DANI: Strasno je zanimljivo slusati vrhunske strucnjake kada govore o abecedi posla kojim se bave...

OSIM: Tu ste pogrijesili. Ja nisam ni vrhunski, a ni strucnjak. A sta biste zeljeli cuti? Da vam ja izdajem neku tajnu koje nema?

DANI: Pa, ima li tajne?

OSIM: Cega? To je individualno: ukoliko covjek moze da prihvati takvu ulogu, da ga uloga ne savlada, da ispostuje sve, a da istovremeno zadrzi neki licni integritet i autoritet kod drugog. To je postalo vrlo delikatno. Nije problem reci: "Ja sam trener i ja cu to, to i to...". Ovo je daleko finiji posao ali i opasniji. Igraci su postali vrlo opasni. Zivot ih uci. Svaki trener ima nesto svoje. Pitajte Capella. Oni su ti koji zive u relacijama velikih para. Ja se ponasam na neki drugi nacin za koji ne kazem da je dobar.

Bosna je slucajno stota
DANI: Cini mi se da Vi svjesno odbijate da udjete u svijet Capella i slicnih?

OSIM: Ma, volio bih ja, ali ne mogu. Ne mogu ja pored drugih imena. Ne mogu ja objasnjavati ko sam i sta sam... Moze se biti trener u "Realu" ili "Barceloni", ali ja sam uvijek govorio da ne moraju najbolji treneri biti u najboljim klubovima. Ne vadim ja sebe, jer znam hiljade super trenera koji treniraju normalne klubove, ali nemaju sansu da dodju gore. Treba jedan sasvim drugaciji profil covjeka pa da se dodje gore ili da zaluta neko kao ja. Kod velikih klubova nije problem trenera. Tu je jedan drugaciji ljudski sustav, jer covjek prije ili kasnije ljudski, emotivno reaguje, a u takvim klubovima to moze biti smetnja. Mislim da sam ja covjek koji to ne bi mogao izdrzati. A o tome ne treba ni pricati, jer ja sebe ne cijenim onoliko koliko ljudi misle.

DANI: Opet ponavljam da izgleda da Vi svjesno odbijate ulazak u tu svjetsku trenersku orbitu, da vodite velike klubove koji Vam se nude?

OSIM: Ko mi se nudi? Ma, ne nudi mi niko nista. Nisam ja profil trenera za to. To je tako.

DANI: A slava i novac za Vas nisu dovoljni motivi?

OSIM: Ma, pustite novac. Pare se potrose. Meni je ovdje u banci sve propalo, ali gdje cu ja sada o tome pricati?! Nisam ja jedini kome se to desilo. To je mila majka. Ziv si, ziva ti zena, dijete... A vi meni pricate o parama. Koje pare?!

DANI: Ima jedan posao u kome sigurno nisu u pitanju velike pare: Vi kao trener reprezentacije Bosne i Hercegovine. Kompletna javnost se pita o tome.

OSIM: Moj utisak je da bi me brzo potrosili i da to ne bi dugo trajalo.

DANI: A sta ako biste nesto napravili, recimo, da Bosna ne bude stota na rang listi nego, naprimjer, pedeseta?

OSIM: Ne moze Bosna biti stota. To je slucajno. Bosna ce doci i do tridesetog mjesta u Evropi. Sto ne bi dosla? I ako se tome doda pet americkih i africkih reprezentacija, to znaci medju cetrdeset u svijetu. Po igracima koje imas u Evropi, nisu bolje ni Austrija, ni Madjarska, ni Belgija, ni Svicarska... Ako se malo depolitizuje "fuzbal" ili nogomet. Sto kaze jedan moj drug: "Prestao sam navijati za 'Zelju' otkad je nogometni klub". Moj utisak je da jos ima puno politike u svemu. Kao sto vec "pumpaju" ove tamo (Jugoslavija, op.a.) za Svjetsko prvenstvo pa kazu: "Imate idealne, vjekovne protivnike: Nijemce, Irance i Amerikance". Igraci su pametniji i znaju da to nije to. Ova djeca koja sad igraju, nazalost, izlaze iz rata, siromastva. Oni dan-danas zive to siromastvo. Fudbal je mozda jedina sansa da se bude neko. I onda na osnovu jednog koji se probije, njih hiljade misle da i oni to mogu. Prvi igrac koji iz Bosne ode vani i nesto postigne, iza njega ce doci hiljade njih. Tu je sansa, plus talenat koji postoji. Medjutim, kako se razvija situacija u Bosni, mi moramo sebi priznati da postajemo kolonija. Zapad je napravio koloniju u kojoj kupuje sta hoce, odvodi igrace od 15 godina jer to njima nije skupo, posto si ti osiromasio preko noci i tu prestaje svako opravdanje.

DANI: Mozete li nam reci da li biste, barem, voljeli biti selektor BiH?

OSIM: Budite vi na mom mjestu pa recite posteno. Bih. Zelja, sve je to u redu. Ali, je li pametno?

Lakse je pjesnicima
DANI: Cini se da kod Vas vecu ulogu igraju emocije?

OSIM: Pa radi toga i govorim. Moram se nekada pitati je li pametno. Emocije su lijepe, na njima letis, ali sta dalje? Mora postojati neki cilj. Patriotizam je lijepa stvar, ali mogu ja biti patriota i na drugi nacin. Osim toga, imam ja i hipoteku ovdje.

DANI: Kako mislite hipoteku?

OSIM: Pa, fino. Nisam bio u ratu ovdje.

DANI: Da, ali 15.000 ljudi na stadionu Kosevo skandira Vase ime? Kako ste se osjecali tada?

OSIM: To su stvari u kojima nisam dovoljno jak. Da sam pjesnik, lakse bi mi bilo. Bavim se fudbalom koji je vrlo direktan, a nisam toliko elokventan da vam to ispricam. Sta da kazem? Nazalost, moram reci da mi je bilo malo neprijatno. Nisam zasluzio, a tu ima puno ljudi koji su vise zasluzili. A ima i onih kojima to ne odgovara.

DANI: A kako je trener Ivica Osim vidio utakmicu "Zeljo" - "Bosna"?

OSIM: Izdaleka.

DANI: Ozbiljno, kakva je "Zeljo" ekipa?

OSIM: Znas, kad ti je neko drag, pa nije bitno kako se zove onaj koji igra i nosi ovu boju koja ti je draga. Onda covjek cesto puta pogrijesi, ne moze da bude objektivan kao sto bi trebalo da bude. Pa mozes da kazes nesto pretjerano.

DANI: Ipak, objektivna cinjenica je da "Zeljo" igra dobro...

OSIM: Sada je pitanje sta je u Bosni dobro, a sta u Njemackoj. Vidi se da pokusavaju da igraju. Ima tu ispravnih stvari. Pitanje je sta igraci mogu. Oni su svi pametni momci, koliko ih ja znam, a znam ih malo. Igracki je "Zeljo" kompletniji, vise igraca ucestvuje u igri, sto je vrlo bitno u danasnjem fudbalu. Nema vise specijalaca. Visocka "Bosna" je iz straha ili necega drugog stalno igrala sa tri-cetiri igraca protiv devet. Ali treba i njih shvatiti jer su cijelu sezonu igrali za nesto i bili prvi i ulozili pare i stosta toga da bi im na kraju rekli da igraju u play-offu. I jos igraju u Sarajevu gdje objektivno nemaju sanse - jer, da skupe cijelo Visoko, oni nemaju toliko navijaca koliko je bilo na "Zeljinoj" strani. To je nepravda. Objektivno, "Zeljo" je pokazao da nije bezveze skupljao igrace. Sta oni mogu u Evropi, to je druga stvar. To niko ne zna. Ima tu i sporijih igraca i onih koji staromodnije igraju jer nisu navikli, pa se od njih ne moze to ni ocekivati. Ali ima i jedna fina stvar koja je mene prijatno iznenadila: to je publika koja jos uvijek navija, a ne uporedjuje sa onim sto gleda na televiziji. To je "Zeljina" velika prednost. Da li i ostalih, to ne znam. Ali osjeca se da se vraca taj imidz. Mislim, svaki rezim, sve sto je rezimsko, sve to traje, ali raja se opet vrati drugim stvarima...

DANI: Dosli ste, dakle, na temu "Sarajeva", iako nismo postavili to pitanje...

OSIM: Ma, nisam dosao, to vi prevodite kako vama odgovara. Sve sto je vlast, to moze da bude i kvalitet... ali raja k'o raja, pogotovo u Bosni, cesto puta iz inata navija za slabije. Pa, normalno, negdje ima neka nepravda. Tako da se "Zeljeznicar", ne radi ovih gore, nego radi samog sebe, vraca pomalo. To je velika stvar...

Pokriti se fudbalom
DANI: Koliko su se stvari u Vasoj trenerskoj karijeri promijenile od "Zelje" do "Sturma"?

OSIM: Promijenilo se dosta toga. Prvo, kao covjek se mijenjas, stariji si i ucis neke stvari koje ne moraju toliko evidentno da se iskazuju. Logicno bi bilo da si pametniji sa godinama, ali to ne mora biti tako. Medjutim, u svakom slucaju si iskusniji. To su sve iskustva koja sam ja imao srecu da dozivim u "Zeljeznicaru", jer sam imao ljude sa kojima sam saradjivao, a imao sam i igrace. Ali tu mora biti i jedan faktor srece od kojeg niko ne moze pobjeci. Poslije toga ja nisam ni imao puno klubova. Nazalost, u ovom poslu ne valja takav biti, ali valjda zato sto ja nisam mislio da cu biti trener, pa sam se zadrzavao dugo. A sada se pitam zasto su i oni mene zadrzavali toliko. Da su me ranije otjerali, mozda bi mi bolje bilo. Mislim, svakako bi mi bilo bolje, jer mijenjas klubove, imas neku svoju generalnu ideju o fudbalu, o treningu. Negdje se ta ideja uklopi pa napravis nesto, negdje ne uklopi pa te otjeraju.

DANI: Da li se promijenio znacaj trenera u ekipi u odnosu na vrijeme kada ste Vi bili fudbaler? Kada je covjek s klupe imao vecu ulogu?

OSIM: Igraci te danas cijene po opstoj kulturi, koja nije samo fudbalska. Moras sa igracima pricati i o drugim stvarima, a ne samo o fudbalu. A i sam fudbal je postao daleko siri sto se tice svih ostalih, kako bi se reklo, znanosti. Fudbal je postao biznis. Tamo gdje je biznis, gdje je puno para, mijesa se puno drugih stvari. Covjek mora vladati, koliko-toliko, sa svim tim stvarima. Nazalost, to se pretvara i u menadzerstvo, a od toga treba pobjeci. Covjek u tome ne treba direktno ucestvovati, ali nije lose biti informiran.

DANI: Jeste li se ikada rukovodili nekim vanfudbalskim kriterijem da bi nekoga uvrstili u ekipu?

OSIM: Covjek se prvo mora pokriti fudbalski. Vanfudbalski je kada neko ne zna da igra, a da ga ja stavim. To ne moze.

DANI: Mislio sam na uticaj publike ili uprave?

OSIM: Nemojte me gurati u tako neku stvar, jer ako ja kazem da nisu uticali na mene, onda ce mi reci da ne volim publiku ili upravu. Mislim da toga kod mene nije bilo, barem kada sam bio u "Zelji". Valjda su mi ljudi vjerovali jer sam ja bio i dan-danas sam covjek koji je otvoren. Ako je trebalo sa Hajrom (Hajrudinom Cengicem, op.a.) kao tadasnjim predsjednikom kluba da pricam zasto je neko trebao da igra ili ne igra, onda su oni to znali. Nisam to krio pa da su oni morali da propituju ili da dodju u situaciju da kazu: "Eh, ako ti taj ne igra, onda...". Mislim da je to bilo dosta otvoreno, mada se od tog posla cesto pravi neka velika filozofija. Moze i to da bude, jer "fuzbal" moze da bude vrlo kompleksan posto se radi sa ljudima. Case mozemo pomjerati lijevo-desno, ali ljude, bogami, nije lako. Za mene je to licni problem jer mi je najteze to kada moram reci igracu da ne igra. Onaj koji ne igra, ne moze te voliti. Mozes jednom ili dva puta da mu kazes da ne igra radi toga i toga, ali ne pije to vode uvijek. Svi oni zive neki svoj privatni zivot, imaju svoje prijateljice, djecu, rodbinu, a i ako su samci, vole da izadju pred publiku. Ipak je to neka velika bina. Pa, ljudi se bacaju sa nebodera da bi se nesto napisalo o njima u novinama.

Samo objektivan
DANI: Jeste li uvijek spremni objasniti igracu zasto ne treba da igra?

OSIM: Da nisam spreman, ne bih se bavio tim poslom. Zato posao postaje sve kompleksniji jer ljudi traze objasnjenja. Koliko ce ih oni prihvatiti, to je druga stvar. On moze klimnuti glavom i zahvaliti se, a moze i da misli sasvim stotu stvar i da u sebi psuje trenera.

DANI: Sta je lakse u trenerskom poslu: stvarati tim dugo godina kao sto Vi radite...

OSIM: Ne, nema toga. Niko nema vremena za to...

DANI: ...ili dobiti gotove igrace i tim?

OSIM: To je sreca. Ja moram reci da sam imao srecu kada sam bio u "Zelji", i sada u "Sturmu", gdje je njima, vjerovatno iz finansijskih razloga, to odgovaralo.

DANI: Oprostite, ja Vam nekako ne vjerujem da je u pitanju sreca. Vi ste skromni...

OSIM: Sta znaci skroman?

DANI: Pa, mislim, to da negirate da nije do Vas...

OSIM: Neee, ja samo pokusavam da budem objektivan. To sto izgleda nekom da sam skroman, onda tu nesto ne valja. Neko je poremetio odnose. Ozbiljno. Ili oni koji imaju nekog uspjeha, pa su prepotentni, pa izmedju osjecaja skromnosti i prepotentnosti nema sredine. Ja mislim da sam vrlo objektivan i realan.

DANI: Ali cinjenica je da ste Vi stvorili jedan tim "Zelje"...

OSIM: Nisam ja nista stvorio. Tu treba gledati druge stvari. Recimo, bio sam ja u reprezentaciji (SFRJ, op.a.) sto meni mnogi zamjeraju, ali bas me briga. Znam da su svi koji to pricaju zeljeli ili voljeli ili ceznuli da budu selektori. A ja se nisam batrgao. Pa bio sam i u "Panathanaicosu" gdje sam imao gotov tim i moram da kazem da mi je vrlo tesko palo to sto sam morao otici. Ali ja nisam pobjegao od toga niti je mene iko otjerao. Jednostavno, doslo je do situacije da predsjednik i ja nismo mogli zajedno. Da sam bio malo elegantniji, elasticniji... Ali smatrao sam da ako ti predsjednik jednom sastavi tim, onda ce ti ga sastavljati stalno. A onda si marioneta. E, tu sam, mozda, i pogrijesio. Treba znati nekad popustiti, ali ja sam se pitao, ako jednom popustim, hocu li vise ikada doci na poziciju na kojoj sam. Istina, sve je bilo korektno, mada sam ja napravio i neke gluposti i sam zivot je bio takav jer je bio rat, a ja sam bio sam. Sada mogu da se vadim koliko hocu, ali ja uvijek kazem: "Sam si sebi kriv". A imao sam i neka losa iskustva sa grckim jezikom i novinarima.

Famoznih 12 flasa viskija
DANI: Radite li jos bez ugovora, "na rijec"? Vi ste potpuno netipicni za Zapad...

OSIM: Pa, ja nisam zapadnjak!

DANI: : Dobro, ali radite na Zapadu gdje je ugovor svetinja?

OSIM: To je njihova nesreca. Ja sam to ljudima objasnio i valjda me zato i drze. Znam koliko taj ugovor vrijedi. Ovako je lakse i njima, jer kad potpisu ugovor onda ga moraju i postivati. A mozes izgubiti tri-cetiri utakmice i onda te mora otjerati. Ne zato sto se ti njemu ne svidjas, nego jednostavno da se nesto promijeni. Koga ces promijeniti? Ne mozes stolicu promijeniti, ne mozes igraca promijeniti, predsjednik nece da ode i onda se mijenja trener. Ne znam kakvi su drugi, ali ja, da imam takav ugovor, a da nisam uradio nista, poslije prvih mjesec dana ne bih otisao na blagajnu da uzmem pare. Mislim, ako mi vjerujete to sto pricam, jer necu da sve ispadne demagogija.

DANI: Jeste li vjerovali da cete nesto napraviti u "Sturmu"?

OSIM: Nisam nista vjerovao. Bio sam sretan, privatno, sto sam dosao. Jednostavno, radi promjene kompletne klime. Dosao sam razmisljajuci kako sam stigao u zemlju u kojoj nema toliko "druka", pritiska kakav je, recimo, samo granicu dalje, u Njemackoj, Francuskoj itd. Imao sam nekih ponuda koje su uvijek bile onog tipa gdje si ti jedan od pet, sest ili deset kandidata. I onda predsjednik odlucuje o jednom. Tada dodjes u situaciju da kazes sam sebi kako ne mozes proci. Jer moj imidz nije taj. Prvo, oni znaju da ja ne pisem, ne nosam teku sa sobom, dosta sam lezeran ili barem ispada tako. U privatnom zivotu covjek sam koji zivi normalan zivot. Koji ce sjesti, popit... A to ti onda pretvore u nesto drugo, kao sto su ovi u Italiji rekli: "Popio 12 flasa viskija za noc". U redu, onda sam fenomen! A vama, novinarima, i kada napisete nesto, nije tesko doci kasnije pa se izvinuti. Ali prica ostaje, narod je procitao, a necemo sada pricati o tome sta je demanti...

DANI: Cini se da imate averziju prema novinarima?

OSIM: Ne, nemam. Ali su me izvarali. Pogotovo kada se prica o ljudima, a trener mora da o tome prica. Oni imaju svoje mane i vrline, a svako hoce da cuje vrlinu. Kad te pitaju zasto neko igra ili ne igra, onda moras doci i do mana. Moras objasniti zasto neko ne igra, a kada pocnes objasnjavati, onda je to vec mana. Ako je to informacija za vas, sa kojom mozete manipulisati izdaleka i objasniti zasto neko ne igra, to je u redu. Ali ako vi sutra u novinama to direktno napisete, onda ja nemam kud, jer opet moram doci na igraliste i sjediti oci u oci sa tim igracima i pricati.

DANI: Osjecate li pritisak, brigu za rezultat neke vazne utakmice?

OSIM: Brinem i previse. Ja to mozda ne ispoljavam...

FIFA razmislja unaprijed
DANI: Vi zaista odajete utisak flegmana...

OSIM: Pa, sta ja tu sada mogu. Mene su pitali sta mislim o Bosni. Svako to ispoljava drugacije. Mozda mene to vise boli nego sve one koji jaucu, koji pjevaju ili pisu.

DANI: Sta ce, prema Vasem misljenju, predstojece Svjetsko prvenstvo u Francuskoj znaciti za fudbal uopce?

OSIM: FIFA je organizacija koja razmislja unaprijed. Oni pokusavaju da pozitivno razmisljaju da to uvijek ide nabolje. Ali, politika cesto i tamo vlada. Politika je da su, recimo, dali Meksiku dva puta svjetsko prvenstvo, da ih pomognu poslije zemljotresa. Politika je da se pomogne nekome ko je poljuljan ekonomski ili politicki. Fudbalski gledano, igra je takva da se ne moze sve iskontrolisati. Prave se stalno novi stadioni, nove su investicije. Mozda je "sprica" i malo prejaka jer se previse para vrti okolo, tako da igra pocinje da trpi. To se moze vidjeti u ovim vaznim utakmicama gdje su velike premije, pa igraci, bez obzira sto hoce da lijepo igraju, ne mogu igrati dobro. Problem je i sto ima dosta reprezentacija gdje se nacionalno pitanje veze uz uspjeh tima. Time se igracima oduzima sansa da budu porazeni, a da ostanu ljudi i igraci. To je vrlo bitan faktor. Meni malo smeta ta premotiviranost. Znaci, mijesaju se pare, ponos, inat, patriotizam i mediji, koji, manje-vise, sve kontrolisu. Izvinjavam se sto vas hvalim, ali nazalost, moram kad je tako. Prije su prvenstva bila zatvorenija i znalo se ko je mogao da dodje. Sada imas reprezentacija koje se sakriju iza paravana: "Mi smo dosli nesto da ucimo", ali su uvijek spremni nekome nesto da pokvare. To je rizik FIFA-e koja gleda svoja posla jer ima vise clanica nego UN. Medjutim, pitanje je i kakvi su interesi kod igraca. Pretpostavljam da je igracima, recimo, Nigerije, Kameruna, Maroka, Saudijske Arabije ili Irana - gdje su rezimi onakvi kakvi su ili u drzavama gdje je puno para u igri - vrlo tesko igrati. Da ne govorim o Hrvatskoj ili Jugoslaviji. Oni koji se ne opterecuju kao Belgija, SAD, Jamajka ili Cile mogu mirnije da igraju.

DANI: Ocekujete li fudbal lijep za oko, sa puno golova...

OSIM: Ono sto je meni lijepo, vama ne mora biti. Ljepota je relativna, a biti nostalgicar, to ne ide. Sta je danas lijep fudbal, to je stvar ukusa. Meni je jos uvijek lijepa "buba", ali ljudi vozaju "ferarija" i odose. Lijepo bi bilo kada bi svi pokusali da se nadigravaju da pobijede. Medjutim, niko nece da preuzme ulogu gubitnika. Danasnji svijet je stvoren na tome: oni koji pobjedjuju su nesto, a oni koji gube su nista. E, sada se treba staviti u kozu igraca i trenera koji moraju nekada da preuzmu tu ulogu gubitnika. Onda nalaze hiljade nacina da to izbjegnu, preko taktike i destrukcije.

Ko ce trcati za Zidaneom
DANI: Kako ce, po Vasem misljenju, proteci susret juznoamerickog i evropskog fudbala? Jesu li Brazilci najveci favoriti?

OSIM: Gurnuli su Brazilu vruc kesten u sake i ovi su to prihvatili. Medjutim, kada covjek analizira, oni i nisu favoriti. Jesu, kada se posmatra to sto imaju jednog Ronalda. Ali, ako gledam zadnji red: Aldair, Baiano, Dunga - sve su to izuzetni igraci, ali se bojim da evropske reprezentacije imaju nekoliko strasno brzih igraca i da ce zbog toga Brazil imati problema.

DANI: Ko je ozbiljan kandidat za prvaka osim Brazila?

OSIM: Francuzi imaju izuzetan tim. Ali i oni imaju problema. Imaju u timu Djorkaefa i Zidanea koji bi po svim rezonima trebali igrati. Ali, ja se odmah pitam ko ce trcati za njih pozadi?

DANI: A Nijemci, recimo?

OSIM: Anegdota kaze: "Fudbal je igra u kojoj igraju dva protivnika i na kraju pobijede Nijemci".

DANI: Ali njih malo potcjenjuju zbog starosti igraca?

OSIM: Sta je starost? Kada sam ja igrao, sa 28 godina bio si gotov. Ali radi produzenja zivotnog vijeka i ubrzavanja ritma zivota nije nikakvo cudo da igrac sa 36 godina igra. Cak je postao kompliment da neko igra u tim godinama. Oni su nedavno igrali sa Finskom i to je bila sramota, ali se na Nijemce stalno mora racunati. Oni mogu da se disciplinuju, da trce, nisu neznalice i mogu da odigraju "covjek na covjeka". Oni su vrlo spremni atletski, ali nemaju duh, vic i to i sami priznaju. Nekad su imali Beckenbauera, Netzera, Overatha. Haesler je postao glavni igrac, ali ne moze on sam. Oni sa ovom ekipom ne idu ni u kakav rizik. Tu su i Norvezani koji su vrlo disciplinovani, trkacki spremni, jaki, ne boje se i nemaju nikakvih kompleksa. A imaju kvalitet jer im cijela reprezentacija igra u Engleskoj i Njemackoj.

DANI: Ko bi jos mogao iznenaditi iz tog drugog razreda?

OSIM: Nije to drugi razred. Opasno je sto smo mi uvijek razmisljali na nacin da sto je neko geografski udaljeniji, to manje zna. Sada se svijet smanjio i nema vise klasicnih autsajdera.

Fudbal nije americka kosarka
DANI: Cini se da nema nacije koja vise voli fudbal od Engleza, a da joj reprezentacija losije igra?

OSIM: To je generalna procjena. Morate biti malo elasticniji. Oni su dugo zivjeli od toga da su izmislili igru. Englezi su dugo bili konzervativci, pa su vidjeli da vise ne mogu sa svijetom. Onda su skontali da nemaju duha i poceli kupovati, recimo, Talijane i igrati bolje. U reprezentaciju su doveli covjeka koji je Evropejac. On je bio najevropskiji igrac pa tako i pravi tim. Oni su puno atraktivniji i interesantniji nego prije.

DANI: Kakav plasman predvidjate za Hrvatsku, odnosno SR Jugoslaviju?

OSIM: Njihov problem, i za jedne i druge, bit ce izuzetni igraci, imena koja su dvosjekli mac. Boban, Prosinecki, Asanovic. Vrlo je opasno pricati o njima trojici jer igracki mogu puno toga, ali je pitanje kako ih ukomponovati. Dakle, pitanje je ko ce prihvatiti tu altruisticku ulogu da trci za Aljosu i Prosineckog. U Jugoslaviji imaju Jokanovica, Brnovica, Jugovica. Problem ce biti Mihajlovic i Dukic pozadi. Oni nikada nece biti brzi, ali se igra moze namjestiti tako da se njihova sporost ne primjecuje. Oni treba da se sakriju u neku igru gdje ih ne vidis. Tu je problem i Hrvatske koja je izgubila Boksica. Medjutim, sigurno je da i jedna i druga selekcija mogu pobijediti svakoga. Oni bi svakako trebali proci prvi krug. Sljedeca utakmica nakon toga je vrlo opasna i to opasnija za one koji njih cekaju. Jer zrijebom su odredjeni oni koji kao drugi trebaju da igraju sa prvim iz druge grupe i to su mahom favoriti. E, za te favorite mogu da se pojave neki Rumuni, Bugari, Hrvati ili Jugoslaveni i da ih u jednoj utakmici siknu vani. Nakon toga, tesko da mogu jos jednu utakmicu da se napnu.

DANI: Kakva je prognoza za pojedince, igrace koji bi se posebno trebali istaci na Svjetskom prvenstvu?

OSIM: Ne moze vise niko sam nista. Moje razmisljanje je da ce timovi koji imaju uigrane skupine od cetiri-pet i vise igraca dobro proci. Ne cuva vise Ronalda jedan igrac pa da, kao u americkoj kosarci, trci za njim citavu utakmicu.