FOKUS

Kada se povrijedjena sujeta i nezadovoljstvo visokih politickih cinovnika poklope sa ambicijama medjunarodne zajednice da rasture nacionalne stranke, onda se kao rezultat ispili neka nova politicka frakcija kojoj odjednom vise nije toplo pod zdruzenim nacionalnim sinjelom. Upravo u toj ravni treba posmatrati odlazak Kresimira Zubaka iz HDZ-a i najavu formiranja nove politicke partije ciji je radni naslov obrnut od onoga koji krasi HDZ BiH. Dakle, BiH HDZ. Da li je premetanje Bosne i Hercegovine sa sufiksa na mjesto prefiksa tek puka slucajnost ili nagovjestaj novog probosanskog uklona Zubaka i sljedbenika, ostaje da se vidi, ali neka pitanja je nemoguce izostaviti. Da li je Zubak nezadovoljan svojim marginaliziranjem na nedavnom saboru HDZ-a donio naglu i neocekivanu odluku ili iza nje stoji ozbiljan politicki pritisak. Koga? Tudjmana ili Washingtona. Ne zvuci neuvjerljivo teza nekih, prema dobojskom pravniku nepovjerljivih Bosanaca, koji u formiranju stranke vide Tudjmanovu dvostruku igru: da ima igrace za podjelu Bosne (HDZ BiH) i igrace za mogucu Bosnu (BiH HDZ). Ali, uvjerljivije zvuci analiticka procjena koja Zubakovu secesiju od HDZ-a vidi kao realiziranu americku teznju ciji je kum Jacques Klein. On je svojim intervjuom Oslobodjenju prije nesto vise od mjesec dana najavio udar na HDZ, zatim je otisao u Ameriku i cim se vratio, posjetio je hrvatskog clana Predsjednistva. Dan kasnije, Zubak je obznanio svoje nakane. Istovremeno, izvori State Departmenta potvrdili su da je drugog juna tekuce godine privremeno suspendiran sirok dijapazon aktivnosti u okviru programa Opremi i obuci zato sto federalno Ministarstvo odbrane nije prihvatilo da izvjesi zajednicke simbole na svim objektima koji pripadaju Ministarstvu odbrane, odnosno Vojsci Federacije. Ovaj, najnoviji americki pritisak koincidira sa Zubakovim bijegom iz HDZ-a, pa se moze tumaciti i kao americka podrska Zubaku da realno a ne samo pravno-formalno kao vrhovni komandant ostvari autoritet nad hrvatskom komponentom federalnih oruzanih snaga. Ako uspije izmoliti OSCE da ih ugura na septembarske izbore, Zubak bi, sa politickom garniturom koja mu je odana, uz moguca koaliranja sa hrvatskim politickim spektrom mimo HDZ-a, mogao postati hrvatski Dodik. Ali, ne treba odbaciti sumnju da je sve to i uradjeno, kako neko drugi, npr. Komsic, ne bi postao pozeljni partner medjunarodne zajednice.

Dani su iz svojih izvora dosli do informacije da je i pored nedavnih demantija, Centralna banka BiH ipak u deficitu od 46 miliona maraka. Naime, u primarnu emisiju banke, a uz puno znanje drzavnih organa, izvrsena su dva zahvata: prvi tezak 11 miliona, o cemu je svojevremeno govorio i kopredsjedavajuci Vijeca ministara Boro Bosic i za to dobio ostre kritike, dok je rezultat drugog zahvata manjak od 35 miliona maraka. Dio famoznog drugog "upada", u vrijednosti od 14 miliona, dat je kao kredit "Promdei banci", ciji je vlasnik kontroverzni Ibrahim Dedic, koji je ovdasnjoj javnosti postao poznat nakon sto je nedavno bio ranjen u jednoj kriminalno-bankarskoj "operaciji" na zagrebackim ulicama. On je, iako porijeklom iz Bosanske krajine, jedan od najbogatijih hrvatskih biznismena, covjek o cijem se bogatstvu i nacinu njegova sticanja ispredaju cudne price. Informaciju o navedenom manjku smo pokusali provjeriti kod guvernera vec likvidirane Narodne banke, gospodina Kasima Omicevica, ali smo od njega dobili sljedeci odgovor: "Za stampu mogu govoriti samo guverner Centralne banke, Peter Nicholl ili njegov glasnogovornik". Kako je gospodin Nicholl bio nedostupan zbog "stalnih sastanaka", odgovor smo potrazili i dobili od Lejle Krvavac, nove glasnogovornice Centralne banke: "Mi nemamo komentara na vase pitanje, i mislimo da se radi o pitanju za Narodnu banku". Tako smo se mi vrtili u krug, bas kao i pare kojih nema i koje su zavrsile bogzna gdje.

"Hasanbegovic Company" i Nogometna skola "Bubamara" iz Sarajeva, uz pomoc novcanih donacija iz Amerike, uspjeli su organizirati zajednicko ljetovanje za 400 djecaka i djevojcica iz Sarajeva, Srebrenice i Banje Luke na madjarskom jezeru Balaton, podijeljenih u cetiri grupe. Mjesto gdje je zakupljen internat za boravak djece nalazi se u u Balaton Furedu, prelijepom naselju uz samu obalu jezera. Prvi odlazak od 100 djece planiran je za 25. juni i trajat ce osam dana. Nakon toga odlazi sljedecih stotinu. "Ne treba mnogo govoriti o znacaju ovog projekta. Mislim da je dovoljno spomenuti da ce se na jednom mjestu druziti sto djecaka i djevojcica iz Sarajeva, Srebrenice i Banje Luke, uzrasta od sedam do 16 godina. Oni ce imati organizirane casove iz engleskog jezika, nogometne treninge i sicno", kaze Kemaludin Hasanbegovic, direktor "Hasanbegovic Company". Kada je rijec o Banjoj Luci i Srebrenici, uglavnom se radi o djeci poginulih boraca koja ce biti donirana, dok ce za Sarajlije putne i sve ostale troskove uglavnom snositi roditelji, od kojih su neki i sami na spiskovima za ljetovanje. Osam punih pansiona kosta 250 DM. Kao sponzor za nekoliko djecaka i djevojcica prijavila se i Banka "Sahinpasic".

Mjesecima vec Alija Izetbegovic u svojim javnim istupima Halidu Causevicu, cijenjenom bosanskom intelektualcu i sinu rahmetli reisa Dzemaludina Causevica, daje puno vise godina nego sto on ima, u cemu je gospodin Causevic primijetio drsko vrijedjanje svojih umrlih roditelja. U tom kontekstu dobili smo javno reagiranje Halida Causevica upuceno Aliji Izetbegovicu i prenosimo ga u cjelosti.

"Buduci da je ostalo bez efekta moje nedavno pismo, kojim sam Te pristojno upozorio da mi ne vrijedjas mrtve roditelje, navodeci da ja danas imam '80 i daleko vise godina' i pored cinjenice da su moji rahmetli roditelji stupili u brak tek 1916. godine i prije moga rodjenja imali dvoje djece (jednu kcerku i jednog sina, koji je umro godinu dana poslije mog rodjenja!), tako da sam ja tek trece dijete rodjeno u braku mojih roditelja.

U sklopu prednjih cinjenica pozvao sam Te i ranije, a i danas pozivam da utvrdis da li ja imam - kako tvrdis - '80 i daleko vise godina' (kada se vec bavis mahalskim obracunima tudjih godina!). Meni je potpuno svejedno koliko mi godina 'prisivas', iako iz Tvog izlaganja proizilazi da sam rodjen prije nego su moji roditelji zakljucili brak, sto do danas predstavlja najgnusniju uvredu moje mrtve majke i oca.

Ja sam do danas samo ostro ali i objektivno kritizirao katastrofalnu politiku Tvoju i Tvojih saradnika, koja je razorila muslimanski narodnosni supstrat i potpuno rastocila BiH. Zbog toga me nimalo ne bi iznenadile uvrede i klevete koje su usmjerene osobno na moju licnost, ali ne dozvoljavam vrijedjanje i klevetanje mojih mrtvih roditelja. To bih zelio da svakome bude jasno".

"Ne pratim redovno vase novine, ali bih vam, da ima vremena, mogao navesti pregrst vasih dijagnoza i prognoza u kojima ste potpuno masili. Spomenut cu samo ovu posljednju, koju ste svojerucno potpisali, da ce Arbitar Brcko dodijeliti Republici Srpskoj i da je to gotova stvar. To se nije dogodilo, a nece se ni dogoditi", rekao je predsjedavajuci Predsjednistva BiH Alija Izetbegovic u intervjuu za nas magazin datom prije tri mjeseca, a nakon sto smo u dossieru Dana najavili za Bosnjake tragicnu mogucnost ostanka posavskog cvora u RS i to, u dobroj mjeri, zbog diletantizma ili nezainteresiranosti politickih lidera najbrojnijeg naroda.

Iako smo i tada, kao i danas, zeljeli da na kraju brcanske pravno-politicke zavrzlame Izetbegovic bude u pravu, a mi u krivu, dogadjaji na sjeveru Bosne zorno pokazuju kakve su nase "dijagnoze i prognoze". "Svima je jasno da ce moci zadrzati ono sto imaju i tada ce mnogima biti lakse", retoricka je akrobacija Ejupa Ganica izrecena nakon sto su se drugog juna u Brckom sastali Ganic, Dodik i supervizor Robert Farrand. A na tom se sastanku, kako javlja Oslobodjenje, desilo ono najgore: Brcko je ostalo u Republici Srpskoj i to, prema rijecima Milorada Dodika, samo zato "jer ce Republika Srpska ispuniti obaveze iz Dejtonskog sporazuma". Dakle, evo Predsjednice, ispravnost nase prognoze vise ne moze demantirati ni dr. Ganic cije su recenice o najnovijim brcanskim zbivanjima besmislene onoliko koliko je i odluka o sudbini Posavine tragicna.

Bihacki muftija Hasan efendija Makic je jos 23. 11. 1993. godine, u svijetlim homeinijevskim tradicijama i u kraju u kojem je medju Bosnjacima tada nastajao ogroman jaz, izdao fetvu kojom je pa skoro proglasio otvorenom sezonu lova na sve koji su iz bilo kojih razloga bili na pogresnoj strani linije fronta. Naime, prema tom dokumentu: "Svi oni za koje se posigurno zna da su svjesno i dobrovoljno uzeli oruzje i krenuli protiv Islama i bosnjackog naroda su murtedi, to jest odmetnici od Islama i ummeta Muhammeda alejhi selam. U prvom redu se misli na one koji imaju bilo kakvo rukovodece mjesto u pobunjenickoj vojsci ili organizaciji autonomaske vlasti. Takvima se, u slucaju njihove pogibije, ne klanja dzenaza niti se opremaju po islamskim propisima, jer se tretiraju kao nevjernici. Za one koji su prisilno mobilizirani od Abdiceve vlasti, a u slucaju njihove pogibije, vaze redovni islamski propisi opremanja i klanjanja dzenaze".

Tako je, dakle, jos prije skoro pet godina efendija Makic sebi dao za pravo da radi Boziji posao, odnosno odredjuje ko je vjernik, a ko ne. O Makicevoj objektivnosti, ako o cemu takvom uopce ima smisla i razmisljati u ovom slucaju, govori i ocita kontradikcija same fetve. Jer, ako su oni koji su svjesno mobilisani murtedi, zasto to nisu i prisilno mobilisani? Naime, svako ko uzme pusku pod prijetnjom, apsolutno je svjestan sta radi i koji mu je izbor!?

Najtragicnije od svega je to sto je jedan ovako skandalozan dokument godinama skupljao prasinu, a da niko u Rijasetu islamske zajednice BiH nije nasao za shodno da efendiju Makica sprijeci u skrnavljenju islama i rusenju njegovih postulata. Ni danas, kada se u vreloj predizbornoj utakmici na podrucju Velike Kladuse fetva poteze kao argument, u kabinetu reisul-uleme su jedino spremni na sva pitanja odgovoriti recenicom: "Nazovite bihackog muftiju". Covjeka koji je zaboravio da proglasavanje nekoga murtedom znaci i osudu na smrt, a ne samo drugaciju sahranu.