Kako se razlicitim aspektima rudarskog protesta bavimo u svjedocanstvu sa lica mjesta, to zelim ukazati na jedan znakoviti detalj citavog slucaja. Naime, u reakcijama svih, ali bas svih relevantnih politickih partija i funkcionera u Federaciji, uz izraze neslaganja sa blokadom magistralnog puta Zenica - Sarajevo osudjuje se i policijska intervencija usmjerena na sprecavanje blokade. Ova reakcija podsjetila me je i na nedavni posjet predsjednika Izetbegovica radnicima hemijske industrije u Lukavcu. Nakon toplog i dobro organiziranog doceka, najdrazi gost se revansirao simpatizerima milozvucnim obecanjem da ce se zaloziti da u predstojecem procesu privatizacije radnici postanu i vlasnici skupih postrojenja hemijskog kompleksa u kojem sada rade.

Sta je zajednicka nit koja povezuje Izetbegovicevo obracanje radnicima u Lukavcu i saopcenje, recimo, Tokicevih socijaldemokrata o protestu zenickih rudara? Odgovor je: demagogija! Isto kao sto opozicija prodaje demagogiju protiveci se blokadi saobracajnica, a istovremeno osudjuje policiju koja je (profesionalno, uz minimum prisile!) pokusala sprijeciti blokadu, tako i Izetbegovic nudi socijalisticku parolu "Fabrike radnicima", zalazuci se pritom za privatizaciju i dotok svjezeg kapitala.

Ovi primjeri, koji jesu najsvjeziji ali ne i usamljeni, svjedoce da se predizborna demagogija preliva duz linije koja razdvaja vlast od opozicije.