U rasponu od "unutarkucna, jaranska svadja" do "postidjen sam sto se takve stvari mogu desiti u Federaciji", smjestila su se razmisljanja vise od dvadeset bh. javnih licnosti koje su odgovorile na dva pitanja u nasoj anketi. Prvo je bilo: "Sta mislite o napadu Ismeta Bajramovica Cele na nezavisni magazin Dani?" Drugo je ostavilo mogucnost i za principijelne stavove: "Vjerujete li da postoji sprega izmedju kriminalnih grupa i centara politicke moci?" Pitanja smo poslali na mnogo vise adresa: u poseban okvir smjestili smo one koji su sebe pronasli u rasponu od "nemojte mene, posebno o toj temi" do "bez komentara". Redove koji slijede napisali su, doslovno, ucesnici u nasoj anketi:

Mirza Hajric _ Edhem Bicakcic _ Seid Hukovic _ Boro Kontic _ Sead Demirovic _ Sejfudin Tokic _ Fahrudin Radoncic _ Atif Purivatra _ Zdravko Grebo _ Nagorka Idrizovic _ Nermina Kurspahic _ Zlatko Lagumdzija _ Zlatko Dizdarevic _ Zarko Bulic _ Zeljko Ivankovic _ Fahrudin Dapo _ Emir Habul _ Mirko Pejanovic _ Kasim Begic _ Senad Avdic _ Muhamed Filipovic _ Sacir Filandra _ Jelenka Vockic-Avdagic

Na anketna pitanja ne zelim odgovoriti zato sto su sugestivna, sto je jos jedan dokaz novinarske neprofesionalnosti, ali, ako dozvolite, dao bih komentar: Prateci Dane posljednjih nekoliko brojeva, smatram umjesnim razmotriti postojanje veza izmedju kriminalnih grupa i centara novinarske moci. Cini mi se da je i ova anketa jedna od posljedica takvih veza!

EDHEM BICAKCIC (premijer Vlade FBiH): Postidjen sam sto se takve stvari mogu desiti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ohrabruje cinjenica da je Vlada Kantona Sarajevo preko svojih resora odmah reagirala i ja vjerujem da ce poduzete mjere biti efikasne i preventivne za ubuduce.

Za mene su svi pistolji pravi.

*Vjerujem u postojanje veza izmedju kriminalnih grupa i centra politicke moci, ali ne u licitiranje imenima gospodina Pecanina i magazina Dani.

SEID HUKOVIC (predsjednik ANU): Smatram da je upad u redakciju vasih novina sa revolverom, bez obzira kakav je to revolver, bila trauma za ljude koji rade u redakciji i da je to nedozvoljiv postupak i to ja osobno, u svakom slucaju, osudjujem. To je jedno, drugo, ja citam vase novine i mogu da vam kazem da me one nekad odmaraju. Medjutim, ja imam utisak da vasa novina, vrlo vjerovatno zbog citateljstva, zbog promocije i zbog prodaje, ima jedan negativan aspekt, prenaglasava negativne stvari. A mislim da bi trebalo na neki nacin ipak uravnoteziti pozitivno sa negativnim. I, kako bih rekao, suvise je kriticna. Znate, ova nasa situacija, i nasa zemlja, i nasi ljudi sa kojima mi zivimo, ipak su u takvoj situaciji kada bi trebali svi da, izvinite na izrazu, guramo kola uzbrdo. A u doba dubokog mira, tad se moze biti i superkritican. Ali, u ovo nase doba je potrebno vise sporazuma i saradnje, zajednickog nastojanja da se normalizira zivot i stabilizira situacija.

*Ja se bavim politikom i jedan sam od najstarijih clanova GDS-a, pa imam neke informacije posto je to ipak politicka stranka koja ima svoje planove, informacije i poznanstva, i smatram da nema te sprege. Tim prije jer strankama koje su na vlasti i ne treba ovakva vrsta sprege, oni imaju vlast, oni mogu intervenisati direktno kao organ vlasti jer oni imaju svoje ljude u njima. Na prvi pogled moze izgledati da postoji sprega. Medjutim, ja poznam te ljude na koje bi se mozda moglo posumnjati jer se o mnogim ljudima u vasim novinama negativno pisalo. Dakle, poznavajuci te ljude, mislim da njima nije potrebna ovakva vrsta sprege, da bi oni ovako intervenisali. Tako da bih zamolio i vasu novinu i vaseg urednika, gospodina Pecanina, da u interesu i ove sirote zemlje u kojoj zivimo, i ovog sirotog svijeta u kojem imate citaoca, da predjete preko toga koliko god je to moguce. Takve stvari se mogu svakome dogoditi, mozda se i dogadjaju, ali ljudi nemaju moc koliku ima vas urednik i oni se ne mogu ni iskazati kao sto se on moze iskazati. Kad bi on mene htio poslusati, kad bi on mogao nekako da prevazidje to... Ja znam da je to vrlo neprijatno, ali takve stvari dozivljavam i ja. Prema tome, mora covjek, ako se bavi takvim poslovima, ponekad nesto i progutati koliko je to moguce. Razumljivo, ja niposto ne odobravam da se sad na njega navaljuje i da se njemu prave teskoce, to je trauma sto je on dozivio.

BORO KONTIC (direktor Soros medija centra): To je zastrasujuce. Od toga je samo gora reakcija najveceg dijela ovdasnjih medija koji u ovome nisu htjeli ili zeljeli prepoznati opasnost za svoje buduce tekstove. Odnos drustva i novinarstva dao bi se uporediti sa posmatracima fudbalske utakmice. Platio si kartu jer si zelio da vidis mec i, manje-vise si zadovoljan igrom, povremeno uzbudjen zbog grubih startova, lijepih poteza ili rezultata. Nakon toga sam odlucujes da li ces ponovo gledati taj tim, ili uopste ici na stadion. Onog trenutka kada bilo koji posmatrac uzme za pravo da palicom, toljagom, pistoljem ili snajperom regulise ponasanje igraca onda to prestaje biti igra ili sistem pravila, vec teror i anarhija.

*Vjerujem samo da ovdje postoje svi uslovi za to. I manje losa vlast tesko da se ne bi polakomila na izazove bosanskohercegovacke privatizacije koja je pred nama. Takodje je teorijski znano da kao predigra uvijek ide stroga kontrola medija i usutkivanje neposlusnih.

SEAD DEMIROVIC (direktor i glavni urednik Vecernjih novina): Iznenadjen sam da je do toga doslo jer je poznato da su Pecanin i Bajramovic dobri prijatelji, a bili su bliski i istim izvorima sredstava. Ja sam razgovarao sa ljudima, pokusao si objasniti sta se desilo i svi su me pokusali ubijediti da se zaista radi o sali, ali, takve sale ja niti volim niti odobravam. Uglavnom, napad je bilo moguce ocekivati sa bilo koje druge strane, ali od Bajramovica je to stvarno iznenadjenje.

*Nisam siguran da te veze postoje sa samim vrhom vlasti. Ali, kod nas je centar moci sirok pojam, postoji mnogo onih sa velikim uticajem kojih nema formalno nigdje u vlasti. Sa druge strane, ratne zasluge su jednoj drustvenoj grupi anulirale predratne grijehe. Mislim da je u ratu bilo dosta privatnih kontakta ljudi koji su se borili, koji su bili i humanisti i kriminalci, sa ljudima koji su postali vazni. Ovog trenutka radi se, mislim, o cistom interesu - novcu. Postoji veza izmedju centara moci koji nisu sam vrh vlasti i kriminalnih grupa. Mada smatram da su ljudi koji su bili klasicni kriminalci danas sklonjeni daleko od cistog kriminala.

SEJFUDIN TOKIC (predsjednik Glavnog odbora Socijaldemokrata BiH): Uzmite moju nedjeljnu izjavu za javnost, mislim da sam u njoj upravo predvidio ova dva vasa pitanja: "Navedeni slucaj jasno ukazuje na postojanje snaga koje bi vlastitim arsinima, mimo zakona, htjele cenzurisati medije. Istovremeno, spominjanje u ovom, kao i u nekim drugim slicnim slucajevima, imena iz politickog vrha vladajucih struktura ili pak clanova njihove blize obitelji nedvosmisleno pokazuje da snage bezakonja imaju najdirektniju podrsku u ovim krugovima. Ukoliko institucije vlasti ovaj slucaj ne razrijese na profesionalan nacin, vec uspostavljena sprega mafije i dijelova strukture vlasti mogla bi rezultirati strahovladom nad cestitim gradjanima u Bosni i Hercegovini. U tom kontekstu, vec sad opominjuce djeluje i struktura danasnjih novopecenih bogatasa, cije imovno stanje se prije moze objasniti familijarnoscu i politickom bliskoscu vladajucim strukturama, a manje individualnim, umnim, poslovnim ili drugim kvalitetima. Ostro osudjujuci navedeni upad, Socijaldemokrati Bosne i Hercegovine insistirace na efikasnijem djelovanju policije i sudstva protiv svih oblika bezakonja, profiterstva, korupcije i malverzacija."

FAHRUDIN RADONCIC (generalni direktor Dnevnog avaza): Za novine ciji je glavni i odgovorni urednik osudjen na uslovnu kaznu zatvora zbog objavljivanja gnusnih lazi o meni, ispod je moralnog nivoa da uopce odgovaram na bilo kakva pitanja.

ATIF PURIVATRA (predsjednik VKBI): Ne vjerujem da je upad u redakcijske prostorije magazina Dani smisljen i organizovan napad na nezavisne medije.

*O tome najkompetentnije mogu dati svoj sud nadlezni drzavni organi.

ZDRAVKO GREBO (univerzitetski profesor): Ako je sala, a nije, onda je od one vrste od koje sada, nadalje i ubuduce nekome leti glava, originalna, a ne plasticna.

*Vjerujem.

NAGORKA IDRIZOVIC (predsjednik Sindikata novinara BiH): Mislim da je to besprimjerno. Smatram da je to nedopustivo i ako tolerisemo jedan ovakav postupak onda se dovodimo u opasnost da to postane praksa. Pa, i oni mediji, koji u ovom casu ne gledaju na to sa toliko gorcine, moraju imati u vidu pretpostavku da se ista takva stvar moze i njima dogoditi prvom prilikom kada ne budu po volji nekom od sumnjivih mocnika. Saopcenje Ismeta Bajramovica smatram neodgovornim i primitivnim i drzima da na taj nacin sve nas pomalo vuce za nos, a isto tako saopcenje Senada Sahinpasica, zvanog Saja, dozivljavam kao besprimjernu prijetnju svim javnim medijima koji se drznu dotaci njegovu "nedodirljivu" licnost. Ne znam zasto bi nekoga ko se u politiku upleo pocetkom ove decenije bilo nezakonito ili po zivot opasno spomenuti. Ako neko odluci da postane javna licnost onda mora znati da podlijeze i javnoj odgovornosti. To se odnosi i na nekog ko drzi zelenarsku radnju.

*Apsolutno. Ja ne mogu uprijeti prstom i pokazati ko je iz politickog vrha vezan sa kojom grupom, ali postoji sasvim mnogo razloga da vjerujemo da takve veze postoje. Zastita koju uzivaju ti ljudi, a pritom se ne pridrzavaju nikakvih gradjanskih obaveza, moglo bi se reci u cjelosti ih ignorisu, ukazuju da imaju uporiste u "pravnoj drzavi" koja je pocela od ponedjeljka. A mozda u prilog ovome govori i cinjenica da ni jednom sarajevskom sudu vec godinama nije podnesena krivicna prijava za krivicno djelo pljacke.

NERMINA KURSPAHIC (publicista): Nisam upucena u ono sto se zbilo. Jako mi je drago zbog toga jer sam time postedjena od aktuelnog ataka na moju svijest i integritet. Od sadrzaja kojim ste me informirali ja se sada stitim sklanjanjem u unutarnji azil. Mozda nije recept za sve i svakoga, ali je meni pomoglo.

ZLATKO LAGUMDZIJA (predsjednik SDP BiH): To je samo jos jedna u nizu logicnih posljedica nepostojanja pravne drzave i politickog haosa koji vlada u BiH.

*Da, vjerujem.

ZLATKO DIZDAREVIC (glavni i odgovorni urednik Svijeta): Napad se, bez obzira na motive i "scenario", sasvim logicno uklapa u ukupnu socio-politicku mizeriju u kojoj zivimo i koja se svjesno i organizovano podrzava. Zivimo u najzalosnijoj duhovnoj bijedi i primitivizmu gdje pistolji, pravi, plasljivci ili vodeni, odredjuju uslove opstanka. Fuj.

*Ne vjerujem da je samo rijec o "postojanju veza". Vjerujem da su centri politicke moci stvorili kriminalne grupe i rade sa njima na istoj stvari i sa istim ciljevima. Pitanje je, samo, ko koga istinski kontrolise i ko je kome istinski talac. U svijetu kriminala stvar nije ni nova ni originalna.

ZARKO BULIC (advokat iz Sarajeva): O tom ekscesu ne mislim nista dobro. Bez obzira na motive, kako su opisani u dnevnoj stampi i sadrzaj ponasanja, sam upad u prostorije, a pogotovo, ukoliko je to tacno, "upotreba gumenih pistolja", po meni predstavlja nedopustiv i omalovazavajuci cin prema sredstvima javnog informisanja, koji se mora kvalifikovati kao napad na slobodu stampe, kao jednog od temeljnih postulata, u svakom drustvu koje zeli da bude demokratsko.

*Ne iskljucujem postojanje tih veza. Cesto se radi izuzetno suptilno u takvim vezama, pa to nije vrlo cesto lako ni utvrditi. U svojoj zastupnickoj praksi, pa cak i u krivicnoj proceduri, bio sam svjedok takvih pojava, a primjera radi isticem posljednji slucaj sa SAB bankom gdje sam bio zaprepascen pasivnoscu odredjenih struktura vlasti, na ociglednu pojavu, u tom slucaju, "uzimanja zakona u svoje ruke od strane nekih pojedinaca" o cemu je prije par dana pisao i novinar Sejad Luckin u Oslobodjenju.

ZELJKO IVANKOVIC (knjizevnik): Vladajuca partija i njoj bliski mediji, pisci i intelektualci (?) vole se hvaliti slobodom medija ovdje i pricati o aferama negdje drugdje. Novi atak na slobodu medija za njih je vjerojatno, kao i za izvrsitelja - sala. Pa, zaboga, zar je jedna pljacka banke izvrsena djecijim pistoljem ili jedna otmica aviona? Ili je i to sala? I zasto se bas sale u redakciji Dana? Kako li samo ti ljudi znaju gdje se mogu, a gdje ne mogu "saliti"? Otuda je sasvim svejedno je li atak narucen ili samoinicijativan, iza njega i vec zbog takvog stava rezimu bliskih ljudi i medija - rezim stoji.

*Nesumnjiva je veza centara politicke moci s onim drugim mocnicima. Vidite susjedne zemlje, a o tome se barem u nas pise. I opet se ponavlja isto: pakao - to su drugi! Ne, sve je isto ili slicno. Zar mislite da se zbog naroda tako grcevito drze na vlasti i medjusobno paktiraju svi ti iz SDA, SDS i HDZ? Ili mislite da se badava bore protiv prikazivanja imovnog stanja uoci izbora i nakon isteka mandata, cak i onda kad su svoje firme, hotele, radnje i sl. pisali na imena zena, zetova, nevjesta, rodjaka. A nece oni valjda raditi prljave poslove? Pa, oni, pobogu, rade za narod! A te druge poslove za njih i za sebe rade oni drugi. Pa, tko je vidio i trecerazredni americki krimic zna kako se to radi: politika, policija i mafija.

FAHRUDIN DAPO (urednik Ljiljana): Moram kazati da sam prilicno iznenadjen, a pomalo i zbunjen ovim sto se dogodilo. Vase novine, u vise navrata, kako u ratu tako i u vremenu poslije Daytona, davale su znacajan publicitet gospodinu Ismetu Bajramovicu cuvenom Celi. Iz svega sto sam ja procitao, a procitao sam vecinu onoga sto se odnosilo na Ismetov "lik i djelo", cinilo mi se da je vasa redakcija, ili barem glavni urednik gospodin Senad Pecanin, u nekoj vrsti adolescentske simpatije ili cak zaljubljenosti, dakle u svakom slucaju u prisnim odnosima sa Bajramovicem. Gospodina Bajramovica ovdasnja carsija je dozivljavala kao clana vaseg malog kolektiva. Kako biste inace dosli do Celinih najintimnijih fotografija ili ispovjesti u kojima on otkriva one dijelove vlastite biografije koja se samo izgovara pred prijateljima. Sve to, naravno, imalo je znacajan odjek u javnosti i davalo vasem listu dodatni kvalitet. A vjerovatno se cvaknulo i na tirazu. Ljudi vole procitati biografije onih koji zive zivotom kakvim zivi gospodin Ismet Bajramovic Celo. Zato sam ovaj napad djecijim igrackama na vas i prskanje vodom razumio kao unutarkucnu, internu jaransku svadju. Moram priznati da nisam razumio zasto se sada bez ikakve potrebe, dokaza i argumenata u cijelu stvar petljaju gospoda Sahinpasic i Izetbegovic junior. S druge strane, jasno mi je sto reagira Tokic i sto se javlja hrabri vitez koji bdije nad ljudskim pravima iz Helsinskog komiteta S. Dizdarevic, cuven kao zastitnik djecijih cuna od neprincipijelnog sunecenja.

*Povijest poznaje slucajeve simbiotickog djelovanja kako vi sugerirate u Vasem pitanju. Evo, naprimjer, uzmite slucaj slavnog Sicilijanca Salvatorea Luciana koji ce najznacajnije dijelove biografije "potpisati" imenom Lucky Luciano. Receni Luciano povucen je u ljeto 1943. godine iz zloglasnog Sing-Singa, gdje je izdrzavao visedecenijsku robiju, da bi svojim nesumnjivim autoritetom i ugledom koji je uzivao u zavicaju pomogao iskrcavanje Angloamerikanaca na Siciliju. Poznavaoci povijesti Drugog svjetskog rata slazu se da je njegova uloga u tom znacajnom dogadjaju bila presudna. Dakle...

EMIR HABUL (zamjenik glavnog urednika Oslobodjenja): Incident pokazuje kako prijateljstva u ovom slucaju mogu biti rizicna. U konkretnoj situaciji "sala" prijeti da razvodni cijeli problem. Prijateljstvo odvlaci paznju od stvarnog problema i daje mu u interpretaciji slucaja benigniju formu. Licno mislim da ima razloga da se upad od petka shvati kao vrlo ozbiljno upozorenje.

*Tesko je dokazati postojanje direktne veze izmedju kriminalnih grupa i centara politicke moci. Neki elementi postoje, ali ne mislim da je glavni problem ta veza cak i u slucajevima kada se ona moze naslutiti. Problem je viseslojan: socioloski (kriminal u postratnim drustvima), politicki (precutni "savez" o nenapadanju) i neefikasnost vlasti u cjelini. Ovo posljednje je, cini se, najveci problem. Vlast, a pogotovo poreznike, kao da ne interesuje kako je pojedinac stekao bogatstvo. U normalnoj drzavi postavilo bi se bar pitanje koliki je porez platio konkretni gradjanin kako bi opravdao kupovinu bijesnog auta ili kuce od dva dunuma. U ovoj drzavi ta se pitanja ne postavljaju pa ni u slucajevima zakonski sumnjivih bogatstava.

U izvjesnoj mjeri moglo bi se govoriti o bolecivosti vlasti prema stvarnim ili proizvedenim herojima. Ratni savez nastavio se i u miru. Problem je sto je kod vecine ovih grupa privredna djelatnost "zastita imovine i ljudi", a sredstvo rada vatreno oruzje. U pravilu ove usluge koriste ljudi manje-vise iz istog kruga. Strucnjaci ocjenjuju da se na ovaj nacin sprecava disperzija kriminala. S jedne strane sefovi drze pod kontrolom "zestoke momke", koji bi da nije toga radili samostalno, a s druge, usluge ovih agencija koriste ljudi koji svoje potrazivanje ne zele ostvariti u redovnoj proceduri.

Pravi problem nastaje kad ovi momci iskoce iz svog kruga. Da li ce se vlast u takvim slucajevima efikasno suprotstavljati?

MIRKO PEJANOVIC (predsjednik SGV-a): Bilo koja prijetnja i nasrtaj na novinare mora biti osudjena. Ali to nije dovoljno. U pravnoj drzavi se odgovara pred sudom za nasilno ugrozavanje slobode i bezbjednosti gradjana, a time i novinara. Posebno je pitanje ima li nasa drzava profesionalno i neovisno sudstvo ili je podlozno uticajima stranacke i politicke moci.

*Tokom rata nastale su nove prestizne licnosti. Te licnosti ocuvanju prestiza podredjuju sve sto mogu. Glavni cilj je biti materijalno bogat i uticajan. U javnosti, sportu i drustvu. U drustvu opsteg siromastva i nezaposlenosti, kakvo je poslijeratno bh. drustvo, bice raznih sprega. Ali, bice ih i mnogo vise ako se nastavi ovaj trend nezaposlenosti i materijalne bijede. Zna se da je u razvijenoj Italiji kolijevka Mafije siromasna Sicilija.

KASIM BEGIC (univerzitetski profesor): Napad na bilo koji medij zasluzuje svaku osudu, pa i u ovom konkretnom slucaju. U svakom slucaju, nezavisno od presporog odrastanja i medija i konzumenata i ozbiljnog oblikovanja javnog mnijenja i na osnovu slobodnih medija, ovo nije nacin ni rjesavanja "dnevnih" nesporazuma a jos manje je u funkciji iskoraka u postizanju demokratskih ciljeva u organizovanju i funkcioniranju nase drzavne zajednice.

*U postojecoj situaciji kada institucije sistema (ili pravne drzave) slabo ili nikako funkcioniraju, neminovno je ne samo postojanje centara moci, ukljucujuci i opcu personalizaciju u javnom djelanju i promisljanju o drustvenim "temama", nego i njihovu odgovarajucu vezu sa parainstitucionalnim grupama, pa i onim cija je pozicija na granici ili izvan zakona.

SENAD AVDIC (glavni i odgovorni urednik Slobodne Bosne): Iskreno mi je zao sto je (i ako je) doslo do prekida prijateljstva i suradnje izmedju gospode Senada Pecanina i Ismeta Bajramovica. Posebno mi je zao sto se to desilo na ovakav nacin koji nikome od njih nije u interesu. Mislim da je gospodin Bajramovic reagirao ishitreno, zaboravljajuci Pecaninove zasluge u afirmisanju njegovog lika i djela. Mislim i da je gospodin Pecanin pokazao nedovoljno fleksibilnosti da razluci (pomalo grubu) salu od fizicke prijetnje. Mislim da ce ovaj slucaj uz pomoc njihovih zajednickih prijatelja vrlo brzo biti saniran na obostranu korist i zadovoljstvo.

*Vrlo se slabo razumijem i u kriminalne grupe a i u centre politicke moci. Pomalo se razumijem samo u medije, slobodne i neslobodne. Ono sto mogu reci jeste da postoji cvrsta veza izmedju pojedinih medija i pojedinih kriminalnih grupa, kao i pojedinih medija i pojedinih centara politicke moci.

MUHAMED FILIPOVIC (akademik): Ja smatram da je svaki napad na novinare u bilo kojoj formi, pod bilo kojim izgovorom, vrlo opasan po slobodu medija, po slobodu i pravo svih novinarskih duznosti, po pravo gradjanina da dobije informaciju o svemu. Ako se na taj nacin bude vrsio pritisak na medije, naravno da ce javnost biti uskracena za istinu na koju ima pravo. S druge strane, po formi i nacinu kako je izvrsen, taj pritisak pokazuje, prije svega zakasnjelost reakcije, da se ne radi o ispravkama nego o smisljenoj reakciji, i utoliko je odgovornost onog ko je izvrsio takav atak veca. Njegove intencije, bez obzira da li je opasnost bila stvarna u smislu upotrebe realnog oruzja ili oruzja koje je maskirano, nije umanjena. Taj atak proizvodi isti efekat kao da je upotrijebljeno stvarno oruzje jer je atak prije svega psiholoski. Smisao tog napada jeste da se novinari upozore da umjesto igracke, sljedeci put moze biti upotrijebljeno i stvarno oruzje. Zbog toga, naravno, javnost ocekuje da ovaj napad nece biti tretiran kao nekakav beznacajni i prolazni drustveni skandal ili stvar nekakve skandalozne kronike, nego kao ozbiljna politicka cinjenica koja upozorava na to da se radi o ugrozenosti prava javnosti na informaciju i ugrozenosti onih koji pruzaju informacije da to rade slobodno i potpuno sigurno.

*Ja ne da vjerujem, znam da postoji sprega i to u dva smisla. Prvo, postoji kriminalna politika, politika koja je eo ipso, sama po sebi, vec kriminal. To je politika totalitarizma, politika apsolutne kontrole i vladavine nad drustvom, kontrole drustvenih institucija u interesu jednog cinioca, jedne nacije, jedne stranke, jednoga vodje, i postoji, na kraju krajeva, ogromna kolicina zloupotrebe drzavne moci, aparata, financijskog potencijala za ostvarenje sopstvenih ciljeva, bilo politickih bilo licnih, sto predstavlja kriminalne radnje u smislu situacije slobode, demokracije i ljudskih prava.

S druge strane, da postoji sprega izmedju kriminala i politike, proizilazi iz cinjenice uloge kriminalnih elemenata u nasoj nedavnoj historiji. Cinjenica je da su kriminalni elementi igrali ulogu u posljednjem ratu i to znacajnu ulogu u svim faktorima koji su vodili rat. To osobito vazi za nas u Sarajevu gdje su cesto kriminalni elementi imali u odredjenim fazama rata vrlo uticajnu ulogu. Kakva je priroda sprege i kakvi su medjusobni odnosi, odnosno dugovi, mislim, o tome ne mozemo govoriti, ali o tome bi trebalo konacno da se progovori i da se na osnovu dostupnih i poznatih cinjenica i analiza donesu zakljucci. Naravno, zakljucci nemaju smisla u odnosu na ono sto je bilo, ali imaju smisla u odnosu na ono sto perzistira, sto traje i sto se u ovakvim slucajevima koji nisu rijetki, u slucajevima nasilja manifestiraju.

SACIR FILANDRA (univerzitetski profesor): Svako narusavanje javnog reda i mira jeste za osudu, pa i ovo. Sama formulacija vaseg pitanja zasniva se na tvrdnji da se radilo o "napadu", sto u svakoj normalnoj, pa i u ovoj drzavi, treba da utvrde organi pravosudja, ciju azurnost, kao i organa reda, u ovom slucaju treba pozdraviti. Dakako da se u sporu g. Bajramovica i magazina Dani radi o nemiloj sceni koja nedolici javnom djelovanju i ponasanju, a cemu je krajnje provincijalno dat neodmjeren medijski publicitet. Osobno me zabrinjava nedostatak kulture postivanja privatnosti, gradjanske i imovinske sigurnosti, sto je i ovoga puta iskazano, jer se slicne stvari, bile one "sala" ili "zbilja", u jednom uredjenom drustvu ne smiju desavati.

*Veza izmedju kriminalnih grupa i centara politicke moci postoji u svakom savremenom drustvu, a posebno u drustvima koja su u fazama tranzicije gdje se i nelegalnim nacinima odvija proces tzv. prvobitne akumulacije kapitala. Tako da je nesto takvo u bosanskom drustvu, koje sada dobiva sasvim drugaciju strukturiranost u odnosu na naslijedje, nemoguce izbjeci, bez obzira koliko to zvucalo oporo.

JELENKA VOCKIC - AVDAGIC (univerzitetski profesor): U situaciji kada drustvene institucije (jos) nisu stabilizirane, odnosno kada nije uspostavljen pravi omjer izmedju glavnih centara moci - zakonodavne, politicke, ekonomske, izvrsne - a sudska institucija nije uspostavljena kao relativno samostalna, pojavljuju se novi "sudski tribunali", koji niti osjecaju, niti imaju obavezu odgovornosti: u toj ulozi se tada mogu pojaviti pojedinci, grupe, mediji i druge institucije. U takvoj je, valjda, ulozi bio i glavni akter upada u redakciju Dana, koji je, demonstrirajuci silu (ovdje je svejedno da li se salio ili ne, bez obzira na vodene pistolje, pa cak i mogucu ozbiljnost povoda), ujedno demonstrirao i svoje ismijavanje (ne)sistema. Zapravo, pojedinci cija je inkarnacija, bar za ovu sredinu, akter o kome je rijec, ocigledno postaju institucije sami po sebi. Ako postoji pravna praznina, "rupe" u sistemu, ne postoji vakuum moci. Pomanjkanje pravne svijesti je indikacija drustvenog odnosa koji se moze ispoljavati i kao odnos moci. Ako se sistem gradi nesistemski, u smislu da se pojedini interes konstituira kao posebna, razlicita izdvojena institucija, otvara se mogucnost za afirmaciju i monopol parcijalnih interesa. To bi djelimicno bila i osnova za odgovor na drugo pitanje. O vezama izmedju centara politicke moci i kriminalnih grupa tesko je govoriti bez konkretnih dokaza u smislu moguce obostrane participacije u "plijenu". Ipak, u principu, tacnije po teoriji sistema, i najmarginalnije grupe su njegov dio, odnosno njegov proizvod, pa i da se podje od pretpostavke, pa i dokaze da nemaju direktne veze, politicki akteri su odgovorni za djelovanje i destruktivnih pojedinaca.