ICG zagovara jedan krajnje komplikovan izborni sistem, zasnovan na promjeni čiste etničke paradigme koju je Bosna u potpunosti inkasirala Mirovnim ugovorom iz Daytona. Posljedica nametnutog izbornog aparthejda je doslovna blokada normalne ljudske komunikacije i etnička vizura svake forme života. Nacionalna voda, nacionalna struja, nacionalne ptice i nacionalni zrak idiotska su i groteskna posljedica etničkog inžinjeringa koji je primorao ljude da na izborima ne glasaju za one koji im mogu omogućiti anacionalnu vodu, ali 24 sata na dan, već za one koji im u enormnim količinama mogu obećati dalje pjevanje nacionalističkog sna o ugroženosti, uz anticivilizacijsko i nepristojno odsustvo vode.

Građanski trening
Međunarodna grupa za krize vjeruje da njeni prijedlozi mogu utjecati pozitivno na bosanske glasače. Oni će ih, ako budu usvojeni od strane OSCE-a, prodrmati i potencijalno natjerati da svoj glas daju multietničkim političkim opcijama i pojedinačnim kandidatima koji uživaju bar minimalnu podršku građana druge dvije etničke skupine. ICG predlaže da taj minumum povjerenja, koji pojedini kandidati moraju zadobiti od birača iz druga dva naroda, bude pet posto.

Ovakvo tretiranje bosanske izborne problematike, iako, sasvim rezonski, uvažava novu etničku sliku Bosne i Hercegovine, nudi izlaz iz trenutne etničke opijenosti građana, jer ih priziva na prihvatanje činjenice kako pored njihove nacije žive i druge. Izborno nastojanje koje ide za tim da svaki kandidat svoju političku potvrdu mora tražiti kod svih građana, zaslužuje pohvalu i podršku svih onih kojima je država ispred nacije, dakle svih onih kojima je multietničko građansko društvo ispred favorizacije tri samodovoljna etnička carstva.

Ipak, da li unutar BiH i međunarodne zajednice postoji dovoljno političke volje i radnog elana da se pristupi promjeni bosanske izborne paradigme? To je velik i zahtjevan posao, koji traži od inertne internacionalne birokracije da zasuče rukave i upotrijebi svoj kolektivni intelekt kako bi spriječili prevare kojima će nacionalne stranke pokušati iskasapiti i iskastrirati eventualnu promjenu izbornih pravila na uštrb nacionalnog a u korist građanskog? Već sada bilo bi uputno da se, koristeći sredstva masovnog komuniciranja, započne edukacija građana na tragu novih izbornih pravila koji su u ICG interpretaciji prilično komplikovani za prosječnog građanina ove zemlje. Ali, ta vrsta građanskog treninga za izbornu demokraciju je prijeko potrebna, jer je upravo komplikovana izborna arhitektura koju predlaže ICG najzad pronađeni pragmatični odgovor kako sačuvati bosansku državnu zajednicu od rasapa. Cijepanje Bosne na trenutno važećim izbornim premisama, koje su puka jednostavnost, odnosno čisti nacionalni popis stanovništva, jeste gotovo izvjesna neminovnost.

U suglasju sa Bosnom
Na stratešku ponudu ICG-a, kako je i bilo za očekivati, uslijedile su, i tek će uslijediti, reakcije. Nacionalni sedmični list Ljiljan oglasio se negativnom interpretacijom nove izborne ponude. Ovaj list smatra da prijedlog ICG-a suspendira bošnjačku izbornu nadmoć koja se očituje u 45 posto biračkog tijela, za razliku od 30 posto srpskog, 20 posto hrvatskog i pet posto ostalog. Na pojavnoj ravni takva interpretacija bi imala nekog smisla da je istina ono što nam se opremom teksta sugerira, dakle da ICG "reducira Bošnjake". Međutim, prijedlog ove autoritativne nevladine organizacije ni u kom slučaju ne reducira nacije, nego nacionalne stranke. A između SDA i Bošnjaka razlike su očigledne i bit će sve očiglednije. Ali, od distinkcije između nacija i nacionalnih stranaka, puno je važnije sljedeće pitanje: jesu li sazreli uslovi da na septembarskim izborima bosanske nacije odustanu od svojih nacionalnih stranaka?

Po svim parametrima zdravog ljudskog života koji je s onu stranu mazohizma, stekli su se gotovo prirodni uslovi za njihovu abdikaciju. Ali, kako je nacionalni mazohizam uzeo maha, nije nerealno pretpostaviti da će i na ovogodišnjim izborima većina birača glasati za tuđe kuće i stanove, za gori život, ponovo. Upravo zbog takve mazohističke drskosti koja bi u konačnici upropastila Bosnu, promjenu izborne strategije koju zagovara ICG vrijedi podržati. Njihov prijedlog naprosto nije u koliziji sa Bosnom, jer povećava odgovornost izabranih kandidata (čak ako su oni predstavnici i nacionalnih stranaka) spram drugih nacija. A to je, u ovom momentu, zaista, formula nade.