Stid, prvo od Osima, a potom i od desetak kolega u redakciji, u potpunosti je otupio moje tijelo. Sjecam se da sam zazmurio, okrenuo glavu ustranu, a kolega Buric kaze i da sam prinio ruke licu. Pet-sest sekundi, koliko sam iscekivao kontakt moje glave i metka, trajalo je jako dugo. Nisam siguran da mi je laknulo kada su zapraskale tek kapisle iz pistolja Bajramovica i njegovih pratilaca i kada je Celo presao na ponizavajuce prskanje iz pistolja na vodu po mom licu.

Nevjerovatno je kako me osjecaj stida ne napusta ni satima, a sada vec ni danima otkako se nasa redakcija nalazi u soku.

Stid me je dvojice policajaca koji su, mrtvi-hladni, slusali verbalne orgije izvjesnog Celinog prijatelja, koji je u petak navecer, predstavivsi se kao Nisko sa Alipasinog Polja, dobrih cetrdesetak minuta raskosnim vokabularom rasistickih i razbojnickih prijetnji terorizirao i vrijedjao prisutne u prostorijama Suda, ukljucujuci i preplasenu sutkinju Branku Gutovic-Rajlic.

Sutradan sam se postidio naslova "Pecaninu prijeceno plasticnim pistoljem" koji je urednik Oslobodjenja dao korektnom tekstu koji je napravio novinar istog lista. Mozda je Oslobodjenje u pravu i mozda je trivijalnost "plastike" koju sugerira naslov prava mjera dogadjaja? Svejedno, stid me je.

Stid me je sto se koleginica Dzenana Karup stidi preda mnom i ostalim kolegama iz redakcije zbog svog straha koji joj ne dozvoljava da javnosti saopci nacin na koji je napravljen "razgovor" sa njom objavljen u Dnevnom avazu.

Stid me je sto ce mom prijatelju Mirzi Hajricu, zbog odgovora na nasu anketu iz ovog broja, biti neugodno kada bude i dalje objasnjavao da je on tek "civil servant" u vlasti koji nije mislio ono sto je napisao - da je kriminalac Senad Pecanin, a ne Senad Sahinpasic.

Stid me je sto, zahvaljujuci i nesretnom vremenu posjete Ivice Osima nasoj redakciji, Bosna i Hercegovina i dalje ostaje bez najboljeg moguceg selektora fudbalske reprezentacije.

Stid me je i briga koje smo natovarili na glave prijateljima Dana.

Stid me je sto u ovom broju necete naci i nekoliko rubrika i tekstova autora za koje zbog pomenutog dogadjaja opisanog na pocetku nije bilo mjesta u ovom broju.

Jedino me nije stid sto se stidim.