Alija je uvijek sprecavao. U novembru '97. godine, na tribini VKBI predsjednik SDA je, tada se tako cinilo, konacno pomirio Aliju i Izetbegovica i najavio odlazak u zasluzenu politicku mirovinu. U '98. karizmaticni bosnjacki lider je jos nekoliko puta najavio da se nece kandidirati na septembarskim izborima za clanove drzavnog Predsjednistva, da bi se onda jednog toplog junskog dana na konferenciji za stampu ugodno iznenadio saznavsi ni od koga drugog nego od samog sebe da se opet kandidirao. Tim cinom Izetbegovic je prisustvo mudrosti koja se lijepila uz njegovu licnost, pretvorio u odsustvo vizije i cistu pohlepu za vlascu, sto ce samo smanjiti demokratski potencijal nacije koju predstavlja. Ako je u pitanju interes naroda na koji se Izetbegovic voli pozivati, neka onda da odgovor na sljedece, krajnje jednostavno pitanje: Zasto su sve postkomunisticke nacije zapocele bolji zivot tek onda kada su iz karizmatskog presle u demokratsko drustvo? Sto Izetbegovic bude duze na vlasti, Bosnjaci ce, umjesto precicom, okolnim putem stizati u demokraciju.

Protokolarna reakcija Ejupa Ganica na klasicno teroristicko djelo, kojim je hrvatski povratnik, travnicki policajac Perica Bilic, odletio u vazduh zajedno sa svojim automobilom, ne bi se razlikovala od desetina slicnih da nije odaslana iz Saudijske Arabije. Svi gradjani Federacije Bosne i Hercegovine zaustavili su dah i stisnuli palceve kada je nadahnuti Salih Brkic iz Rijada izvijestio gledateljstvo TV BiH, da je Ejup Ganic (u predahu sedmodnevnih informacija da se bosnjacki drzavnik sreo sa "Njegovom Ekselencijom Sefom Protokola, Njegovom Ekselencijom Direktorom Banke, Njegovom Ekselencijom...) zatrazio od ministra policije Mehmeda Zilica "energicnu i hitru akciju na otkrivanju pocinilaca gnusnog teroristickog cina". To sto Bilicev ubica, kao i u desetinama ranijih slicnih situacija, naravno, nece biti otkriven, ovog puta mozda i nije pitanje volje i sposobnosti lokalne policije. Jednostavno, mozda je krcalo na telefonskim linijama Rijada sa Sarajevom, pa Zilic nije uspio shvatiti da predsjednik Federacije zahtijeva "energicnu i hitru istragu". Razmjere travnicke tragedije dovoljne su i same po sebi. No, one otkrivaju i svu konfuziju i nesklad izmedju proklamacija i djela najvisih bosnjackih predstavnika u drzavnoj vlasti. Kada Dodik ili Plavsicka putuju svijetom u funkciji ministra vanjskih poslova Republike Srpske, bosnjacki su celnici i mediji najglasniji u osudama, protestima i podsjecanjima da je po Daytonu vanjska politika u iskljucivoj nadleznosti drzave Bosne i Hercegovine. No, kada to isto cine Ganic i Bicakcic, onda su to informacije sa lica mjesta za prve minute centralnog TV dnevnika.

Izbor dr. Safeta Bice za potpredsjednika Narodne skupstine Republike Srpske - bez obzira na sve moguce i nemoguce opstrukcije - od historijskog je znacaja makar onoliko koliko je bilo svojevremeno pojavljivanje Bosnjaka iz KCDBiH i SDP BiH u etnicki cistom parlamentu RS. Njegova inauguracija medju one koji vode parlamentarce srpskog entiteta paradoksalna je koliko i samo, ratom produkovano ime tog dijela BiH. Jer sadasnja pozicija Bice i ostalih nesrpskih poslanika, odnosno to sto je konacno ispostovan izborni rezultat prema kome je KCDBiH druga najjaca parlamentarna grupacija, dovodi ideolosku platformu Republike Srpske u koliziju sa realnim zivotom i desavanjima unutar NS RS. Lagana demokratizacija ove institucije i dobijanje prostora za predstavnike trenutno manjinskih Bosnjaka i Hrvata, naime, vodi ka mogucoj redukciji same sustine susjednog entiteta. Dakle, ka ukidanju nacionalnog odnosno srpskog kao jedinog kriterija za bilo koji oblik politickog, ekonomskog ili bilo kog drugog bivstvovanja unutar entitetskih granica. Mozda je sama po sebi funkcija potpredsjednika parlamenta beznacajna, mozda Bico nece imati priliku niti jednom da govori kao drugi covjek NS RS, ali to sve skupa uopce nema velikog znacaja ako se uzme u obzir to da do prije godinu ili nesto vise dana Bosnjaci nisu mogli progovoriti a da esdeesovci i radikali ne pocnu spominjati Kosovski boj i 500 godina turske vladavine. Stoga bi sljedeci korak u ocekivanoj daljoj demokratizaciji institucija u RS mogao biti izbor predstavnika hrvatskog naroda na neku od znacajnijih parlamentarnih funkcija. Ukoliko HDZ, kao najjaca hrvatska stranka, bude i dalje pokazivala nezainteresiranost za srpski entitet, takav prijedlog bi mogao stici upravo od poslanika Koalicije za CD BiH. Time bi dodatno opravdali naziv svoje izborne alijanse.

Petnaestog ovog mjeseca, snage SFOR-a su u okolini Foce uhapsile Milorada Krnojelca, od strane Tribunala optuzenog za ratne zlocine i genocid. Iako je hapsenje optuzenih u mandatu medjunarodnih snaga, svaki ovakav cin zasluzuje pohvalu. Operaciju su izveli njemacki vojnici, uz asistenciju specijalnih snaga francuskog kontingenta SFOR-a. Znacaj operacije nadilazi sam cin Krnojelcevog hapsenja: akcija je izvedena u francuskoj operativnoj zoni, sto je dobar znak, jer se radi o prvoj takvoj operaciji na teritoriji koja je pod jurisdikcijom galskih pijetlova. To moze imati dalekosezne pozitivne posljedice jer je iz istocne Bosne veliki broj optuzenih za ratne zlocine. I sam Karadzic se skriva u tom regionu Bosne. Krnojelac je penzionisani kapetan JNA, koji se 1991. skrasio u Foci i dao svoj puni doprinos stvaranju srpske drzave, kao upravnik KPD Foca, u kojem su bili internirani, maltretirani i ubijani Bosnjaci oba spola i svih doba. Da se u Foci osjecao pouzdano, najbolje govori podatak da je uhapsen na putu za tamosnji srednjoskolski centar ciji je direktor bio. Naravno, to ne znaci da ce "izroniti", ili biti pronadjeni, svi oni ratni zlocinci skriveni u istocnoj Bosni, ali da ce se osjetiti nesigurnije, svakako je izvjesno. Ovo hapsenje je rascistilo i sumnje izazvane skorasnjom odlukom tuziteljice Louis Arbour da zbog pretrpanosti suda obustavi postupak protiv cetrnaest optuzenih za zlocine. Sada je ipak jasno da ta odluka nema stvarne veze sa rjesenoscu Tribunala da nastavi suditi optuzenim, sve dok se ne dokaze njihova krivica ili pak dok ne budu oslobodjeni.

Otkako je bosih nogu i s cizmama u ruci zagazio u Sanicu, ovaj je krajiski general postao jedan od rijetkih opceprihvacenih narodnih heroja. Atif Dudakovic je toga casa ponudio jedan potpuno novi imidz bosanskog oficira: uspjesnog, dokazanog ratnika koji se ne libi fronta i osobnog kontakta sa vojnicima, hrabar, spreman na rizik ali i na odgovornost. No, kako to na ovim prostorima tako cesto biva, beskompromisni vojnik pristao je da posluzi kao marioneta za politicka potkusurivanja. I dok je na frontu on dijelio lekcije, u Glavnom odboru Stranke demokratske akcije - lekcije su dijeljene njemu. Tako se jos jednom u praksi potvrdila teza da se neprijatelj moze i zagrljajem onesposobiti. Vispreni general tu vrstu ratovanja ocito jos nije savladao: u ovom casu, kako pise Dnevni avaz, najavljen je kao nosilac liste Stranke demokratske akcije za Unsko-sanski kanton. Uspjesnu vojnicku karijeru spreman je zamijeniti za, u najboljem slucaju, prosjecnu politicku, i sav osobni, oficirski i komandantski kredibilitet staviti u funkciju sapiranja grijeha SDA na krajiskim prostorima. Ako su, a jesu, stranacke politike u Vojsci Federacije najveci kamen spoticanja njenom stasanju u realnu vojnu silu, ovakav cin uglednog generala bio bi jos jedan dokaz pobjede dnevne politike nad strategijskim interesima. A barem general treba da zna da dobijena bitka ne znaci da je dobijen i rat: on ce, bez sumnje, pomoci izbornu pobjedu SDA tamo gdje je ova Stranka dobrano prokockala povjerenje naroda, ali ce konacan bilans biti porazan: skolovani vojnik postat ce priuceni politicar (a historija je dokazala da to ne moze biti sretan spoj), Vojska Federacije izgubit ce rijetko vrijedan i sposoban kadar, a dobit ce, zapravo, samo Mirsad Veladzic.

Presuda Vrhovnog suda Federacije, odnosno rjesenje Opcinskog suda II kojim se nalaze prijenos sredstava sa racuna Energoinvesta na racun privatne firme Intrade, vec se danima stopira. Jedinstvo izvrsne i sudske vlasti ostvareno u ovom slucaju pokazalo je stravicne razmjere ponora kome stremi pravosudje u ovom dijelu BiH. Kao u doba najcrnjeg komunizma, dovoljno je da neki "drug clan" okrene jedan telefonski broj u Palati pravde i sve je zavrseno. Dzaba sud i sudije, dzaba pravda i rasprave, ima "visi interes". Pa gdje ces zbog nekakve presude nekakvog Vrhovnog suda dovesti u pitanje fotelju Ediba Bukvica i kompanije koja se ubi dokazujuci kako ce citav Energoinvest propasti ukoliko se dokaze postojanje pravne drzave na ovim prostorima. Mrak i anarhija koje nam toplo preporucuju "drugovi" sto stite interese drzavnog kapitala time nadrasta obim pojedinacnog slucaja. Jer ukoliko oni dokazu kako je vaznije sacuvati 750.000 DM u drzavnom dzepu od izvrsenja presude najvise sudske instance, onda su vrata ludila sirom otvorena: ako neko, primjerice, opljacka banku, pa ga uhvate i osude, on mrtav-hladan moze probati dokazati kako je u interesu drzave da se presuda ne izvrsi. Vjerovatno bi i toga bilo ako bi dalje slijedili logiku ignoriranja odluka pravosudne vlasti. Izjednacavajuci, maltene, jednu takvu odluku sa cinom "nastavka agresije" na BiH, celnici Energoinvesta su u sve upetljali cak i Srbiju i njen poznati upad u platni sistem 1991. godine. S obzirom na ovaj ocit pokusaj zamagljivanja kristalno ciste pravne situacije, kao pravo osvjezenje djeluje ideja koju je lansirao kopredsjedavajuci Vijeca ministara Haris Silajdzic da se formira Vrhovni sud BiH. Samo dodatno ojacavanje pravne strukture, a nikako njeno sjedinjavanje sa stranackom ili politickom, moze preduprijediti mogucnost da se oni koji su se ogrijesili o zakon sepure okolo dokazujuci svoju nadmoc nad sterilnim pravosudjem.

Ono sto je ucinio Kresimir Zubak je tako neocekivano da covjek ne moze povjerovati da je Tudjmanov visegodisnji politicki trabant to stvarno ucinio! Kreso je, naime, napustio HDZ. Tako je najmonolitnija stranka bosanskog politickog spektra, koja je sve do Sabora u Mostaru funkcionirala na principima demokratskog centralizma, ostala bez svog zasluznog i uzoritog clana.

Izjave koje je Zubak nakon toga dao za javnost su za nepovjerovati. Covjek se poceo zalagati za sve sto su, zahvaljujuci uveliko i njegovom dosadasnjem radu, bosanski Hrvati fakticki izgubili: konstitutivnost, ravnopravnost, domovinski osjecaj... E, moj Kreso, gdje si bio kad je grmilo!

Ipak, bez obzira na razloge Zubakovog bijega, ima smisla podrzati njegovo nastojanje da se nanovo odredi kao politicar centra. Vidjet cemo ima li dobojski pravnik kuveta za takvo sto.

Ono sto je u ovome trenutku moguce prepoznati kao pozitivno jeste najava Zubaka i drugova da ce biti alternativa HDZ-u, sto ce ojacati antihadezeovski hrvatski blok. Sve sto je protiv HDZ-a mora valjati, pa makar nista ne valjalo!

Od celnika Fudbalskog saveza BiH gori su jedino celnici Rukometnog saveza BiH. Taman kada covjek pomisli da se makar u sportu stvari pocinju postavljati na pravo mjesto, dogodi se nesto sto ubije bilo kakav interes za loptanje. Jedna od takvih nebuloza dosla je iz Rukometnog saveza BiH koji nije prijavio seniorsku reprezentaciju za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Tako ce najbolji bh. rukometasi za izlazak na svjetsku scenu pricekati jos nekoliko godina, a neki od njih ce igrati samo na Svjetskom prvenstvu veterana. Ljubitelji rukometa su ostali razocarani nesposobnoscu celnistva Saveza, a nista manje nisu rezignirani ni rukometasi koji su tako ostali bez prilike da u Evropi pokazu svoje vrijednosti. "Cuo sam za takvu mogucnost prije nekoliko mjeseci, ali nisam do danas mogao vjerovati da bi moglo do toga doci. Ako je u pitanju novac, on se morao naci, jer ipak je reprezentacija svetinja", razocarano ce Bilal Suman, rukometni reprezentativac BiH.

Prije nekoliko mjeseci nagovijestenu odluku Predsjednistvo Rukometnog saveza Bosne i Hercegovine sada je i obznanilo pravdajuci je nepostojanjem interesa i nemogucnoscu iznalazenja neophodnih sredstava za kvalifikacije. E, ako misle da ce im neko povjerovati, grdno su se prevarili. Ako svaka seoska ekipa moze naci pare za garnituru dresova i kotizaciju za takmicenje, onda bi to morao znati i Rukometni savez. A ako bas ne znaju, rjesenje je lahko. Svoje zacementirane fotelje trebaju prepustiti sposobnim ljudima koji to umiju.

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	ALIJA IZETBEGOVIC
	EJUP GANIC
	PARLAMENT REPUBLIKE SRPSKE
	SFOR
	ATIF DUDAKOVIC
	PRAVOSUDE FEDERACIJE BIH
	KRESIMIR ZUBAK
	RUKOMETNI SAVEZ BiH