FOKUS #73

Dok su god optuzeni ratni zločinci na slobodi, za Dejtonski sporazum se ne može reći da je uspio. U međunarodnim političkim, vojnim i pravnim krugovima već duže vremena Francuska slovi kao glavni krivac za neuspjeh u privođenju Karadžića i njegovih posilnih Haškom sudu. "Galski pijetlovi" su zbog toga dobili oštre kritike kako od Međunarodnog suda za ratne zločine tako i od američke administracije i medija. Hoće li Chiracova posjeta Sarajevu samo dodatno zakovati taj francuski opstrukcionizam, ili će doći do radikalne promjene, ostaje da se vidi, ali iz povjerljivih diplomatskih izvora procurila je izuzetno važna i atraktivna vijest. Naime, kako Dani saznaju, Amerikance izdaje strpljenje kada je u pitanju hapšenje bivšeg političkog lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića. Oni zahtijevaju od francuskih vojnih snaga stacioniranih u Bosni da im prepuste svoj sektor odgovornosti (Pale vojno pokrivaju francuski vojnici), kako bi taj optuženi ratni zločinac konačno dospio u ruke pravde. Ako bi došlo do ovog “vojnog deala”, bio on privremenog ili trajnijeg karaktera, američkim vojnicima pridružili bi se i Britanci, koji već imaju uspješno iskustvo u hapšenju optuženih za ratne zločine. Kako bi ova "zamjena teritorije" ponizila Francuze, teško je očekivati njihov pristanak. No, ako su tačne informacije koje su objavili neki zapadni mediji, među njima i londonski The Times, da se Karadžić zbilja skrasio u Rusiji, onda bi ova diskusija mogla biti deplasirana. NATO, još uvijek, a pogotovo njegove specijalne snage, ne mogu gaziti Rusijom!

Na osnovu informacija iz dobro obaviještenih izvora, magazin Dani saznaje kako bi sir Martin Garrod vrlo skoro trebao napustiti mjesto šefa Regionalnog ureda Visokog predstavnika u Mostaru.
Ovaj general britanske vojske i jedan od planera vojne akcije na Foklandima, Mostar bi trebao napustiti najkasnije do juna. Razlozi odlaska sir Martina Garroda nisu u cijelosti poznati, no naši izvori tvrde kako je kod energičnog Britanca, izrazitih vojničkih manira, došlo do određenog "zamora materijala".

Nakon uspjeha sa odstranjivanjem Tute i Štele iz Mostara, te smjena Brajkovića, Markovića i Puljića, Garrod je u posljednje vrijeme bilježio samo kompromise, bez stvarnog i toliko zahtjevanog napretka. Odlaskom Garroda ne bi trebalo očekivati značajniju promjenu politike međunarodne zajednice u Mostaru, s obzirom da je njegovo mjesto, navodno, već rezervirano za Rodneya Cordy Simphsona, još jednog poznatog generala britanske vojske u BiH. Na taj način, Mostar će i dalje biti jedan od prioriteta u britanskoj politici spram Bosne.

SDA je dala podrsku premijeru srpskog entiteta Miloradu Dodiku, zahvaljujući kojoj je i postao prvo ime političkog života Republike Srpske. Čak i kada je svoju daljnju političku kooperativnost na sprovođenju Dejtonskog sporazuma uslovio ostankom Brčkog u Republici Srpskoj, poslanici Koalicije za CD BiH nisu povukli svoju podršku predsjedniku Vlade Republike Srpske, nadajući se da će to uvijek biti njihov politički adut. Ali, to bi im se moglo vratiti kao bumerang. Kako Dani ekskluzivno saznaju, Milorad Dodik mogao bi otkazati SDA koaliciji! U toj varijanti, podršku za svoju vladu dobio bi od SDS–a i Poplašenovih radikala čiji bi se kadrovi kooptirali u Dodikov kabinet.

Ovo je, ustvari, nova strategija koju je osmislio Slobodan Milošević. Ona je na tragu Miloševićeve velike srpske koalicije koju je on već napravio u Srbiji, dajući potpredsjedničko mjesto u vladi predsjedniku radikala Vojislavu Šešelju. Na taj način on je u potpunosti zavladao srpskim političkim životom, a tu istu formulu sada želi prenijeti i na Republiku Srpsku, tražeći od Dodika da otkaže Izetbegovićevim poslanicima i formira vladu koja će biti pod kontrolom srpskih političkih partija. Imajući u vidu da je uveo radikale u srpsku vladu, nema bojazni za Miloševića da Poplašen, po Šešeljevom nalogu, neće to isto uraditi u Republici Srpskoj, a za SDS to je životna prilika da se vrate na političku scenu sa koje su u potpunosti izgurani.

Naravno, ostaje pitanje kako to Milošević misli uraditi? Kako natjerati poslanike Koalicije za CD BiH da otkažu podršku Dodiku? Tako što će, kako Dani saznaju, na dnevni red srpske skupštine biti stavljeno pitanje Brčkog koje će biti tako intonirano i koncipirano da će SDA koalicija za sva vremena otkazati podršku laktaškom pragmatiku i, sve su prilike, ipak Miloševićevom poslušniku.

Sarajevski kanton, sto nije ni cudno, ima najveci budžet u Federaciji. Za ovu godinu on iznosi 525 miliona njemačkih maraka. Budžet cijele Federacije je 920 miliona maraka. Međutim, to nije ništa kada se usporedi sa Republikom Srpskom, čiji ukupan budžet iznosi 480 miliona maraka. Svugdje u svijetu budžeti se stvaraju od poreza na dobit građana, preduzeća i drugih javnih organizacija, što znači da je njegova visina direktno proporcionalna prosječnom bogatstvu građana. Ali, Sarajlije nisu bogati! Ili, bar nisu bogatiji od, recimo, širokobriješke mafije, od hercegovačkih prodavača ukradenih automobila ili srpskih švercera cigaretama, alkoholom...

Pa, kako se onda desio ovakav nesrazmjer? Ovo pitanje postavljaju i u Uredu visokog predstavnika. Jedan njegov zvaničnik kaže: "Sarajevo ima pare da postavlja nove lampe, nove kioske i tramvajska stajališta, a mi im hranimo i smještamo izbjeglice. Ovaj grad je i prije imao sve ovo što se sad promijenilo. Ne shvatam, ali ovdje se radi isto kao da u gradu nema urgentnijih stvari."

Jedan drugi predstavnik međunarodne zajednice, pak, kaže: "Kad stave novu lampu onda vlasti mogu 'opravdati' potrošeni novac iz budžeta. Ali odakle im taj novac? Stvarno, odakle? Možda je najbolji odgovor u stilu one vaše ratne ironije: Everything is possible – Sarajevo."

Pritisnuta socijalnim problemima i ekonomskim poteškoćama, Vlada Federacije konačno je odlučila da zavuče ruku u kantonalne džepove. Nedavno su njeni ministri jednoglasno utvrdili Nacrt zakona kojim se porezi na dobit preduzeća, banaka i drugih finansijskih organizacija, te od društava za osiguranje lica, reosiguranje, igara na sreću... sa kantonalnih budžeta preusmjeravaju u budžet Federacije. Ali, ako se sjećate, aktuelni ministri svojevremeno su po stranačkim skupovima govorili "što veća decentralizacija, to bolja Federacija", ubijeđeni da demokratija nije ništa drugo do puko rascjepkavanje svega ovozemaljskog. Tako su oni tada agitirali da se kantonima dodijele što veće ovlasti, kako u političkom tako i u finansijskom smislu. I otišli su tako daleko du su od kantona napravili države u državi, te im omogućili da ubiru gotovo sve izvorne prihode.

Kada se našim lokalnim političkim agitatorima iznenada posrećilo da sjednu u ministarske fotelje, shvatili su, ali ne i priznali, suštinsku grešku: "zaboravili" su da na kantonalna pleća, pored silnih prihoda, prebace i brigu o boračkoj populaciji. I onda, eto problema... Prvo im je Vlada naobećavala kule i gradove za ovu godinu, a onda, kada su ministri sjeli pa podvukli crtu, shvatili su da njihovo obećanje košta dodatnih 200 miliona maraka u budžetu Federacije. Kako sada povući besu? Jedino što im je preostalo bilo je da zaigraju na kartu zaborava i udare po kantonalnim seharama, koje će se nakon ovog preusmjeravanja itekako isprazniti. Kako će federalni ministri ubijediti zastupnike u Parlamentu u svoj salto mortale, još je neizvjesno, ali je sasvim sigurno da već sada uče novi monolog: "samo budala ne mijenja mišljenje".

Nakon sto je intervjuom za Oslobođenje uzburkao Goražde, Podrinje i sam vrh bošnjačke vlasti u Sarajevu, Abduselam Sijerčić Pelam, predratni privatni biznismen iz Goražda, u jubilarnom 100. broju sarajevskog Svijeta nastavio je svoju donkihotovsku borbu protiv lopovluka i kriminala u gradu na Drini. Niko do sada nije tako otvoreno prozvao Senada Šahinpašića Šaju, poslanika SDA u državnom parlamentu, za ratno profiterstvo. Pelam, između ostaloga, navodi i kako je u proljeće 1996. godine Šaja dobio ekskluzivno pravo na uvoz robe preko Grepka:

"U to vrijeme Goražde je bilo bukvalno gladno svega, cijene roba su bile i do osam puta veće nego u Sarajevu. Kilogram kafe je ovdje koštao 45 DEM, a u Sarajevu 11. Dovožene su atraktivne robe, one na kojima se najviše zarađivalo, i one su bukvalno prodavane preko noći. To ekskluzivno pravo Šahinpašić je imao skoro četiri puna mjeseca. Za to vrijeme iz Goražda je izvučeno u kešu deset do petnaest miliona maraka iako sva ta roba koja je ušla nije stvarno vrijedila ni 30 posto. Sve to vrijeme pravo na uvoz je imao samo Šaja!"

Nesto se cudno dogadja sa potpredsjednikom Federacije Vladimirom Šoljićem. Nije bilo baš tako davno kada je hodao hercegovačkim kamenjarom i govorio kako Hrvati imaju samo jednu stranku i jednu domovinu. Govorio je i kako sarajevski Hrvati imaju svoj rezervni grad – Grude, te kako su najveći intelektualni potencijali u bosanskih Hrvata skoncentrirani u Hercegovini.

Ali danas, gospodin Šoljić ili je doživio amneziju ili je odlučio da javno prizna svoju zabludu. Kada su ga nedavno sarajevski Hrvati na Tribini HDZ–a Novo Sarajevo upitali za savjet, pošto "više ne mogu živjeti pod bošnjačkom dominacijom i pritiscima", Šoljić im je kazao: "Sarajevski Hrvati imaju na stotine profesora univerziteta, vrhunskih intelektualaca i zato nemojte očekivati od nas iz provincije da vam dajemo savjete kako da riješite vlastite probleme."